Branka Blažinčić | Moja majka

Moja je majka bila samozatajna žena, kao i milioni majki u svijetu, u prošlosti,sadašnjosti... U 44.god.života rodila je mene, na zaprepaštenje "ćudorednih" ljudi.. no to je nije sprečavalo da me ponosno pokazuje čitavom svijetu. Moja je majka imala 6.raz.o.š. /to je u njeno doba bilo normalno/, ali to je nije smetalo da računa najbrže i najtočnije od bilo kojeg trgovca.

U blizini našeg mjesta stanovanja postojala je mesnica "Kod Franceka", /meso je uistinu bilo meso,a ne odmrznuta smrzotina/.. Tu se često odvijao ritual.. "Gospon Francek dajte mi komad onog lepog goveđeg flama za juhicu". Gospon Francek bio je mrzovoljan mesar malo podužih sijedih brkova, koji je u sekundi nabacio komad željenog flama na vagu uz odgovarajuću cifru. "Ma dajte gospon Francek, pa još se kazaljka na vagi nije zaustavila, malo ste se zabunili u računici".. naravno, bila je u pravu.

Često sam odlazila s njom na tržnicu Dolac, gdje se obožavala cjenkati s kumicama.. ma nije to bilo najbitnije, najbitniji su bili razgovori o kvaliteti voća i povrća, pa se onda prešlo na druge životne situacije.. to je bio "socijalni život" moje majke.

Rijetko sam viđala suze na njenom licu, pa mi je bilo neobjašnjivo zašto je bila tužna dok je moja prva školska ocjena bila dvojka.. bila sam šestogodišnja djevojčica nezrela za školu.. ali sve se to ubrzo promijenilo. Dok je čitanje lektire postala obaveza, razvila je pravu strategiju da zavolim čitanje.. nakon toga nikada više nisam ispuštala knjige iz ruku.. postale su najveća ljubav moga života.. nikada nisam otkrila tajnu kojom je unijela tu radost u mene.

No, i sama je voljela čitati.. u jednoj je ruci držala Zagorkinu "Gordanu" koja je izlazila u tjednim nastavcima, a drugom virtuozno pekla palačinke.. trebalo je stalno hraniti mnogobrojnu obitelj. Raspolažem s još bezbroj slika moga djetinjstva i moje mladosti, a iz svih viri SUNCE.. to me moja majka grijala i kada sam bila daleko od nje.

Moja je majka umrla neznajući zbog bolesti tko sam ja.. ali ja sam ZNALA tko je ona.

HVALA ti majko što si me izabrala za svoje dijete!

Mario Kovač | Dan kad je umro dobar čovjek

Bog je rastavio zemlju od neba
U šest sati ujutro
Plahte još bijahu tople
Mazali su med i maslac na kruh
Ceste pune mravi na putu za mravinjak
Golubovi u potrazi za doručkom
U zrcalima zatvorenih trgovina
Noćna mora rotirajućih svjetala
On je unutra i strah je unutra
I strah je tamo oduvijek
Mutni šalteri i neplaćeni računi
Sedam školskih sati i zvono
Strojevi u punom pogonu
Sunce u zenitu
Sendvič i cigareta i psovka
Kap po kap morfija
Smrad čistih podova
Mala soba u velikim očima
Zemlja opet za nebom čezne
Da tminu u agoniji rodi
Večera na stolu
Harlekin na ekranu
Plahte gladne toplih tijela
Strah je još uvijek tamo
Strah je sve što će biti
Ravna linija
Klonuli kapci
Zvijezde vrisnuše nijemo
Nitko nije znao

Natječaj za logotip manifestacije Mjesec hrvatske knjige

Natječaj za dizajn logotipa nacionalne manifestacije Mjesec hrvatske knjige otvoren je od 15. svibnja do 12. lipnja 2024. godine.

Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija koju od 1995. godine po odluci Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske organiziraju Knjižnice grada Zagreba. Traje od 15. listopada do 15. studenoga i u tom periodu raznovrsnim i mnogobrojnim programima ukazuje na važnost knjige, promiče kulturu čitanja i pisanja te naglašava ulogu knjižnica (kao vodećih sudionika) kao obrazovnih, informacijskih i kulturnih središta te mjesta podrške osobnom razvoju i napretku, ali i podiže svijest o važnosti vrednovanja, njegovanja i promocije vlastite književne baštine. Skraćeni naziv manifestacije je MHK.

Više informacija o manifestaciji nalazi se na mrežnoj stranici www.mhk.hr.

UHAH | Predstavljanje dvoknjižja aforizama "Rezolutno doba 1948 - Poslije krize 1933"

 

Gradska knjižnica Kaštela | Predstavljanje monografije Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata : dokument jednog vremena

 

17. Festival dječje knjige - Monte Librić | 'Mitološka bića Istre'

Ovogodišnji 17. Festival dječje knjige - Monte Librić s temom 'Mitološka bića Istre' održat će se od 20. do 26. svibnja u pulskoj Zajednici Talijana Circolo. Uz književne programe i kreativne radionice te bogat prodajni dio, bit će i pozornica za brojne glazbene, kazališne i likovne programe. 

 

vrijeme: 20.05.2024. - 26.05.2024.

mjesto: Pula

url: https://www.montelibric.hr/hr/

„Tradicionalno, kako bi najmlađoj publici približili čitanje i svijet knjige, Librić povezuje književnost s različitim oblicima umjetnosti te je i ove godine pomno oblikovan bogat program u kojem se djeci predstavljaju glumci, performeri, plesači, likovni umjetnici, ilustratori, glazbenici… Na pozornici Librića ugostit ćemo u Librofoniji i Librić teatrinu sedam koncerata, koncertnih priča i predstava, a kako su pripovijedali naši stari moći će se doživjeti u programu Storytelling. Uz to, u našoj Galerijici već prvog dana 17. Librića u ponedjeljak 20. svibnja u 17 sati otvorit ćemo izložbu „Mitološka bića Istre“ s radovima učenika Osnovne škole Tone Peruška, najavljuje Slavica Ćurković direktorica Monte Librića.

Otvorenje izložbe | Zagrebački velesajam 1956.-1961.

Zagrebački velesajam, 1959.

Galerija Modulor Centra za kulturu Trešnjevka u utorak, 21. svibnja 2024., u 19 sati otvara izložbu  “Zagrebački velesajam 1956.-1961.” autorica Lane Lovrenčić (Institut za povijest umjetnosti) i Sonje Leboš (Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja). Izložba je besplatna, a može se posjetiti do 6. lipnja 2024. u galeriji Modulor (Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb).

Izložba daje smjernice za proučavanje društvenog, privrednog, (geo)političkog i prostornog doprinosa Zagrebačkog velesajma razvoju jednog socijalističkog grada, a time i (socijalističkog) svijeta. Zagrebački velesajam locus je snažnog odraza globalnih dinamika koje su se na njemu ogledale u vrijeme zaoštravanja politika Hladnog rata, kao rezultata podjele svijeta nakon 2. svjetskog rata na dva ideološka pola, kapitalistički i socijalistički. S druge strane, Zagrebački velesajam povezivao je te polove kroz sveprisutni konzumerizam i nadmetanje u tehnološkom napretku, što je podrazumijevalo i omogućavalo ekstrakciju prirodnih resursa u dotada neviđenim razmjerima. Ova izložba, prva u nizu izložbi koje ćemo posvetiti Zagrebačkom velesajmu, bavi se razdobljem od njegove inauguracije na desnoj obali Save do 1961. godine, koja donosi formaliziranje Pokreta nesvrstanih, privrednu stagnaciju, dok se u lokalnom kontekstu formiraju obrisi Novog južnog Zagreba.
Lana Lovrenčić i Sonja Leboš

Produkcija: Centar za kulturu Trešnjevka – Galerija „Modulor“, Institut za povijest umjetnosti (IPU), Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), u suradnji s Centrom za kulturu Novi Zagreb

Izložba je organizirana u okviru UIII projekata „Geometrije (od)rasta“ i „Prostori Novog Zagreba 1: Zagrebački velesajam“.

Podrška: Grad Zagreb – ured za kulturu i civilno društvo, Ministarstvo kulture i medija RH.

Izložba je dio istraživačkog projekta Instituta za povijest umjetnosti FEMO – Fenomeni hrvatskoga umjetničkog moderniteta.

Interne istraživačke projekte financira Europska unija – NextGenerationEU iz sredstava osiguranih u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021.–2026. (NPOO).

Rad Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja institucionalno podržava Zaklada „Kultura nova“.

Gradska knjižnica Kaštela | Iz babinoga baula

Gradska knjižnica Kaštela upućuje poziv svima zainteresiranima da u starim škrinjama, baulima i ormarima pronađu kukičane miljetiće, stolnjake i ostale rukotvorine svojih baka i prabaka te da ih donesu u Gradsku knjižnicu Kaštela.

 

Sve pristigle rukotvorine bit će predstavljene u virtualnoj izložbi, dok će dio odabranih radova biti predstavljen na izložbi koju će GKK organizirati početkom lipnja.

 

Prilikom donošenja miljetića, stolnjaka i ostalih rukotvorina Vaših baka i prabaka, molimo Vas da navedete ime i prezime bake koja je rukotvorinu iskukičala, a bilo bi poželjno priložiti i fotografiju te ukratko ispričati priču o bakinom životu ili navesti neko sjećanje, odnosno uspomenu na baku koja je miljetić izradila.

 

"Kukičani miljetići su sve donedavno bili dio naše svakodnevnice i nalazili su se u svim našim domovima na televizorima, ormarima i komodama. Većina nas se još uvijek sjeća naših baka koje su u dvorištima ispred kuća u hladu pod odrinom ili u zimskim večerima  pokraj "špakera na drva" s izboranim rukama kukičale miljetiće koje su spremale kćerima i unukama za dotu. U svaki bakin miljetić je bilo utkano puno ljubavi i truda, i eto, zahvaljujući Rim Tim Tagi Dim trenutku i izvrsnom promotoru hrvatske kulturne baštine i naše Hrvatske, Marku Purišiću (Baby Lasagna) napokon je došlo vrijeme da svo to nepravedno zapostavljeno umijeće naših majki, baka i prabaka ugleda svjetlo dana na najbolji mogući način – na izložbi rukotvorina Iz babinoga (kaštelanskoga) baula. Pronađite ovo davno zaboravljeno blago koje ste spremili u ormare te javnim predstavljanjem rukotvorina svojih majki, baka i prabaka dajte svoj obol u očuvanju kaštelanske baštine i tradicije kako bi i današnje generacije mogle osjetiti i vidjeti kolika je količina ljubavi, osjećaja, kreativnosti i  prošlosti sačuvana u kukičanim miljetićima naših baka".

 

Rukotvorine možete osobno donijeti do srijede 22. svibnja 2024. u Gradsku knjižnicu Kaštela u Kaštel Sućurcu (Trg palih za domovinu 1) ili miljetiće možete fotografirati u kvalitetnoj rezoluciji i fotografiju poslati na e-mail adresu natjecajkastela@gmail.com  zajedno s fotografijom majke, bake ili prabake koja je rukotvorinu izradila i ukratko napisanim sjećanjem koje Vas povezuje s rukotvorinom koju ste odlučili izložiti na izložbi Iz babinoga baula.

 

Nakon završetka izložbe sve rukotvorine bit će vraćene vlasnicima, dok će svi pristigli i izloženi radovi zajedno s fotografijama i sjećanjima na autorice radova biti tiskani u brošuri pod naslovom Iz babinoga (kaštelanskoga) baula.

 

Više informacija na 021 226 001.

Bridge Hopkins | Bila je posebna

Bila je posebna,
Od drugih drukčija,
Moja je ljubav bila na najčudnijim mjestima:

Nije bila u kupljenom cvijeću,
Bila je u ružama što sam rukom trgao,
Nije bila u riječima poput “volim te”,
Bila je u riječima poput “puštam te”,
Nije bila u spavanju zajedno,
Bila je u gledanju kako ona spava.

Bila je velika u lijepim trenucima,
Bila je veća u nedaćama,
Bila je najveća, kad sam ju trebao pustiti.

Gradska knjižnica Pula | Večer poezije i glazbe

Dan mjesnog odbora Gajevo

Paola Crnjac | Moja mama

učenici 1.c

OŠ "Dobriša Cesarić"

Požega

Kao i svakom djetetu, meni je moja mama najljepša i najbolja na cijelom svijetu. Lice joj je uvijek vedro i nasmijano. Ima dugu plavu kosu i lijepe plave oči koje sjaje kao najljepši dragulji. Puna je ljubavi, nježnosti, dobrote...

Ima duge nježne prste kojima me miluje, a kad sam bolesna bdije pokraj mog kreveta.

Velika mi je podrška u životu, a i najiskrenija prijateljica. Sretna sam kad vidim osmijeh i radost na njenom licu. Raduje se svakom mom uspjehu u školi, sretna je kad sam i ja sretna.

Volim mamine rođendanske torte, kolače, svaki cvijet koji posadi. Volim naše duge razgovore i šetnje.

Ona kaže da sam joj ja „najveća sreća u životu”. Jako je dobra prema meni. Ona je moj ponos i moja sreća. Naša povezanost nikad neće prestati

Volim te mama, najviše na svijetu!

Sretan ti rođendan i Majčin dan!

Branka Blažinčić | Ulica

to nije ulica
mojih mirisa
budi me jutrom
buka građevinskih strojeva
neki beton
raste u visinu
ukroćen
snažnim muškim rukama
u kalupe
dvije dizalice
nadvile su se
nad živote
budućih stanara
da li kao zaštita ili prijetnja
to još nisam otkrila
prolazim i pitam
umorne neznance
kako ste
a oni samo
ne razumem
i sigurna sam
da niti njima
ovo nije ulica
njihovih mirisa
i da su zalutali
na tuđe prostore
poput mene

Bridge Hopkins | Sonet zanosa

Gledajuć' zvijezde na nebu sjajne
Anđela se ja, vile sjetim.
Brzinom munje tada pisat' stanem
Rime što nosim u sebi.

Ime Glasnika, Majke ona nosi,
Evanđelje su ćud joj i stas.
Lahor želim bit' u njezinoj kosi,
Liječi sve taj zvonki glas.

Afrodita se skriti pred njom može;
Meke ruke, oči te bajne,
Al' i predivan osmijeh, moj Bože!

Riječi su ove njoj dobro znane,
Iskočit ću ipak iz kože,
Ako sazna za osjećaje tajne...

Vlasta Marušić | Partenca

Zvono je kampanalo i brecalo tužnu melodiju u molu. Pipe je pogledavao na svoj ručni sat pitajući se:

„Ki je opet umrl? Pokoj vječni daruj mu Gospodine“, prekriživši se požuri put crkve da odmah sazna čija je duša otputovala na onaj svijet.

„Ča je, ki je ov put partil?“, zapita Frana koji je kampanal - brecal.

„Bepića je noćas prehitilo“, započne Frane pa nastavi, „govori se da je neke vele šoldi proćardal, a njegov kompanjon, misteriozo signor Cocolo Trieštin je nestal' ko' da ga je more progutalo. Bepića je diboto kolpalo.”

„Isuse blagi i Marijo, majko Božja!“, uzdahnuo je prestrašeno Pipe, „ča je to došlo na ovaj svit?“ i opet se prekrižio. „A, brižna Mare, gren ju odmah vizitat i pomolit se šnjon za dušu pokojnog.“

Zorica Antulov | Molitva za mir

Odlazi crni cvijete u bezdan.
U utrobu tame iz koje si rođen.
Nek usahne s tobom to sjeme zla
i ruka demonska kojom si vođen.
Amen

Nikola Šimić Tonin | Ulicom vlastite duše (In memoriam)

Nevjerojatna lakoća pisanja, osebujnost je osobita pjesnika gospara, Luka Paljetka. Neprekinuto kretanje građevinama pjesme, nivela riječi, jake, slikovite, kompaktne, uklopljive sadržajnosti, ni jedna ne nosi sama za sebe. Ulicom vlastite duše, skupno toplinom zrače iz kuće riječi… pjesma ponese... nosi pjesma. Prepoznatljivost stila, potvrda znanoga književnoga puta, onoga koji ne piše za književne nagrade, već onoga koji stvara književne svjetove…

Postoje pjesnici, koji se pronađu sa prvom napisanom riječi, postoje pjesnici koji se čitav svoj stvaralački život traže i umru rasuti u tisuće stilova, ne svoji, ne umireni u sebi, već svačiji po malo, rasuti… Luko Paljetak je dobrano među prvima, prepoznatljiv, prepoznat za rana, zorno zapasao svoj pjesnički put, radan do granice koja graniči s nestvarnim. Broj objelodanjenih pjesama, književno-znanstvenih radova, knjiga, dostatan je za više književnih života, pokretljiv stvaralački duh, koji preže od ustajalosti, mirovanja, pjesnička je zvira voda iz kamena, rijedak do majstorstva u strukturiranju pjesme, kojoj ne možeš odbiti niti zarez. On je naprosto iznikao da bude tu. Sama pomisao pomicanja, ugroza je građevine riječi, pjesnički domino efekt.

Društvo hrvatskih književnika | Književni kompas

 

Robert Lehpaner | Mamin ljubavnik

Tri dana kasnije Tea je u dogovoreno vrijeme u popodnevnim satima s crvenom ciglicom kave u torbi stigla do Vitine kuće i pozvonila. Vito je otvorio, iza njega je u hodniku stajala mama Zorka.

“E bok, lijepo da si došla, uđi”, rekao je Vito, “Zorka, moja mama – Tea, moja cura.”

"Dobar dan, gospođo", pozdravila je Tea i mami Zorki pružila ruku.

A mama Zorka očito nije očekivala da će joj Tea pružiti ruku, i očito nije smatrala potrebnim pozdraviti se. Umjesto toga je Teu brzinski snimila od glave do pete, i trebalo je cijele dvije sekunde da i ona Tei pruži ruku.

Marija Aleksić | Moja komšijska duša

Nakon trudnoće planiram da rodim prejaku reč

Koja će me satrti i slomiti na sto komada

Koji će se vući po zgarištu i skupljače je stari Romi 

Vikaće niz ulicu da su našli nešto dosad nenađeno

Našli su moju tek rođenu dušu

A već umrlu po rođenju

Nosiće je po buvljim pijacama i nudiće za bagatelu

Neko će se prevariti i dati poslednju paru da kupi stari prah neukaljane duše

Stavite je u buhtlu sa džemom i dati komšiji da se posluži

Potopiće u vrelu vodu i oprati veš njome

Skuvaće u boraniju i dati deci da pojedu posle škole

Baciće u kantu za đubre i odneti ponovo na zgarište 

Ponovo će je naći noćni skupljači i preprodavati 

Prodaće je po nižoj ceni od prethodne

Jer svaka cena je niža od prethodne ...

 

Lucijana Živković | Zaboravi

Sjedeći u kupeu putničkog vlaka koji je s udaljenog perona metropole vozio za Slavoniju, Eva se uhvatila kako razmišlja o Filipu. Lik na peronu. Je li moguće? Čekajući da vlak krene, a ima još oko pola sata po rasporedu vožnje, pokuša odvratiti te misli no ipak im se na kraju prepusti. Ipak, bila je to njezina mladost, najljepši dio života.

Naslonivši glavu na prozor polako je uhvati drijemež i ona kao kroz maglu ugleda slike prošlosti: Filipa, Daru. Magdalenu. Bilo joj je šesnaest godina kada je prvi put otišla od kuće na mjesec dana. Ništa dramatično; praksa na poljoprivrednom dobru s prijateljicom iz razreda Magdom, ni manje ni više već mjesec dana. Unajmile su malu sobu i svakodnevno radile naporno u štalama dobra. A nedjeljom na ples u obližnji gradić gdje je već prve nedjelje upoznala Filipa, pristalog momka koji je privlačio djevojke. Ali ona je bila nova i zanimljiva. Trajalo je to mjesec dana, a nastavilo se dopisivanjem još dvije godine dok Eva nije završila školu. Naravno, pisma je primala na Magdinu adresu zbog strogih roditelja.

Upita se sada kako je mogla tako dugo vjerovati tom mladiću. A ipak jest. Nakon razdoblja pisama slijedilo je otkrivanje roditeljima. Oni odmah otputuju k Filipovim roditeljima da se dogovore o daljnjim koracima za budućnost mladih. Tako je nekada bilo.

Vlasta Marušić | Šankanje ili zimski san

Nakon uspješne turističke sezone u Mjestu i zbrajanja rezultata mnogi su zadovoljno trljali ruke. Među njima bili su načelnik Mič i direktor Joško Rudić.

„Ne triba stalno misliti na nove investicije i posal, homo lipo počastiti svoje šinjore pa da ih ove zime popejemo na skijanje“, predložio je Mič Jošku. „Naša Suada je dobra skijašica, još ko’ studentica je bila učiteljica skijanja, more i ona s nami!“

„Neman niš kontra. Zora će biti kuntenta, znaš kuliko voli putovanja, doduše u egzotična mista, ali mislin da će joj i ovo pasat“, odgovori Joško misleći pritom kako je dobro da ide i Suada pa će Mič manje kontati njegovu Zoru. Zna on koliko je ovaj nezasitan kad su žene u pitanju. A Zora mu je uvijek bila tiha patnja.

Gospođe i nije trebalo puno nagovarati. „Zore draga, ajmo ovega puta na skijanje u Austriju. Ćeš lipo kupit novu skijašku monduru toga još nimaš u ormanu. Moremo u hotel, a moremo i u apartman come che ti vuol, bella mia“ veselo će Joško.

Narcisa Potežica | Izložba Fotografije 27/77

O autorici

Mr. sc. Narcisa Potežica rođena je 1947. u Ljubljani, a u Zagrebu je završila osnovnu školu, gimnaziju i Filozofskifakultet te je magistrirala književnost i završila dodiplomski studij knjižničarstva. Radila je u školi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti, a od 1977. do umirovljenja 2012. u Knjižnicama grada Zagreba. Dvadeset i pet godina bila je voditeljica novozagrebačke mreže knjižnica koja se sastoji od pet knjižnica. Sada, iako u mirovini, aktivna je na raznim područjima kulture, objavljuje književne osvrte te eseje i članke u časopisima. U Židovskoj općini Zagreb osnovala je i vodi čitateljski klub. Članica je Fotokluba Zagreb i Društva prijatelja glagoljice, čija je predsjednica bila šest godina. Članica je Matice hrvatske i Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, dok je kao članica Udruge umjetnika August Šenoa, Slovenskog doma i Fotokluba Zagreb sudjelovala na više skupnih izložbi. Do sada je izlagala na 26 samostalnih izložbi fotografija.

Naziv izložbe Fotografije 27/77 označava 27. samostalnu izložbu Narcise Potežice i prigodna je uz njezin 77. rođendan, koja je bila otvorena 17 dana, od 27. ožujka do 12. travnja 2024. godine. U Gradskoj knjižnici, u romantičnom ambijentu Galerije Kupola postavljen je izbor iz dvadesetak dosadašnjih izložbi: Zaustavljen trenutak, Odrazi, Bicikli kroz četiri godišnja doba, Moj Novigrad, More, Pozdrav ljetu i Fotograf snima fotografa, kao i najnovije fotografije na temu Zagreba i s motivima mora. Ljubav prema fotografiji, koju nosi u obiteljskom nasljeđu, dugogodišnja veza s morem uz supruga kapetana broda te motivi njezina drugog doma istarskog Novigrada, kao i život proveden u Zagrebu, ostaju stalna inspiracija i želja da svijet oko sebe pretoči u fotografiju koja će ostati, a promatraču predati nešto rado viđeno i otvoriti ljepotu oko nas. 

Narcisa Potežica | O romanu Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

Knjiga „Svjetlo u skrovištima”, Znanje, Zagreb, 2022. s podnaslovom Prema istinitoj priči o Stefaniji Podgorskoj je roman Sharon Cameron napisan po istinitom događaju spašavanja Židova u Poljskoj. Na naslovnici je navedeno „Nevjerojatno, istinita priča o hrabrosti, preživljavanju i prkosu” (Alan Gratz) i još „Preporuka knjižnoga kluba Reese Wether spoon”.

Naime opisan je slučaj kako mlada šesnaestogodišnja Poljakinja, katolkinja koja je prije početka Drugog svjetskog rata radila u dućanu židovske obitelji Diamant – za vrijeme Holokausta im pomaže, sakriva jednog od njihovih sinova i spašava mu život, a poslije dolaze i drugi koje ne odbija i skrivaju se kod nje. Ona se brine o njima, nabavlja hranu, liječi ih i osigurava im skrovište. Zahvaljujući njoj oni doživljavaju „svjetlo u skrovištu” i nadu u spas. S uzbuđenjem pratimo kako sa šestogodišnjom sestricom Helenom uspijeva uspostaviti vezu sa Židovima u getu. Poslije bijega iz vlaka mladog Maxa, jednog od sinova obitelji Diamant kod kojih je radila Stefanija (nazivana i Fusia) njeguje mladića koji se spasio iskočivši iz vlaka koji Židove odvoze u logore smrti. Ona ga prima u kuću - u skrovište kao i ostale Židove koji su u opasnosti. To je doba odvođenja Židova u logore gdje ih svakodnevno i ubijaju – no Stefanija/Fusija na kraju u svojoj kući sakriva čak 13 Židova. O toj velikoj hrabrosti i požrtvovnosti mlade Poljakinje napisala je knjigu američka spisateljica Sharon Cameron, a roman je s engleskog je preveo Mate Maras. U autoričinoj bilješci na kraju knjige na str. 374. piše kako je na televiziji vidjela razgovor sa ženom i kad je čula da je u svojoj kući skrivala Židove, čak njima 13 spasila život - sve je ostavila i slušala o tome. Toliko je se to dojmilo da je odlučila upoznati ženu koja ju je oduševila. Tako se srela sa Stefanijom Podgorski koja sada živi u Americi, Poljakinjom koja je ispričala kako je živeći u malom gradiću Przemydl u Poljskoj za vrijeme Holokausta i svakodnevnog stradanja Židova pomagala Židovima. Spisateljica pišući u prvom redu za američku publiku objašnjava o životu u malom poljskom mjestu u to vrijeme kad su Nijemci okupirali taj dio Poljske i nacisti sistematski ubijali sve Židove, pa opisujući grad Przemyl kaže da je to bio grad podijeljen između Nijemaca i Rusa slikovitim riječima „Hitlerov rat bio je dopuzao do naše riječne obale”.

Tomislav Marijan Bilosnić | Luko Paljetak u Zadru

Luko Paljetak i Tomislav Marijan Bilosnić, Opuzen 2015.

I nebo je u Zadru visoko i plavo gotovo modro

a Luko Paljetak zvijezde dohvaća rukom

i bere ruže što pred njim niču kao sjene

Njemu je sačuvati trenutak, mladost

i otići na gozbu

s jabukom i ružom na mjesečinu

i tako skriven izići iz vremena

što brblja o ludostima dana

od danas do sutra 

I dogodi se da ga odjednom ima mnogo 

U Zadru, u jednom od gradova što sliče

na našu radost, Luko bestjelesan

iza nevidljiva zida samostana sluša

koludrice dok pjevaju

kako je život bez ljubavi bolje i ne započinjati

U more pustiti je suzu znajući

da netko će već krenuti na početak

koji se naravno dogoditi neće

Božica Jelušić | Poruke u boci

Uvijek sam to željela reći, da su učestale pjesme i statusi u nekom periodu zapravo poruke u boci, koje pjesnik baca u more kaotičnih objava, informacija i senzacija, što doslovce u slapovima obasipaju ljudski duh. Pjesnik daje sve od sebe, bira riječi, brusi rime, smišlja naslove, srce mu ubrzano tuče, jer želi biti otkriven, shvaćen, pročitan. Ako je u njemu duša pjesnička, prava i nepatvorena, taj ništa ne želi skriti, čak ni svoj pseudonim, već preko drugih "poručuje" subjektu svoje žudnje ono što nije imao prigode kazati i objasniti. Črčka svoje poruke, pečati bocu, zažmiri i šalje dalje....

 

Nerijetko se desi da znalci zahvate vode i bocu s njom. Odrolaju papirić, pronađu šifru, daju znak da su shvatili. I obični šetači i plivači to učine i također nevoljni "inzularci", koji sa svojih otoka bacaju slične poruke. No, pjesnik ne može pobjeći dojmu da je katkad ono najvažnije ostalo "potovareno" ispod gomile trivijalija, izgubljeno u nametnutim, opsesivnih temama, u premoći sporta, politike i masovne zabave. Povodljivost je centripetalna i centrifugalna sila, privlači i raspršuje, baca pozornost konzumenata u svim pravcima, prezasićuje, dekoncentrira, iritira, no poput droge, mami na uvijek novo "zavirivanje" i njuškanje u sferi privatnosti i senzacionalizma.

 

Umro hrvatski književnik i akademik Luko Paljetak

vrijeme: 12. svibnja 2024.

url: https://hr.wikipedia.org/wiki/Luko_Paljetak

Luko Paljetak (Dubrovnik, 19. kolovoza 1943. – 12. svibnja 2024.) bio je hrvatski književnik i akademik. Autor je brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanstvenih studija, članaka, eseja i antologija.

Rodio se i odrastao u Dubrovniku u kojem živi i radi. Studirao je hrvatski i engleski jezik na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zadru gdje je kasnije i radio kao asistent. Bio je redatelj, dramaturg i umjetnički ravnatelj Zadarskoga kazališta lutaka te jedan od urednika Zadarske revije. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranom disertacije Književno djelo Ante Cettinea 1992. godine. 

Eda Budić | Štorija

u moru san oprla sve svoje škrbi

z slanon vodon ka je pasala pol svieta

na suncu san spekla novo mlado kožo

stala proti vetru pred tolika leta

sama san pasala škuro teško štorijo

nienega ni bilo ki bi mi poveda

ča me tamo čeka ki će mi naudit

svi su ušli dalje, niedan me ni gleda

sad gledaju z strahon, ne znaju ča reć

znaju da san bila na korak do ruba

moje su besede i kratke i šparne

kako da in rečen ča će hi zapeć?

mogla bin bit zid, brana od nesreće

oramaj već znan ča hudobe moru

moja je škrb za sveh ki su prišli blizu

samo da bi steli srce da je veće

škuro- tamno

štorija- priča

povedat- ispričati

uć- pobjeći

šparno- štedljivo

oramaj- ionako

hudoba- zlo biće

Bridge Hopkins | Pjesma nad pjesmama

Mnogi pisahu o ljubavi
i o njezinoj pravoj moći.
Ma nisu li se i države
raspadale tijekom noći?

Mnogi su ljubav tražili
među najdražim muzama,
a zapravo su skončali
grcajući u suzama.

Mnogi htjedoše pisati
pjesme od pamtivijeka
o toj platonskoj ljubavi
za koju nema lijeka.

Ali ja nisam među njima,
ja nisam više onaj stari
koji zna za bol i za tugu,
koji za uspomene mari.

Cjelov me može spasiti,
poljubac pravim usnama.
On čini običnu pjesmu
pjesmom – pjesmom nad pjesmama.

Branka Blažinčić | Bezuvjetna ljubav

Jučer su prsti moje unučice
"putovali"
borama moga lica,
u velikim toplim očima
vidjeh
sve čuđenje ovog svijeta
a ona u mojima
suze,
i to dijete
ništa ne pita,
samo reče da me voli,
i tako utisne
cjelov
na moje rane.

Nikola Šimić Tonin | Sljezove boje Brankove duše

40. godina od odlaska Branka Ćopića

Sljezove boje
Brankove duše
tjeraju na smijeh
tjeraju na suze

Orlovi rano lete
tuguju
bronzane straže
Odumiru međedi

kraj Ježeve kućice
vedro momče
iz Hašana
lovi mjesec

Božica Jelušić | Noćni jasmin

Jasmin vršlja, stranom bočnom,
Na vrh stuba prag preskoči,
Dvojevanju jednom noćnom
Cvjetnim žigom da svjedoči.
Duh plaminjav, poklon danu:
Plamen žudnje jasmin kroti;
Da miriše, aman džanum,
Do vječnosti u ljepoti.

________________________________

džanum (tur.)-dušo moja, milo moje, drago moje

Branka Blažinčić | Mojoj majci

Kada bih mogla majko
savila bih ruke oko tvoga vrata,
u tvojim bi očima "pjevale" ptice,
a tvoje bi riječi
grlile moju umornu dušu.

Kada bih mogla!

Ponekad moja djeca
penju se meni u krilo,
i govore mi da sam im
lijepa i najbolja,
i tada znam
to si ti u meni majko
i ono najbolje što si mi ostavila.

Kada bih mogla!

Promocija knjige | Kosinjska tiskara

 

Fabulus | Festival dječje književnosti Kućica od knjiga 2024.

Fabulus – udruga za promicanje priče organizira 17 – 25. svibnja u Gorskom kotaru drugi po redu Festival dječje književnosti Kućica od knjiga. Kućica opet dovodi poznate dječje pisce. S malim Goranima 8 će se dana družiti Roman Simić, Maja Šimleša, Danijela Pavlek, Ana Đokić i Natalija Mitrić. 

Nakon uspješne prošlogodišnje premijere ponovo u Gorski kotar dolazi Festival dječje književnosti Kućica od knjiga. 

U goranskim osnovnim školama cijeli će se tjedan održavati književni susreti a Romana, Maju, Anu, Danijelu i Nataliju ugostit će škole u Ravnoj Gori, Severinu na Kupi, Moravicama, Lokvama, Delnicama, Čabru i Gerovu. Susretima će se pridružiti i područne škole iz Plešca i Stare Sušice.

Drugi dio festivala, na koji su pozvani svi, i veliki i mali, održava se 18 – 19. svibnja u Čitaonici Kuti u Brod Moravicama, Sretnoj kućici – najmanjoj knjižnici u Hrvatskoj koju preko 90 godina, od njenog osnutka, uspješno vode volonteri. 

U Sretnoj kućici će se oba dana vikenda u 11 sati održati književni susreti s Romanom Simićem (subota, 18.5.) i dvojcem Ana Đokić - Danijela Pavlek (nedjelja, 19.5.). 

Nedjeljno popodne, s početkom u 16 sati, rezervirano je za promociju jedne slikovnice posebne za Gorski kotar – putopisne slikovnice Djeca Gorskog kotara autorice Natalije Mitrić, u izdanju Kreativne mreže.

„Rad na ovoj slikovnici me je posebno radovao jer sam u njoj  spojila tri svoje ljubavi – pisanje, djecu i Gorski kotar. Zato Vam se unaprijed radujem – dobrodošli!“ rekla je Natalija Mitrić i pozvala Gorane, ali i sve koji se zateknu u Gorskom kotaru, na divno neformalno književno druženje u kojem će nastupiti većina goranske djeca iz slikovnice – kojih je skoro 40! U slikovnici će se pronaći sve općine i gradovi Gorskog kotara i njihovi mali osnovnoškolci! A slikovnica će se na promociji moći nabaviti po promotivnoj cijeni.

I ove godine Kućica od knjiga daruje djecu koja sudjeluju na književnim susretima s brdom dječjih knjiga i slikovnica – ukupno preko 150 naslova! Za to su zaslužni sponzori festivala – dječji nakladnici: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Profil knjiga, Kreativna mreža, Knjiga u centru, Sretno srce, Sezam – Srednja Europa i Fabulus. 

Organizatori zahvaljuju na institucionalnoj i medijskoj podršci Kućici od knjiga - pokrovitelji ovogodišnje Kućice od knjiga su Ministarstvo kulture i medija i Općina Brod Moravice, partneri su Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Hrvatska Čitaonica sela Kuti i Kreativna mreža a medijski ju prate Novi list i Radio Gorski kotar. Objave o Kućici možete pratiti na facebook stranici  Kućica od knjiga.

„Detalje o prijavi na književne susrete u Kutima pronađite na plakatu! Čekamo Vas!“ poručila je organizatorica Kućice od knjiga i voditeljica Fabulusa Natalija Mitrić.

Vlasta Marušić | Wellnessuada

Hotel „Plaža“ svake je godine tražio animatora za ljetnu sezonu. Javljali bi se mladi studenti iz grada koji bi tako spojili ugodno s korisnim. Odradili bi posao, a još uvijek imali vremena za kupanje, izlaske i druženja.

Suada se pojavila u proljeće. Ona je već imala završeni fakultet i dugo je tražila posao. Poželjela je otići iz svog grada u unutrašnjosti te se zaposliti na moru, još bolje - na otoku. Tu se živjelo bolje i lakše. Bilo je puno sunca, svjetla i topline.

Majka ju je prije odlaska savjetovala: “Hajde pa se javi tetka Selmi u gradu. Ona je tamo vel'ka faca i dobro će te naputit“.

Tetka je Selma radila u Državnom inspektoratu gdje ju je Suada i potražila. „Ju Bona, što si izrasla. Prelijepa si - na tetku! Ista ja!“, nije se mogla prestati diviti te je nastavila: „Kud ćeš na otok takva krasotica. Ajd' dobro i potraži tamo Miča, on je mom Jozi dužan uslugu. Sve će ti sredit.“ „Hvala tetka i dođi mi u posjet ljeti!“ rekla je Suada.

Eda Budić | Namurani

liepi par na slike

pofat ča nisu premladi

ča hi ne poznaš

ča ne znaš ča delaju

ča ne znaš kade bivaju

polak kako se gledaju 

i smehljaju

štimaš i ti njih

koliko ja i oni sebe

namurani- zaljubljeni

pofat- usprkos

bivat- stanovati

polak- prema tome

Bridge Hopkins | Ti

Ti si zrak, koji moje tijelo stalno udiše,
Ti si život, jer bez tebe nema ni mene više,
Ti si sunce, koje mi sija i danju i noću,
Ti si sjaj, utjeha što tjera tamu i samoću.

Ti si voda, koja mi svaki dan za život treba,
Ti si poslana meni na spasenje ravno s Neba,
Ti si srce, koje mi udarcima život daje,
Ti si nada, jedina stvar koja mi preostaje.

Ti si java, koja mi vazda istinu govori,
Ti si mudrost, koja mi najljepše riječi zbori,
Ti si glazba, koja prekrasne note za me svira,
Ti si pjesma, koja mi usamljeno srce dira.

Natječaj galerije Modulor za izlaganje u 2025. godini

Fotografija: Antun Bukovec

Centar za kulturu Trešnjevka / Galerija Modulor (za arhitekturu i dizajn) raspisuje natječaj za samostalne izložbe, kustoske koncepcije i problemske izložbe vezane za arhitekturu i dizajn te fotografiju. Natječaj je otvoren od 6.5. – 14.6.2024.

Prijava treba sadržavati:

– zamolbu za izlaganjem u 2025. godini
– potpisan životopis autora ili nosioca koncepcije izložbe s kontaktima
– koncept izlaganja
– popratnu dokumentaciju (katalozi, fotografije, ostalo)

Savjet Galerije u sastavu:
Ljubomir Miščević, Branka Hlevnjak, Lidija Butković Mićin – selekcionira sve pristigle prijave (do 14.6.2024. godine) tijekom druge polovice mjeseca lipnja;

Prihvaćene i odabrane prijedloge godišnjeg programa od strane Savjeta, Galerija prijavljuje na Natječaje za financiranje javnih potreba u kulturi (Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te na Ministarstvo kulture i medija RH). Rezultati natječaja (Grada i Ministarstva kulture) poznati su početkom 2025. godine (obično u ožujku).

Preporuka:
Pogledajte izložbeni prostor prije prijave ili nazovite radi više informacija o tehničkim uvjetima za izlaganje; prostor nema postamenata, prolazan je, iz njega se ulazi u kazališnu dvoranu te je izlagački program uvjetovan prolaznošću prostora i velikim protokom ljudi.

Detaljnije informacije mogu se dobiti na tel. 091 3027 412, a prijave se mogu poslati poštom ili mailom kao i osobno dostaviti do 14. lipnja 2024. godine.

Adresa:
Centar za kulturu Trešnjevka
Galerija Modulor (za Natječaj za izlaganje u 2025.)
Park Stara Trešnjevka 1, 10 000 Zagreb

Mail adresa: modulor.cekate@gmail.com

Eda Budić | Penzija

U penzije ćeš

hodit na kafe z susedi

ubać ona mesta ka još nisi

speć cukerančići po nove ricete

navadit se plest košare

subote hodit na večere

pročitat sve ča valja

najzad pogledat i oni film

z brekon hodit svaki dan van

kupit novi kauč

u kazalište poć svaki mesec

imet pun vrt svega

perfin poć kantat u zbor

stavit sebe na prvo mesto

ne baciljat ča drugi govoriju

hodit po dažlju

posadit ča niedan ni još vidi

ubukevat se drugajče

prestat fumat

i redovito vježbat.

Sve ono ča ti sad neki brani,ča ne?

ubać-posjetiti

riceta-recept

navadit-naučiti

brek-pas

baciljat-mariti

DHK | Dodjela književne nagrade "Korzo slova"

Svečana dodjela nagrade "Korzo slova" Društva hrvatskih književnika za najbolju neobjavljenu knjigu Sisačko-moslavačke županije u 2023. godini Branku Tompiću i promocija njegove nagrađene zbirke pjesama "Peme jemput" održat će se u četvrtak 16. svibnja 2024. u Sisku s početkom u 19:30 sati u prostorijama Sisačke biskupije (Veliki Kaptol, Trg bana Josipa Jelačića 9).

Provedbu natječaja "Korzo slova" u 2023. godini i realizaciju nagrađene knjige podržala je i omogućila Sisačko-moslavačka županija.

Autoru će biti uručeno priznanje i pripadajuća istoimena skulptura "Korzo slova", rad akademske kiparice Irene Škrinjar.

Knjigu će predstaviti urednik Siniša Matasović, predsjednik Ogranka DHK Sisačko-moslavačke županije, članice Prosudbenog povjerenstva nagrade Željka Lovrenčić i Tihana Petrac Matijević te autor.

Hello Poetry | Poetry Fest na jezeru Bundek