Dejan Šorak | Mnoštvo je mladih, srećom, kao Jana Petras, svoja vlastita kreacija

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar 

Ljubavna priča naizgled je u prvom planu, ali politička satira ipak prevladava, ocijenio je urednik prof. dr. sc. Veljko Đorđević najnoviji roman Dejana Šorka „LNG Guantanamo“. Glavna junakinja romana je Jana Petras, djevojka iz slavonskog sela Brazdinci koja voli pjevati cajke i prihvaća posao u SOA-i, hrvatskoj tajnoj službi službi, koja je iznajmljuje američkoj CIA-i.  Posjet bazi na Krku uvod je u novi posao, a zapovjednik izgleda kao Tom Cruise u Top Gunu. Takav zaplet za autora Dejana Šorka poligon je za parodiju tajnih službi, slavonskih krčmi, lokalnih moćnika i mentaliteta. Roman LNG Guantanamo zato je zabavan odraz naše svakodnevnice, a uz to neočekivano optimističan, kao i njegova mlada junakinja. 

Dejan Šorak režiser je nekoliko kultnih filmova među kojima su nezaboravni „Oficir s ružom“ i „Mala pljačka vlaka“. Otkako ne snima, Dejan Šorak sve više piše i dosad je objavio jedanaest romana. 

S Dejanom Šorkom razgovaramo o Jani Petras, njezinoj osebujnoj pojavi i odnosu prema autoritetima, o optimizmu u romanu i o spisateljskoj karijeri režisera koji je ujedno i pisac. 

Roman „LNG Guantanamo“ pisan je u prvom licu, a glavni lik je djevojka Jana, koju angažira američka tajna služba. Odakle ideja za Janu i kako ste se pišući roman uspjeli identificirati s djevojkom kao glavnim likom?

Jana se jednostavno pojavila i stvorila sama. Progovorila o sebi, svom svijetu i životu. Ni u što se nisam miješao niti sam se pokušavao identificirati. Jednostavno, svidjela mi se ta cura, njen duh misli, stil i način.

Jana je sasvim atipičan lik, fizički i intelektualno je superiorna djevojka koja prezire patrijarhalni obrazac u odnosu prema ženama, puno psuje i puno čita. Diplomirala je književnost i Visoko vojno učilište Dr Franjo Tuđman. Jeste li osmislili Janu jer takav lik nedostaje u hrvatskoj literaturi? Možete li pretpostaviti zašto takvih junakinja nije dosad bilo više u hrvatskoj književnosti? 

Kao što rekoh, uopće nisam osmišljavao Janu iz bilo kojih razloga, i ne zanima me ima li je ili nema u hrvatskoj literaturi. To nisu prava pitanja za mene. U svakom slučaju Jana ne potječe iz takozvanog „ženskog pisma“, kao ni iz „muškog“. Ona je svoje vlastito djelo, stvara samo sebe na vlastitu sliku i priliku. Ona je svoja vlastita kreacija. To kod nje volim.

Urednik romana prof. dr. Veljko Đorđević na promociji je spomenuo kako roman odražava današnju akulturaciju društva i civilizacije, iako je roman u cjelini vedrog tona. Koji su razlozi za optimizam u romanu? 

Kad kao ljudi i zajednica doista dodirnemo dno depresije, izgubljenih nada i iluzija, kad nema dubljeg i daljeg pada, optimizam nije izlaz ni lijek, on nastaje sam po sebi i od sebe. Pritom, doista mi se sviđa ta Veljkova misao o „akulturaciji društva i civilizacije“. 

Na promociji romana spomenuli ste Marxovu tezu da ne određuje čovjekova svijest njegovo društveno biće, već je obrnuto; čovjekovo društveno biće određuje njegovu svijest.

Jana demantira Marxa, jer katastrofa njene obitelji i rane mladosti, curi bez ikakvih šansi, njenom vlastitom voljom otvara sva vrata. 

Pretpostavljate li da su današnje djevojke slične Jani? Gdje su mladi ljudi koji sami oblikuju vlastitu sudbinu? Jesu li to oni koji odlaze iz Hrvatske ili oni koji, poput Jane, ostaju?

Sve mi se čini, da srećom, mnoštvo mladih ljudi sliči na Janu Petras. Sami odlučuju o sebi i ne daju se zajebavati od bilo kojih takozvanih autoriteta, ma kako se oni zvali; roditelji, škola, država, crkva, stranke, ideologije.

Vrlo ste produktivan pisac i LNG Guantanamo je vaš jedanaesti roman, a među Vašim romanima su „Kontrolna projekcija“, trilogija o filmu „Američko hrvatski u boji“ „Ja i Kalisto“, „Mutacija sudnjeg dana“ „Putnik usputne postaje“. Nedostaje li Vam režiranje? 

Jako. Pisanje je robinzonovska osama, samoća pustog otoka, a režiranje zapovjedništvo golemog broda s odabranom posadom, i punim jedrima puta u nepoznato. Ono je kolumbovska avantura.

Kako literatura zamjenjuje filmski izraz? 

Ne zamjenjuje ga uopće, osim što je prednost literature da njene fikcije nemaju financijske i produkcijske limite,

Kad biste mogli izabrati samo jedan svoj roman za ekranizaciju, koji bi to bio i zašto?

„Putnik usputne postaje“ jer je on jedini moj roman koji u početku bijaše, ne riječ, nego filmski scenarij.