Andreja Malta | Vulpes pilum mutat, non mores

Početak 21. stoljeća,
2020. godina,
doba je proljeća.

Planetom vlada COVID-19
virus moderne civilizacije.
Na snazi su nova životna pravila
izolacija, samoizolacija i
karantene svih generacija.

Andreja Malta | Gdje je nestala Siva?

Siva, ah da! Daaaa, siva.

Boja koju tražim već mjesecima. Negdje je nestala, samo onako, bez najave, bez pozdrava, bez ikakva razloga.

Haaa! Nestala je.

Siva boja i ja obično bismo se družile ranim jutrima, dugi niz godina. Uz kavu i cigaretu na balkonu i uz gomilu loših misli i strahova. Ne znam tko je bio tmurniji, ona ili ja. Jedino je cigareta svojim žarom uvijek svijetlila.

Andreja Malta | I nakon nas

U kasnim jutrima
Dok brišem prašinu s polica
Između lebdećih čestica koje se
Kovitlaju po zraku
Već duže vrijeme tražim
Uz odsjaj  sunca
Koji se ocrtava na površini prozora
Njih četvero:
Tugu, Strah, Ogorčenost i Bijes.
Godinama su me pratili,
Zaposjeli me i mojom se nutrinom hranili.
Ne, ne nedostaju mi,
Ni u javi, niti  u snu.
Samo provjeravam je li
Ostao neki trag
Dok nježno skidam
Meke paperjaste naslage
S glatkih površina.
Otkad te volim,
A volim te zaista jako
Skupljat ću čestice naše Ljubavi
Ne dopuštajući da ih uguši prašina
U nadi da će lebdjeti u zraku
I nakon nas.

Andreja Malta | Do beskonačnosti

Jučerašnja kraljica moga dana bila je letargija, pomiješana s iscrpljujućom ljetnom vrućinom. Rečenice koje sam pomno čuvala u glavi zadnjih nekoliko dana, sastavljene samo za tebe, usitnjavale  su se poput mrvica, nisam više imala snage tražiti ih po prostoriji, namješaju, sjedalicama, po stolu i slikama, nije imalo smisla jer bi previše vremena prošlo dok bih ih ponovo skupila,  a nisam imala ni snage izgovoriti ih.  Odustala sam od tih riječi iako su mi važne, znam da će i tebi biti važne.  Prenijet ću ih ujutro na papir - odlučila sam na kraju, da bih time donekle utješila samu sebe i napokon utonula u miran i duboki san.

I tako jutros sjedim i ponovo slažem misli i riječi, sastavljam rečenice koje ti nisam uspijela prenijeti, možda ne samo zbog letargije i vrućine, možda samo zato jer je nekada ipak lakše težinu osjećaja prenijeti na papir koji dosta toga lakše i hrabrije podnosi. A možda i zbog straha da bih izgovarajući riječi sastavljene u rečenice ispala smiješna ili patetična, a to je nešto što zaista ne želim.

Volim te.

Andreja Malta | Nakon životnih kiša i oluja uspjela sam uhvatiti sunce

PRIJE DVIJE GODINE

Otprilike prije dvije godine, da, lijevala je jaka kiša, poput one sinoćnje.  Sijevalo je uz pomalo zastrašujuću,  jaku grmljavinu sa svih  strana horizonta.

Unatoč nevremenu izašla sam u starom kućnom mantilu boje devine dlake na balkon zapaliti cigaretu. Tu i tamo bi me u lice pogodile zalutale kišne kapi, nalik suzama koje su mi se već  duže vrijeme svakodnevno nekontrolirano slijevale niz obraze.

Cigareta je odavno izgorjela između prstiju,  a ja sam i dalje stajala već polumokra na svom balkonu izgubljenim pogledom prateći crno nebo. Osjetila sam kako mi se vlaga uvlači ispod mantila koji je još uvijek mirisao na bolnicu.

Nekoliko mjeseci ranije saznala sam da sam ozbiljno bolesna i da ću morati na operaciju i ostala šokirana dijagnozom, koju nikako nisam mogla pojmiti, a kamoli prihvatiti. Nakon svega što sam prošla u ne previše lakom životu, baš kad sam imala puno planova i želja, došla je bolest. Odjednom je moj život stao, izgubivši sve boje. Nestale su one male sitne radosti i sve se  pretvorilo u neprohodno sivilo.

Andreja Malta | Bipolarna

Ljubavi, želim da znaš,
kako sam jutros obrisala
kišne kapi s prozora
i nacrtala veliko
zeleno sunce,
travu sam obojala ljubičasto,
zgrade oko mene više nisu bile kockaste
danas su bile za promjenu okrugle.
Obukla sam kratku šarenu suknjicu
obula visoke potpetice
stavila ružičaste naočale
i s nekom neobjašnjivom snagom
krenula obavljati poslove.
Sredila sam ured
završila sve zaostale predmete,
ljudi su se pitali
što se dogodilo
a ja sam se
samo ljubazno smiješila.

Andreja Malta | Dalia, mirisa ruže i jasmina

Dok budna spavam, s ljubavlju u duši i srcu rado se vračam tamo, odakle si ti, najdraži moj Adnane. Jugozapadnoj Aziji, Mezopotamiji, Iraku i Bagdadu, Eufratu i Tigrisu, visokim planinama s riječnim krajobrazima, pustinji, dijelu morske obale, uživajući u mirisu plantaža agruma. Ponovo šećemo zajedno s isprepletenim rukama između palmi datulja, ponekada između hrastova, platana, vrba, topola, opijeni njihovim mirisima i lakoće naše ljubavi.

Stišćeš me jako svojom rukom boje badema, gledaš me zasanjano tamnim očima boje datulja dok se ja privijam se uz tvoje čvrsto tijelo, uživajući u samo našim ukradenim trenucima.

Andreja Malta | Oooo, happy day!

Danas se zovem Sunčana. Ruža, koja spava pokraj mene upravo plovi na nemirnim valovima sna. Sinoć je opet dugo plakala. U zadnje je vrijeme zovem Uvela Ruža. Otkako smo se razboljele, neprekidno paničari, plače i prijeti samoubojstvom. Ide mi na živce s tim svojim žalopojkama, ali puštam je u nadi da će je to kad tad proći. Inače, ona je oduvijek takva. Pravi paniku, od muhe slona i tako u beskraj. Čovjek se u životu privikne na svašta, pa ga s vremenom takve stvari više ne pogađaju takvom snagom kao na početku.

HRT1 Manjinski mozaik | S tobom i u knjižnicu

Andreja Malta
S tobom i u knjižnicu
HRT1, Subota,  5.5. u 17.20

„Kod Andreje volim njezinu duhovitost, ima taj fini sarkazam u svojim tekstovima. Vidi se da je proživjela sve ono o čemu piše u svojim pričama i pjesmama.“ 

Tako o zadarskoj književnici slovenskih korijena Andreji Malti govore njezini prijatelji i književni kritičari. Pisanje joj nije samo hobi, ono joj je i terapija.  Dva braka, troje djece, ljubav prema mačkama, britak jezik i emotivan pogled na svijet – sve je to Andreja.

S tobom i u knjižnicu, kaže jedan zadarski grafit. S Andrejom Maltom svakako.

    Autor : Mario Beganović
    Snimatelj : Damir Bednjanec
    Montažerka  : Irena Korpes
    Urednik emisije: Mario Beganović
    Realizatorica: Martina Miljković
    Producentica emisije: Slavica Flanak

Dimitrij Škrk | Nokturno

Najina pričakovanja polni
zvok pridušene glasbe
Kot to mehko nebo se plazi
v drobovje
Roke si položila na mizo
Razprte čakajo besedo
Oči so otožne, a mirne
in skrivnostno zazrte
v daljavo večera 

Molčiva

Dimitrij Škrk, Slovenska Bistrica, Slovenija


(nokturno)

Zvuk utišane glazbe
puni naša očekivanja,
poput mekog neba
puže u utrobu
Stavila si ruke na stol
Rastvorene čekaju riječ
Oči su ti tužne i mirne
i tajanstveno gledaju
u daljinu večeri

Šutimo


Prijevod: Andreja Malta


Pobjednička pjesma Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Winning poem in the World Poetry Day Contest March 21 2018

Zmagovalna pesem Natečaj Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Andreja Malta | Blue

Po sobi plešu slova
u parovima s brojkama,
na tv ekranu
se smiješi Vakula s svojom
vremenskom prognozom.
Blue je i večeras
moja boja
shvatila sam,
kada sam čula
da će jutro biti kišovito.
Probudit ću se mrgudna,
možda ću ostati u krevetu
potpuno nepomična
kao da sam upravo umrla,

Andreja Malta | Vanilla sky

Za stolom sjedimo
Bellin mačić Jan
i ja.
Zapravo, on ne sjedi
nego leži na stolu
iako mu je to
strogo zabranjeno
danas mu iznimno
dopuštam sve...

Andreja Malta | Prijevremeni povratak s malog odmora

Bilo je vruće
to jedno ljeto.
prava pržionica i
savršeno vrijeme
da se negdje
konačno
na mali odmor krene.

Andreja Malta | Srdačni darak

Na Badnje je jutro
moja mačka Bella
koju sam spasila
s ulice jednom davno
ne sjećam se više
kad je to bilo
još spavala
kao i obično
dok sam se ja
spremala
na posao

Andreja Malta | Shopping

Koji je to dobar
Osjećaj
Kada se sunce
Ranom zorom
Nacrta na prozor
I ne silazi
Cijeli dan…

Andreja Malta | Rođendan

Prije nekoliko dana
Bio mi je rođendan
Kojega sam proslavila
U dobrom društvu
Mojih frendica
Dobre hrane
I dvije tri boce
Petnaestak godina
Starog crnog vina…

Andreja Malta | Put prema sreći

Jutra su vrela s nacrtanim suncem
na plavome nebu,
ispijam kavu još pomalo snena,
njezin me miris opija.
Očekujem da izroniš iz sjene
i ovoga jutra,
iznenada
kako samo ti to znaš,
iako sam svjesna da više nikada
nećeš doći,
poklonivši mi osmijeh,
pogled koji liječi,
nekoliko ljubaznih riječi…
Jučer sam
bacivši crvenu ružu
u tvoj posljednji dom
uspjela kroz  suze
tiho ti, najtiše reći:
„Hvala ti najdraži moj,
što si pokazao mi put
prema sreći.“

Andreja Malta Poslije tri

Ponekad
Iza posla
Poslije tri
Poželim si
Zasjesti
U kafiću
Uz kavu
Čitajući
U žutoj štampi
Neku glupu
Priču…

Andreja Malta | Pjesnička večer

Te sam večeri
Trebala na jednu
Pjesničku večer
U grad otići…
Iskreno…
Nije mi se dalo
Pa smo ostali
Nas troje
ŽakPrever, četvrto izdanje,
Moja mačka Bella i ja
Njezina pokorna služavka

Andreja Malta | Ljubomora

Nedavno
me nazvala prijateljica
I pozvala mene i
Moju mačku Bellu
Koju jako voli
Da joj dođemo
U posjetu…