Pola stoljeća Knjižnice Vjekoslava Majera

 

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc. 

( u povodu 50 godina )

Prije pola stoljeća otvorena je prva nova knjižnica u Novom Zagrebu u naselju Zapruđe. Ove godine 30. studenog proslavljena je 50.obljetnica. Knjižnica je osnovana na inicijativu Vjekoslava Majera  koji je s Gornjeg grada došao u novozagrebačko naselje Zapruđe, otvorio  knjiźnicu 27.11.1973. a po njegovoj smrti 4.prosinca 1975. Knjižnica u Zapruđu godinu dana kasnije dobiva ime - KNJIŽNICA "VJEKOSLAV MAJER.”

Proslava ovog velikog jubileja bila je u četvrtak, kao što se tradicionalno već 50 godina tribine i druga događanja odvijaju četvrtkom, pa je i ovo obilježavanje 50 obljetnice bilo u četvrtak  30. 11. 2023 u 13 sati u Knjižnici Vjekoslava Majera na Trgu Ivana Meštrovića. Bio je to pravi rođendan uz vremeplov sjećanja i uspomena. Glumac Rene Medvešek interpretirao je pjesme Vjekoslava Majera, nezaobilaznu, antologijsku „Plinsku laternu na Griču” i insert iz „Dnevnika malog Perice. Bio je to baš opis jednog četvrtka u njihovoj obitelji koji je humorom podsjetio na možda najbolji hrvatski film svih vremena „Tko pjeva zlo” čiji je scenarij napisan po ovom Majerovom djelu. 

Također je postavljena prigodna izložba na kojoj je predstavljeno 50 godina  Knjižnice a posebno su zanimljive fotografije i članci  koji su prije pedeset godina najavljivali osnivanje knjižnice u Zapruđu. Treba se sjetili da u to vrijeme u Zapruđu, tom novom naselju još nisu bile sve ulice asfaltirane, bilo je tu blata i gotovo nikakva povezanost sa centrom grada jer nije postojala stalna autobusna veza preko Save s novim naseljima a tramvajska linija je izgrađena tek više od desetak   godina kasnije. Književnik Vjekoslav Majer je u Zapruđu dobio stan, doselio je s Gornjeg grada a nekoliko godina čak je proveo u Beču i razumljiva je njegova velika želja da u njegovoj blizini bude neki kulturni sadržaj kao što je knjižnica. Njegov je prijedlog prihvaćen pa  Gradska knjižnica stručno uređuje u Zapruđu knjižnicu kao svoj ogranak i pred tadašnji državni praznik otvara se prva nova knjižnica u Novom Zagrebu s fondom od oko 3.000 knjiga. Upravo je književniku Vjekoslavu Majeru pripala čast da otvori knjižnicu zajedno s tadašnjom glavnom direktoricom Gradske knjižnice Verom Mudri-Škunca, prof. i Mihaelom Mišom Montiljom, poznatim kulturnim djelatnikom koji je bio zaduženim za kulturu u Zapruđu. Na fotografiji vidimo da se tada na toj svečanosti nije prerezala vrpca  kako je to bilo uobičajeno već  Vjekoslav Majer ključem otvara vrata i ulazi u knjižnicu zajedno s Smiljkom Udovičić koja je bila prva direktorica te nove knjižnice.

Vjekoslav Majer je zajedno sa suprugom Zorkom često vrlo rado dolazio u knjižnicu. Kada  dvije godine po otvorenju knjižnice 4. prosinca 1975. godine umire - odmah se predlaže da knjižnica u Zapruđu koja je i otvorena na inicijativu ovog po mnogima najzagrebačkijeg pisca - dobije njegovo ime.

U početku je knjižnica bila otvorena za svoje korisnike samo pola dana, uskoro je  zaposleno još nekoliko djelatnika, uz Smiljku Udovičić i Snješka Haberštok, pa knjižnica radi čitav dan a naposljetku je u njoj bilo sedam zaposlenih u skladu s knjižničnim standardima usprkos neadekvatnom premalenom prostoru od svega 88 kvadratnih metara. 

Vrlo brzo se povećava knjižni fond i broj članova uz  veliku frekvenciju posudbe, a u proteklih pedeset godina održavale su se brojne raznovrsne aktivnosti za odrasle i djecu kao što su književni susreti, priredbe, lutkarske predstave, kvizovi, izložbe, satovi lektire, različite radionice za sve građane - velike i male pa i za najmlađe, predškolsku djecu i učenike kao i za  odrasle korisnike različitih zanimanja i stručne spreme od studenata do umirovljenika. Poznato je da su svi oni s radošću dolazili u "svoju knjižnicu" posuditi knjigu ili su se obratili stručnoj knjižničarki u potrazi za informacijom. Iako po veličini u skromnom prostoru u kojem je umjesto čitaonice bio samo mali stol i nekoliko sjedećih mjesta, sjedili bi umirovljenici i učenici listajući novine, dnevni tisak i časopise ili potražili priručnike koji se se ne posuđuju a uvođenjem nove  tehnologije tu su i računala. A iznad svega našli su članovi i svi koji su bar jednom ušli u ovaj mali hram kulture susretljivo osoblje s kojima su mogli porazgovarati. Na taj način ova mala knjižnica postaje ne samo svjetionik kulture za sve građane Zapruđa i obližnjih naselja Utrina i Središća već i ugodno mjesto druženja prigodom kulturnih i pedagoško - animatorskih aktivnosti. Danas bi rekli - ova mala knjižnica postaje "dnevni boravak" i drugi dom u atmosferi prijateljstva.

Knjižnica Vjekoslava Majera je bila od samih početaka i ostala malo žarište kulture na ovom području Novog Zagreba. Oduvijek, od svog osnivanja do danas - to je "mala knjižnica s velikim programom" i jedan od najfrekventnijih ogranaka Knjižnice Novi Zagreb, knjižnične mreže sa središnjom područnom knjižnicom u Travnom i pet ogranaka od kojih je najveći u Dugavama, zatim je Savski gaj na zapadnom dijelu Novog Zagreba, otprilike u središtu Novog Zagreba je Sloboština i naposljetku najjužnije je Mala Mlaka.

Posebno je značajno da je Knjižnica Vjekoslava Majera smještena  na području gdje su u brojne trgovine a također je u blizini banka, pošta, osnovna škola, dječji vrtić i Dom zdravlja pa građani svih uzrasta prolaze pokraj knjižnice koja ima staklene izloge. U tim izlozima od početaka se organiziraju izložbe u prvom redu likovnih umjetnika kao i izložbe knjiga i druge građe. Godišnje se u prosjeku postavljalo oko 10 do 12 izložbi, pa je lako izračunati da je za pedeset godina ostvareno preko 500 izložbi. Neko vrijeme, od 1980. do 1990. je djelovala galerija pod nazivom "Izlozi" pa su tu izlagali svoja djela najveća imena kao što su likovni umjetnici Vera Fischer, Josip Vaništa, Ferdinand Kulmer, Llerka Njerš, Dubravka Babić, Ivo Šebalj, Miroslav Šutej, Nikola Koydl, Frano Paro i mnogi drugi. Predgovore kataloga pisala je likovna kritičarka Ljiljana Domić u doba kad je bila voditeljica knjižnice Anđelka Galić, prof.  koja poslije pet godina s tog radnog mjesta odlazi za voditeljicu Knjižnice Muzeja za umjetnost i obrt. Važan je bio ne samo visoki umjetnički nivo, najčešće akademskih slikara koji su bili predstavljeni već i edukativni karakter jer građani, posebno učenici i djeca nisu trebali ući u knjižnicu već su prolazeći pokraj njenih staklenih izloga mogli pogledati likovnu izložbu ili tematske izložbu knjiga i druge građe, koje  se  svaki mjesec izmjenjuju a uvijek su zanimljive i atraktivne.

Osim svega toga od Knjižnice Vjekoslav Majer je SVE POČELO, RAZVOJ ČITAVE BUDUĆE KNJIŽNIČNE MREŽE NOVOG ZAGREBA. Po dolasku Narcise Potežica,mr.sc., koja je imenovana u lipnju 1979. godine direktoricom ove knjižnice u rujnu iste godine grad Zagreb otkupljuje novi prostor za buduću središnju područnu knjižnicu u naselju Travno. Otada su se u Zapruđu počele nabavljati, stručno i tehnički obrađivati knjige s oznakom T za buduću središnjicu. Nekoliko godina kasnije dobiva se prostor za novu knjižnicu u naselju Sloboština pa se u Zapruđu stvara knjižni fond i za buduću Knjižnicu Sloboština (s oznakom S) koja je otvorena 1984. godine. Knjižnici Vjekoslava Majera se 1985. godine pridružuje Knjižnica Savski gaj do tada neadekvatna općinska knjižnica Novog Zagreba, koja nije bila opremljena prema knjižničnim standardima. Ulazeći u sastav Knjižnica grada Zagreba iste 1985. godine suvremeno se preuređuje i oprema njen ogranak - Knjižnica Dugave. Tek 1986. godine svečano se otvara knjižnica u Travnom koja postaje središnjica  ali još dugo iako će djelovati pet knjižnica u Novom Zagrebu - mala Knjižnica u Zapruđu je bila knjižnica s najvećim brojem članova i najvećom frekvencijom posudbe zbog specifične strukture stanovništva u Zapruđu. 

Važno je napomenuti da je u razdoblju od otprilike od 1975. baš u tom naselju stanovalo veliki broj intelektualaca, kulturnih djelatnika, pisaca i umjetnika pa se sjetimo da su u knjižnicu posjećivali Goran Matović, Enes Kišević, Špiro Guberina, Petar Krelja,Ivo Friščić i mnogi drugi. Ali zbog loših i neadekvatnih elektroinstalacija i zastarjele opreme čak se 1991. trebala Knjižnica Vjekoslava Majer zatvoriti no upravo zahvaljujući grupi intelektualaca iz Zapruđa na čelu s Petrom Kreljom, poznatim filmskim djelatnikom i režiserom uslijedila je peticija građana koja je bila upućena Ministarstvu kulture Republike Hrvatske pa se ova mala knjižnica u Zapruđu ipak preuređuje.  Knjižni fond bio je nekoliko mjeseci 1990 godine privremeno smješten u atomsko sklonište u Travnom. Knjižnica Vjekoslava Majera se s 88 kvadratnih metara proširuje na 120 i  dobiva novu opremu kao i prvi put prostor za interni rad stručnog osoblja.Tako se Knjižnica po preuređenju  1992. ponovo otvara u  dramatičnom ratnom dobu i čak dobiva nove suvremene bijele police. Ovo proširenje od tridesetak kvadratnih metara za sve članove i korisnike malene knjižnice postaje veliki korak u razvoju Knjižnice Vjekoslava Majera. Pamte svi djelatnici knjižnice režisera Petra Krelju (prošlogodišnjeg dobitnika nagrade Vladimir Nazor) i njegovu suprugu Vesnu kao uvijek dobrodošle članove i susjede te  stalne i redovne posjetitelje tribina i predavanja ujedno baš njima zahvalni jer su bili  zagovornici i  pokretači akcije „Ne damo našu knjižnicu !” o čemu postoje novinski članci i fotografije  izložene na izložbi  o 50 godina knjižnice.U to doba „borbe za opstanak knjižnice”  bila je koordinator knjižnice Jasna Kolarić, prof. koja ostaje do umirovljenja 1913. godine a poslije nje je na to radno mjesto postavljena Nada Rončević, prof. Njenim zalaganjem ostvaren je projekt Novozagrebačkih tribina na kojima se predstavljaju najprije novozagrebački pisci a kasnije i mnoga značajna imena književne scene našeg grada. 

Redom znači prva koja je bila na otvorenju knjižnice bila tada direktorica  Smiljka Udovičić, prof. (1973.-1979.), poslije Narcisa Potežica,mr.sc. koja je imenovana direktoricom 1979. a i kasnije otvaranjem središnje knjižnice odlazi u Travnom, ali vodi i dalje brigu i o tom ogranku do umirovljenja 2012. Kraće vrijeme je voditeljica  te Knjižnice Snješka Haberštok,prof., pa kada  1985.  odlazi u Knjižnicu Dugave. Dolazi u Zapruđe nova  voditeljica Anđelka Galić, prof. i poznato je da je pet godina  zlatno doba organizacije likovnih izložbi s vrhunskim umjetnicima. Godine 1990. je premještena iz Knjižnice Sloboštine  Jasna Kolarić, prof., koje je tu do  umirovljenja 2013.  Poslije  nje je već  spomenuta Nada Rončević  od 2013. do 2019. a sada je koordinator Knjižnice Vesna Radošević,prof.  kojoj je pripala obaveza ali i veliki trenutak, organizacija obilježavanja 50. godišnjice -  velike  proslave i važnog događaja – 50 godina Knjižnice Vjekoslava Majera.

Sada na proslavi 50. obljetnice je Višnja Cej, knjižnična savjetnica i glavna ravnateljica Knjižnica grada Zagreba pozdravila goste, uzvanike, djelatnike i bivše kolegice i one koji su u mirovini naglasivši značaj ove knjižnice u kojoj je i ona provela prva dva tjedna svog radnog vijeka pred odlazak u Dugave.  Zatim je govorila Tihana Rašeta, prof. kao voditeljica Knjižnice Novi Zagreb, jer je na čelu novozagrebačke knjižnične mreže u kojoj je ova Knjižnica u Zapruđu jedan od pet ogranaka. Kroz povijest Knjižnice Vjekoslava Majera  i obrazloženje o postavljenoj izložbi o njenih 50 godina provela nas je  Vesna Radošević,prof.  sadašnja koordinatorica ove Knjižnice. 

Poslije nastupa glumca Rene Medvešeka s odličnom interpretacijom tekstova Vjekoslana Majera s nekoliko prigodnih riječi obratila se svima i Narcisa Potežica,mr.sc., sada već desetak godina u mirovini, koja je u Knjižnicu Vjekoslava Majera došla prije 44 godine poslije prve direktorice Smiljke Udovičić. Pročitala je pozdrave Smiljke Udovičić, koja je u Domu za starije Lavoslav Schwarz i uputila je svima tople riječi uz žaljenje da zbog bolesti ne može biti na proslavi. Također je Narcisa Potežica prenijela pozdrave Snješke Haberštok, prof.  koja je u Koprivnici  i na kraju je čestitala kolegici Vesni na postavljenoj izložbi – vremeplovu Knjižnice i zaželjela da sjaj Majerove plinske laterne i dalje sja u Knjižnici Vjekoslava Majera. 

Već svima poznat  KGZ bend na početku s nekoliko nostalgičnih pjesama  kao što je „Ta tvoja ruka mala”,  pjesmama o Zagrebu i iz filma „Tko pjeva zlo ne misli” i dalje je bio zadužen za dobro raspoloženje. Uslijedilo je i rezanje rođendanske torte  uz puno ugodnih susreta.

Prisjetit ćemo se i pjesnika Vjekoslava Majera koji je rođen u Zagrebu 27.travnja 1990. godine a umro na današnji dan 4.prosinca 1975. U Zagrebu je pohađao Trgovačku akademiju i studirao glazbu. Od 1928. do 1937. živio je u Beču. On pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji su se pojavili nakon Prvog svjetskog rata. Napisao je djela: "Pjesme zabrinutog Evropejca", "Pepić u vremenu i prostoru", "Svirač i svijet", "Život puža", "Dnevnik Očenašeka", "Dnevnik malog Perice", "Pjesme", "Breze kanarinci kiša", "Zagrebački feljtoni", "U utrobi Zagrebačke gore", "Otvaram prozor", "Svjetiljka na Griču". Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine, a danas se najviše spominje da je prema njegovom djelu "Dnevnik maloga Perice" i scenariju snimljen je 1970. godine slavni hrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli". Svjedoci smo i kazališnih uprizorenja u kazalištu Komedija i u Hrvatskom narodnom kazalištu, tako postaje inspiracija i poticaj umjetnicima, njegove pisane riječi postale su filmska priča i predstava u kazalištu. 

Tako se na neki način njegova plinska lanterna o kojoj pjeva u svojoj antologijskoj pjesmi – s povijesnog i romantičnog zagrebačkog Gornjeg grada – s Griča spustila u Novi Zagreb. I dalje u Zapruđu širi svoj neugasli sjaj, ne samo svjetlost crvenkastu žutu nego magični zlatni sjaj u kojem se okupljaju vjerni članovi i korisnici u potrazi za knjigom, a svi koji dolaze u  knjižnicu osjećaju neku pozitivnu energiju i radost druženja u ovom iako skromnom prostoru ali u maloj knjižnici s velikim programom. ,.