Kolumne

subota, 27. kolovoza 2016.

Slavica Gazibara | Kamo rijeka hoće


lako je živjeti sa ciljem
za cilj
hajde probaj bez njega
kad znaš sve što je nemoguće
i pored zatvorenih vrata prolaziš
dok misliš dažd sjetno sipi
to kiša pere zvjerinje tragove

zato što ne razumijem
ne znači da ne volim
jače
žešće
čeznutljivije možda
pogubnije svakako želim zabilježiti u Svoju Bajku
trenutak kad su ti se niz lice slijevali
potočići plača jeseni
kad si prešao četristo kilometara
noseći aluminijsku kantu krizantema
pokradenih u majčinu vrtu

mnogo nas još nerođenih ima
rođeni moj
samo tvoja postelja još pusta čeka
spisak za odstrel skriva naš red
i kad leptir u tokiju zamahne krilima
tko će otići a tko ostati
više neće biti važno
jer trenutak nedodira i
dobro skrojena samoća
što curi kroz prste prosječnih
zaustavit će se tamo negdje
u zvuku cvrčaka
uz različak u žitu
i postat će sam zvuk
sam različak
samo klasje

kao da me određuje
formula besmrtnosti otvara dimenziju nepostojećih
uvodi u klanac litica što vode u nebo
spušta u mrzlu zelenu vodu
da ležim
da tečem
kamo rijeka hoće

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.