Jadranka Varga | Ponekad

Kao bijele magle koje su rasule svoju gustu kosu iznad panorame mog grada, kao ovo hladno jutro, kao zaborav koji doziva sjećanja, kao nešto iz čega ne miriši bijela ruža.... kao nešto...

Kao galaktička stanica privremenog karaktera s koje nema povratka, kao prazna hotelska soba, uredno namještena, sterilna, sve što je bilo...

... bilo je zbog tebe...

... i kad sam te dozivala drugim imenima i onda kad se naš san zatvorio i po zidovima ispisao zadnju rečenicu, izdale su me ove bijele magle, umotale me u svoje bijele velove i učinile da opet nestajem u sebi.

Led na koži, čelo naslonjeno na prozor, pogled tone u maglu.

Iza tanke zavjese sna više ne živi onaj san o meni, o tebi.

Znam, sjetim te se ... ponekad, ali samo ponekad.

O, pa ti ni ne znaš broj mog mobitela!

Sve je onda bilo sa smislom, a ja sam pormijenila kontinent.

Slušam pjesmu s radija koja u duši spominje tvoje ime.

Zapisala sam ove riječi i sjetim te se, ali samo... ponekad.

Katarina Zadrija | Pusti, same pusti

Tat, nalafrani tat, kak po dvorišču

po srcu ti grabi, struže i draplje

kak kokoš za črvem oštri si draplje

tatska je čkomina strahe gda žmiču. 

Pred friške je glumce prestrt žarki pout. 

Za druge se lafre pripravlja bina. 

Pod črljeni tepih skrita čkomina. 

Kak perce postiha sunce zele prout. 

Po črljenem poutu zašle za gouru. 

Zviezdami ogrnjena čemerna nouč. 

Z friške su bine glasi kak brbouč. 

Pusti, same pusti, odveži žnjouru

pusti nek otplovi, po vode nemoč

vu drugi je rouka rešenje i mouč.

 

drapati – derati; draplje – kokošji nokti žarki – crven; lafre – maske; prout – veliki štap; goura – gora; brbouč – brbučkanje;  

Igor Petrić | Krila noćnog leptira

Pogledaj u nebo.

Plavo je. 

Visoko i kao neostvareni san,

veliko u svoj svojoj ljepoti beskonačnosti.

Pogledaj i vidjet ćeš

poznata lica kako šaptom,

sklopljenih očiju i ruku podignutih visoko iznad obzora,

progovaraju riječ o tebi.

Tiho, poput priče,

skrivene u prašini sjećanja,

o tebi

progovaraju i biljke.

Ti plačeš – ne čuješ.

Skrivaš svoje tijelo od pogleda

i proklinješ dan

i vrijeme postanka,

samo da bi,

barem na tren,

mogla zaboraviti prošlost,

dok čekaš pogodan vjetar nad liticom

iznad uzburkana mora.

Čekaš i nježno,

poput noćnog leptira,

širiš svoja krila.

Mario Habajec | Posljednja ružičasta noć

 

smrt dođe nenadano, kao gladan medvjed

i ne treba propješačiti pustinju,

poput proroka Starog zavjeta,

a da bi se čovjek iskupio.

u međuvremenu, divlje guske lete krajolikom

na svom preletu k jugu, pa se naizvana sve čini dotjerano i lijepo, u bijeloj ljušturi prolaznosti

( živima su ionako sve noći ružičaste)

usahla je krv njenog roda : majka, pa otac, a sada brat.

gleda u nebo, i plače, i mnogo je pitanja.

a ona ne zna tumačiti budućnost .

potom ne gleda nebo, samo plače.

a kada je konačno svi puste na miru

bol procvili kao okislo pseto :

       "život nema reprizu!"

njen pogled obgrljuje ogromno i hladno more ljudi oko odra.

njen brat napustio je zemaljsko kraljevstvo.

pukla je napukla kopča na remenu vremena.

evanđeoski princip "istina će vas osloboditi "

u ovom samozatajnom trenutku 

poprima dalekosežnu moć i vrijednost 

a duša njena šuti kao golubica 

Lucijana Živković | Moje je mjesto kraj vas

Bogdan nije bio religiozan. Možda je to bilo razlogom što je u svojim pedesetima pokušavao naći neke odgovore na vječna pitanja odakle potječe čovjek i kako to sve funkcionira u našem svemiru.  Na televiziji su ga zanimali isključivo znanstveni sadržaji koje je tražio i na internetu. Po njegovoj žudnji za znanjem, reklo bi se da je u djetinjstvu i mladosti bio potpuno zakinut za neke životno važne spoznaje, koje se sada trudi nadoknaditi. Koliko je bio okrenut neformalnom učenju svjedoči i činjenica da je sam savladao digitalnu pismenost i zatim kupio tablet  koji mu je bio izvor svekolikih podataka. U prilog tom kasnom učenju išla je i činjenica da je imao fotografsko pamćenje i lako je spremao i procesuirao naučeno.

U kafiću u koji je zalazio znao bi komentirati odgledane emisije s ruba znanosti. U početku je bio i zanimljiv prisutnom auditoriju, ali s vremenom sve bi dobilo prizvuk dosade te su ga za šankom počeli izbjegavati. On se tješio misleći da ti, uglavnom već pićem omamljeni slušači, niti ne razumiju o čemu on to priča.

Smatrajući da bi bilo tračenje prostora da u svemiru postojimo samo mi i da je smo naša planeta naseljena, nametnuo mu se zaključak da postoji mnoštvo drugih naseljenika tko zna gdje, a Zemlja je svojevrsna kažnjenička kolonija u koju smo mi, stanovnici galaksije, upućeni kako bismo okajali grijehe prošlosti. Sličnosti  svoje teorije s reinkarnacijom nije priznavao, smatrajući da sve određuje jedno vrhovno biće, kako god ga nazvali, a slijedom toga nitko ne bira svoje životne postupke i staze, nego su one unaprijed određene voljom toga bića.

Dakle, čitava je planeta otok kažnjenika koji odrađuju svoje kazne bez prava na odlučivanje o svojemu životu. Takav deterministički stav znao bi Bogdan ilustrirati uvijek novim pričama iz života koje bi taj stav potkrijepile. Njegovi bi se slušači tada približili šanku, očekujući novu, uzbudljivu priču, kakvih je Bogdanova mašta izgleda bila puna. No je li to bila samo mašta?

Ovo će biti njegova priča o Astri.

Studirala je ekonomiju i na fakultetu, ali ne kao studenta, već kao administratora u referadi, upoznala Vedrana. Kada su im se pogledi nekoliko puta sreli, on ju je pozvao na kavu. Privukla ga je njezina ženstvena figura i izrazito plave oči koje su s crnom kosom davale nenadmašni spoj. Za blago tamniju put zaslužna je majka Sirijka koja se udala za našega inženjera zaposlenog u državnoj kompaniji u Siriji. Sve je to Vedran saznao u razgovoru na prvoj kavi.

Astra je izvrsno govorila jezikom i oca i majke što joj je donijelo i dodatni posao prevoditeljice za arapski jezik. Vedran je ozbiljno zagrizao u vezu pa kada je Astra diplomirala i zaposlila se, uselio se k njoj u stan. Nova stepenica veze bila je upoznavanje s roditeljima. Dok su Astrini roditelji  rado primili njezina izabranika ostvarivši s njim prijateljski odnos, Vedran se pribojavao trenutka kad će njegovi upoznati Astru. Znali su za vezu, ali ne i detalje. Vedran se bojao jer iako u tridesetima, još je bio momak. To nije brinulo njegove roditelje, pogotovo majku koja je svakoj djevojci našla prigovor, a onda činila sve kako bi je Vedran ostavio. Poznato, zar ne?

Bogdan je otpio malo svoga gemišta. „Imaš pravo, stara priča.  No kakve veze ima s tvojim…“ započe prijatelj koji je pozorno slušao. 

„Čekaj, malo strpljenja molim!“ i Bogdan nastavi priču.

Već od popodneva Vedran je imao neku tremu vezanu uz posjetu roditeljima. Naprotiv, Astra, ništa ne sluteći, veselila se prilici da napokon upozna Vedranove roditelje. Kad su stigli pred stan, Vedran otključa vrata svojim  ključem. Otvorivši ih, ugledaju prostrani hodnik u kojem su stajali roditelji kao dva kipa koja su tu već stoljećima bez pokreta. Samo su im oči strijeljale po pridošlicama kao da traže neku grešku. Majčino lice imalo je izraz napetog nezadovoljstva. Par ih pozdravi i oni, kao da su se upravo probudili, pozovu goste u dnevni boravak.

Kasnije se Astra sjetila neugode kada ju je Vedranova majka počela ispitivati kao na policiji. Sumnjičavo ju je strijeljala pogledom, ali ono što je slijedilo, nije očekivala niti u najgorem snu.

„Volite se sunčati? A znate da to nije zdravo?“ majka je odmah udarila u glavnu žicu. Da je mogao, sin bi pobjegao od svega, ali ovako samo je majci uputio prijekoran pogled i tu je ona, za sada, prestala s ispitivanjem.

 Za stolom, kad su već saznali detalje njezina podrijetla, majka je opet uzela inicijativu: „Kakvo je to ime Astra? Još nisam čula da se netko kod nas tako zove.“

„Latinsko mama. Astra je zvijezda. Lijepo, ne?“ u obranu djevojčina imena stane sin.  „Zvijezde su sjajne i bijele pa ime baš i ne odgovara, jelte?“ opet će majka izvijenim glasom.  Astra se odluči za kontru: „Majka mi je Sirijka, ali ja nikada nisam bila u Siriji, tu sam rođena.“

 Ne da se niti majka: „A koje su oni vjere, mislim ti Sirijci?“

„Ne znam puno o njihovoj vjeri, ali ja sam kršćanka!“ reče Astra dok se s druge strane stola čulo glasno srkanje oca. Vedran je šutio i nakon što ga je Astra nekoliko puta pogledom zamolila za pomoć. No on je bio zamrznut  majčinim pogledom kao žrtva pred kobrom. Astri je bilo svejedno, ali osjetila se samom i bilo je pitanje trenutka kad će ova situacija dodatno eskalirati.

Dok je tako smišljala koju strategiju da primijeni protiv bezobrazluka Vedranove majke, ova krene dalje s pitanjima: „ A što vi inače jedete?“ Nevjerica se Astri skupila kao kvrga u grlu i ona u trenu donese odluku. Iz prelivene čaša strpljenja stigao je odgovor. „ Ljude!“ Astra povika i pokaže svoje besprijekorne zube uz resko režanje. Zatim se digne od stola gdje ostavi tri zaprepaštena sustolnika i zahvalivši se na „ gostoprimstvu“ izađe iz stana.

Društvo oko Bogdana bilo je zgroženo, čak posumnjavši u istinitost priče. 

„Ajde, to se ti šališ, izmišljaš? Istina da smo malo krući prema strancima, ali baš ovako. I kako to potvrđuje tvoju teoriju da je sve unaprijed određeno, da mi ne odlučujemo o svojim postupcima?“ komentirao je Bogdanov prijatelj.

„Tako je. Ipak je cura izabrala da ignorira babetinu i ode.“ I drugi su se složili s njim.

„Slušajte dalje, nije tu kraj. Tek sad ide ono pravo!“ uputi im izazov Bogdan.

Tek sljedećeg dana Vedran je nazvao nekoliko puta i slao poruke na koje Astra nije željela odgovarati. Pojavio se kasno navečer, uz ispriku da je mama uvijek takva prema novim djevojkama. Ali Astri se nije dalo objašnjavati kako među ljudima funkcionira nešto što se zove kultura i tolerancija, a u najmanju ruku gostoprimstvo. Stvari su mu bile u torbama, uredno spakirane i on je, iako nevoljko, izašao bez pozdrava, rezigniran. Time je ova epizoda za oboje bila završena.

Trebala je zaborav i zagrljaj. Odluči otići  k svojima u mali zagorski gradić. Kako bi bila opuštenija, izabere autobus iako je imala automobil. Na početku vikenda, u petak, kupi kartu za svoje brege.

Autobus je polazio kasno poslije podne. Ona provjeri broj rezerviranog sjedala i, našavši ga, smjesti se. Autobus je bio poluprazan. Zadnji su trenutci za ulazak pred kretanje. Vani se spuštao jesenski mračak i ona gotovo zadrijema. U tom trenu nosnice joj zaškaklja ugodan muški miris dok je kraj nje prolazio muškarac, tražeći sjedalo. Iako  je bilo slobodnih sjedala, on se vrati do njezinog mjesta i gledajući je u oči konstatira: „ Moje je mjesto kraj Vas.“

Slušateljstvo oko Bogdana se razveseli kao da su i sami u autobusu sjeli kraj lijepe žene.

„ Znači tako! On je skoro zakasnio, bilo je slobodnih mjesta, ali je on sjeo do nje. Možda nije htio reći baš to, ali je tako ispalo; da će biti par.“

„Zanimljivo je da je on već bio u vezi s drugom ženom,“ dodao je Bogdan ulje na vatru.

Jedan od sumnjičavih upita: „ I što dokazuje ova tvoja priča?“

„Dokazuje da je tu ulogu ljubavnog ljepila odigrala neka viša sila po scenariju koji nije njihov izbor,“ sad već podrži Bogdanovu teoriju jedan od prijatelja.

„Hajde, pričaj nam do kraja!“ nestrpljivo će ostali.

„Ne mogu sada, žurim se kući,“ u maniri prekidanja priče kad je najnapetije, odgovori Bogdan, dižući se da krene. „Dođite u nedjelju popodne na kavu i piće pa ćete sve saznati,“ osmjeli se opet stvoriti napetost među slušačima. Oni ga pokušaju nagovoriti da nastavi, no on je već žurio kući tajanstveno se smješkajući.

                                                                   ***

Nedjeljno popodne u vrijeme toplijih razdoblja, Bogdanova je obitelj provodila u vrtu iza kuće gdje je supruga servirala kavu, kolače ili neko piće, ovisno o gostima. Često bi im se pridružili i susjedi od čijeg ih je dvorišta dijelila niska drvena ograda.

Dvojica znatiželjnih Bogdanovih prijatelja stigla su i domaćica ih je smjestila za stol.  „Rijetko imam priliku upoznati suprugove prijatelje,“ obratila im se. „ Je li vas nešto posebno dovelo da se konačno upoznamo?“  smiješeći će ona.

„Ženo, to su ti nevjerni Tome. Došli su čuti kraj priče!“ Ona niti ne upita koje jer je očito znala o čemu se radi. „ Morat ćemo pričekati,“ odgovori tajanstveno, „još nisu svi stigli.“

I kao da su je čuli, iz susjednog se dvorišta pojavi par supružnika čija su se djeca igrala na travnjaku. Susjeda je prišla stolu i veselom gestom pozdravila društvo: „Bok, ja sam Astra, a ovo je moj suprug. Možemo li se pridružiti?“ upitala je tako ležerno, kao da je svaki dan s njima. Njezina pojava kao da je zaustavila kretanja u vrtu i prizor bi slučajnom prolazniku izgledao poput fotografije na kojoj su svi pogledi okrenuti k prekrasnoj ženi koja stoji  u vrtu, a zove se  Astra.

CeKaTe | Teatar CIRKUS Punkt: OLYMPIA

U subotu, 12. listopada 2024. godine u 11 sati, u Teatru na Trešnjevci Centra za kulturu Trešnjevka, održat će se predstava "Olympia" Teatra CIRKUS Punkt. Predstava se izvodi u sklopu projekta “Kazalištem do mentalnog zdravlja”.

Nakon uspješnice predstave "U mojim snovima’", Marijana Matoković uz isti autorski tim, stvara novi klaunovski solo posvećen sportovima. Ova klaunovsko-glumačko-lutkarska poslastica namijenjena je svim uzrastima. Kako sportski duh pomaže jednoj kućanici u svakodnevnom životu saznajemo u komičnih 40–ak minuta koje uključuju i interakciju s publikom. Atletsko čišćenje stana, košarkaško pospremanje rublja, nošenje olimpijske vatre, boksanje komarca, samo su neke od prepreka s kojima se izvođačica susreće. Sve ono što je ljudski, to je u stvari klaunovsko, a kad se tu pridruže strast i emocije koje donosi sportski duh, tad ono komično ljudsko dolazi posebno do izražaja.

Trajanje: 40 minuta

Cijena ulaznice: 4.95 eura

https://www.mojekarte.hr/hr/olympia/ulaznice-619859.html

Ulaznica se naplaćuje i za dijete i odraslog u pratnji. Blagajna na ulazu u CeKaTe je otvorena sat vremena prije predstave u slučaju da događanje nije rasprodano.

AUTORSKI TIM:

Režija i dramaturgija: Marijana Matoković

Suradnica na projektu: Tihana Strmečki

Izvodi: Marijana Matoković

Mentor: Ira Seidenstein

Odabir glazbe: Marijana Matoković

Izrada kostima: Angela Runje

Dizajn plakata: Marko Delić

Produkcija: Teatar CIRKUS Punkt

Datum premijere: 6.travnja 2024.

 

Predstava je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba i uz podršku Centra za kulturu na Peščenici Kazališta KNAP.

Književna nagrada „Zoranić“ za roman godine 2024., Anti Gregovu Jurinu, za roman Razina uma

Petar Zoranić (Zadar, 1508. – između 1543. i 1569.), bio je hrvatski renesansni pisac.

Planine je naslov prvog hrvatskog romana, kojeg je napisao i 20. rujna 1536. završio Petar Zoranić, a objavljen je u Mletcima 1569., nakon piščeve smrti. U spomen tomu, na inicijativu predsjednika Hrvatskoga književnoga društva – Zadar, Nikole Šimića Tonina, HKDZ je pokrenuo nagradu ZORANIĆ za roman godine tiskan od 20. rujna prošle godine do 20. rujna ove godine, u RH i regiji, koja će se dodjeljivati na taj datum u Zadru, ispod spomenika Zoraniću, uz prigodni program. Ove godine iznimno 20. listopada. Nagrada se sastoji od statue Zoranić, i prigodne diplome u znaku romana Planine. Nagrađenom će uz smještaj i boravak u Zadru, ako je izvan Zadra, biti pokriveni i svi troškovi putovanja.

Nagradu „Zoranić“ za roman godine 2024., dobio je Ante Gregov Jurin, ta roman Razina uma,

Od 27 prispjela romana na natječaj.

Prosudbeno povjerenstvo činili su: pred. HKDZ književnik Nikola Šimić Tonin, književnica Žaklina Kutija, prof., doc. dr. sc. Patrick Levačić, Velimir Žigo, prof., dr.sc. Erni Gigante Dešković, dr.sc. Dragan Gligora.

Knjige prispjele na natječaj biti će poklonjene jednoj od knjižnica u RH ili u regiji, odlukom povjerenstva.

Iz obrazloženja:

- Novi roman Ante Gregova Jurina, Razina uma, roman je s ozbiljnom tematikom. Sintagma razina uma naslovom ga slovi i prati. Promišljajući, osvrće se za življenim i proživljenim. U ogledalu je onoga kroz što je prošao, preživio. Zagledan, ogledava se. Analizira. Sjeća. Donosio misao o onom što je bilo, moglo biti, biti drugačije. Sažima čitav svoj život u misli i promišlja. Glavni lik. Kao komunista – koji to i je i nije. Kao vjernik – koji to i je i nije. Kao partizan – koji je prošao što je prošao. Pa „preodgoj“ Golog otoka, koji dušu ogoli do kraja. Čovjek postaje to, postaje on, postaje Goli otok. Ne ostavlja mogućnosti. Svodi ih samo na dvije. Parafrazirajući čuvenu rečenicu iz jednoga filma: „Da se umije ili da se ubije!“

Načete i gole duše, glavni lik propituje se i dalje. Ispovijeda se samome sebi. Samoispovijedi. Olakšava dušu. Daje nam dragocjeno životno iskustvo. Mudrost življenja. Biserja razine uma. Blješte blijeskovi poetskog tkanja koje se upliću u plet romana, svijetleći njime. Stranice romana poezije u prozi, otkrivajući već poznato i javno kada se radi o autoru Anti Gregovu Jurinom. kazuju pjesnika. – Nikola Šimić Tonin

Đurđa Baljak

Goranski Cukrac u gostima: Zagreb

 

 

        Zagreb, listopad 2024.

 

 

GORANSKI CUKRAC RAZVESELIO ZAGREBAČKE ŠKOLARCE

 

Goranski Cukrac, dijalektalni književni festival za djecu, u sklopu projekta Goranski Cukrac u gostima: Zagreb, održao je 8 književnih susreta sa zagrebačkim osnovnoškolcima i srednjoškolcima. Pokrovitelj zagrebačkih susreta, koji su se događali od 23. do 30. rujna, je  Grad Zagreb, u sklopu programa javnih potreba u kulturi grada Zagreba.

 

GORANSKI CUKRAC U GOSTIMA: ZAGREB

Goranski Cukrac u gostima: Zagreb održao se je na 3 lokacije, u suradnji sa Knjižnicom Tina Ujevića, Knjižnicom Prečko te Knjižnicom Kustošija. Održano je ukupno 8 susreta u kojima je sudjelovalo 5 zagrebačkih škola (4 osnovne i 1 srednja).

Druženje je započelo sa 2 razreda četvrtaša iz OŠ Kralja Tomislava i 1 razredom sedmaša iz OŠ Julija Klovića u Knjižnici Tina Ujevića, nastavilo se u Knjižnici Prečko, opet sa 2 četvrta razreda OŠ Prečko , a završilo u Knjižnici Kustošija, najprije s maturantima Srednje upravne škole, a zatim sa 2 sedma razreda OŠ Kustošija. Susreti su bili puni radoznalosti i pozitivne energije, ali i čuđenja na raznolikost i maštovitost goranskih dijalekata. Cilj projekta je upoznati zagrebačke školarce sa bogatstvom goranskih govora, ali ih i potaknuti na istraživanje i umjetničko izražavanje na govoru kraja u kojem žive. Susret je koncipiran tako da bude dinamičan, maštovit i poticajan, u njemu se izmjenjuju dijalektalna poezija iz usta izvornih govornika, poticajni razgovor i dijalektalni kviz, koji se pokazao kao pun pogodak, bez obzira na dob publike. 

„U sve većoj anglizaciji svakodnevnog govora mladih treba iskoristiti svaku priliku za jezičnu igru na materinjem jeziku i za poticaj mladima na učenje, istraživanje i kreativno izražavanje na materinjem jeziku i dijalektima, i možda najvažnije, za razvoj ljubavi prema njemu. Jer će ta ljubav, bez obzira na trenutnu akciju, ostati upisana u tkivu tih generacija i biti zalog za prenošenje te svijesti na sljedeće generacije, koje će tek doći iza njih.“

Natalija Mitrić, autorica projekta

 Sa zagrebačkim školarcima družili su se Davor Grgurić, književnik, glazbenik, novinar Radija Gorski kotar (dijalektalna emisija Radio Žrjoafka) i izvorni govornik delničkog i lokvarskog idioma i Natalija Mitrić, književnica za djecu, voditeljica Fabulusa, organizatorica dječjih književnih festivala i izvorna govornica brodmoravičkog govora Gorskog kotara.

 REAKCIJE SUDIONIKA

 „Uz pomoć ovog zabavnog i poučnog festivala upoznali smo dijalekte Gorskog kotara, a sve je okrunjeno zabavnim kvizom i slatkim nagradama. Naši četvrtaši su uživali!“

 OŠ Prečko 

„U veseloj i opuštenoj atmosferi kroz dijalektalnu poeziju djeca su osjetila kako zvuči dijalektalna riječ iz usta izvornog govornika. Na kraju je slijedio kviz čiji je cilj bio da kroz svoje dosadašnje iskustvo s dijalektima pokušaju pogoditi značenje različitih riječi. Odlično smo se zabavili. Za najspretnije su slijedile i slatke nagrade jer cukrac je na goranskom dijalektu upravo to – bombon, slatkiš.“

Knjižnica Kustošija 

O GORANSKOM CUKRACU

Goranski Cukrac dijalektalni je književni festival za djecu kojem je cilj njegovanje dijalekata i umjetničkog izražavanja na dijalektima među djecom i mladima. Održava se od 2022. godine, a prošle godine počeo je putovati po Hrvatskoj. Do sada je gostovao u Zagrebu (2023.), Zaboku i Zaprešiću (2024.), a grad Zagreb pokrovitelj je 8 zagrebačkih susreta u rujnu 2024.  Organizator festivala je Fabulus – udruga za promicanje priče.

Goranski Cukrac stalno raste, u velikoj mjeri na pozitivnoj energiji i prihvaćanju ideje od svih sudionika. Ovogodišnji Goranski Cukrac okupio je preko 1400 djece i mladih iz 17 goranskih osnovnih i 1 srednje škole, te osnovnoškolce i srednjoškolce 8 škola iz Zaboka, Zaprešića i Zagreba. Iznjedrio je i novi projekt (Ško)LICE DIJALEKTA, također namijenjen očuvanju i promociji dijalekata među djecom i mladima, u suradnji s osnovnim i srednjim školama iz cijele Hrvatske.

VIJEDNOST PROJEKTA

Hrvatski govori su nematerijalna kulturna baština našeg naroda. Republika Hrvatska je u srpnju 2005. ratificirala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine, prepoznala je važnost govora te je preko Ministarstva kulture odlučila zaštiti govore kao nacionalno kulturno dobro. Mjesne govore / skupine govora / dijalekte zaštićuje i stavlja na Nacionalnu listu nematerijalne baštine. 

Bitno je da zajednica u širem smislu prepozna svoj govor(e) kao važan element hrvatskog identiteta i da ga nastoji prenijeti na mlađe generacije i tako očuvati njegov kontinuitet. 

To je motiv organizacije ovog festivala. Prenošenje nasljeđa i osiguravanje kontinuiteta i jezične različitosti hrvatskog naroda.

Festival je na svoj put krenuo u Gorskom kotaru jer je organizatorica Natalija Mitrić porijeklom iz Gorskog kotara, iz brodmoravičkog kraja, i usprkos činjenici da već preko 30 godina živi u Zagrebu, aktivno govori i piše na dijalektu. I želja joj je djecu učiniti ponosnom što govore na dijalektu i ponosnom što ga imaju priliku predstaviti drugima. 

„Cukrac na dijalektu znači bombon, slatkiš. Želimo da im usta budu puna tih „slatkiša od riječi“ koje su popili s majčinom mlijekom, da ih slatko i ushićeno prevrću po ustima i poklanjaju.

Gorski kotar će uvijek ostati baza festivala, ali ćemo u narednim godinama tražiti različite načine povezivanja i umrežavanja sa svim hrvatskim dijalektima i njihovim govornicima, što je već započeto s gostovanjima dijalektalnih književnika iz drugih krajeva Hrvatske i s projektom ŠkoLICE DIJALEKTA.

Jer različitosti nas čine posebnima a njihovo poznavanje bližima.

Čini se da smo prvi hrvatski dijalektalni književni festival namijenjen isključivo djeci.

A usmjeravanje na djecu, u ovom kontekstu, čini nam se jako važnom, i dugoročno korisnom, misijom.“

Natalija Mitrić, organizatorica Goranskog Cukraca

 

KONTAKT:

Natalija Mitrić

E natalija.mitric@gmail.com / M 091 44 88 003

 

Promocija knjige poezije | Željko Buklijaš i Tommy Stroller

 

Dobro nam došli na 

Riječka književna jutra 

Subota, 12.10.2024.g. u 12:30 sati

Book Caffe Dnevni Boravak 

Gost - Željko Buklijaš voditelj Jutra poezije Zagreb -

kod Žnidaršića

Promocija knjige poezije 

Dan Dare in the Galaxy Caffe

Željko Buklijaš i Tommy Stroller

Radujemo se susretu!

Organizator: Hrvatsko književno društvo 

Voditelji: Mihael Arčon i Valerio Orlić

Poziv na redovnu tribinu Udruge "August Šenoa" | 9.listopada.2024.

 

Zelena tribina | 11.listopada 2024, poezija i glazba o kukcima

 

Lorena Vojtić | Duševno putovanje

Subjektivan
osjećaj tla?

Kao da
naglo...

Propadaš,
nestaješ...

U neizrecivu
unutrašnjost.

Kratera i
vulkana.

Jauka,
suza i
kletvi.

Vječnu
tamu...

Odakle
nema
nazad!

Jelena Hrvoj | Nokturno

Pribrala se ljeta na leđa mu stara. Jedno po jedno, pa tako njih osamdeset i koja. Znao bi on koliko točno, da je stara mati brojati znala i prebirati med pomrle joj čeljadi. Sada, na pragu zadnjeg mu dana, nikoga, pa ni njega, nije bilo briga. 

Nagrabio se stari Vid za života mudrosti i blaga pa posred obilja krenuo svome kraju k'o pusta sirotinja. Nije imao ni sina, ni kćeri, mačeta, ni pseta. Nije imao ni vjere u ljude pa tako ni u nebesa. Izgube se takve stvari kako ideš dalje prema kraju, ishlape i upljesnive se, ne daju mira kad noći sve hladnije za stare kosti grebu. 

Nekako, ni sam nije znao kako, osjećao je da će se do kraja dana i on, baš kao Sunce na nebeskome svodu, razliti preko ruba zemlje u vječitu tamu. Ljuljao se posljednji puta u starom škripavom stolcu, upijajući ptičji cvrkut u proljetnome žaru. 

Sve će ovo postati prah.

Svaka daska istrunuti.

Korov i trnje pukotine nadignuti. 

Onog dana kad nestane mu dah, svijet će nastaviti i pokriti mu tanak ovozemaljski trag. 

6. listopad | Međunarodni dan disleksije

 

Danas obilježavamo Međunarodni dan disleksije, u mjesecu koji je posvećen svjesnosti o disleksiji.

Disleksija je neurološki poremećaj koji ometa učenje i obradu jezika, očituje se u problemima s čitanjem, pravopisom, pisanjem, govorom i/ili slušanjem, unatoč urednoj inteligenciji i dostatnom trudu. Osobe s teškoćama čitanja jesu one osobe koje teško dekodiraju tekst, čitaju sporo, nerazgovijetno i ne razumiju pročitano.

Teškoće čitanja mogu imati slijepe i slabovidne osobe, gluhe i nagluhe osobe, osobe s intelektualnim teškoćama, osobe s motoričkim teškoćama, osobe s ADHD sindromom, osobe s autizmom, osobe s udruženim smetnjama (kombinirane teškoće), zlostavljane i odgojno zapuštene osobe te starije osobe.

Nacionalnom kampanjom „I ja želim čitati!“ želimo skrenuti pozornost javnosti na probleme s kojima se susreću osobe s disleksijom i teškoćama čitanja.

Dodijeljene nagrade najstrastvenijim čitačima - Ljetni književni izazov Gradske knjižnice Kaštela

LJETNI KNJIŽEVNI IZAZOV GRADSKE KNJIŽNICE KAŠTELA

Pojedinci su pročitali više od 60 knjiga tijekom ljeta

Lucija Miše u kategoriji „od 5. do 8. razreda OŠ“, Lucija Parčina u kategoriji „od 1. do 4. razreda OŠ“ i Marin Vitas u kategoriji „predškolci“ pročitali su najviše knjiga tijekom ljeta te su kao sudionici čitateljskog natjecanja Ljetni književni izazov Gradske knjižnice Kaštela – čitaj knjige i osvoji nagradu nagrađeni knjigama pokrovitelja Naklade Ljevak i diplomama Gradske knjižnice Kaštela. Dodjela nagrada održana je u srijedu 2. listopada 2024. u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu.

Gradska knjižnica Kaštela je ove godine po prvi put dodijelila i nagrade u kategoriji „najbolje napisana recenzija/osvrt na pročitanu knjigu“. Najzanimljiviju preporuku za knjigu koja ih je osvojila „na prvu“ i koju nisu mogle „ispustiti iz ruku“ napisale su: Petra Prnjak iz OŠ Bijaći – Kaštel Novi, Sara Parčina iz OŠ kneza Mislava – Kaštel Sućurac i Tihana Semren iz OŠ kneza Trpimira – Kaštel Gomilica.

Sponzor glavnih nagrada je bila Naklada Ljevak, u čije je ime Anita Rimac najuspješnije ljetne čitače u kategorijama „predškolci, niži i viši razredi osnovne škole i tri najbolje napisane recenzije“ nagradila vrijednim i zanimljivim knjigama, dok je Gradska knjižnica Kaštela svim natjecateljima koji su pročitali više od deset knjiga uručila priznanja/diplome.

Ljetni književni izazov - inovativan i jedinstven projekt za poticanje čitanja

- GKK je ove godine po jedanaesti put tijekom ljeta organizirala program poticanja čitanja za djecu i mlade pod naslovom Ljetni književni izazov Gradske knjižnice Kaštela – čitaj knjige i osvoji nagradu, a mogu reći i kako sve nas u GKK velikom radošću ispunjava činjenica da se svake godine u ovaj čitateljski izazov uključuje sve više djece koja s užitkom dolaze u sve naše knjižnične odjele kako bi osobno odabrali knjige za čitanje.

- Gradska knjižnica Kaštela je Ljetni književni izazov prvi put organizirala 2014. godine, i od tada do danas je u natjecanju sudjelovalo više od 1600 mladih čitatelja, koji su postali vjerni članovi Gradske knjižnice Kaštela, strastveni čitači i zaljubljenici u knjigu i književnost. Upravo taj cilj smo i htjeli postići – čitanje iz „gušta“ i stvaranje „ovisnika o knjizi i čitanju od najranije dobi“, istaknula je ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić, na čiju je inicijativu ovo zanimljivo, edukativno i motivirajuće natjecanje u čitanju tijekom ljeta po prvi put organizirano u GKK u lipnju 2014., i to je u to vrijeme bio prvi natječaj ovakve vrste u Hrvatskoj, jedinstven i inovativan.

- Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle, a djeca koja sudjeluju u natjecanju GKK Ljetni književni izazov postaju doživotni zaljubljenici u knjigu. Raduje me što u ime Naklade Ljevak, kao pokrovitelja natjecanja, mogu svake godine najboljim sudionicima ovog iznimno korisnog natjecanja pokloniti naše najzanimljivije književne uspješnice, jer i na taj način djecu potičemo na daljnje čitanje. Gradska knjižnica Kaštela kao komunikacijsko-informacijsko središte Grada Kaštela, i kao kulturna, informacijska i obrazovna ustanova uistinu je postala pravi „dnevni boravak“ Kaštelana svih generacija, i mjesto za obrazovanje, druženje i kreativnost, jer Gradska knjižnica Kaštela u svoje središte uvijek postavlja svoje korisnike i članove - kazala je Anita Rimac u ime Naklade Ljevak.

Svi koji su pročitali 10 i više knjiga dobili su diplome

Najviše knjiga tijekom ljeta u kategoriji „predškolci“ pročitali su: Marin Vitas (98 pročitanih slikovnica), Petra Vitas (74 slikovnice) i Katarina Parčina (23), a slijede ih Ante Drnasin (15) i Noa Sarajčev koji je pročitao 13 slikovnica.

U kategoriji od 1. do 4. razreda najviše knjiga su pročitali su: Lucija Parčina (61), Maja Tadin (55) i Marino Šunjić (47), a slijede ih Cvita Martinić (43), Petra Parčina (35), Marko Miše (34), Anton Petar Markov (31), Karmen Kovačić (27), Marta Markov (23), Nada Sikavica i Rita Dumanić, Jelena Miše i Karla Jakovac (20), Sara Parčina (17), Doris Džepina, Anamarija Jukić i Filip Moš (15), Karmen Čubrilo i Lea Šimleša (14), Karlo Bašić, Gabrijel Novokmet i Tihana Semren (13), Jelena Bašić, Roza Jurić, Cvita Maganjić, Lucija Šolta (12), Gabriela Ursa (11), Ante Maleš, Jere Tomaš i Lucija Poduje s 10 pročitanih knjiga tijekom ljeta.

Najviše knjiga tijekom ljeta u kategoriji od 5. do 8. razreda pročitale su Lucija Miše (24), Maria Arambašić i Ana Prnjak (22), Matej Ivković i Klara Matas (21), Petra Prnjak (17), Zvonimir Semren (14), Tončica Burul (13), Ema Šimić Parat (12) i Maja Klarić (10).

Pridružite se Dramskoj skupini Gradske knjižnice Kaštela

Prilikom svečane dodjele nagrada djeca iz Dramske skupine Kaštela izvela su dva šaljiva igrokaza na čakavštini. Izvedbom igrokaza „Svađa“ brojne nazočne posjetitelje svih generacija nasmijale su Mirta Bakotin i Petra Budiša, dok su sve nazočne izvedbom igrokaza „Ajmo svi u Gradsku knjižnicu Kaštila“ (autorica Renata Dobrić) oduševili Josip Jerkunica, Jure i Tena Anzulović.

Za izvedbu igrokaza pripremala ih je Marijana Jerkunica, a ovom prilikom je ravnateljica GKK uputila „poziv za priključenje Dramskoj skupini GKK svima onima koji se žele dobro zabaviti i pritom sudjelovati u pripremanju raznih igrokaza na izvornoj kaštelanskoj čakavštini“.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti na broj 021 226 001 ili mogu osobno doći u odjel GKK u Kaštel Sućurcu.

U Gradskoj knjižnici Kaštela nikad nije dosadno – uskoro Mjesec hrvatske knjige

- S radošću pozivam svu djecu da se u što većem broju uključe u sve projekte GKK koji će biti provedeni do kraja godine, prvenstveno u Mjesecu hrvatske knjige, koji je ove godine posvećen i najmlađima, i vrtićkoj dobi, i djeci, i mladima, ali i onima u najboljoj dobi. Na našim stranicama i društvenim mrežama možete pronaći raspored održavanja stalnih radionica koje se održavaju u svih šest odjela GKK. Kreativne radionice održavaju se subotom, i to svake subote u drugom Kaštelu, večeri društvenih igara održavaju se u svim odjelima ponedjeljkom, dok se bajkaonice, pričaonice i čitaonice u svakom odjelu, kao i uz more i u parkovima, i u starim jezgrama, održavaju u terminu koji je naveden na plakatima i na našoj mrežnoj stranici – rekla je ravnateljica GKK dodavši:

- U Mjesecu hrvatske knjige, povodom Dana hrvatskih knjižnica, 9., 10. i 11. studenoga GKK je svima omogućila povoljniji „obiteljski upis“ za 10 eura, organiziran je besplatan upis za polaznike prvih razreda osnovnih i srednjih škola te za brucoše, a knjige bez naplate zakasnine moći će se u Mjesecu hrvatske knjige, od 15. listopada do 15. studenoga vratiti petkom.

Osim toga, možete iskoristiti i stalne pogodnosti za nove članove: besplatan upis za djecu do treće godine života, upis po 50% nižoj cijeni za grupe od 10 i više pojedinaca, povoljniji upis za grupe iz dječjeg vrtića, osnovne i srednje škole te povoljniji obiteljski upis.

Sedam malih besplatnih knjižnica za sedam Kaštela

Dodjelu nagrada najstrastvenijim mladim čitateljima Gradska knjižnica Kaštela je iskoristila i za podsjećanje nazočnih na male besplatne knjižnice (kućice za knjige) koje su postavljene u kaštelanskim parkovima. Riječ je o zajedničkom projektu Gradske knjižnice Kaštela i Turističke zajednice grada Kaštela – „Sedam malih besplatnih knjižnica za sedam Kaštela”.

- Male besplatne knjižnice postavljene su u parkovima u svih sedam Kaštela i mogu reći kako nam sa svih strana stižu pohvale jer naši dragi Kaštelani svih generacija u kućice donose svoje knjige, a uzimaju iz kućica knjige koje do sada nisu pročitali. Svratite i vi već danas po svoju knjigu do vama najbliže male besplatne knjižnice ili nam se pridružite na brojnim aktivnostima u najbližem odjelu GKK gdje ćemo vas dočekati raširenih ruku – pozivaju iz Gradske knjižnice Kaštela.

Tekst: Gradska knjižnica Kaštela

Fotografija: Ivo Perković