Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
srijeda, 20. svibnja 2026.
Eko Mucko Bucko u Dječjem vrtiću Bakar
Nakon pročitane bajke, Tatjana ih je iznenadila viješću da im ispred Udruge za kulturu “Ča?” poklanja slikovnice, kako bi Eko Mucka Bucka mogli čitati svakodnevno u svojim vrtićkim skupinama, a isto tako kako bi I njihovi vršnjaci iz ostalih objekata Dječjeg vrtića Bakar imali istu tu mogućnost.
Realizaciju ovog projekta omogućila je tvrtka AM PS LAMBDA NEKRETNINE d.o.o. – veliko im hvala!
Otvoren poziv za novo izdanje natječaja za skladatelje "Cinehill Mini-score"
|
|
Ivica Kesić | Vrata od sna
Zdravko Dolenec | Regetanje jedne žabe
Zelena žaba
kre potoka regeče,
dešč deziva –
nikak cureti neče.
I tak od zore rane,
dane i dane to traje.
H velikamu je strahu
da potok ne presuši,
pak spremišljava
dek h nebe gledi:
de bu vodu pila,
de bu plavala,
de bu se hmila.
I gleč!
Zagrmi!!
Brige je došel kraj.
Dešč curi!!! _________________________________________________________
(kre – kraj, regeče – krekeče, dešč deziva – kišu doziva, cureti – padati, plavati – plivati, hmiti – umiti, gleč – pogledaj)
CeKaTe | Kazalište bez natjecanja, ali s puno igre i kreativnosti: počinje 3. Festival dramske pedagogije
3. Festival dramske pedagogije, koji će se održati od 26. svibnja do 16. lipnja 2026. u Centar za kulturu Trešnjevka, ponovno okuplja dramske studije, kazališne skupine i umjetničke organizacije iz cijele Hrvatske, potvrđujući važnost dramske pedagogije kao prostora kreativnosti, zajedništva i scenskog izražavanja svih generacija. Ulaz na sve predstave i popratne programe je besplatan.
Tijekom nekoliko festivalskih dana publiku očekuje niz predstava različitih generacija i poetika, uz sudjelovanje brojnih dramskih skupina i organizacija među kojima su Dramski studio CeKaTe-a, Studio MojaScena, Divan teatar, 4sobe, Max teatar, The Acting Studio Medley Teatra, Dramska družina bl. Ozana, Dramski studio mladih P.U.N.K.T., Kulturno-umjetnička udruga “Magda i Luisa” iz Madžareva, UO Fronesis i drugi sudionici koji djeluju u području dramskog odgoja, nezavisnog kazališta i umjetničkog rada s djecom i mladima.
Program donosi predstave poput „Ezopove basne”, „Sljeme, stres i školski test”, „Labirint”, „Matilda s Trešnjevke”, „Likovi i emocije”, „Peron nostalgija”, „Cvijeće pod križem”, „Cirkusgrad”, „Odbrojavanje” i brojnih drugih naslova koji kroz različite kazališne forme istražuju teme odrastanja, identiteta, emocija, odnosa i društva. Posebno mjesto ovogodišnjeg festivala pripada rezidencijalnom studiju 4sobe, koji sudjeluje s više izvedbi i popratnih sadržaja.
Za razliku od klasičnih kazališnih smotri, Festival dramske pedagogije nema natjecateljski karakter. Naglasak nije na ocjenjivanju, nego na razmjeni iskustava, učenju, zajedničkom radu i stvaranju prostora u kojem predstave mogu živjeti pred publikom bez pritiska forme i rezultata. Upravo takav pristup festival je u kratkom vremenu profilirao kao važnu platformu susreta dramskih pedagoga, polaznika studija i publike.
Uz izvedbeni program održat će se i radionice za djecu, mlade i odrasle posvećene javnom nastupu, scenskom izražavanju i oslobađanju od treme, dodatno naglašavajući edukativnu dimenziju festivala i važnost dramske pedagogije kao prostora kreativnosti, empatije i osobnog razvoja.
Dosadašnja izdanja pokazala su kontinuiran rast interesa publike i sudionika – od prvog festivala 2024. godine s izvođačima u dobi od 3 do 84 godine do prošlogodišnjeg izdanja koje je okupilo više od 160 izvođača iz različitih gradova Hrvatske. Time Festival dramske pedagogije potvrđuje važnost kulturnih programa koji kazalište promatraju ne samo kao izvedbenu umjetnost, nego i kao prostor komunikacije, razvoja i zajedništva.
Koncert 9. 6. u Velikoj Gorici u čast Carla Marie von Webera
Poštovani sunarodnjaci, prijatelji i suradnici,
Liebe Landsleute, Freunde und Mitarbeiter,
osobita mi je čast pozvati vas na
es ist mir eine besondere Ehre, Sie einzuladen
KONCERT / KONZERT
u čast 240. obljetnice rođenja i 200. obljetnice smrti
Carla Marie von Webera
zu Ehren des 240. Geburtstags und des 200. Todestages
von Carl Maria von Weber
--------
MARKO ZAVIŠIĆ, klarinet / Klarinette &
GUDAČKI KVARTET SERENE / STREICHQUARTETT SERENE:
Matej Žerovnik, 1. violina / 1. Violine,
Tamara Mihojević, 2. violina / 2. Violine,
Domagoj Ugrin, viola / Viola
i / und Sara Novoselić, violončelo, Cello
--------
u utorak, 9. lipnja 2026. u 20:00 sati
Dienstag, 9. Juni 2026 um 20:00 Uhr
Dvorana /Konzertsaal Galženica
Trg Stjepana Radića 5, Velika Gorica
PROGRAM KONCERTA / KONZERTPROGRAMM:
Johannes Brahms: Kvintet za klarinet i gudački kvartet u h-molu, op. 115 / Quintett für Klarinette und Streichquartett h-Moll, Op. 115
Car Maria von Weber: Kvintet za klarinet i gudački kvartet u B-duru, op. 34 / Quintett für Klarinette und Streichquartett B-Dur, Op. 34
Koncert će se održati u okviru manifestacije „Dani njemačke kulture u Zagrebačkoj županiji 2026.“ Das Konzert findet im Rahmen der „Tage der deutschen Kultur im Gespanschaft Zagreb 2026“ statt. Koncert organizira Predstavnik njemačke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji uz suorganizaciju Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica i uz financijsku potporu Zagrebačke županije. Das Konzert wird von den Vertreter der deutschen Minderheit in der Gespanschaft Zagreb in Zusammenarbeit mit der Fernuniversität Velika Gorica und mit finanzieller Unterstützung der Gespanschaft Zagreb organisiert. Posebni gosti: veleposlanici Savezne Republike Njemačke, Republike Austrije i Ujedinjenog Kraljevstva, gradonačelnik Velike Gorice i predsjednik Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj. Besondere Gäste: die Botschafter der Bundesrepublik Deutschland, der Republik Österreich und des Vereinigten Königreichs, der Bürgermeister von Velika Gorica und der Präsident der Gemeinschaft der Deutschen in Kroatien.
Molimo Vas svoj dolazak potvrdite do 8. lipnja.
Bitte bestätigen Sie Ihre Ankunft bis zum 8. Juni.
ULAZ SLOBODAN
EINTRITT FREI
Goran Beus Richembergh
Tomislav Stockinger | Duša starog pomorca
Negdje između konobe i kolodvora
ostao je čovjek naslonjen na buru,
s rukama koje mirišu na lozu,
na sol, na stare novine u kojima još traje rat.
Govorio je tiho,
kao da se ispričava moru
što ga nikad nije do kraja razumio.
U njegovu džepu zvecka nekoliko imena:
mati,
grad,
brod,
jedna žena koja odlazi uvijek istim putem,
i sin koji se još nije vratio.
Noć je bila puna malih svetaca.
Sveti Ante nad vratima,
krunica pod jastukom,
radio koji šumi kao daleki požar,
i pjesma što se pjeva samo onda
kad čovjek ostane sam sa stolom.
A vani —
ulice prazne kao obećanja političara,
pas koji prati posljednjeg pijanca,
I mjesec obješen nad lukom
kao stara ribarska svjetiljka.
On nikad nije znao govoriti o ljubavi.
Zato je govorio o kamenu.
O maslini.
O zemlji.
O tome kako netko jednom ode u svijet
i cijeli život zapravo hoda prema kući.
Ponekad bi zapjevao glasnije,
kao da će pjesmom zaustaviti granate,
vratiti mrtve,
prevariti vrijeme.
Ali vrijeme je tvrdoglavo.
Sjedi s ljudima u konobi,
pije posljednju čašu
i uvijek izađe zadnje.
Zato jutra mirišu na poraze.
I opet ista slika:
riva,
vjetar,
brod koji odlazi bez pozdrava,
žena koja ne plače pred drugima,
i čovjek koji kaže
„dobro je“
onda kad više ništa nije dobro.
A ipak —
negdje pred zoru,
dok galebovi paraju nebo kao stare razglednice,
netko započne pjesmu.
Tiho.
Pa još jedan glas.
Pa treći.
I odjednom cijeli grad diše istim plućima,
kao da nikad nije bilo odlazaka,
ni rata,
ni samoće,
ni svih tih nedjelja
u kojima čovjek razgovara sam sa sobom.
Samo more ostaje budno.
I čuva imena svih koji su voljeli previše
da bi znali šutjeti.
Eugen Babić | Raširi krila
Je li nužno ako je tvoj put ispravan uvjeravati druge kako njihov put nije? Nije li to priznanje slabosti vlastitog puta, manjak vjere i samopouzdanja? Je li nužno da drugima gaziš po prstima, dok se pokušavaju uhvatiti za svoju granu života? Nije li to priznanje da vam je korijen isti, ljudski, a ti pokušavaš ukrasti sunca drugome kao da ga nema dovoljno za sve.
Ne govorim o onim ljudima koji su poslani da tvoj put unište, njima se treba strastveno oduprijeti. Govorim o onima koji imaju potrebu svaki tvoj uspjeh umanjiti, kako bi njihovo razočaranje izgledalo manje. Ne obaziri se na njih. Njihov život je tužan, a ti i ja imamo još puno posla za obaviti. Čekaju nas nebeska prostranstva, zato raširi krila jer polijećemo.
Lada Franić | Kad netko umre
utorak, 19. svibnja 2026.
CeKaTe | Putnička klasa IP: Edo Toplak vodi publiku od Svalbarda do Vijetnama
U novom izdanju Putničke klase IP, koje će se održati u četvrtak, 28. svibnja 2026. u 19 sati u Centar za kulturu Trešnjevka, gostuje Edo Toplak s putopisnim predavanjem „Od polarnog kruga Svalbarda do tropskog pojasa Vijetnama”, koje publiku vodi kroz dva potpuno različita krajolika i iskustva – arktički svijet dalekog sjevera i tropsku svakodnevicu jugoistočne Azije. Program uređuje i vodi Ivica Prtenjača, a ulaz je slobodan.
Prvi dio predavanja vodi publiku na Svalbard, otočje u Arktičkom oceanu nadomak Sjevernog pola – prostor ledenjaka, polarnih dana, rudarske povijesti i neobične svakodnevice u najsjevernijem gradu na svijetu. Bit će riječi o životu bez cesta između naselja, o pravilima života pod znakom bijelog medvjeda, o globalnom trezoru sjemenja pohranjenom duboko u permafrostu, ali i o posebnoj atmosferi mjesta koje istodobno djeluje surovo, izolirano i fascinantno.
Drugi dio putovanja vodi u Vijetnam – zemlju snažnih kontrasta, ubrzanih gradova, rižinih polja, riječnih delti, hramova, tržnica i tropske vreve. Edo Toplak govorit će o Sajgonu i Hanoju, delti Mekonga, Da Nangu i Hoi Anu, tunelima Cu Chi i zaljevu Ha Long, o uličnoj hrani, prometu, ljudima i svakodnevici zemlje u kojoj se razvoj, tradicija i život neprestano isprepliću.
Predavanje donosi osobne putopisne bilješke, fotografije, zapažanja i humor, ali i širi pogled na mjesta koja nadilaze turističke razglednice, od polarne tišine i arktičke izolacije do tropske živosti jugoistočne Azije. Večer je namijenjena svima koje zanimaju udaljeni krajevi, kulturni kontrasti i putovanja koja ostavljaju trag.
Edo Toplak rođen je 1964. godine u Zagrebu gdje je završio Medicinski fakultet. Radio je u zdravstvenom sustavu, Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), obrazovanju i privatnom sektoru, a posljednjih godina zaposlen je u farmaceutskoj industriji. Putuje iz zadovoljstva, bavi se fotografijom i pisanjem kratkih putopisa.
Program Putnička klasa IP organizira Centar za kulturu Trešnjevka uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba. Medijski pokrovitelji programa su H-Alter, Pun kufer, Metafora, Časopis Kvaka, Zagreb Online i Promise.hr.
Poetsko-glazbena tribina Pjesnici Zagrebu, 22. svibnja 2026.
UHBDR91 | Raspisan natječaj za najbolju knjigu iz domovinskoga rata
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja RH, raspisala je tradicionalni natječaj za najbolju knjigu na temu – Domovinskoga rata – „Bili smo prvi kad je trebalo“.
Na natječaj se do 5. kolovoza 2026. mogu javiti autori koji su objavili knjigu ili knjige (od svibnja prošle do kraja srpnja ove godine), iz zemlje i inozemstva, vezane uz hrvatski obrambeni Domovinski rat, odnosno stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države: prozu, poeziju, fotografije i drugo.
Knjigu ili knjige za natječaj (po tri primjeraka, koje se ne vraćaju) te kontakt adrese i kratki životopis autora treba dostaviti na adresu: UHBDR91.,(za natječaj), 48000 Koprivnica, pp. 124.
Stručni prosudbeni sud nagradit će jednog ili više autora – „Velikom zlatnom plaketom – Bili smo prvi kad je trebalo“.
S ovim tradicionalnim natječajem, organizatori žele i nastoje u prvom redu motivirati branitelje, povjesničare i književnike na pisanje i objavljivanje povijesnih činjenica temeljenih na stvarnim događajima, odnosno otkriti i nagraditi visokokvalitetna djela koja doprinose očuvanju povijesne istine i prenose vrijednosti zajedništva mlađim generacijama, koje će i na ovaj način doći do pitke i dostupne literature.
Svečana dodjela priznanja bit će tijekom rujna.
Natječaj se kontinuirano organizira od 2000., a lani je ova nagrada pripala Miljenku Brekalu i Stjepanu Adaniću za knjigu „Varaždinska kronika Domovinskoga rata“.
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Veljko Barbieri (14. svibnja 1950., Split - 18. svibnja Makarska)
Veljko Barbieri, crno vino i dobra rečenica
Odlaze moji prijatelji odlaze veliki
s kim ću biti s kim ću vino piti
dok večer spušta svoje tamne smokve
nad Makarskom, s kim ću sada raspravljati
o Mediteranu maslini i Borgesu
Otišao je Veljko Barbieri i stol
za kojim se dugo sjedilo i govorilo
o kuhinjama kao što se govori o carstvima
o knjigama u kojima hobotnice imaju pamćenje
a srdele tugu
Sada te nema, valovi tuku rivu
kao slijepi kroničari vremena
i čini mi se da odlazi cijeli jedan svijet:
konobe zadimljene razgovorima
I vidim kako ti Arsen naslonjen na oblak
od dima govori:
more će večeras biti tamnije
Neka te primi to veliko more širokih stolova
a nama ostaje samo sol na prstima
i miris djetinjstva miris ružmarina
razgovori o gastronomiji kao o metafizici
o brudetu kao o sudbini
Zbogom prijatelju
i neka ti vječno traje večera
pod zvijezdama
što mirišu na ribu vino i beskraj
Tomislav Marijan Bilosnić
Zemunik, večer, 18. svibnja 2026.
___________________________________
Profesionalni je književnik i publicist od 1973., piše Hrvatska enciklopedija. Bio je sudionik Domovinskog rata (1991.–1995l) i časnik Hrvatske vojske. Romani (Priča o gospodinu Zaku, 1972.; Zatvor od oleandrova lišća, 1977.; Trojanski konj, 1980.; Epitaf carskog gurmana, 1983.; Odisejev erotikon, 1984.) i pripovijetke (Novčić Gordiana Pia, 1975.) žanrovski pripadaju književnoj fantastici, psihološkoj prozi, a potom sintezi antičke književne tradicije i žanra negativne utopije. Tko je sa mnom palio kukuruz (1996.) prozni je dnevnik ratnih zbivanja oko Pakraca (1991). Objavio je i knjige Split: roman staroga grada (1997.) i Hvar: kantilene i kartoline (2000.), a mnogobrojne gastronomske novinske kolumne objedinio u četiri knjige Kuharskoga kanconijera (2002.–2007.) te u knjigama 134 male priče o hrani (2003.), 100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata (2008.), Priča o dalmatinskoj kuhinji (2009.), Večernje bajke o hrani (2010). Roman Dioklecijan (2006.; nova verzija Ja Dioklo Jupitrov sin, 2008.) romansirana je biografija rimskoga cara. Objavio je i pjesničku zbirku Sto koraka po šumi (2009). Nadnevak posljednjeg ispraćaja Veljka Barbieria objavit ćemo naknadno na mrežnim stranicama Društva hrvatskih književnika. |
ponedjeljak, 18. svibnja 2026.
Povelja Matice hrvatske za knjigu „GUCI, kronika i drugi zôpisi – GUDCI, kronika i drugi zapisi“
Glavna skupština Matice hrvatske održana je u subotu 9. svibnja 2026. u Zagrebu. Tom prigodom je Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici primio Srebrenu povelju Matice hrvatske za knjigu „GUCI, kronika i drugi zôpisi – GUDCI, kronika i drugi zapisi“ autora Tome Šnajdera.
Velikogorički ogranak Matice na skupštini je predstavila predsjednica Ogranka Ana Plehinger, urednica nagrađene knjige. Povelju je uručio predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić.
Bez patetike, ali s puno ljubavi, Šnajder opisuje ne samo Gudce, već i okolna mjesta i gradove, svoju bližu i daljnju obitelj, širu rodbinu i životne uvjete tijekom dvadesetog stoljeća. Kako se obrađivala zemlja, uzgajala stoka, trgovalo stokom, što i kako se kuhalo, kakva su bila kolinja, kakvi su bili običaji, kako se ljubilo i svađalo – svega se pisac sjetio i sve potanko zabilježio.
Ovom knjigom oteo je mraku zaborava mnoge događaje i osobe, ali i „donosi niz podataka koji će jednom tiskani služiti kao vrijedan izvor informacija raznim interesentima – lokalnoj zajednici, užoj i široj (sami stanovnici sela Gudci, ali i žitelji Turopolja kao regije) te i mnogostrukoj stručnoj javnosti od povjesničara, etnologa, antropologa, sociologa, jezikoslovaca, povjesničara umjetnosti, agronoma…“ kao što navodi recenzentica ove monografije Josipa Matijašić, dipl. etn.
Nakladnici ove monografije su Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici i Grad Velika Gorica-Mjesni odbor Gudci, a tisak je novčanom potporom podržala i Zagrebačka županija.
Dio knjige napisan na hrvatskome standardnom jeziku lektorirala je Lucija Đuretić, a isti tekst preveden na lokalno kajkavsko narječje sela Gudci lektorirao je sam autor, Tomo Šnajder.
Za fotografije koje prate tekst knjige zahvaljujemo Miri Šnajder i Verici Kovač. Sliku na naslovnici knjige „Zima na Guce“, naslikala je kombiniranom tehnikom Mira Šnajder.
Grafičko oblikovanje, tisak i uvez ovog izdanja izradila je Tiskara Markulin iz Lukavca.
Vrlo uspješno smo predstavili „GUCE/GUDCE“ u svibnju protekle 2025.godine u samim Gudcima, ali će nam biti veliko zadovoljstvo predstaviti još jednom ovo nagrađeno djelo i susresti se sa njegovim autorom na 331. MATIČINOM ČETVRTKU, na koji vas sve pozivamo 28. svibnja 2026. u 19:00 na adresu Šetalište Franje Lučića br.15, Velika Gorica.
Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici
Ana Plehinger, predsjednica ______________________________ Fotografija: VGdanas.hr





.jpg)




