Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Petre Soukupove "Bertík i njuškalo"

(prijevod Matija Ivačić; ilustracije Petr Korunka; Zagreb: Alfa, 2017.)

Piše: Mirjana Mrkela  

Nova prijateljica

Dobro je imati prijatelje. Lijepo je i korisno. Najprije ih treba pronaći tj. upoznati tj. steći. Vidiš nekoga, upoznaš ga i nakon nekog vremena kažeš: ovo mi je prijatelj/prijateljica. Poslije, kad ti treba društvo ili savjet ili pomoć, nisi sam/sama.

Tako se meni dogodilo s Petrom Soukupovom. Ona je Čehinja, ne zna hrvatski. Ni meni češki ne ide baš dobro. Jedva razumijem pokoju riječ. Srećom, tu je internet, prijatelj svih neznalica. Internet je preveo moje pismo Petri i Petrino meni. Ne baš najbolje, ali dovoljno dobro da se razumijemo.

"Piši mi još o sebi!", zamolila me je Petra i ja sam radosno prihvatila.

Pitanja za njuškala

U romanu "Bertík i njuškalo", Bertík je dječak, a njuškalo je njegov prijatelj. Pojavio se, baš kao što rade pravi prijatelji, točno kad je trebalo. U trenutku kad je Bertík imao premalo prijatelja i premnogo problema.

"Odjednom začujem nekakav zvuk, ko da je nešto ovdje. Prestanem se micat i samo osluškujem. U daljini čujem ostalu djecu, a u isto vrijeme taj zvuk. Strašno me to razveseli, sad će se sigurno pojavit neka životinjica, možda vjeverica ii jež ii barem miš."

Tako je Bertík nagađao i nije pogodio. Pojavio se njuškalo. Bertík mu je postavio neka pitanja:

"'Pa što? Zašto ne bih smio plakat?'"

"'A kak to da govoriš?'"

"'A zašto moraš ostat sa mnom?'"

Nekim odgovorima dječak nije bio zadovoljan. Ali njuškalo je opet došao. Ni taj razgovor nije bio ugodan:

"'Zašto onda uopće razgovaraš sa mnom?'

'Moram ti pomoći.'

'Ne treba mi pomoć.'"

Bertík se, dakle, u početku ljutio. Nije lako pomoći nekome tko odbija razgovor. A baš to, prijateljski razgovor, bilo je ono što mu je trebalo. I iako je govorio suprotno, njuškalo je postupao mudro i prijateljski. Malo-pomalo, otkrila su se još neka prijateljstva. Naime, uz njuškalovu pomoć, Bertík je shvatio da ima još neke prijatelje.

Pitanja za Petru

Najveća pomoć koja je meni trebala pri čitanju stigla je od gospodina Matije. On je cijeli roman "Bertík a čmuchadlo" preveo s češkog na hrvatski. Preveo ga je točno i lijepo te je užitak čitati. Ali nakon čitanja, imala sam puno pitanja za spisateljicu. Zašto je pisala o djetetu rastavljenih roditelja?

"Připadalo mi, že by to hodně dětí mohlo zajímat, protože se to běžně děje.", odgovorila je. To znači: Činilo mi se da bi mnoga djeca mogla biti zainteresirana jer se to često događa.

Zatim sam je pitala o dječaku. Kako ga je uspjela tako dobro opisati? Zna li ona da se on svim čitateljima jako sviđa? "Prirasta nam za srce", rekla sam. Postoji li neki recept za dobro pisanje? Jest, Petra Soukupová je prava majstorica u prikazivanju običnog dječaka u neobičnim okolnostima. Ali uopće nije umišljena nego obična i jednostavna. Odgovorila je:

"Ne znam ni za kakav recept. Samo mislim da je dobro zavoljeti lika i razumjeti zašto se ponaša tako i tako. Čak i kad se ponaša loše.

I ja mislim da je Petra u pravu. Bertík se ponašao loše, no shvatila sam zašto. Nisam se ljutila na njega. Bilo mi ga je žao i uživala sam kad se pojavio njuškalo. Navijala sam da postanu prijatelji.

Postavila sam Petri još pitanja, a i ona meni. Dakle, upoznale smo se i na putu smo da postanemo prijateljice.

A vi, dragi čitatelji, pročitajte knjigu pa i vi nešto pitajte. Pitajte Petru, "Bertíka, njuškalo ili gospodina prevoditelja! Ako ne možete sami, pošaljite pitanja meni pa ću ih proslijediti kome treba. I nova prijateljstva sigurno će se izgraditi.