Život je pitanje za čijim tragom
korača odmah drugo, pa treće
i tako redom, idu,
u koloni gaze, sve jedno od
drugoga veće, nigdje im kraja
neka se i ne poznaju,
neka šute tjednima,
neka zvižde na druge ili se samo gledaju,
neka sve oko sebe muče
i ne daju im trunke mira
I tako traju, opstaju godinama,
stenju ili golicaju u mislima,
u mašti, skrivena ispod srca,
uspavana na grudima,
čvrsto stisnuta u šakama,
neizgovorena ostala na usnama,
plamteći vječno u pogledima,
klecajući, posustajući, padajući,
neka uzdišu samo, neka se skrivaju stalno,
a neka pak uvijek bježe
sve dok im vrijeme jednom
svima u isti tren ne presudi
I donese odgovor
Samo malo prekasno...
Život je poezija ispisana
svim riječima što postoje
na svim jezicima i u svim
dijelovima svijeta
Život je pjesma
opjevana u svim notama
i na svim instrumentima,
za sviju koji umiju
misliti srcem, gledati dušom,
a očima sanjati
i koračati u društvu sa snovima,
kako bi živjeli u miru sa sobom
I ne lijegati skupa s Pitanjima
u krevet,
već držeći Ljubav
čvrsto za ruku
Samo malo njih povjeruje (u Nju)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.