Kolumne

srijeda, 28. prosinca 2016.

Matilda Mance | Na Badnjak



















Po jutru se dan poznaje – znala je reći majka
gledajući u niske oblake i slušajući gavranove krike.
Naramkom drva ušla bi u kuću,
- hladno je, hladno je vani – rekla bi,
zapalila drva u peći i podgrijala vodu za umivanje.
Otac nam fali – rekla bi.

Po jutru se dan poznaje – ponovila bi opet,
gledajući u maglu
koja je svojim plaštom obgrlila dvorište ne
dajući oku pogled na cestu prema gradu.
Mokre cipele koje je navečer stavila pokraj peći, uzela je u ruke
- koža je suha, hvalabogu – reče zadovoljno,
pa ih spusti pokraj mojega kreveta.
Idem pomusti kravu, dodala bi.
Po jutru se dan poznaje – rekla bih i ja, gledajući kao i ona kroz prozor,
a onda bih u mlakoj vodi namočila lice, isprala usta i
obukla vunene čarape čekajući toplo prvo izdojeno mlijeko.
Magla će se dići, nazire se nebeska svjetlost,
ma bit će još i sunca danas,
i dobro je da nema snijega,
cesta je prohodna do grada.
Trebam ići do pošte,
stići do jedanaest sati.
Znam gdje je pošta, otac me vodio,
majka će ostati u kući, bole je križa i  noge.
Meni je deset godina, poznajem taj mali gradić,
glavno je da su cipele suhe i moja vunena kapa u džepu kaputa,
jer – kapa pokriva glavu, a cipela je čuva - tako moja majka kaže.
Po jutru se dan poznaje –
reće opet majka ulazeći s vjedrom u kuću,
i natoči mi mlijeko u lončić.
Bilo je toplo, kao što sam i znala da će biti,
Pogledam u majku.
Otac nam fali – ponovno reče.
Sjedne na stolac kraj peći.
Bogzna što će biti u vrećici –
opet progovori tišim glasom -
nisu ništa rekli dok su me nazvali.
Pogleda još jednom u moje stare – sad već suhe cipele na mojim nogama.
Kroz prozor jedna je sunčeva zraka
kao  strijela svojim sjajem  sjela na njenu kosu.
Po jutru se dan poznaje -
prošapće.
Bit će još i sunca danas - reče glasno.
Baci tri drva u peć,
okrene se prema meni i htjede nešto reći –
pa zastane. Netko je ispred kuće trubio.
Neki se automobil  zaustavio.
Izađasmo obje na vrata.
Jedan je čovjek nosio vrećicu,
drugi paket.
Obojica u poštanskoj uniformi.
Uđite, uđite – reče im majka.
Paket i vrećicu stave na stol.
Otac vam fali – reče jedan.
Za vas i djevojčicu – reče drugi.
Stavi jednu žutu kuvertu na stol.
Nek se nađe – reče -  Od prijatelja je. Nešto smo skupili.
Otac vam fali.
Majci poteku suze brojeći novac  iz koverte.
Ona plače.
Primi se srce.
Boli li je srce?
Srce mi je ogromno – reče majka - Za vas i sve dobre ljude.
Pogleda me. Nasmiješi se.
Dobit ćeš nove  čizme za zimu.
I meni poteku suze.
Dobit ću nove čizme za zimu –
ali,  otac meni fali.

1 komentar :

Unknown kaže...

potrebna je hrabrost srca pročitati ovu pjesmu koja stihovima prodire duboko u čovjeka. posebno sjećanje, posebni stihovi, posebna Matilda Mance

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.