Milica Lesjak | Sumrak

    Po padinama večeri, sumrak se spušta,
    Polako se navlače zavjese noći,
    Sve tone u miran san,
    Umire  još jedan prazan dan.

    U kutu zjapi prazan krevet,
    Nesanica po zidovima pleše,
    Osjećaje ispraše nezvane kiše ,
    Misli  u bezdan utonuše.

    Ostade samo jedna mokra duša,
    Jedan okamenjeni krik!

Mirsada Madžareić | Jose Saramago: Svjetlarnik

Da pišem ovo za kolumnu i da moram odrediti neki naslov, onda bih ju nazvala "Taoci života". "Žele me oženjenog, beskorisnog i oporezivog?" pitao se Fernando Pessoa. "Zar to život želi od svih ljudi?. pitao se Abel. Sakriveni smisao života... "Ali skriveni smisao života je nemati život skrivena smisla."

Moj prvi susret sa Saramagom se dogodio kroz Ogled o sljepoći. Mislim, dogodio se on i prije, onaj moj ga je čitao, ali za mene je on uvijek bio u kategoriji - kad odem u penziju. Onda mi je preporučen Ogled, onda sam taj roman pročitala, i onda sam ga počela preporučivati svim jadnicima oko sebe. Toliko mi je bio dobar. (ima negdje i osvrt,) Nastavak je uslijedio uz Kolebanje smrt no nisam imala volje za dovršetak tog romana. Previše obaveza, mirovina će biti dugačka i prazna, nešto valja i ostaviti za to vrijeme. Kao. Da bih zatim uzela Svjetlarnik, prvenstveno za onog mog. Koji ga je pročitao u 3 dana i našao za shodno (opet) da mi u postupku čita dijelove romana kao što i inače radi ako je u pitanju stvarno dobro štivo. I pokazalo se dovoljno dobrim da se i ja okušam. Možda zato jer je ovo njegov drugi napisani roman čija sama sudbina je posebna priča. Naime, odbijen je od strane izdavača prilikom prvog podnošenja, te je originalni rukopis zagubljen.

Valentina Vukman Zelić | Noćne kiše

Razdvajam se
na vruće i hladno,
uzdrhtalo i smireno.
Razdvajam se od noći,
grumena nebeskog ćilibara,
očiju staklenih poput mjesečeva kamena
na dnu bistrog potoka.

Robert Janeš | Bradom do slobode

Kad sam izašao iz zgrade, vani je već puhao snažan vjetar. Sjeo sam u prvi kafić koji mi se našao na putu i razmišljao kako bih pojeo nešto slatko baš kad se pojavio konobar. Naručio sam veliko točeno pivo. Bilo koje imaju. Malo me čudno pogledao kad sam prozborio da to ne moram žvakati.

Dok je odlazio, prebirao sam po umu imam li dovoljno keša u novčaniku za platiti veliko, izvadio duhan i krenuo motati cigaretu. Nije mi se vadio novčanik da provjerim, već ću se nekako snaći, mislio sam.

Milica Lesjak | Maska

Jutros sam se sanjanom srećom umila,
sunčanim zrakama dušu ugrijala,
raščupanu kosu počešljala,
pokrila se bojama,
bore izravnala,
lažni osmjeh okačila,
novu haljinu navukla,
noge malo protegla,
da se ne čuje kako koljena škripaju
kako ožiljci od padova bole,
čak i srdačan pozdrav istrenirala.
Ne želim da me itko bez maske vidi.
Ne želim utjehu,
još manje sažaljenja.
Spremna, kliznut ću šetnicom,
pozdraviti  sve one koji me još vide.
Večeras će biti vremena
za šutnju u praznini,
prazan pogled u daljini.

Slavica Gazibara | Eto, samo ovo...

Razlika između zapadne kulture i istočne je u tome što se zapadni napredak temelji na principu analiza-sinteza, stalno dublje analize i više, složenije sinteze da bi se ovladalo svijetom, a istočna se temelji na intuiciji i razvijanju već danih vlastitih mogućnosti.

Proizlazi zaključak da nije razlika u shvaćanju prirode i okruženja, već u shvaćanju čovjeka i njegova poslanja: je li to iznalaženje znanstvenih činjenica pretočenih u praktičnost tehnologija za pokoravanje prirode u svoju korist (i je li to uopće korist) ili upoznavanje samoga sebe (pa onda i svega oko nas) da bi se kvalitetnije živjelo u toj prirodi.

I onda pitanje sreće, koje trajno postoji samo kao pitanje: imati ili biti. Čak i simbolika križa može se supstituirati: vodoravna crta označava liniju paralelnu sa zemljom, tlom, ide u širinu – to je naš život i poimanje sreće kroz gomilanje stvari, to je ono „imati“, a okomita je „biti“ – razvijati duhovnost, sebe, stremiti uvis. Možda je najveći poklon i najveća kazna čovjeku – imati izbor, jer za njega ne možemo kriviti nikog.

(Promišljanje potaknuto pjesmom Divination
Kako je Eliphas Levi prizvao duha Aplonia iz Tijane… Aleksandra Pavlovića alias Dylana Hormana

Vesna Andrejić Mišković | Novo poglavlje životne radosti

Čežnjom
stvoreni vrtlog
uzdrhtalih snova,
dok noć puca
svom zrelošću
ispod spuštnih trepavica,
rumenilo vraća u obraze
nagoj čednosti,
spremnoj na prvu predaju,
u cik zore koja najavljuje
novo poglavlje
životne radosti.
Odjekuju praporci
nošeni čudorednim
vjetrovima,
stvorenih od orgazama
vilinskih konjica.
Sluđeni ritam udaraljki
lelujave paprati,
remeti snošaj
skladnih pokreta
vile i izvora,
kojem je podarila
svoj prvi
mladenački ushit.

Suzana Marić | Bijela vučica, II. dio: Bijeg

Bijeg

Čuvši bolno zavijanje Velikog vođe, Dah je pojurio prema brlogu u kojem se nalazila Bijela sa starom vučicom. Upozoravajući ju  na opasnost koja joj prijeti, bolnim cviljenjem ju je pozvao da pođe za njim. Trčali su jedno pored drugog, prema mjestu gdje su joj poginuli roditelji, no njihovih tijela više nije bilo. Progonitelj ih je pokupio i odnio u dolinu, kako bi prodao njihova krzna.

Tuga i bol odzvanjale su planinom, zavijanje nije prestajalo do kasno u noć.Mjesečeve zrake su obasjavale dvoje mladih vukova, dok su se pognute glave vračali prema brlogu. Odjednom su stali, opasnost se osjetila u zraku. Znali su  da joj prijeti opasnost od Sivog.

Oprostili su se  od čopora, krenuli su prema planini. Bijela je bila tužna, pogođena smrću roditelja.
Bez prigovora pratila je Daha.

Slavica Gazibara | Tango

Dok šuplja tjelesa praznih očiju
savršeno plešu strastveni tango
a ljetni morski sutoni
uzaludno oplakuju obale i neka druga vremena

Dok dijete zaobilazi ranjenu pticu
zagledano u svoju igračku
a majku veseli tuga druge majke
pronalaze se antipodi roditeljici Zemlji

No što će nam
ne bude li više sjećanja
pjesama
tuga
ljudi

Samo strastveni tango sjena

Pramcem u sumrak II.

ZVIŽDUK SA SAJMIŠTA

Piše: Jelena Miškić

Ne mogu se odlučiti u koje godišnje doba je u Vukovaru najljepše. Možda zbog tankoćutne nutrine ili pak nečeg drugog dio kada ljeto krene prema jeseni, kada topla jutra krenu u melankolično maglovitu potrebu za duljim spavanjem, kada se morate ogrnuti nečim toplijim, kao uspomenom na nešto lijepo, ali kada sredina dana i većina popodneva još uvijek nudi obilje sunca koje miluje uz Dunav, tada je to vjerojatno najljepši trenutak koji živim.

Vladimira Becić | Druženje s književnicom

27.9.2016. u klubu Peper, Ilica 5, ugostili smo književnicu Vladimiru Becić.

Uz druženje i razgovor, autorica je pročitala i tri svoje priče, što je dalo povoda i priliku za daljnju diskusiju „u slobodnom stilu“, pustivši teme da se spontano razvijaju uz komentare prisutnih.

Fotografija: Časopis Kvaka

U razgovoru je sudjelovao i Davorin Horak iz nakladničke kuće Hangar 7, izloživši svoje viđenje situacije na izdavačkoj sceni, te zajedno sa Vladimirom spomenuo planove vezane uz objavu njenog novog romana.

Još jednom zahvaljujemo autorici, kao i mnogobrojnim gostima koji su svojim dolaskom druženje učinili ugodnim i zanimljivim.


http://vladimira-becic.com/

Vedran Smolec, časopis Kvaka, urednik

Nela Stipančić Radonić | Život je poezija, samo ...

            Život je pitanje za čijim tragom
            korača odmah drugo, pa treće
            i tako redom, idu,
            u koloni gaze, sve jedno od
            drugoga veće, nigdje im kraja
            neka se i ne poznaju,
            neka šute tjednima,
            neka zvižde na druge ili se samo gledaju,
            neka sve oko sebe muče
            i ne daju im trunke mira

Mate Balota | Dragi Kamen

Naš kraj je zvanka brižan, prez polja i prez vode,
i sunce u njen pali, kamenje u njen gori,
a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,
za goli svoj život, za malo lih slobode.

Mate Balota | Koza

Četiri ure je mati hodila,
pedeset miljari koraki je učinila
na tašte.

Knjiga na dar | Diane Setterfield: Bellman & Black

Algoritam d.o.o. nagrađuje čitatelje časopisa za književnost "Kvaka". Ovaj put to je roman Diane Setterfield: Bellman & Black. Važno je spomenuti da je to prvo izdanje te da je kod nas prvi put objavljeno u lipnju 2016. Knjigu je tiskala nakladnička kuća Znanje d.o.o.

Za ovu knjigu natjecati se možete putem e-maila ili putem Facebooka. Dovoljno je da u e-mail pored svog imena napišete i šifru DSBB. Jednako tako možete učiniti u komentaru na facebook stranicama časopisa, ispod objave natječaja.

Recenziju možete pročitati ovdje.

Natjecati se možete od 28.9. do zaključno 2.10.2016. u ponoć.
Dobitnik će biti izabran slučajnim odabirom i objavljen najkasnije 4.10.2016.

Sretno!

U natječajima časopisa natjecati se ne mogu članovi Uredničkog odbora, članovi njihovih obitelji i stalni vanjski suradnici časopisa

Knjigu je dobila: Sanja Červar, Zagreb

Patnje mladog autora XXV.

ZASIĆENJE

Piše: Jelena Hrvoj

Već sam se ranije dotakla teme kreativne blokade, no danas ću se posvetiti nečem bliskom - zasićenju.

Zasićenost je posebno izražena u trenutku kada nešto „morate“. Svi smo barem jednom u životu bili zasićeni nečime i zato znam da shvaćate osjećaj. U mojem se životu trenutno pojavio taj dotični „bauk“ i jednostavno imam potrebu podijeliti ga sa vama, a možda i prenijeti zrnce mudrosti koje sam dobila prije cca godinu dana.

Julijana Plenča | Prijateljski savjet

...kažeš...
kako neprekidno čuješ moj glas,
kako najglasnije govori ova tišina...
kažeš...
kako vidiš me u oblacima,
kako čuješ me u šuštaju breza,
kažeš...
kako te pratim u sunčevim nitima,
kako virkam iz zvjezdica...
kako neprekidno sam ti pred očima...
prijateljski savjet,
provjeri da nije u pitanju
neka od psihoza...

Ogranak Matice hrvatske Velika Gorica | Turopoljska poculica

8. MATIČIN KNJIŽEVNI NATJEČAJ  2016.
za kratku priču

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisuje književni natječaj za proznu formu -kratka priča- pisanu kajkavskim jezikom ili hrvatskim standardnim  jezikom.
Natječaj traje od 1. listopada 2016. do 25. prosinca 2016. godine. 

U natječaju mogu sudjelovati sve odrasle osobe s područja Republike  Hrvatske sa svojim dosad neobjavljenim radom.

Kratka priča mora sadržavati najviše četiri kartice  teksta.

Rad treba poslati i u pisanom obliku poštom i elektroničkom poštom.
Kratku priču potrebno je umnožiti u tri istovjetna primjerka i na svakom  naznačiti zaporku. Uz rad treba priložiti podatke koji sadrže: ime i prezime autora, adresu, broj telefona, e-adresu i zaporku kojom je označen.

Rukopisi se ne vraćaju autorima.

Natjecatelji moraju dostaviti svoj rad do 25. prosinca 2016. na adrese:

1)    Poštom:

Matica hrvatska, Ogranak Velika Gorica,
Antuna Grahovara 10,   10408 Velika Mlaka
(s naznakom za Matičin književni natječaj),

2)    Elektroničkom poštom:

natjecaj.matica.gorica@gmail.com
Prosudbeno povjerenstvo odabrat će po jedan najbolji rad na kajkavskom odnosno standardnom jeziku.

Rezultati natječaja bit će objavljeni  putem RVG-a, internetske stranice Grada Velike Gorice i internetskih portala vg.danas i cityportal.hr.

Najbolji radovi i njihovi autori bit će predstavljeni u srijedu, 29. ožujka 2017. godine u Muzeju Turopolja u 19.00 sati u Velikoj Gorici te objavljeni u časopisima Luč i Kaj i lokalnim glasilima.

U Velikoj Gorici 19. rujna 2016.                
Predsjednik Ogranka

Stjepan Rendulić

Srebrenka Cernić Hotko | Gilles Leroy: Nina Simone, roman

Priznajem da u zadnje vrijeme volim zaviriti, poput čitateljskog voajera, u mnoge romansirane biografije. Mnoge sam obnovila, a bome, nove i pročitala. Među zadnje spada i knjiga o kojoj sam mislila kako mi nedostaju riječi, nedostaje nadahnuće primjereno impresiji. Zato će osvrt biti neprimjeren općem nadahnuću jer sam se uplela u psihologiju., a ne bih, i ne želim… Kako saznah to je dio Leroyeve trilogije- i ja ih sve pročitah-konačno: Alabama song, Zola Jackson.i Somone…

Nina Simone je glazbenica, pravog imena Eunice Kathleen Waymon (1933-2003); volim njezinu umjetničku interpretaciju…Volim njezin bunt i kada se on prepoznaje u umjetničkom izričaju - točnije - glazbi; u konačnici kada to radi maestralno. Njezina bahata ironija je , po meni, logičan slijed višegodišnjih frustracija inercijom prihvaćenog diktata egzistencijalnog poriva i preživljavanja; kao što mi je odmah jasna i njezina potreba za esencijalnom energijom koja ostavlja umjetnički dojam, umijeća i djelovanja, dojmljivije od bilo čega. Nisam pobornik presuda i osuda…(posebice predrasuda), ali mi se čini da svi talenti doživljavaju „teror“ neshvaćanja. Moja snažna (najsnažnija od svih) asocijacija prilikom čitanja Nine bila je na film o Frances Farmer (glumicu) koju je utjelovila J. Lang… Zato, neki uranjaju u film, a neki u glazbu, a neki još dublje doživljavaju te romansirane…rekla bih osobno prihvaćene personificirane interpretacije biografija. Lijepo je ako se podudaraju sa našim čulima…