Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Vladimira Becić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Vladimira Becić. Prikaži sve postove

utorak, 15. rujna 2020.

Vladimira Becić | Pasionirani je čitatelj kriminalističkih romana


Vladimira Becić, rođena je 1971. godine u Zadru. Nakon završenog studija psihologije radi kao savjetnik za vojnu psihologiju u Ministarstvu obrane RH.

Autorica je brojnih kratkih i ne tako kratkih priča, od kojih je preko pedesetak našlo svoje mjesto po raznim zbirkama i časopisima. Dobitnica je nagrade na natječaju „Simha Kabiljo“ Židovske kulturne scene Bejahad 2009. te na West Herzegovina Festu 2019. godine. „The Scythe and the Hourglass“ je prva priča objavljena na stranom jeziku u zbirci „Fae Visions of the Mediterranean: An Anthology of Horrors and Wonders of the Sea“, 2016. godine.

Roman „Orsia“ objavljuje Algoritam 2013. godine. Roman u pričama „Početna nit“, koji objavljuje Gradska knjižnica Dugo Selo 2019. dio je multimedijalnog projekta „Nit, Početak“. Uz roman se nadovezuje i prva samostalna izložba pod nazivom „Nit po nit“.

Roman „Kuća slomljenih lutaka“, jedan u nizu romana iz Sage o Mrazovima, objavljuje Hangar 7, 2019. a kod iste nakladničke kuće nalazi se i zbirka priča „Ključna riječ“ koja je u pripremi.

nedjelja, 14. srpnja 2019.

Jelena Hrvoj | Vladimira Becić: Početna nit


„Bilo je to jutro kao i svako drugo. Život ovdje. Smrt tamo. A u sredini prazna crta. Magda je voljela prazne crte. I nije bila jedina.“

Niti. Savršeno ispredene u kompleksne priče. Povezane. Slojevite i stvarno-nestvarne. Početna nit jedinstveno je djelo. Duboko i bogato. Iznimno vješto napisano i jedno od onih koje u čitatelju budi znatiželju. Istovremeno priče, koje nam Vladimira Becić donosi kroz Magdu i Martina, ili pak oni kroz nju nama, bude duboku znatiželju i potiču osjećaj neizvjesnosti. Što je stvarno? Što je Magda satkala? A što je pak Martin uhvatio u stvarnosti? Na samom čitatelju je da pronađe odgovor. Svoj odgovor na pomalo zaigran pogled na realnost.

Početna nit je intrigantan roman pisan u pričama. Točnije, sedam priča. Svaka od tih priča inspirirana je stvarnim događajima iz Dugoselske povijesti i okolice. Vladimira Becić upotrijebila je stvarne događaje, ovjekovječene u isječcima starih novina i tako im podarila jedan još vječniji život; život umotan u fikciju koja se proteže kroz stvarnost. Baš kao i niti. A niti iz ove knjige, Magdine niti, spajaju djelo u savršenu harmoniju tragedije, međuljudskih odnosa i ljubavi neopipljive braće koji se nalaze na barijeri između njihova svijeta i zbilje. Vladimira Becić također prikazuje jedan način života iz minulog vremena. Prikazuje društvenu strukturu tog prošlog vremena koja se s lakoćom prenosi u ono nama svima znano. Sadašnje. A ono najbitnije, pokazuje nam odnos brata i sestre, onih koji priče žive, provode i u njima pronalaze sebe.

„Gdje su ljudi, tu su i smrti. Ovakve ili onakve vrste. A gdje su smrti, tu si i priče. Morale su biti. Inače život ne bi imao smisla.“

Najznačajnija karakteristika ovog djela zasigurno je atmosferičnost. Ona vas uvlači u radnju i daje onaj specifičan osjećaj ovisnosti prema pisanom ispred vas. Atmosfera i neforsirana posvećenost detalju, koliko trenutka i aktera, toliko i samih opipljivih predmeta, obgrliti će svakog čitatelja i uljuljati ga u ovaj svijet tkalje i onoga koji teži istini, Magde i Martina.

Čitatelj će zasigurno pronaći čaroliju ovog dubokog djela, ne samo pored izvora i bunara, krzna i sjajnih čestica prašine, priča i bratske ljubavi kakvu nisu upoznali do Početne niti.

srijeda, 28. rujna 2016.

Vladimira Becić | Druženje s književnicom


27.9.2016. u klubu Peper, Ilica 5, ugostili smo književnicu Vladimiru Becić.


Uz druženje i razgovor, autorica je pročitala i tri svoje priče, što je dalo povoda i priliku za daljnju diskusiju „u slobodnom stilu“, pustivši teme da se spontano razvijaju uz komentare prisutnih.
Fotografija: Časopis Kvaka

U razgovoru je sudjelovao i Davorin Horak iz nakladničke kuće Hangar 7, izloživši svoje viđenje situacije na izdavačkoj sceni, te zajedno sa Vladimirom spomenuo planove vezane uz objavu njenog novog romana.



Još jednom zahvaljujemo autorici, kao i mnogobrojnim gostima koji su svojim dolaskom druženje učinili ugodnim i zanimljivim.


http://vladimira-becic.com/

Vedran Smolec, časopis Kvaka, urednik

nedjelja, 18. rujna 2016.

Vladimira Becić vodi vas u svijet horrora i SF priča


Vladimira Becić čitat će priče i uvesti nas u tajanstveni svijet koji pobuđuje maštu, pa čak i mnogo više od toga.

Pripemite se!

Svi ste dobrodošli!

27.9.2016. – utorak, s početkom u 19,00 sati, Klub Peper, Ilica 5, ulaz iz Margaretske.

Druženje s autoricom koja se ne zadržava u granicama pojedinog žanra. Bit će riječi o svemu i svačemu, a posebno o razlozima zašto se kroz većinu njenih romana i priča provlače domaći lokaliteti i autohtoni mitovi i legende, kao i oni iz njih izvedeni.

nedjelja, 24. siječnja 2016.

Vladimira Becić | Glasovi

     


„Oču da prestanu. Bojin se!“

„Daj, Stipe, ne mogu nan tu ništa. U podrumu smo.“

„Ubiće nas svejedno, Mate. Čuješ li?“

„Neće nas ubit, jebate, pa kažen ti da smo ispod zemlje! Dis vidija granatu koja može uć u sklonište, a?“

„Oču da prestanu. Oču da prestanu!“

nedjelja, 10. siječnja 2016.

Vladimira Becić |Sonja Smolec: Moja sestra Sarah


Iako Sonja Smolec iza sebe ima sedam objavljenih knjiga za djecu i mlade, Moja sestra Sarah je posebna po tome što je ovo Sonjin prvi izlet u svijet spekulativne fikcije. Sudeći po posljedicama tog izleta, iskreno se nadam da joj neće biti i posljednji. Bila bi velika šteta da se njezina mašta zadrži s ove strane stvarnosti i nikada više ne zaluta s onu stranu ogledala. I ne vrati se odatle s novim romanom. No, krenimo redom.

Moja sestra Sarah je priča o obiteljskim tajnama koje mogu, a i ne moraju završiti loše. Svaka obitelj ima nešto što prešućuje, nešto o čemu se ne priča. Ponekad je to nešto sasvim bezazleno i otkrivanje takve tajne ne nosi za sobom neke velike, a kamoli strašne posljedice. Ponekad to... nije tako.

Sofia je jedna sasvim obična, zaigrana djevojčica koja živi s majkom, ocem i djedom. Za Sofiju nema knjiga koje se ne mogu pročitati, nema pitanja koja se ne mogu postaviti, nema odgovora koje ne može dobiti. Osim jedne knjige, jednog pitanja i jednog odgovora. Jer, za knjigu ni ne zna da postoji, pitanje joj nikad ne bi palo na pamet postaviti, a odgovor... odgovor nalazi igrom slučaja na tavanu. Ili, preciznije: odgovor nalazi nju.

I od tog trenutka, za Sofiju se sve mijenja. Obitelj je prešutjela Sofiji činjenicu o Sarah, sestri blizanki koja je umrla. Sarina pojava postaje Sofijina tajna koju ona prešućuje ostatku obitelji. Jer, Sarah je drugačija. Ona nije ni od ovog, ni od onog svijeta. Ni sama Sofia ne zna što je točno Sarah, osim da je njezina davno izgubljena sestra. Netko s kim se može igrati, s kim može dijeliti, netko samo njen.

No, Sarah ima sasvim drugačije planove. Planove koji se protežu u godine koje će tek doći, kad Sofia više neće biti klinka koja je otvorila zabranjenu kutiju i pustila iz nje nešto neobjašnjivo. U godine u kojima će Sarah pokazati svoje drugo lice. Svoju mračnu ćud. Posljedicu mjesta s kojeg dolazi, u koje i sama Sofia slučajno upada. Mjesta koje je Sonja Smolec tako jasno opisala da ga možemo zamisliti i istovremeno žarko poželjeti i poviriti u njega i pobjeći glavom bez obzira:

"U prednjem djelu nalazila se terasa s podom od kamenih blokova izglačanih vjekovnom upotrebom. Terasa je po svom izgledu trebala biti otvorena, ali su neki njeni dijelovi izgledali kao porušeni zidovi. S lijeve strane bio je četvrtasti stup u stilu starih grčkih ili možda rimskih građevina... Uz stup je rasla i za njega se viticama držala biljka penjačica. S druge strane bio je cijeli zid. Imao je prozorčić na čijem je parapetu bilo pažljivo odloženo manje, nedovršeno slikarsko platno. Iznad prozora je bila pričvršćena svjetiljka. Izgledom je podsjećala na kazališne reflektore. I sjajila je. To je dakle bilo mjesto odakle je u moju sobu dolazila svjetlost. Ruka mi se okliznula o rub okvira. Dlan mi je kliznuo na sliku...
Zatvorila sam oči, tek na trenutak i duboko udahnula. Kad sam ih ponovo otvorila više se nisam nalazila u svojoj sobi.
Posvuda se širio miris uljanih boja pomiješan s mirisom cvijeća koje je cvalo nedaleko kuće.
Pored kuće, desno od prozora, raslo je stablo slično žalosnoj vrbi, ali mu grane nisu visjele do tla. Savijale su se u svim mogućim nelogičnim pravcima. Jedna grana je bila pod tako neobičnim kutom prislonjena na bočnu stranu građevine da se protivilo svim zakonima prirode."

Mračan svijet iz kojeg Sarah dolazi zahvaća i samu Sofiju. Druženje sa sestrom blizankom ostavlja tragove i na njoj ma koliko se ona trudila ostati "normalna". Skrivana tolike godine, prešućivana na svim obiteljskim okupljanjima, zatajena vlastitoj sestri... Sarah želi natrag sve ono što joj pripada. A Sofia stoji na putu ostvarenja njezina cilja.

Pričajući priču Sofijinim riječima, Sonja Smolec izvrsno oslikava odnose između dvije sestre, srazove njihovih želja i potreba, njihove sličnosti i razlike, a sve to u odnosu na ono što je objema jednako bitno: obitelj. Uplićući dvije djevojčice, a kasnije djevojke u jednu stvarno-nestvarnu priču o tome kako se tajne mogu okrenuti protiv onih koji ih prešućuju i pritom uvući u svoj vrtlog one koji su najmanje krivi, Moja sestra Sarah ukazuje koliko je tanka granica koja dijeli sebičnost i altruizam. Isto tako, kada dođe vrijeme odluke, jer ono uvijek dolazi, postupci ovih dvaju sestara jasno ocrtavaju što smo sve spremni napraviti kako bi zaštitili one koje volimo.

Iako je ovo roman namijenjen mlađim uzrastima, sasvim se lako u njemu mogu naći i stariji čitatelji. Dinamična se radnja isprepliće sa slikovitim, a ponekad, u slučaju svijeta iz kojeg dolazi Sarah, bajkovitim opisima kojima je teško odoljeti, dijalozi su bliski i poznati iz vlastitih nam kuhinja, dnevnih i dječjih soba, dok su tajne nešto što svatko od nas ima, čuva i ponekad mu se razbije o glavu.

Moja sestra Sarah ima još jednu specifičnost, a to je da je jedna od rijetkih, ako ne i jedina knjiga za djecu i mlade čija je radnja smještena unutar jedne hrvatske židovske obitelji. Drugačiji običaji i predaje vode nas u jedan sasvim novi svijet, skriven iza zatvorenih vrata. Sonja Smolec otvara za čitatelje ta vrata i na onom nepoznatom iza njih gradi svoju priču uvlačeći nas u jednu sasvim običnu obitelj koja igrom slučaja postaje sve samo ne obična. Ali i dalje ostaje obitelj koju čine ljudi koji se brinu jedni za druge.

Mali ili veliki ljudi, tako je nebitno. Jer se veličina osobe ne mjeri godinama nego onim što je ona spremna učiniti za druge.