Kao što svaki cvijet vene i svaka mladost tako
starosti uzmiče, cvjeta svaki stadijum života novi,
cvjeta svaka mudrost i vrlina svaka
u svoje vrijeme i ne smije vječno da
traje.
Srce mora pri svakom života zovu
spremno za oproštaj i početak novi biti,
da se hrabro i bez sjete predaje
i veze nove stiče.
U svakom početku magija će se kriti,
koja nas štiti i živjeti nas potiče.
Mi trebamo vedro prostor za prostorom hoditi,
a ni za jedan se ne vezati kao za dom,
Svjetski duh ne želi da nas stegne i zarobi u tom,
on nas želi stepen po stepen dizati i osloboditi.
Tek što smo povjerenje stekli u jednog životnog kruga stanje
već nam mlitavost prijeti;
Samo onaj ko je za pokret spreman i putovanje,
može se otrgnuti navici što ga priječi.
Možda će nam još i samrtni sat
prostore nove i nevine poslati,
zov života prema nama nikada neće stati.
Pa hajde onda, srce, oprosti se i ozdravi sad!
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
utorak, 2. ožujka 2021.
Djoko Erić | Hermann Hesse: Stepenice
Labels:
Djoko Erić
,
Hermann Hesse
,
poezija
,
prijevodi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.