Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 21. rujna 2017.

Natječaj za godišnju SFeraKonsku zbirku priča (2018.)



Društvo za znanstvenu fantastiku SFera raspisuje natječaj za neobjavljene domaće radove na temu


TRANSREALIZMA

Pravila natječaja:
  • pripovijetke moraju biti dužine okvirno 2000 do 8000 riječi
  • radove treba slati u privitku na e-mail adresu: natjecaj@sfera.hr
  • uz radove treba poslati kontakt podatke (telefon, e-mail, adresu) i kraću biografiju
  • rok za slanje je 15.01.2018.

Najbolje priče pristigle na natječaj bit će objavljene u zbirci koja izlazi za SFeraKon 2018. koja će biti 24. po redu godišnja zbirka u izdanju Društva SFera.
Autore odabranih pripovijetki izravno će kontaktirati urednici zbirke. Zato, molimo, ne zaboravite poslati i svoje kontakt-podatke!
Realizam mane nema,
al’ u transu sad je tema!

Mala pomoć...

Transrealizam? Nikad čuli, a zovu ga prvim velikim literarnim pokretom 21. stoljeća.

Jer, nije to znanstvena fantastika, nije ni realizam, već lebdi u nemirnoj zoni između njih. Razmišljajte o Kafki i bubi koja se budi u posve običnoj kući, posve običnog grada, a nekad je bila posve običan čovjek. Sjetite se Kurta Vonneguta i Klaonice pet, Philipa K. Dicka, ali ne fantastike i znanstvene fantastike Čovjeka u visokom dvorcu i električnih ovaca koje sanjaju, već romana A Scanner Darkly, o drogi koja uništava um kroz realistično prikazane autobiografske crtice iz života ovisnika. Mislite o Sluškinjinoj priči Margaret Atwood, Stephenu Kingu kad nadnaravnom stravom uništava živote običnih ljudi. JG Ballard, Iain Banks, Thomas Pynchon, David Foster Wallace, Martin Amis … transrealizam su upadi fantastike u suvremenu fikciju koji se katkad opisuju kao “mainstream of science fiction”.
Premda klasični SF ide dalje od toga, baš kao i realistični roman, kao posve odvojeni entiteti i svojevrsne ugode i utjehe – SF kao bijeg iz obične stvarnosti, a realizam kao sigurnost da stvarnost postoji, nepromjenjiva. Zato je transrealizam neugodan, i šapće nam da je ta stvarnost tek konstrukt, da možda ne postoji i ne dopušta nam bijeg od te misli.
Transrealizam zastupa pristup pisanju ukorijenjen prvo i najvažnije u stvarnosti. Odbacuje umjetne konstrukte kao što su zaplet i arhetipski likovi, promovira stvarne događaje i ljude, iz autorovog iskustva. No, kroz tu tapiseriju realizma pisac uvlači niti neke nemoguće fantastične ideje, često uzete iz znanstvene fantastike, fantasyja i horora. Da navedemo najbanalniji primjer, autor stvara detaljnu i realističnu sliku iz života malog grada i onda je razbija otkrićem letećeg tanjura i aliena koji običnom mladiću daju super moći i tako dalje.
Međutim, transrealizam nisu priče poput Harry Potter romana ili Igara gladi, jer njima nedostaju dovoljno jake komponente realnosti. Priče koje katkad koriste hi-tech gadgete iz špijunskih trilera također nisu transrealizam, jer njihov zaplet i arhetipski likovi nisu realistični. Transrealizam cilja vrlo specifičnu kombinaciju stvarnog i fantastičnog. Svrha toga je propitivanje stvarnosti, na primjer “dogovorne stvarnosti” koja definira što je normalno a što nije, političkih opresija, rasizma ili duhovnog umiranja zbog modernog konzumerizma, života između siromaštva i promjena zbog ubrzanog tehnološkog razvoja, zombie post-apokalipse s realističnim elementima, ljudskog života gledanog kroz oči izvanzemaljca.
Transrealizam nije žanr, već književni modus koji miješa tehnike uvođenja fantastičnih elementata iz SF-a s tehnikama opisivanja trenutnih zapažanja iz naturalizma i realizma. Modus koji kombinira dobre strane ova dva pristupa, ali je uvelike i reakcija na njihove slabosti. Govori o eskapizmu i odvojenosti od stvarnosti u SFu tako da nam nudi vrhunske karakterizacije likova, autobiografske detalje i simulacije stvarne okoline. Istovremeno odbacuje dosadu i granice realizma korištenjem fantastičnih elemenata kako bi se stvorile nove metafore za psihološke promjene i autorova percepcija utkala u tu višu stvarnost sve čudnijih modela svemira koje nam nude teoretski astrofizičari.
Teoretičari smatraju da je stanje percepcije (ili transrealiteta) zaigrano suprotno dogovornoj stvarnosti i da je nužno za pisanje učinkovite transrealistične proze. Zaigranost je bitan detalj u smislu da pisac ne mora doslovno vjerovati u fantastičnu interpretaciju percepcije, može je podržavati ili podrivati referencama na spekulativnu znanost. Znanstvena fantastika i književnost sve se češće sudaraju i miješaju. Odbacivanje zapleta i “arhetipskih” likova u transrealizmu ima svrhu stvaranja neugode tako što će nas uvjeriti da je naša stvarnost konstrukt, a možda niti ne postoji.
Za štrebere je još da provjere kako se transrealizam (ne)razlikuje od nadrealizma i slipstream književnosti.
Transrealizam kao realizam u transu? Pa, tu negdje. ‘Ajd, pišite. Kad su mogli Kafka, Brozović, Konvični, Murakami … (dalje se sjetite sami) možete i vi.
Uzmite tu nano-drogu za pisanje najboljih SF priča, potražite aliena na tavanu bakine kuće i odvedite ga na kavu. Ma, banaliziram. Vi ćete to bolje.
T. Jambrišak
(uz pomoć Googlea, Rudyja Ruckera, Damiena Brodericka i drugih)

Izvor: http://sfera.hr/natjecaji-i-radionice/natjecaj-zbirka/


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.