Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Siniše Cmrka "Nulti sat&"

(ilustrirao Niko Barun; Zagreb: Mozaik knjiga, 2013.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Moj prijatelj ravnatelj

Ne znam jeste li mislili da su samo pisci moji prijatelji. Oh, ne, ima i drugih zanimanja! Primjerice, moj prijatelj Božo je ravnatelj škole. On je u toj svojoj školi skoro po cijeli dan. Kad se sastanemo, imamo tonu toga za ispričati. A jedne večeri, Božo mi pruži podebelu knjigu i kaže:

— E, ovo moraš pročitati!

— Zar ti imaš vremena za ovako debele knjige?

— Ponekad, ako su ovako zanimljive kao "Nulti sat"! — smješkao se ravnatelj Božo

— Samo poviri što piše o ravnatelju!

Sve čudnije od čudnijega, pomislila sam. Prvo da toliko čita, a drugo da mu je silno zanimljiv neki nulti sat. Uzmem knjigu iz njegovih ruku i vidim da je to naslov, "Nulti sat", napisao Siniša Cmrk. Zatim pročitam ono u što je Božo upro prstom:

"— Evo, ide naš dobri i borbeni ravnatelj pa mu recite, kolegice, odmah mu sve recite".

— Dobri i borbeni. — ponovila sam smijući se.

I Božo se smijao. Naravno, svatko voli kad ga hvale. Svatko želi biti dobar, a neki ljudi su i borbeni.

Borbena ekipa

Glavni junaci ovoga romana borili su se za pravdu. Dobro, to nije ništa neobično. Ali ovi dečki su borbu započeli na nultom satu. To još nije ono najneobičnije. Oni su se borili pjevajući. Evo ulomka:

"— Više nismo ma-li

I daska nam ne fa-li,

‘Oćemo da nas se ču-je,

A ne da nas se pljuje"

Mali nisu bili, ako mislite da su veliki oni koji idu u sedmi razred.

"Nije lako u sedmom razredu, zar ne? Još si u glavi pametniji i veći nego što jesi, imaš želje i hormonske i kojekakve, nemaš šansu reći curama koje ti se sviđaju da su ti u kojekakvim mislima, a ocjene te stišću, starci te stišću, sam se stišćeš, ako me razumijete?"

Možda im se u početku činilo da su sami. Ali neki od roditelja odmah su ponudili pomoć. Zatim i razrednica:

..." školarci su je voljeli. Osjećali su njezino nastavničko poštenje u davanju. Dat će se nagovoriti i ovaj put".

Ravnatelju je trebalo više vremena da prihvati novu ideju. No, razred je bio sve složniji:

„Ali, ekipa se digla i pljeskala u ritmu, cure su čagale, pazeći naravno da im šiške ne idu na drugu stranu i pokvare gelolakirane kreacije i da izgledaju kul. Valjda su zato popravljale majice i prstima isprobavale gdje su šiške i pramenovi.“

Kao, kao

Kad nečega ima jako puno, kažemo da ga je kao u priči. Dakle, u romanu „Nulti sat“ problema ima kao u priči. Tu su zadaće, ispitivanja, prozivanja, mala neprijateljstva, velike zaljubljenosti. Povrh svega još i planiranje osmaške ekskurzije.

Pisac Siniša Cmrk pravi je stručnjak za kao-kao i slične usporedbe. Ovdje sam prepisala nekoliko primjera:

"Bunta se već unaprijed oznojio, jer da je on morao na ploču, bilo bi gore nego da je morao jesti salatu od mahuna."

..."buljio u Doru kao da vidi sva čuda svijeta na jednome mjestu."

"Ravnatelj se promeškoljio kao da mu je netko prolio vruć čaj u krilo."

Još samo nekoliko rečenica iz ravnateljeva govora, a bez kao:

"— Sve je u pozitivnim primjerima djeci, zapamtimo svi to. To je glavni moto naših školskih postupanja i zato mi je predrago da ste svi orni za predsat."