Patnje mladog autora III.

MLADI PISAC

Piše: Jelena Hrvoj

Otkako sam objavila roman javljaju mi se razni ljudi koji bi objavili svoja djela. Sa zadovoljstvom im pričam o procesu koji slijedi kod objavljivanja i govorim iskreno. Možda zato što ja nisam imala privilegiju da me netko uputi kroz proces ili možda jer osjećam grizodušje ukoliko nekome ne pomognem, pa makar i savjetom.

Kada pričamo o piscima, ima nas svakakvih. Ozbiljnih, neozbiljnih, onih koji pišu iz mašte, do onih koji provode većinu vremena istražujući. Zamislite paletu boja-e, toliko nas je. Začudila me količina ljudi koja pišu, a još nisu dobili priliku da objave svoje radove. Dakako, mnogo je ljudi koji shvaćaju kako je to posao koji zahtjeva više od samog sjedenja ispred kompjutora i udaranja po slovima. Njima nije potrebno govoriti o tome što, kako i zašto dalje. No, ima tu i onih koji su (kao i ja na početku) uvjereni da se izdavačka kuća lako pronalazi. Ovdje moram ubaciti maleno opravdanje- mislila sam da je jednostavnije, ali nikada nisam mislila da ću živjeti isključivo od svog pisanja.
Kao i u svemu u životu, postoje oni koji su pratili neke živuće velikane svjetske književne scene i zaključili da će i sami zaraditi milijune. Svima koji su pratili npr. J.K.Rowling na njezinom putu prema „zvijezdama“ i zaključili da je tako jednostavno, moram poručiti da je realnost mnogo brutalnija. Recimo to ovako:- Zamislite koliko je ljudi na svijetu. Jeste? Mnogo nas je! Recimo da je deset posto populacije barem jednom pokušalo napisati roman. Ponovno, i to je mnogo. Na samome vrhu književne scene našla se tek šaka ljudi. Našli su se tamo jer je njihov rad zapažen, jer je marketinški dio odrađen vrhunski i njihovi su romani „iskakali iz pašteta“. Ne želim nikoga obeshrabriti i moram reći da je lijepo maštati, ali budite realni i izračunajte na statistiku - koje su šanse za uspjeh? Kada krećete u stvaranje romana, stvarajte ih zbog vas samih, ne zbog slave. Slava je prevrtljiva i transparentna, pogotovo u naše doba. Ne ulazite u ovaj svijet da biste nahranili ego, već da dotaknete život barem jedne osobe.

Svi znamo priču kako je J.K.Rowling bila odbijena od mnogih izdavača (nadam se da ste se sada nasmijali jednako kao i ja). Kada pričamo o izdavačkim kućama, ne opravdavam ih niti im zamjeram. Moramo biti svjesni da na njihove mail adrese dolaze brojni rukopisi. Između njih ima onih kvalitetnih,a ima i onih loših, pa tako često kvalitetan roman bude zasjenjen u moru loših. Moramo biti svjesni da izdavači nemaju profesionalne „gutače knjiga“ koji bi svaku pojedinačno pročitali, ali i oni moraju biti svjesni da svatko od nas zaslužuje priliku.

Po mojem mišljenju, glavni problem leži u nedostatku komunikacije između ta dva svijeta - pisca i izdavača. Da li je teško napisati: „Trenutno nemamo vremena pročitati vaš roman, javite se u tom i tom periodu.“?

Savjetujem mladim autorima da svoje rukotvorine proslijede nekome tko se ne nalazi u krugu obitelji i prijatelja kako bi dobili objektivniji odgovor o kvaliteti dotičnoga prije nego li ga proslijede izdavaču. Na taj bi se način međusobno rasteretili. Naposljetku, nigdje ne piše da vas odbijenica mora obeshrabriti. Uvijek postoji opcija da se sami uputite u tiskanje romana. Ali morate biti svjesni kako to nije jeftina opcija. Budite uporni, ali i realni. Naposljetku, najbitnija stvar koju morate zapamtiti - ništa se ne događa preko noći!