u srpnju smo brali kupine
uz makadam gdje trava vonja na gume bicikla i žegu
ogrebotine smo
nosili kao ordenje
dok su nam se dlanovi bojali ljetom
prolaznici smo niz vlastita sjećanja
stranci u domu koji gradismo predano
na raskršću misli
tražimo sjene
držeći se za ruke
jer je to jedino što ostaje
kada svjetlost zadrhti
kad zatitra jarost zvijezde
danas kupine viđam rijetko
ili ne tražim dovoljno dugo
da osjetim davnu prašinu pod tabanima
i miris ljetne kiše
možda me puca nostalgija
ili sam postala netko
tko se boji trnja više
no što voli slatko.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.