Podijeljena priznanja laureatima osme po redu nagrade „Goran Bujić – Književnici novinari“, Književne nagrade Donat, i nagrade za čakavsku poeziju „Joja Ricov“

Na svečanoj skupštini Hrvatskoga književnoga društva Ogranak Zadar, dodijeljena su priznanja laueratima osme po redu književne nagrade »Goran Bujić – književnici novinari« i književne nagrade »Donat«, i nagrade „Joja Ricov“ za čakavsku poeziju za ovu godinu u Gradskoj knjižnici Zadar, Multimedijalna dvorana..

Hrvatsko književno društvo, ogranak Zadar, pokrenulo je projekt dodjele nagrade koja nosi ime Gorana Bujića, dugogodišnjeg novinara, pisca i urednika, koji nas je prerano napustio nakon teške bolesti. Uz Dane HKD, dodjeljuje se i nagrada »Donat« za životno djelo i »Donat« za kulturno djelovanje i suradnju sestrinskim udrugama, i ovom prigodom nagrada za čakavsku poeziju „Joja Ricov“ koja nije zbog korone mogla biti uručena u Kalima gdje se i održavaju književni susreti u čast Joje Ricova, na njegov rođendan 25. ožujka.

Ritam misli i u prosincu ritmuje u znaku poezije i glazbe, otvara nove stranice književnog stvaralaštva iskusnih majstora pera

 

Pridružite nam se:

u utorak, 6. prosinca u kavani Stara vaga obilježavamo Dan grada Varaždina i s nestrpljenjem očekujemo sv. Nikolu, a s njim će nam doći i gosti Jezičca literature, pjesnici Vlatka Bošnjak iz Samobora i Zdravko Odorčić iz Zagreba darovat će nam poeziju dubokih ponora, uspona i padova, poeziju zanosa i nepresušnih emocija. 

Ili/i

u četvrtak, 8. Prosinca u organizaciji s Gradskom knjižnicom ‘’Metel Ožegović’’ Varaždin,   s početkom u 19:00 predstavit ćemo knjigu autobiografskih kratkih priča 43°na lijevo kapetana duge plovidbe, Arona Baretića - Abe iz Rijeke. 

Ivica Kesić | Utakmica života

Ne čekaj nikog tko te nije vrijedan,

sve izazove sagledaj izbliza,

jer životni meč je tvoj i samo jedan,

poslije premijere ne ide repriza.

Utakmicu života počni punog srca,

oštro i na prvu od samog početka,

do zadnjeg zvižduka prevrtljivog suca;

znaj, u ovoj igri, nema produžetka!

Nepravedno suđena zaleđa, penale...

ne uzimaj ozbiljno, ostavi na stranu!

Sve dok si u igri, šanse nisu male;

kad zagusti iz napada pređi u obranu!

I kad gubiš ne prestaj sanjat' svoje snove,

u preokret skora ti ne gubi nadu!

Iskoristi sve prigode utakmice ove,

jer derbi života nema nadoknadu.

Ivan Meroveus | krinke

bukneš u arktičkom krugu realnosti
i zgasneš u njemu
potrošivši posljednju žigicu
a znao si, predosjetio
tragovi su pokazivali
bespuće upozoravalo:
od tamo se nitko ne vraća

histrione!, tamo nema nikoga
nitko ne želi predstave
bez happy enda u scenariju
(kao gleda se od kraja početku)
kao sve se zna
a nitko ne želi znati
kako krinka ulegne u krinku
a pomislio sam:
zašto gledalište?
čemu scena?
ne glumi se, stvarno je
riječi dolaze iznenada
po onome kako se naježi koža
bilo kad se propne
i toplina krvi kad
zaiskri u sjaju oka

hladno je, moj histrione
ostavi se sebe
nije važno tko si
pogledaj u ovome sada što si

Igor Petrić | Vjetar i kiša (čin treći)

 

Opusti se! 

Ova pitanja o imenima i ove riječi

samo su…

samo riječi nabacane u predstavi.

Imena ništa ne znače. Zovi se kako hoćeš,

meni svejedno je.

Na svijetu svakakva imena postoje.

Neka su čudna i teško se izgovaraju.

Neka se nose ponosno, neka prigodno.

Nekih se sramimo i lako zaboravljamo,

kratimo ih ili slova dodajemo.

Kažem, opusti se! Briga te za pravila,

društvene norme,

prihvatljiva ponašanja

i one male plišane igračke s velikim buljavim očima. 

Briga te za svijet u slikama 

i vječno depresivne susjede, 

nadrkane novinare, bankare, napuhane političare, 

kurve koje se ne uklapaju

i sportske komentatore. Ma briga te za

prognostičare, pisce, slikare 

i teoretske fizičare.

Briga te za krvnike

i one male zdepaste plišane igračke 

s velikim buljavim očima

nespretno složene na policu 

pored hrane za kućne ljubimce: pse, 

mačke, pokoju pticu i divovske kornjače. 

Baš te briga za sve. Kako god okreneš, 

kiša je neumoljiva. 

Refleksija sjene vlastitog mesa se ne mijenja 

i svakim te pokretom

prati, odaje.

Predstava je to neobična 

o čovjeku i njegovom odrazu.

Životna priča o smrti i nadanju

Ne sjećam se ni kad je počela,

ali kažu baš je dobra, ma odlična

i samo što nije završila. 

Ana Dudić | Na prijemu u sjeni

 

Ti si igra, san,

svjetlost trenutka,

bunilo u meni...

I crvena boja moga laka

dobiva jači sjaj

tvojim očima gledana…

 

- Budi uigrana ikona,

razvratnica svemirska

budi korov i ruža -

rekao si…

- Budi pakao i raj,

budi oganj i led -

rekao si…

 

Moj svijet je mašta,

pusti me da sanjam…

 

Bludni dani

isplivaše iz tamnih bunara...

Neka nas nosi oluja 

i neka se smrznu kapi na mojim dlanovima…

 

Ja pijem tvoju ljupkost

na prijemu u sjeni

iz čaša bez dna...

Ja ljubim hladnu nijansu plavoga

u tvojim očima…

 

Milan Drašković | Crni mozaik - Krv

 

U agoniji gledaš pejzaž pun krvi,

nemu izložbu odsečenih jezika,

kostur kojota, kaleidoskop slika –

jagode i krv, piknik na žednoj travi.

Amputacije poput poljupca zmije,

jecaji vetra, očaravajući bes,

krv jaguara... Razorni ponoćni ples

pun ožiljaka – kad splin te obavije.

Katran i perje – vreme za pokajanje,

pesak što gori sred crnih kapuljača,

bol koji tinja – vreme pesme i plača.

Plameni točak, vodič kroz nestajanje,

kućni ljubimci podjednako surovi – pepeo i prah kad te pohode mrtvi.

Centar za kulturu Trešnjevka je pripremio tri besplatne adventske radionice

 

Već tradicionalno, u ove predblagdanske dane Centar za kulturu Trešnjevka je pripremio tri besplatne adventske radionice. Pozivamo djecu i obitelji da udruže snage i zajednički izrade božićne ukrase i začine čaroliju nadolazećih blagdana svojom kreativnošću. Dvije adventske radionice koje će se održati 3. i 10.12.2022. odvijat će se u Centru za kulturu Trešnjevka, dok će se treća radionica održati u sklopu manifestacije "Advent na Knežiji" 17.12.2022. u Mjesnom odboru Knežija, Albaharijeva 2.

Opis radionica: 

3.12. IZRADA BOŽIĆNE I NOVOGODIŠNJE ČESTITKE I UKRASA, voditeljica: Sanja Pribić

Dob polaznika: djeca i odrasli (do 15 osoba)

Navika pisanja čestitki s pojavom i korištenjem računala i pogotovo pametnih telefona, pomalo se izgubila. No, ne sasvim. Čestitka nije samo način prenošenja dobrih želja. Ona može biti i ukras u blagdanski uređenom domu, ali i ures na božićnom drvcu. Izrađivale bi se upravo takve čestitke, koje bi formom i načinom izrade mogle biti i ukras (oble forme, „prozorčići“ na prvoj strani, kroz koju izviruje lik s druge strane i sl.). Prijaviti se možete OVDJE.

10. i 17.12. IZRADA UKRASA ZA BOR OD SLANOG TIJESTA, voditeljica: Eva Herceg-Artistress

Broj polaznika: do 15 djece predškolske i školske dobi

Glavni cilj ove radionice posredstvom je likovnog jezika pomoći razvoju koordinacije ruku i očiju (pogleda) te fine motorike i grafomotorike valjanjem, modeliranjem, usitnjavanjem. Osim toga cilj je radionice upoznati djecu s narodnim običajima putem tradicionalne likovne tehnike i motiva te ih potaknuti na maštanje i kreativno izražavanje posredstvom različitih likovnih tehnika i materijala. Prijaviti se možete OVDJE.

Ljupka Kraljević | Što se dogodilo ružama

Jutros u susretu s mrazom

Sve su se latice prosule

I odletjele stazom

Što je čekala rascvala

Da dođe ova hladnoća

Da raskošna, mirisna kraljica

Ledenom smrću skonča

Do zadnjeg časa je dvojila

Da li da se povuče

Dok se ljepota topila

A stizalo je juče

Danas je samo klonula

Uvela, ocvala, gola

Hladnoća joj je godila

Bila je jača od bola

Franjo Matanović | Seks nije...

 ****

seks nije

ona odvratnost

iz pornografije

iz razvratnosti

iz bluda

seks nije erotizam

bezglavo uživanje

umiranje na

rate

 ****

seks nije 

dopuštenost 

bez glave i repa

seks nije činiti

sve što ti se čini

po volji

i na kraju praznina

isprobana

povraćanje

otriježnjenje

nepokretnost

 

****

seks nije

kupovanje ljubavi

zadovoljstva

uživanje

seks nije sve

ono što žele

reći da je

 ****

seks nije 

činiti sve 

ono

što su zapisali

mnogobrojni 

i umobolni

spisatelji

koje je profit i dobit

kopirao u množinu banknota

u svoje preduboke džepove

****

seks nije

masturbacija

ni sam sa sobom

ni s nekom

izmišljenom

mašinom

a ni masturbacija

s drugom osobom

imitirajući

vjerni čin svete ljubavi

CeKaTe | Premijera predstave za bebe "Noć/Dan"

 

Teatar na Trešnjevci Centra za kulturu Trešnjevka će u petak, 2. prosinca 2022. s početkom u 17 sati premijerno izvesti predstavu u vlastitoj produkciji pod nazivom "Noć/Dan" namijenjenu bebama od 6 do 18 mjeseci. Predstavu izvodi Frana Marija Vulić Vranković koja ujedno potpisuje i režiju, kostimografiju potpisuje Anamarija Filipović-Srhoj, a za fotografije je zaslužna Ines Novković. Trajanje predstave je 30 minuta, a mali gledatelji sjede na sceni. Predstava je dio programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2022. godinu.  

O predstavi:

Noć/Dan prati jedan dan u životu maloga mede Medoslava. On je još mali, ali želi biti veliki. Voli se igrati s vlakićima, kockicama, zvečkama, a najdraže od svega mu je kupanje u kadi i uživanje u mjehurićima. Ima Medoslav i svoju omiljenu igračku, malenoga dinosaurusa. Kroz svakodnevne aktivnosti, od ustajanja do odlaska na spavanje, prikazuju se scene koje su bebama poznate i koje prepoznaju kao bliske te im se time omogućuje da dodatno promatraju i na svoj način proživljavaju svakodnevnicu. 

Repriza predstave: 21. siječnja 2023. u 11:00 sati; ulaznica: 2 eura / 15,10 kn (ulaznica se naplaćuje i za dijete i za odraslu osobu u pratnji)

Mario Kovač | Bez

Dok cijeli život proganjam

Nešto što možda 

Ne postoji

Zastadoh da zabilježim 

Riječi ove smiješne

Što govore o nadi 

U neko daleko sutra

Igor Petrić | Vjetar prije kiše (čin drugi)

Možda jednog dana, onako usput,

sakupiš dovoljno hrabrosti

i iskreno odgovoriš na sve neodgovorene upite,

ta dosadna pitanja i izgovoriš neko ime, 

onako usput, reda radi, 

u prolazu, iskreno i čisto,

ili se jednostavno prepustiš

zaboravu i kažeš nečujno, u sebi glasno,

preglasno, urlajući očajno

„zovem se imenom kojeg sam još jučer

u bunilu zaboravio. Ne! Ne! Ovo je strašno,

prestrašno i bojim se.“ – urlaš, dereš se 

na svoj odraz u ogledalu,

vičeš i plačeš, ali nitko ne čuje. 

Kao da su svi odjednom nestali,

sakrili se u rupe smrdljive 

i sad se podrugljivo smiju.

Zidovi su dobro zvučno izolirani. 

Oblijepljeni spužvom radi sigurnosti. 

Zato viči koliko te volja. 

Jače! Jače! Viči i deri se, nikog nema, 

nitko ne čuje.

 „Ali moje ime…“ – pitaš „možda je predugo 

i prekratko za sjećanje i…?“ – u bunilu govoriš, 

i smiješ se bez veze. Zidovi su neprobojni,

savršeno izolirani, 

sivi od dosade. Što je stvarnost,

što refleksija vlastitog umišljaja,

stvarno više ne znaš, ne raspoznaješ.

Oprosti mu bože ako postojiš,

ne sjeća se tko je ni što je.

Možda Vjetar se zove?

Tomislav Domović | Oda plemenitom gospodaru zmija

 

Zaobiđeš li njegovu kuću srest ćeš ga na poskokovim stazama,

od ljudskog otrova spravlja serum za zmije

Znamenit je, doskora će zimski putnici svraćati po recept za pjesmu

a on će tajnu i sokolove približiti onome

tko pomakne Svetog Juru pedalj bliže zvijezdama

ili tko žilom masline stegne jezik i iskamčenom kapi ulja slabovidnima ulašti mrene

Petar G. odavno prevrće riječ, stavi krv pod majčin zagovor, izleti golubica

Poput šaptača ždrebadi razgovara s tenkovima, vukovima

i kamenom što je otresao sol na Kalimegdanu

otpavši s cipele, otkotrljavši se iz podbiokovskog oka

Njegovi uzleti počeli su u prvim imenicama,

zgrušanu mlijeku i oporoj suzi stisnutoj pod zub

Nastavljaju se u snu, u kukama s kojih kurjaci otkidaju zimu a čovjek proljeće

Traju ti uzleti, jednostavan je način na koji pomiče planinski vrh u morski plićak:

spusti dimljeno meso u podvarak slanih otoka,

zamiješa djevojačku ciku s ozbiljnošću raspuklog hrasta,

uskovitla jezik opleten ovčjom vunom,

proboden iglama zvijezda,

rupičaste ornamente u ustima popunjava dimom i sirutkom

Sprema se ostaviti sliku u koju možeš ući (iako nisi povisio Biokovo)

i slušati kako odjekuje nakovanj

i kako njišti pastuh pušten u trk niz razbijena gradska stakla

Književna večer s Petrom Merčepom "Oda hrvatskom duhu"

 Prupušalije, Max, Glagoljaš, Ratne zgode 1991. – 2021., nazivi su rado čitanih književnih uspješnica hrvatskog književnika i publicista Petra Merčepa, s kojim će se svi zainteresirani moći susresti na književnoj večeri koja će se u organizaciji GKK održati u ponedjeljak 28. 11. u 19.00 sati u Nadbiskupskom kaštelu u Kaštel Sućurcu. Autorove knjige predstavit će Snježana Šetka, novinarka i urednica u Slobodnoj Dalmaciji i predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Splitu, Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, Jerko Merčep i autor Petar Merčep.

Petar Merčep, hrvatski književnik i publicist te čuvar zavičajne baštine vrsni je poznavatelj brojnih lokaliteta u Katunima te je jedan od inicijatora zaštite osamsto godina starog hrasta medunca na lokalitetu Trnovcu na Katunima Brdu, koji je prije sredinom 2000-ih ustanova za zaštitu prirode proglasila prirodnim spomenikom. Petar Merčep je ujedno i prvi predsjednik Udruge Stražara Gospodinova Groba, dragovoljac Domovinskog rata, kolumnist portala Hrvatsko Nebo i član Matice hrvatske.

Prva objavljena knjiga Petra Merčepa nosi naziv Prpušalije, a u istoj je autor zabilježio 101 anegdotu i šaljivu priču iz njegova zavičaja. U romanu Max Petar Merčep ispričao je priču svog oca koji je preživio Križni put 1945. godine, a kroz roman se provlače i istinite životne priče i sudbine brojnih ljudi koji su preživjeli istu tragediju.

Roman Glagoljaš romansirani je životopis zaslužnog svećenika, radobiljskog župnika don Vida Kovačevića, a autor je roman napisao na temelju stvarnih događaja, prethodno provevši temeljito istraživanje cjelokupno dostupne arhivske građe.

Posljednja objavljena Petrova knjiga nosi naziv Ratne zgode 1991. – 2021., a u istoj autor prepričava istinite anegdote s ratnih terena te je možemo nazvati, kako sam autor navodi „svojevrsnom odom hrvatskom duhu“.

„Znali smo se smijati u itekako ozbiljnim situacijama u Domovinskom ratu, pa zašto im se ne bismo mogli smijali i sada, s tolikim vremenskim odmakom“, ističe Petar Merčep.

Radujemo se Vašem dolasku.

Gradska knjižnica Kaštela

Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Zoje Strenja-Šolaja "Planet nasmijani"

(Rijeka: Studio TiM, 2022.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Nova frizura

Ne znam kako je s vama, ali meni su frizure oduvijek važne. Zbog njih ponekad uživam, a ponekad se nerviram. Jednom, davno, mama nije bila kod kuće pa me je susjeda ispratila u školu. Dobro se snašla oko ručka, bilo je sve kako volim. Zatim se ponudila da me počešlja. Silno je to željela i nisam se mogla obraniti.

Bila je moda svilenih vrpci zvanih mašne. Svakog dana u tjednu nosila sam drugačije, pa ni oko toga nismo imale problema. Ali gumice su bile postavljene previsoko. Stezale su me, a kikice su mi izgledale kao klempave pseće uši. Na putu do škole obuzeli su me strah i očaj, toliko da sam zaboravila na bol zbog gumica. Međutim, nisam doživjela ni jednu zlobnu primjedbu. Možda je bilo podrugljivih pogleda, no ja ih nisam zamjećivala.

Ali Jona, junak romana "Planet nasmijani", raste u današnjem, novom dobu. Nema svilenih mašna, u modi su različite frizure za djevojčice i za dječake. Ruganje vršnjacima je omiljena i uobičajena zabava. Zato Jona namjerava u školu s novom frizurom.

"Jesam li dobro odlučio odbacivši ideju o beckhamici?

Jesam li trebao poslušati savjet o irokezici ?

Jesam li smio odrezati rep?

Zabrinuto je opipavao"...

Autoricu knjige ne moram pitati otkud toliko zna o muškim frizurama. Zoja je moja prijateljica pa mi je poznato da ima sina i unuke.

Brige, brige

Zoja Strenja-Šolaja vješto koristi svoja znanja o dječacima i njihovim brigama. Onome tko ima baku ili majku kakva je Zoja, malo je lakše u životu. Ali brige su brige.

"Jona je nastojao ne zaboraviti majčine riječi. Njoj se povjeravao pa zna da su njezini savjeti dobri.

Budi samouvjeren i digni glavu.

Ali ne ide to Joni. Pred rugalicama se njegova leđa pognu i pogled ponikne.

'Valjda će sutra biti bolje', uzdahnuo je i, umoran od silnih pitanja, pogledao u veliko nebo."

Neobično iskustvo

I tako, s neba, evo svemirca!

"Ispod svjetlećih čuperaka smijale su se potpuno ljudske oči, a i glas je bio najljudskiji topli glas."

Zemaljski dječak prihvaća njegov prijedlog i odlazi u posjet Planetu Nasmijanom. Ondje je sve lijepo i krasno. Ipak, nisu svi sretni kao što se čini na prvi pogled.

Neću vam otkriti kako je bilo i kako se završilo. Uglavnom, Jona je doživio nezaboravnu pustolovinu. Ali rekli su mu da će, kad se vrati kući, sve zaboraviti. Zato se on pokušava osigurati od zaboravljanja.

"Skupljat će kamenčiće, stakalca, ožiljke, ogrebotine, praviti bilješke, crtati sličice..."

Crtao je.

"Serija crteža u boji bilježila je sitne, svakodnevne stvari iz života Osmjehića. Jona ih je sklonio ispod svog ležaja, odlučan da svjedočanstva o svom izletu ponese na Zemlju.

Crteži su mu se učinili nekako nedovoljni. Trebalo mu je i iskustvo na vlastitoj koži."

Domišljat je to dječak, odlučan isto tako. Razmišlja, odvaguje, traži najbolja rješenja.

Razmišljajte i vi o Joninim nedoumicama! Provjerite svoja nagađanja o njegovim pustolovinama i maštajte o vlastitima! Neki neotkriveni planet možda čeka i vas, negdje na noćnom nebu.