Kolumne

petak, 28. svibnja 2021.

Milan Novak | Maja Heršak: "33.birka poezije"

 

"Pripitomljene uspomene na oltaru"

Mogao bih lako napisati brzo i nepromišljeno kako Maja Heršak zapravo piše ljubavne tekstove, nešto na prvi pogled sasvim obično, nešto što se već previše puta opjevalo, o tome sanjalo i što je do kraja uvenulo. Ali ne. Njezin ozbiljan pristup na neki način prizemlji svu tu patetiku ljubavnih ispovijedanja i želja. Poetski izraz Maje Heršak dovoljno je racionalan da mnogi klišeizirani izrazi ne zvuče plitko, već su svojevrsni izravni prečac do suštine koju autorica što jasnije želi izraziti. Dijalozi s voljenom osobom ili osobom koja je donedavno to bila sočni su, živahni i ne preuveličani. U tekstovima izbjegava nepotrebne parabole koje bi ionako osjetljivu temu ljubavne lirike odvele u neukus. Jer kad jednom golubica prhne, dobar ukus je više ne prepoznaje. Stoga autorica pazi da je ne uplaši. Pjesma Uvjeri me primjer je takvog zrelog (samo)dijaloga.

 

Autoričina ranjiva emocionalnost je dražesna. To postaje ugodna protuteža odlučnosti kojom je knjiga "33" inače prožeta. Kao tigrica koja se bori za sebe i za svoje, ona u pjesmi UBIJENOJ LJUBAVI piše: »…/Ti si krivio mene / Ja sam mrzila tebe // U magli Normabela / Ne sjećam se / Kada sam prvi puta / Poželjela otići i / Zašto sam tako dugo / Skupljala hrabrost / Al` nikad se osvrnula nisam // Skinula sam lance oko vrata / Skinula sam i trnje oko srca / U godinama poslije nas /…«

Zbirka pjesama "33" u početku je namijenjena proživjeloj(im) ljubavi(ma), no uskoro ova tema izblijedi. Prekretnica koja se usjekla u sadržaj zasigurno je dubok i dirljiv zapis sjećanja na oca, pjesma ISPOD OBLAKA. Ali ovo je samo priprema, intonacija za središnju pjesmu u knjizi, koja je dijelom i dobila ime po ovoj pjesmi. Govorim o pjesmi KRVNA LINIJA ZA GROB 33. Radi se o dužoj pjesmi, gotovo epskoj pjesmi o smrti generacija njezine obitelji. Počevši od djeda i oca, ona u stihove poziva i svog sina dajući mu upute za rastanak kad će i sama biti pokopana u grobu 33. Nakon ove pjesme, tako odlučno potresne, čini se kao da više ništa nije isto. Autorica i dalje piše lirske pjesme iz svojih sjećanja, ali sada su prozračne, slobodne, jače. Misli koje posvećuje preživjelim osjećajima više nisu bolne, već su izliječene. To donosi poseban sklad između emocionalnosti i racionalnog aspekta poezije. Na taj način autorica napokon uspijeva premostiti taj ovozemski osjećaj poezije.

U ime oproštaja, s izbrušenim smislom za ritam riječi, Maja Heršak zapisuje pjesmu NOTTURNO PUNOG MJESECA. Ovo je, posudim li neke autoričine metafore, također i oproštaj od nematerijalnog sjećanja na prošlost, čišćenje krvnih mrlja iz mramora svetišta u kojem ona više ne želi te uspomene: »…//Mjesec i ja dijelimo tajnu // Obavija me / Nepoznati osjećaj / Mekano i razdražujuće / Kao svila / Salijeće me / Slatkoća mira // Uz zvuk umirujućeg / Zrikavca u staklenci / Na tvom grobu / Vidim se kako / Nepomično sjedim //…«

To isto učini sa sjećanjem na sebe, sa starom Majom, koja to više nije. U pjesmi EVANĐELJE OSOBNE REVOLUCIJE rastavlja se na komade, metaforično raspoređujući svaki komadić tijela na neka drevna i neka današnja sveta mjesta, prepuštajući se ispiranju boli, mučeničkoj boli svoje svijesti, u kojoj više ne zna je li još uopće živa. Napokon osjeti sklad i opojnu tišinu koja joj vraća mir.

Maja Heršak zasigurno je ime koje ćemo rado pratiti u hrvatskoj književnosti.


Varaždin, 11. 3. 2021.
»33« zbirka poezije
(KULTura sNOVA; Zagreb, 2018)


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.