Kolumne

subota, 31. kolovoza 2024.

Damir Jurinčić | Vjera

Da nema Boga, to ti Sotona kaže,

jer njemu tako paše, on to želi,

svakoj smrti i grešniku – on se veseli,

a iz usta mu zmije gmižu, jer laže;


sve što veli, provokacija je i obmana,

vodi te u propast, a da to ni ne znaš,

od tebe traži da mu svoju dušu daš,

ali dok si na Zemlji, postoji Obrana:


to je molitva, iskrena, iz duše, Bogu,

nikakve krunice, ni ostale koještarije,

Bog ne kopira, ne voli da se srce krije,


jer treba Ljubav dijeliti, i s ljudima slogu

širiti… Ali badava ti išta ako ne vjeruješ,

no, kad posrneš, tada ćeš da čuješ!

Eđidija Baldini | Kao ptice u proljeće

Proljeće u vjetru
proljeće u bojama neba
proljeće u mirisu cvijeća
proljeće u krošnjama.

Proljeće u nama.
Budimo i mi
kao ptice u proljeće
puni ljubavi.

Slava Rosandić | Sluteć' jesen...

... posvudice
časomice
kriomice
prišulja se
eto!
nujno
"bablje ljeto".

Srebrnlisjem
sjetni
lahor
piri;
tračak
svilen-sunca
dirnu jecaje na
liri.

Snuždena zar?
kolovoška
bezglas'
kopni krijesta? -
ljeto snatri
ljeto mrije -
učas, eto!
ljeto
nesta...

Eda Budić | Izbori

Ša mi je poviedat
za kega nikakor ne smien 
glasat.
Se kapi da on zna
bolje od mene.

Pitala san ga
kemu bin mogla veruvat.
Umuka je u hip.

ša-išao, poviedat-pričati, kapit-razumijeti, veruvat-vjerovati

petak, 30. kolovoza 2024.

Društvo hrvatskih književnika | Bez cenzure


U Društvu hrvatskih književnika u četvrtak, 5. rujna u 18 sati, održat će se polemička tribina Bez cenzure pod nazivom „Portali i e-časopisi za književnost – spašavanje struke u medijima“. 

U raspravi sudjeluju Nenad Bartolčić, Božica Brkan i Sonja Smolec. Urednica i voditeljica je Lada Žigo Španić.

Na tribini će biti riječi nužnosti književnih portala i e-časopisa koji, između ostalog, kontinuirano najavljuju književne događaje, što dnevne novine već desetljećima ne rade. Ova tribina bit će i potpora elektroničkim književnim medijima (kao što su Moderna vremena, Booksa, Časopis Kvaka itd.) bez kojih ne bismo imali orijentaciju u književnom životu, a ne bismo imali gdje objaviti i važne stručne priloge. Kako funkcioniraju portali, kako se država odnosi prema njima i koliko pomažu u prezentaciji dobre književnosti – bit će neka od pitanja na ovoj zanimljivoj tribini.  

Damir Jurinčić | Do krajnje granice

Do ludila, do besvijesti, moraš da dođeš,

i moraš da sve do cikumenta prođeš,

i patnju i grijeh i blud i negiranje,

mora ti odvratno postati tvoje stanje;


da ti se zgadi do te mjere da izlaza nema,

stojiš pred ponorom, a hvata te trema,

ili ćeš se ubiti, ili ćeš Bogu prići,

ako si strpljiv, moći ćeš i stići:


odalamiti se po glavi i reći: glup sam,

zašto da svoj život tratim i rasipam!? –

A onda će se uvući dašak svježine,


sve što si prezirao, postati će dubine,

a Boga ćeš tada lako u sebi naći,

a nakon toga ćeš se i moći nekako snaći!

Eđidija Baldini | Razigrani vrt

U vrtu staklena posuda
od stare lavatriće
puna je vode
za tiće.

U njoj se kos kupa
dok iznad njega
kosica krilima lupa,
a mrvica je puna klupa.

Crvendać pod maslinom
kako šušta skače,
a sa terase
pažljivo ga prati mače.
Mala krijesnica

Mala krijesnica
u vrtu šetala
i svom prijatelju
put je svijetlila.

Eda Budić | Veli

pasamo buli parat staze
kat nan oni pridu
gledaju nas pominju se s nami
vadiju nas prez šparat
daju svojo mudrost
staro i štabelo kako i oni
muški mladi stari liepi grdi
šinjore mlade stare bogate siromahe
sve najlepče
žal ti je da samo z nekemi
živiš u svejeno vrieme
ač želiš š njimi sest pod ruzo

z pjaton kroštuli smokav presak brajdaric
z vodon z zvira najčišćega
vinon od maše i uciejenon narančon
slušat hi,slušat

najbolje je da bi i oni tebe slušali
rekli da su jako čuda od tebe doznali
navadili se

najveći vajk tako delaju

veli-veliki, buli-dobar, pasamo-prođemo, parat-dio, pominjat-razgovarati, vadit-učiti, šparat-štedjeti, štabelo- vrijedno, ač- jer, ruza-pergola, pjat-tanjur, preske brajdarice - breskve vinogradarke, delat- raditi

četvrtak, 29. kolovoza 2024.

Damir Jurinčić | Zahvala

Molim Boga da mi razum i vodič bude,

ljudi nisu tu da jedni drugima sude,

što opservacija veli, može kritika postati,

ali tek u mjeri, jer će srdžba ostati,


molim Boga da mi Ljepotu svijeta pokaže,

jer on nikada ne zavarava, niti laže,

a Ljepote ima, i to u svakoj duši i biću,

gle! – pupoljci nadahnuća u srcu niču!


Molim Boga da mi oprosti grijehe i blud,

jer sam doživio to da nisam imao: „kud“ –

samo me Bog shvaća i zna kako mi je,


vrag je opasan jer je prepreden poput zmije,

mnogo sam stranputica do sada obišao,

Bog me je držao, zato nisam – „otišao!“

Sanja Polak | Popis lektire

Bliži se dan masovnog ulaska u školske učionice i samo da vam opet ponovim i kažem:
 
- Popisa lektire više nema. Ne postoji službeni popis lektire.
 
I to je tako već nekoliko godina otkad je usvojen u Saboru novi Kurikulumi za nastavni predmet Hrvatski jezik.
 
A što to zapravo znači, to da popisa lektire više nema?
 
To znači SLOBODU IZBORA.
 
To znači da svaki učitelj sam ili u dogovoru s učenicima ili čak i u dogovoru s roditeljima na početku nastavne godine bira što će djeca čitati te godine.

srijeda, 28. kolovoza 2024.

Gradska knjižnica Kaštela | Večer kaštelanski’ glendi i batudi


 

Damir Jurinčić | Čuvaj me

Čuvaj me Bože od pada i agonije! –

Spasi me da mi ne bude još bolnije! –

Ti znaš i naša srca na put šalješ,

Tajnu sreće mi kroz sitnice odaješ;


molim se Tebi, a i život ti posvećujem,

nikome više ne želim da se osvećujem,

svatko ima pamet da dva i dva zbroji,

i da si sudbinu u ljepšu stvar skroji!


Čuvaj me Bože od misli suicidalnih,

i od prispodoba, napasnih i stalnih,

jer ti svu Moć samog svemira držiš,


sama si Ljubav, pa svima sve oprostiš,

molitvu pišem, neka mi bude Svjetlo,

neka me čuva kada me opsjedne Zlo!

utorak, 27. kolovoza 2024.

Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Igora Bakse "Prava ljubavna priča"

(ilustracije Nina Ivanović; Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2023.)

Piše: Mirjana Mrkela

Porno nije sporno 

Sjedimo Igor i ja i pričamo o pornografskim časopisima. To su tiskovine prepune golih muškaraca i žena. U vrijeme prije interneta, mnogi su ih potajice čitali. Mrštim se i kažem: 

Fuj! 

Meni je, kao klincu, to bilo poučno. — smije se Igor — I pornografski filmovi, također. 

Pa nisi smio to gledati u kinu ako si maloljetan. — podsjećam ga. 

Nisam, ali postojali su filmovi na kasetama. 

VHS! — živahno prihvaćam — Toga se i ja sjećam. 

Lucijana Živković | Tonina odluka

Rano ujutro Tona je pomolio glavu iz kuće od pletenog pruća i blata na pitomim obroncima Bilogore s pogledom na susjednu Mađarsku. Provjerivši je li zahladilo, izađe van gdje je pod prozorom stajao bijeli plastični stolac i sjedne zapalivši cigaretu.

Rijetka šuma akacije oko njega još je spavala; tek su se tu i tamo čuli zvuci aktivnosti malih šumskih životinja u bijegu ili pak u potrazi za hranom. Na južnoj strani otvarao se pogled na nepregledni niz uređenih i rodnih vinograda, čiji su grozdovi upijali posljednju sunčevu toplinu prije no što će biti ubrani. Sve je nekako odisalo spokojem, no Tona je bio zabrinut. Sinoć se kasno vratio u brvnaru koju je dijelio sa sestrom Macom, a koja je u zadnje vrijeme bila često odsutna. Valjda je našla nekoga, zaključio je Tona. Njih su dvoje sredovječnih ljudi jedini ostali od nekoć velike obitelji s desetero djece. Otkako su roditelji i starija braća pomrli, on i sestra obitavaju na tuđem komadiću zemlje; posjedu udijeljenom dobrom voljom vlasnika Matije, kojega Tona zove Gazda. Nije da uživaju posjed besplatno; plaća on rukama: kosi, kopa, bere, čisti i sve što treba. Grub je i jak, na margini društva, nikada zaposlen, a nekoliko puta čak i pritvoren. Nije odbijao ni poslove s ruba zakona; ako je trebalo nekoga zastrašiti, našakati ili uzeti što je tuđe - nije se ustručavao. Bila je to njegova svakodnevica. Uza sve to dobro je išao alkohol kojega je mogao popiti u većim količinama a bez vidljivih znakova.

ponedjeljak, 26. kolovoza 2024.

Miljenka Koštro | Bršljan i ruža

Njih dvoje u mom vrtu, tako blizu
Neki bi rekli: ljepotica i zvijer
On se širi, zapada u nekakvu krizu
Ruke pruža, osvaja, ne bira smjer

Opkolio je ružu sa svih strana
Savija se oko nje, mota je, veže
Nedostupna joj biva za život hrana
Ljepotica trpi iako joj je disati sve teže

Pun sebe, biva mazan i grubih ruka
Zadrhti ona otmjena, mila, blaga
Grli je oko vrata, stišće oko struka
Grubim glasom je oslovi: ljepotice draga

Nestrpljiv da joj bokove obgrli čvršće, prhti
Privija se i pripija uz njezine mirisne grudi
Šapne joj kako je posebna. Ona zarobljena zadrhti
Njegova blizina u njoj strah i nelagodu budi

Pohlepan si, hladan rat si počeo u laži
Ako me voliš ne ranjavaj me, ljubav dokaži

Ni sama ne znam što će dalje biti
Što li žilavi bršljan ima u planu
Naklonost prema ruži ne želim kriti
Možda mu skratim grane, odaberem stranu

nedjelja, 25. kolovoza 2024.

Marica Erdeg | Vraćam se

Evo mene voljeni moj grade,

Dugo nisam ja svirala tebi,

Čeka li me još mjesto na Trgu,
dal’ su jošte prolaznici isti?


Čeka li me još publika mlada,
ili su i oni sijede kose? 
Hoće li ubacit stotku, dvije,
kada vide moje noge bose?

Vratih ja se iz daleka svijeta,
sa gitarom s kojom i otiđoh,
gazila sam i trnje i granje, 
sve dok tebi grade ja ne priđoh.


Priječile mi pute mutne vode, 
paralo mi šiblje stare skute,
pratilo me jato mladih roda, 
vraćajuć’ se
 i one svom jugu.



subota, 24. kolovoza 2024.

Marica Erdeg | K svemiru... uz brijeg

Kad’ na srce se sruče
I pritisnu mi sve misli
Ti tusti snjegovi teški
I te mećave puste…

Kad zaviju sve pute
I srni trag se zamete
Kako će ptica ka jatu
Kako će do mora rijeke…

Kad sjećanja u noć polete
I zaborav kosu zabijeli
Kako ću ja do tebe
Kad dijeli nas svemir cijeli…

Da mi je četiri vranca
Il’ bijelca bijelih k’o snijeg 
Zapregnuti u saone
Pa k svemiru jurnut’ uz brijeg.

petak, 23. kolovoza 2024.

Održana jubilarna 15. multimedijalna manifestacija „Odisej pod murvom“

Galerija Sv. Katarina Aleksandrijska u Zemuniku
GRADIŠĆE U ZEMUNIKU ISPOD STARE MURVE

U tjednu od 15. do 22. kolovoza 2024. godine u Zemuniku je održana jubilarna 15. multimedijalna manifestacija  „Odisej pod murvom“. Manifestacija je upriličena u povodu Dana Općine Zemunik Donji i blagdana župe Kraljice mira – Kraljice Hrvata u Zemuniku. 


U četvrtak, 15. kolovoza u Galeriji sv. Katarina Aleksandrijska u Zemuniku otvorena je  izložba Tomislava Marijana Bilosnića Skriveno kameno blago Ravnih kotara i Bukovice. Sutradan, u petak 16. kolovoza u istoj je galeriji upriličena i izložba Duhovi sa zadarskog foruma istog autora. U sklopu likovnog programa manifestacije tiskan je i zasebni katalog Kameno blago Zemunika.  U likovnom dijelu programa u ponedjeljak, 19. kolovoza u Galeriji sv. Petar Stari i Andrija u Zadru otvorena je izložba ukrajinskoga slikara Vasilija Korkiška „Život mrtve prirode“. 

Marica Erdeg | Nasmij se... Mare moja

Netko je rekao:
Opuštanje je najbolje
Ako isprazniš misli…

Hajde da baš vidim
Kako to izgleda…

Zatvorih oči… samo mrak…

Tada zamislih livadu
Široku…veliku…slavonsku
Zelena trava…tratinčice…
Maslačci…različci plavi…
Makovi crveni…još makova…

Zorica Antulov | Božanstvo moje

Zaspat ću noćas
posljednji put
u tvom snu punom milosti.
Na zelenim poljanama,
na obroncima poznatih mi šuma
vilinskih,
gdje pastiri jedu kupine opojne, zrakom sunca uzgojene
i nevjeste mlade nose
grožđe,
nektar netaknuti,
u poznato mi selo mladosti.
Gdje se ljubav grli s ljubljenima
i slavuji pjevaju u njihovu čast.

Zaspat ću noćas u tvom snu
posljednji put.
Na obroncima čarobnim,
dobro poznatim,
obroncima tvoje duše
moj čarobni svijete.
Posljednji put!

srijeda, 21. kolovoza 2024.

Marica Erdeg | Vlak

Što to tutnji
Što to huči
I baš jako…
Jako buči?

I vijuga
Desno lijevo
Preko brda
I ravnica
Preko mosta
Do tunela
Pa do gaja
I šumica…

Što bi to sad
Moglo biti…
Pa razmišljam
Pa mudrujem…
Na pamet mi
Pada samo
Vijugava gusjenica…

utorak, 20. kolovoza 2024.

Vinafora | aforizmi, pjesme i dosjetke na temu vina i vinarstva

Pozivamo aforiste, humoriste i satiričare da nam do 20. rujna na naše e-mailove: info@uhah.hr odnosno uhah2019@yahoo.com pošalju uz osobne podatke svoje aforizme, šaljive pjesme i kraće dosjetke na temu "vino i vinarstvo" povodom skorašnjih berbi grožđa te sudjelovanja na manifestaciji u Tribunju, gdje će se održati večer humora i vina pod nazivom "VINAFORA" u sklopu manifestacije "Tribunjske ljetne jeseni - Dalmatinska večer". Najbolji radovi će biti nagrađeni, a autori će moći i sami nastupiti te javno pročitati svoje radove. Sretno!

Točan datum i lokaciju održavanja manifestacije javit ćemo naknadno, najvjerojatnije 27. rujna 2024 u Škveru.

Organizacijski odbor UHAH

Irena Ivetić | Parfem za snažne žene

Znaš, stavila sam jutros onaj parfem,
iako nije bila nikakva posebna prigoda.
– A štednja?
To je ipak najskuplji parfem koji imam.
– Pa što onda? Neka je!
– A bol?
– Ne, više nema boli!
– Onda tuga? Barem majušna tugica?
– Ne... ni tuge ni tugice više nema, vjeruj mi.

Samo slike:
prometna gužva
(s godinama sam se naučio strpljenju),
prosinački dan, ne odviše hladan,
Zagreb obavijen kišnom koprenom
(ja radije stavim šešir i nikad ne nosim kišobran,
danas sam ga ponio zbog tebe).
Izlazim iz zgrade (Ilica 197),
umjesto u tramvaj ulazim u automobil,
a u tvojoj ruci zamotuljak.
Neobično biće stražari pred vratima restorana,
egzotična jela nisu me se baš dojmila,
ali eto, kušala sam ih...
Uski lift, u staroj zgradi ugrađen naknadno,
(Boškovićeva, broja se ne sjećam),
tonem u tvom smeđem kaputu,
taj zagrljaj – moja oaza,
ili barem moje tajno gnjezdašce?...
Sviđa mi se parfem, baš si potrefio!
Znaš kako nazivam takve parfeme?
Kako?

„Parfem za snažne žene“!

A je li?... Zanimljivo...
Kišna koprena nad Zagrebom,
velovi parfema nad nama,
pitanja bez odgovora među nama...

... I eto, stavila sam taj parfem jutros
iako je posve običan dan.
Tek tako. Došlo mi je.
Parfem za snažne žene.
Jer..... prosinac je daleko.
I Zagreb je daleko.
I ti si daleko.

Božica Jelušić | Između užasa i fascinacije

Većina onih, koji poznaju život i djelo AMADEA MODIGLIANIJA (1884-1920.) složit će se s konstatacijom da mu je kratki, prebogat i plodotvoran život balansirao između užasa i fascinacije. Gotovo je nemoguće ući u sve te meandre i odlučiti što je izvan pojma "autentični umjetnik" mladi Amadeo bio i ostao. Kad otpadnu sve marginalije i nevažnosti i ostane samo djelo, izloženo sudu vremena, vidjet će se kako je uzorno odslužio svoju misiju među ljudima i suvremenicima. Ironično, njegovo ime bi sugeriralo ljubav prema Bogu i božanskom, no baš je crta strasti prema životu, erotici, putenosti, punokrvnoati, prema vinu, duhanu, uzbuđenju, tučnjavi, opasnosti i riziku, odredila njegov životni tijek. Jedan od njegovih biografa reći će: "Bio je autentična boemska figura ranih 1920-tih u Parizu, a suvremenici su ga gledali kao osobu koja je "ugrabila" svu slobodu njima nedohvatnu. (...) Kroz njega su projicirali vlastite nerealizirane snove".

Danijel Špelić | Le Battant (1983.)

Napustio nas je Alain Delon.
 
U njegovu čast izvukoh jedan stari osvrt za film koji mi je i dan danas simpa, čak mi je draži od njegovih nekih razvikanijih.
 
Da napokon na ove stranice ubacimo i nešto malo drugačije od američke produkcije jer, zahvaljujući stvarno očajnom vremenu, došlo je vrijeme da se pogleda i nešto drugo osim onih provjerenih stvari. No, moram biti iskren i reći da ovo nije prvi put da gledam Le Battant, već sam ga gledao prije stvarno, ali stvarno, oho-ho godina i jedina stvar koju sam o njemu zapamtio jest scena gdje dva tipa kopaju rupu u šumi, tražeći dijamante, da bi ih treći lik jednostavno ustrijelio i pokopao u istoj toj rupi. Sad, to je sve lijepo, ali prorešetati filmografiju Alaina Delona nije bio baš lagan posao, ti stari filmovi jako rijetko da imaju nekakav opis ili poštenu sliku, ali kako sam ja uporna zvjerčica, na kraju sam ga iskopao iz dubina zaboravljene prošlosti, a zamislite i moje iznenađenje kad sam shvatio da je dostupan samo tako (osim što nema prijevoda – samo engleski) iako to više pripisujem činjenici da što je Delon u njemu (čak ga je i režirao) nego što je stvarno tako dobar. I moram priznati, sjeo mi je dobro. Nakon što sam posljednjih dana gledao one stvarno poznate stvari, jedan ovako grublji kriminalistički film vratio me mojim korijenima (što gledanju, što pisanju) te me čak nije ni zasmetalo što je film pomalo izvan tračnica, da tako kažem, jer u njemu ima svega pomalo.
 
Ipak, ukoliko ste gledali Marvinov Point Blanc, ili Gibsonov Payback, onda bi vam se mogao svidjeti i Jacques Darnay. On je upravo odgulio osam godina zatvora jer je ubio draguljara koji ga je iznenadio u pljački dijamanata i spreman je započeti s novim životom. Na neki način. Naime, dijamanti nisu nikad pronađeni, a jako nezgodni tipovi vjeruju da je Darnay čovjek s jednostavnim planom – uzeti dijamante i nestati u Južnoj Americi, što oni ne mogu dopustiti. Zato će početi pritiskati njegove prijatelje, a kad to ne upali onda će početi letjeti i meci. A kako stvari stoje, sama pljačka bila je puno više od onoga što se zna, kao i Darnayeva uloga u njoj.
 
Film ima nekoliko problema, da započnem odmah s tim. Iako je snimljen u 80-ima, ima taj neki štimung 70-ih, tkz, novijeg francuskog vala žestokih krimića. Usporeniji tempo, malo melankoličniji pristup, nikakvih posebnih atrakcija i dosta općenite priče između likova. To nije loša stvar, samo što djeluje pomalo zastarijelo. Druga stvar koja malo privlači pažnju; glavni je lik dosta neodređen, tj. ima poprilično toga šarenog u karakteru. Tako se mogu vidjeti tragovi čistom američkog noira; lik čak ima i onu off naraciju kakvu je radio H. Bogart, pomalo romantizma jer ga redatelj (sam Delon) poprilično simpatizira, što znači, naš je junak negativac, ali drugi su još gori od njega, a mogu se pronaći i tragovi hard boiled proze jer junak je pomalo bezosjećajan (kad to situacija zahtjeva) ima pomalo macho odnos prema ženama i nije mu teško hladnokrvno ustrijeliti onog tko mu stane na put. Sad, sve to zajedno i nije tako sjajna stvar (možda bi lik bio bolje ocrtan da je uzeta samo jedna smjernica), ali s druge strane, ne može se poreći da se Delon nije trudio obojati svog lika različitim karakterima. I, da, on sam je jako dobar za tu vrstu uloge (visok, crn, zgodan francuski vrag) pa mu akcija i uspjeh kod žena (sve do jedne je pošteno ispipao u filmu) dobro pristaju. Što se tiče same priče, ista stvar, dosta krivuda uokolo, iako se za to ne može okriviti scenarist jer nije znao što želi napraviti već je takva radnja i romana po kojem je nastao. No, tu ima i poštenog crnog krimića, pa misterije (motivi pljačke) pa malo osvete (lik ne može napustiti grad dok ne ubije tipa koji mu je smjestio – podsjeća na De Nirov lik iz Vrućine) a čak se mogu pronaći i tragovi dobre stare romantike jer lik padne na lik kurve koja to ustvari nije. Znači, mix svega i svačega. No, ako želite malo promjene (i vidjeti kako Francuzi rade filmove o tvrdim momcima koji pištoljem rješavaju svoje probleme) mogao bi vam odgovarati, a ako malo patite na poznata lica, tu je sam Delon, ali i originalna La Femme Nikita, Anne Parillaud, pa recimo i da je ta strana priče dobro pokrivena. Možda ne sjajno, ali dovoljno dobro da se pokriju dva sata trajanja.
 
Izvor: Knjigom na knjigu (Facebook grupa)

ponedjeljak, 19. kolovoza 2024.

Slavica Sarkotić | Osvrt na knjigu Sonje Smolec 'Kutija s mirisom jorgovana / Djetinjstvo na dlanu'

Zanimljivo je da kad razmišljam o ljudima često ih uspoređujem s cvijećem. S biljkama.
Neki su otporni poput plavih vodopija koje ljeti na polju odolijevaju vrućinama, neki snažni i nepokolebljivi poput turopoljskog hrasta lužnjaka, neki pak nježni poput mimoze ili lomni poput irisa.
Ima ih i oporih i oštrih poput čička ili peckavih poput koprive.
Svakakvih ljudi ima.
Ali kad razmišljam o mojoj prijateljici Sonji Smolec nju zamišljam kao tratinčicu.
Jedino što su Sonjine oči plave.
I zamislite čuda, na 122.str njene knjige “Miris jorgovana” nailazim na rečenicu u kojoj se spominje tratinčica.
Nema slučajnosti u životu.
I nije slučajnost da smo se srele, nas dvije, gotovo vršnjakinje, obje zaljubljene u poeziju. U Riječ.
Ja, odgojena u složnoj obitelji, pažena i mažena od djetinjstva, što me je možda učinilo preosjetljivom kasnije u životu, i nju, Sonju, vječno gladnu ljubavi, vječno zakinutu za sitne stvari koje život čine ljepšim, što je nju, Sonju, kasnije u životu učinilo čvršćom.
Razmišljam čitajući knjigu kako je kao dijete podnosila sva ta seljenja iz lošeg u gore, pa onda opet u bolje.

Gordana Burica | Krune japjenic

Na sjevernoj strani škoja – garma,
pećina morskoga čovika i obluci.
Na kraju, iz žala izviriju
krune japjenic od crnih izgorenih stin.
Tri obruča u srce mi se usadila
čin san nogan prigazila priko njih.

Svako proliće odmičen stinčice
da se crno biserje vidi.
Da u mojin kolajnan nima piza,
nego blagoslov naših starih.

A onda nagrnu nomadi!
Kupat se, ladiškat.
Držalo suncobrana zabijaju u žalo,
ka u moje meso.
Vadidu nagorile stine
i podmeću za hlad.

A meni, ka da gulidu zdrave zube.

Lean Radić | Ljetna udovica

Ne vjeruje u Ljubav. Tamo
putuju odabrani.
Mnogo je krvi proliveno iza planine
a s prvim suncem ostavlja tragove na moru.
Govori igrom pantomime da pamćenje ostane zauvijek
što se događa ispod otvorenih sarkofaga?
Netko joj 
pokloni izgubljeni metak
ona sve oprašta
ona sama sa sobom;
ništa više.
Uzima prostor koji nametne sudbini -
vječna kao Smrt;
mnogo je krvi proliveno iza planine
i vrijeme se kvari.
Crni valovi udaraju o mol.

nedjelja, 18. kolovoza 2024.

Gordana Burica | Farmer

Prilistavajuć niki dan svoje dekumente nabasala san na pismo od Općine Split, Mjesni odbor Donja Šolta. Pismo je iz 1989. Potpišije ga mladi,  jušto svršeni pravnik koji je ka dite često dolazi u Grohote. U pismu piše:

„Obavještavamo vas da trenutno nismo u mogućnosti izaći u susret vašem zahtjevu“.

Spomenuti zahtjev davno san poslala, a radilo se o obeštećenju za moju zemju na Boroviku. Na dnu pisma je bi potpis činovnika i pečat. Na pečatu, ka ča je bilo normalno za ono vrime  bila je zvizda petokraka.

Aleksandar Horvat | Za doček armagedona obući ću frak

U očekivanju toplotnih udara, zemaljskih paklova, zloglasnih vorteksa, solarnih proboja, termičkih oluja, toplinskih valova, plamenih inkvizitora - nakratko padaju temperature. Dolazi opasna, neželjena, neočekivana, zloslutna, neviđena, povijesna, nepredvidiva i na druge načine strašna promjena vremena. Pogledajte gdje, pogledajte kad, pogledajte koliko, pogledajte zašto, pogledajte čemu, pogledajte reklame, pogledajte ponude, kupite nešto... Padaju temperature, pa stanite ispod nekog drveta…

Uplakan se oblak ispriječio suncu,
A njegovoj se tuzi obradovala trava,
Prolistao je ponovo smežurani slak.
I baš kad je vrućina bila na vrhuncu,
Par je suza palo odnekud s neba plava,
Podigli smo pogled tražeć’ tajni znak.
 
A uplakan je oblak otputovao dalje,
Na radarskoj je slici tek napravio šaru,
U lažnoj nadi nestao je ljetni pljusak jak.
Nagađamo nespretno što nam nebo šalje,
Vremenskoj prognozi dvogled je u kvaru,
Mora da mu smeta ovaj vreli zrak.
 
Srećom tu su novine, za nas plašne duše,
One znaju svakojaki oblik smaka svijeta,
Kad se pamet dijelila kasnio nam vlak.
Katastrofa prijeti kad s brda jače puše,
Loš je znak kad sunce prži usred ljeta,
Za doček armagedona obući ću frak.

subota, 17. kolovoza 2024.

15. multimedijalna manifestacija | Odisej pod murvom (Zemunik)


Mladen Pavković | Godine prolaze, a Arsen nam sve više nedostaje!

Fotografija: Mladen Pavković
Deveta je obljetnica smrti pjevača, skladatelja, pjesnika, slikara... Arsena Dedića (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.).

Veliko je ime hrvatske glazbene i ine scene.

Na početku stvaranja hrvatske države, zajedno sa suprugom Gabi Novak, pridružio se uz ostalo Hrvatskom Band Aidu na snimanju domoljubne pjesme „Moja domovina“. Iako nepotpisan suautor je dijela teksta ove, kako je neki zovu, druge hrvatske himne. Za Vice Vukova napisao je pjesmu „Kad raziđe se dim“, a i glazbu za himnu 101. brigade HV-a. Iz tog vremena pamtit ćemo ga i po pjesmi „Majka hrabrost“…. te po niz humanitarnih koncerata.

Nikoli Šimiću Toninu nagrada Mozaik za stranog autora | Kulturni i informativni centar Bitola

Nagradu u ime N. Š. T. preuzeo makedonski pjesnik Dimče Šipinkarovski.


Na XIII međunarodnom festivalu "Bitolska književna sjećanja", Bitolski književni krug održao je svoj susret za 2024. godine gdje je dodijeljeno i nekoliko nagrada. Nagrada Književnog kruga za poeziju Violete Tanceva-Zlateva. Nagrada za književni krug za kritiku i književnu povijest doktorata Marian Patlidzankowski. Nagrada za književni krug za prozu Mihajla Sviderskog. Nagrada Lingva za književno prevođenje i afirmaciju makedonske i strane književnosti Vesne Mundiševska-Veljanovska. Lingva nagrada za književno prevođenje i afirmaciju makedonske i strane književnosti Daniela Andonovska-Trajkovska. Nagrada Mozaik za stranog autora Nikola Šimić-Tonin. Dok je dodijeljena nagradu "Poetski korak" pjesnikinji Elizabeti K. Pitulkova. Nagrade je uručio doc. dr. sc. Zoran Pejkovski.

 

Eđidija Baldini | Dimni

Edit je uzela dvije lizaljke i izašla iz kuće. U ulici su bile njene prijateljice. Vršnjakinja Mia i njena trogodišnja sestra Sara. Sara je bila tužna pa ju je Edit upitala zašto. Sara još nije mogla dobro izgovarati sve riječi. Vratila se malo prije s jednog rođendanskog slavlja pa je Edit bilo čudno zašto je onda tužna. Usljed Editina inzistiranja Sara joj je rekla da ju je jedna curica stalno nazivala Saja. "Ali ja sam Sala!"- ljutito je izjavila Sara. Mia i Edit su se pogledale. Jedva su se suzdržavale od smijeha, ali nisu ništa komentirale da ne uvrijede Saru. Edit je Sari pružila lizaljku i pozvala ju da vidi njenu macu. Uskoro će dobiti mačiće.


Ušle su u dvorište i krenule prema podrumu. Tu je bilo svega! Pravo skladište, stalaža s knjigama, krevet za macu, stara fotelja, ormar s Editinim igračkama i još štošta. Na krevetu je ležala maca Biba. Bila je sive boje, a pored nje tri mala šarena mačića, na kojima je prevladavala bijela boja. Biba ih je lizala, a Edit i prijateljice su iznenađeno gledale. Prvi su put vidjele tek rođene mace. Biba je bila jako pitoma mačka. Već je nekoliko puta imala mačiće i nije se bojala ljudi. Mirno je lizala svoje mačiće, a Edit i prijateljice nisu joj uopće smetale.


Sara, kao najmlađa, predložila je da tim mačićima nadjenu njihova imena. Ideja se svima svidjela. I tako su mace već prvog dana svoga života dobile imena – Edit, Mia i Sara. Biba se počela komešati, čudno se micala. Edit i prijateljice samo su sa zanimanjem promatrale što se događa. Nakon nekoliko minuta svijet je ugledao još jedan mačić, bio je veći od ostalih, potpuno siv i s nosićem roza boje. Dok ga je maca čistila, Mia je upitala: " A kako ćemo njega nazvati?" Sara je, iako mala, uvijek imala svoje primjedbe. "Baš liči dimu, kada zimi gledam dimnjake, upravo takvu boju vidim!" "Sjajno, zvat ćemo ga Dimni!" - uzviknula je Edit i sve su se prijateljice složile.

petak, 16. kolovoza 2024.

Eugen Babić | Nepodnošljiva mirnoća prihvaćanja

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Razmišljao sam kako sve sjeda na svoje mjesto. S mirnoćom sam odlučio prihvatiti što život pruža i što mi uskraćuje. Sve u svoje vrijeme, tako kažu.

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Razmišljao sam o tome što sam sve proživio. Zahvalan sam na tome. Odlučio sam prihvatiti da sve dolazi u valovima i da nema smisla žaliti se. Plima i oseka su prirodne, danas daješ, sutra dobivaš.

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Sjetio sam se kako će sve proći i da će sve u jednom trenutku nestati. Nema se smisla stoga previše opterećivati. Svatko od nas pustit će neki trag i oni koji su sretni poslužiti će drugima da plove kroz život i neće uzalud živjeti.

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Sve je nekako bilo po mome. I more i sunce i vjetar. I mislio sam na svoje prijatelje i svoju obitelj. Zahvalan sam na svemu i veselim se sutrašnjem danu.