Uz dan rođenja književnika Vjekoslava Majera

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Sjetimo se, Vjekoslav Majer, hrvatski pjesnik i pripovjedač, rođen je u Zagrebu, 27. travnja 1900. , a umro u  Zagreb 4. prosinca 1975.

Vjekoslav Majer je u Zagrebu pohađao Trgovačku akademiju i studirao glazbu. Od 1928. do 1937. živio je u Beču. On pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji su se pojavili nakon Prvog svjetskog rata. Napisao je djela: Pjesme zabrinutog Evropejca, Pepić u vremenu i prostoru, Svirač i svijet, Život puža, Dnevnik Očenašeka, Dnevnik malog Perice, Pjesme, Breze kanarinci kiša, Zagrebački feljtoni, U utrobi Zagrebačke gore, Otvaram prozor, Svjetiljka na Griču. Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine, a prema njegovom djelu "Dnevnik maloga Perice" i scenariju snimljen je 1970. godine slavni hrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli", po mnogima najbolji naš film svih vremena.

Književnik Vjekoslav Majer je najprije stanovao na Gornjem gradu, a pred kraj života stanovao je u novozagrebačkom naselju Zapruđe, u Trumbićevoj 12 (u prizemlju).U to doba ovo naselje nije bilo tramvajem povezano sa središtem grada, pa je bilo daleko od kulturnih ustanova u središtu grada. Tako je Vjekoslav Majer, koji je veliki dio života bio u Beču i na Gornjem gradu u Zagrebu -  živeći sada u Zapruđu dao ideju zajedno s Mihaelom Montiljom, tadašnjem odborniku zaduženom za kulturu u Mjesnoj zajednici Zapruđe  - da se u prostorijama njihove Mjesne zajednice otvori knjižnica. Tijekom 1973. godine  Gradska knjižnica je uredila knjižnicu u Zapruđu,  pa je 28. studenog iste godine svečano otvorena ova prva nova novozagrebačka knjižnica veličine 88 kvadratnih metara. Treba zapamtiti da je sam književnik Vjekoslav Majer osobno ključem na prigodnoj svečanosti otvorio vrata umjesto s uobičajenim rezanjem vrpce. Često je sa suprugom Zorkom dolazio u "svoju" knjižnicu, a odmah poslije njegove smrti uprava knjižnice 1975. godine predlaže da se po najzagrebačkijem književniku, stanovniku Zapruđa i susjedu knjižnice koji je i bio inicijator da se u danas Društvenom domu otvori knjižnica – njemu u čast, po njemu KNJIŽNICA U ZAPRUĐU nazove KNJIŽNICA VJEKOSLAV MAJER.

Knjižnica V. Majera je ogranak područne Knjižnice Novi Zagreb koja je u sastavu Knjižnica grada Zagreba. Ova Knjižnica u Zapruđu koja je u početku bila veličine 88 kvadratnih metara, godine 1991. godine je  preuređena, tada dobiva novu opremu i proširena je na 120 kvadratnih metara i ima uz odjel za odrasle i mali odjel za djecu. Poznata je što posjeduje vrlo bogatu i raznovrsnu knjižnu građu, te odličan galerijski prostor u izlozima u kojima se svaki mjesec postavljaju izložbe slika najpoznatijih akademskih likovnih umjetnika i zanimljivi radovi brojnih amatera pokraj kojih prolaze građani, učenici i djeca na putu do škole, dječjeg vrtića, Doma zdravlja, pošte, banke, pa izložbe imaju ujedno i edukativni karakter jer razvijaju interes i ljubav kod slučajnih prolaznika i gledatelja izložbi da odu i u neke veće izložbene prostore, prave muzeje u našem gradu. Osim toga u ovoj knjižnici već 45 godina odvijaju se brojne kulturno-propagandne  pedagoško-animatorke akcije za djecu i odrasle, od satova pričanja priča i likovnih radionica do predavanja za učenike, njihove priredbe i izložbe. U iako skučenom prostoru tu je i studijska čitaonica te čitaonica dnevnog tiska, naravno knjižnica u Zapruđu ima ulogu  informacijskog  centra te postaje dnevni boravak građana koji svakodnevno posjećuju ovu knjižnicu u potrazi za knjigom i nformacijama. Već sedmu godinu djeluje tribina na kojoj se predstavljaju pisci, u prvom redu  novozagrebački a sve češće su gosti mnogi hrvatski značajni, poznati i popularni autori,  pa je nažalost tada ova knjižnica premalena da bi stala zainteresirana publika - članovi i korisnici Knjižnice V. Majera, kao i svi ostali prijatelji knjižnice.

Naime treba istaknuti važnu činjenicu da mnoge knjižnice nose imena književnika ali je Knjižnica V. Majera – jedina u tome,  da je za njeno osnivanje dao inicijativu jedan književnik, zatim da ju je on osobno otvorio na prigodnoj svečanosti, te na kraju upravo što je književnik u blizini stanovao i ne samo da ju je povremeno posjećivao već je često dolazio sa suprugom Zorkom i prijateljima i susjedima - kulturnim ličnostima grada Zagreba –  na kraju nosi njegovo ime.

Knjižnica Vjekoslava Majera  poznata je ne samo što je na dobroj lokaciji u naselju, već u prvom redu po knjižnom fondu, po dobrim knjigama koje će preporučiti uvijek ljubazno, profesionalno osoblje, dugogodišnji stručni knjižničari i mlade kolegice koje se rade s voljom i ljubavlju za svoju struku, pa sve zaposlene uvijek članovi knjižnice i korisnici hvale, jer svi se ugodno osjećaju u svojoj maloj knjižnici, naravno sa željom da jednom dobiju prema standardima veću i suvremenu knjižnicu.

Imala sam sreću da sam 1979. godine došla iz Gradske knjižnice raditi kao direktorica Knjižnice "Vjekoslav Majer" u kojoj je bilo zaposleno 7 djelatnika, kasnije se širila knjižnična mreža u čemu sam sudjelovala i bila sam dvadesetipet godina voditeljica od 1986. do 2012. godine čitave područne Knjižnice Novi Zagreb (središnje Knjižnice Novi Zagreb u Travnom, Knjižnice Vjekoslava Majera, Knjižnice Dugave,  Knjižnice Savski gaj, Knjižnice Sloboštine,  Knjižnice Mala Mlaka, Službe nabave i obrade u Sloboštini i stacionara knjiga u Domu za starije Sv. Ana - znači ukupno sedam lokacija i 45 zaposlenika), no moje najljepše uspomene su davni dani u Zapruđu, poznanstvo s gospođom Zorkom Majer, koje je preraslo u prijateljstvo, sjećam se njenih pripovijedanja, zanimljivih priča o druženjima njenog supruga sa zagrebačkim pjesnicima, njihovim okupljanjima i sastajanja u zagrebačkim kavanama, proslavama i  susretima u njihovom stanu. Tako mi je rad u Knjižnici V. Majera bio veliko iskustvo i nosim lijepa i zanimljive uspomene i zaista nezaboravna sjećanja koja su obogatila moj život.

Posebno je uvijek, topla i prijateljska atmosfera u Majerovoj knjižnici kojoj se –  bilo da su  bili tu zaposleni, zatim mnogi članovi – dugogodišnji,  stariji i oni mlađi, pa i brojni gosti koji su možda samo jednom sudjelovali na nekoj tribini ili izložbi – svi rado vraćaju, s radošću navraćaju, govore se pohvalama i ponekad s nostalgijom o toj maloj knjižnici.  Neka je to čudna čarolija - svi koji dolaze u ovu knjižnicu - u novozagrebačkoj Knjižnici Vjekoslava Majera se ugodno osjećaju jer u ovoj  knjižnici kao da iznad njih bdije dobri duh Vjekoslava Majera, kao da je s Gornjeg grada u Novi Zagreb - u Zapruđe sišla Majerova plinska laterna koja tu i dalje svijetli svojim neodoljivim, poetskim čarobnim svjetlom.