Sunčan je, ali prohladan zimski dan.
Gledajući iznutra, čovjek se lako prevari, misleći da bi se mogao okupati u ledeno toplom suncu.
No tamo vani, dobio bi samo neugodan vjetar.
Na bijeloj lakiranoj ogradi terase koja gleda na jug zastao je jedan maleni vrabac.
Zastao je, gledajući u daljinu.
Vjetar mu nije smetao.
Šibao ga je nemilosrdno, no on je svojim malenim krilima koristio taj vjetar kako bi i dalje ostao stajati tamo gdje želi, na staroj bijeloj ogradi.
Skakutao je povremeno, dajući šansu vjetru da pomisli da je jači od njega.
Nije mu se opirao, upravljao je njime.
Trzao je repićem i naginjao glavu, mijenjajući strane - čas jednu, čas drugu.
Gledao sam ga pozorno.
Razmišljao je.
Nije razmišljao o vjetru.
Njegove misli bile su puno dalje; on je, tako malen, mislima gledao dalje od vjetra.
Odjednom, poletio je.
Poletio je k svojim mislima, u slobodu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.