Milica Lesjak | Maska

Jutros sam se sanjanom srećom umila,
sunčanim zrakama dušu ugrijala,
raščupanu kosu počešljala,
pokrila se bojama,
bore izravnala,
lažni osmjeh okačila,
novu haljinu navukla,
noge malo protegla,
da se ne čuje kako koljena škripaju
kako ožiljci od padova bole,
čak i srdačan pozdrav istrenirala.
Ne želim da me itko bez maske vidi.
Ne želim utjehu,
još manje sažaljenja.
Spremna, kliznut ću šetnicom,
pozdraviti  sve one koji me još vide.
Večeras će biti vremena
za šutnju u praznini,
prazan pogled u daljini.