Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
ponedjeljak, 31. srpnja 2023.
Jadranka Göttlicher | Izlaz
Jasminka-Hržić Grubelić | Sretna
Odlazak
Svijet je sklisko, vrtoglavo i nepoznato mjesto. Osjećam se odvojeno od svog vlastitog tijela, moje ruke i noge više nisu moje.
- Kako se zovete, gospođo?- pitanje je banalno, uobičajeno. Pokušavam se predstaviti ali ne uspijevam. Usta su mi nepomična, nijema. Zaista želim odgovoriti, ali ne mogu. Koncentriram se na dovođenje zadovoljavajuće količine kisika u pluća. Šum u glavi postaje nesnosan.
- Kako se zovete, gospođo?- drži me za ramena dok ponavlja pitanje. Glas mu postaje blago paničan.
Nemam pojma. Nemam pojma kako se zovem. I tko je ovaj čovjek? Zašto mi se unosi u lice? Čega se boji? Gdje sam, uostalom? Tko sam? I mene preplavljuje strah.
Tko sam?
Svijet blijedi, pretvara se u zonu sumraka a zatim u noć.
- Poštovanje, gospođo.- začuje se glas iz tmine. Iskrice svjetlosti materijaliziraju tvoju pojavu. Sjajiš. Zbunjena sam i dezorijentirana.
- Idemo na putovanje-kažeš
Ti si Vodič, kažeš.
Putovanje
Pravim se gluha. I nijema. Usmjeravam se na neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme. Gutam riječi koje mi naviru jer znam da je potpuno besmisleno upuštati se raspravu s tobom. Britkiji si i brži na jeziku od mene, u našim duelima ti si onaj koji odnosi pobjedu. Zato brojim do deset, stotinu, tisuću. Brojim toliko dugo da mi ponestaje brojki. Izbjegavam provokacije gledajući u vjetar koji protjeruje sunce iz mog vidokruga. Trudim se biti hladna prema tebi, prema sebi, prema nama.
Mogla bih ti reći da te više ne volim.
Mogla bih to zaista i osjeća ti ako je ne-ljubav nešto što se može nazvati osjećajem možda bi takva jedna izjava konačno stavila točku na ove besmislice koje mi traće energiju, vrijeme, život. A možda bi sve postalo još gore, jer bih lagala.
Mogla bih ti reći da te volim bez uvjeta.
subota, 29. srpnja 2023.
Varaždinsko književno društvo raspisalo je natječaj za 31. recital suvremenog hrvatskog pjesništva Senje i meteori
VARAŽDINSKO KNJIŽEVNO DRUŠTVO
raspisuje natječaj za
XXXI. RECITAL
SUVREMENOG HRVATSKOG PJESNIŠTVA
„SENJE I METEORI”
Na natječaju za XXXI. recital suvremenog hrvatskog pjesništva „Senje i meteori” mogu sudjelovati građani iz zemlje i inozemstva s dosad neobjavljenim pjesmama na hrvatskom standardnom jeziku i kajkavskom narječju bez obzira na teme i motive.
Autorima najboljih pjesama bit će uručene nagrade u obliku plakete prema odluci Prosudbenog povjerenstva:
- za najbolju pjesmu na hrvatskom standardnom jeziku
- za najbolju pjesmu na kajkavskom narječju
- za pjesmu koja najbolje izražava nadahnuće povijesnim nasljeđem i/ili sadašnjošću grada Varaždina (cehovi, znamenite ličnosti, stare zgrade, spomenici, Drava, Stari grad, požar, potres, husari, vještice, ratna razaranja grada i sl.)
Pjesme, koje izabere Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Ivana Skuhala Karasman, predsjednica, Biserka Težački Kekić, članica i Tugomir Orak, član, bit će javno izvedene na recitalu i objavljene u zborniku „Senje i meteori.”
Svaki autor može poslati najviše dvije pjesme na hrvatskom standardnom jeziku i dvije pjesme na kajkavskom narječju, sve potpisane istom zaporkom. Pjesme ne smiju biti objavljene te se ne smiju istovremeno slati na druge natječaje.
Lektorirane pjesme (oblik pisma Times New Roman, veličina 12, razmak 1,5), i rješenje zaporke s imenom i prezimenom autora, adresom, brojem telefona i mobitela te adresom elektronske pošte šalju se u doc. formatu na e-mail adresu: vz.knjizevno.drustvo@gmail.com. U predmet upisati - Senje i meteori 2023.
Pjesme se primaju do 31. kolovoza 2023. godine.
Pjesme se ne vraćaju. Završna će se priredba održati sredinom prosinca u čast Dana grada Varaždina.
DONATOR: GRAD VARAŽDIN
petak, 28. srpnja 2023.
Slavica Čilaš | Jedan pogled
Ispovijed jedne čitateljice
O romanu Jagode Iličić "Uspavanka za Knjigosaura"
https://knjigosaur.ba/wp-content/uploads/2023/03/Jagoda-Ilicic_knjiga_uspavanka-za-knjigosaura_c.pdf
Upoznavanje
Moja prijateljica Jagoda i ja nismo se upoznale na ljetovanju. Ne, bilo je to na jednom mjestu gdje su svi bili svečano odjeveni. Očekivali smo proglašenje najbolje knjige. Jagoda i ja sjele smo u prvi red jer smo unaprijed znale da smo najbolje. Onda je Jagodin stolac popustio i ona se našla na podu. Nije bila pozlijeđena, samo zbunjena. A tko ne bi! Dotjeraš se, najbolji si i onda — bam!
— Eksplozija, ludnica! — oduševljeno sam rekla. — Ovo ti je znak da si pobjednica.
— Ovo joj je znak da bi i mene netko nešto trebao pitati. — ljutito je rekla Knjigolina.
Ne mogu reći da sam začuđeno buljila u nju. Bila sam začuđena, ali bez buljenja, jer Knjigoline zapravo nema.
— Nema? — opet se žestila ta gospođa. — Hoćeš reći da se ne brinem za Knjigosaura? Da Oto nije moj najbolji prijatelj? Da nisam na moru srela jednog princa?
— Hm, pa, ovaj... — mucala sam, smišljajući odgovor.
Onda je započelo proglašenje pobjednika. Pobjednica je bila knjiga "Uspavanka za Knjigosaura". Poslije smo pričali i smijali se i pjevali. I svašta nešto, a Knjigolini još nisam odgovorila.
Zato će mi biti drago da sada ponešto priznam. Istina je sve što Knjigolina kaže.
"Princ Perunika živi u gradu iza pet bregova ijedne planine. Knjigolina gaje upoznala na Čudesnom Otoku. Skupljali su školjke. Jedne su večeri oboje šetali plažom i onda su se sreli i zadivili. Princ je rekao kako Knjigolina ima divnu kosu a ona je rekla kako on ima divan nos."
Ljubav, ljubav i ljubav
Ta Knjigolina nije najbolja na svijetu. Nije ni najljepša ni najelegantnija ni najumiljatija. Ima padobranastu haljinu i zna biti tvrdoglava.
"Uzalud je Oto doziva.
— Knjigoliiiina, siđi da jedemo kolače!"
Ali svatko ima mana, svatko posebno i svi mi skupa.
"Kada Oto peca on ne radi ništa drugo.
Hajde da sjednemo kraj njega i zabacimo udicu. Sad svi pecamo i baš nas briga koliko je sati."
A dok vi pecate, otkrit ću vam još nešto: ovaj roman Jagode Iličić pun je ljubavi. Knjigosaur voli Knjigolinu, Flora i Faun vole jedno drugo, Knjigolina voli princa.
"— Kad sam se sjetila koliko ga volim, nije mi bilo teško sjetiti se pravih riječi. [...] I onda sam razumjela da nije potrebno ići na kraj svijeta po prave riječi. One pronađu tebe kada dođe pravo vrijeme."
Ja volim prave riječi i volim putovanja. I volim sve Jagodine junake. A volim i vas jer čitate čak i kad nema škole.
Za kraj priče
Ovdje ni blizu nije kraj Jagodine priče. Nije ni kraj svijeta, sudeći po onome što je Knjigolina rekla Jagodi.
"— Mi te nećemo ostaviti samu na kraju svijeta. — rekla je podigavši nos kao da prkosi nečemu."
Ili, kao što je Jagoda rekla svojim čitateljima
"Ako ste stigli do ovdje onda sigurno možete sami nastaviti dalje."
Ne znam kako ćete vi, ali ja ću nastaviti drugi put. Zato, za kraj moje današnje priče, podsjećam vas gdje možete pronaći Jagodin roman i uspavanku i sve i svašta:
https://knjigosaur.ba/wp-content/uploads/2023/03/Jagoda-Ilicic_knjiga_uspavanka-za-knjigosaura_c.pdf
I još nešto važno što je Jagodi rekla ona prezaljubljena zaljubljenica:
"— Ja sam pretjerala, ja! — vikala mi je iz čamca dok se more talasalo sve više i više — Zašto nisi smislila nešto drugo? Otkud ta Drndara da se pojavi i još da ljubi mog Princa?
Morat ću i ja njoj podviknuti. Neće ona tako s mojom prijateljicom! A s tom Drndarom, također, još ćemo vidjeti što će biti.
četvrtak, 27. srpnja 2023.
Ivano Vukelić | Moj svijet
Svoj svijet u snovima stvaram,
A njega krasi voda studena.
Dok u krilo majci Mokoši padam,
Padaju i snjegovi na vrhu planina.
Moj svijet čuva oko Peruna
I njegova sjekira gromovita.
U dubinama ispod sjena,
Razdvaja se smrt od života.
Za proklete duše izdajničke
Spremne su ralje Černoboga.
Za sve Bjelunove suradnike
Spremna sva ljepota svijeta ovoga.
Milan Drašković | Stara istina
Hladna hipoteza se otrgla
Sa Puta ukrštenih sudbina
Hoteći da traje u tišini
Obale bez stalnih talasa
Gde groteske su česte kulise
A govor gnostika uočljiv
Pokazatelj stare istine
Da obično sve je krug
Uglavnom pravilan
srijeda, 26. srpnja 2023.
Helga Antoloić | Priča o plišanom mačku
Izložba o arheologiji kruha
![]() |
Petar Brajnović tumači koncepciju izložbe KRUH S NEBA ZA SVE |
U istarskom Novigradu je u petak, 14. srpnja 2023. u 21 sat u Galeriji Rigo a u organizaciji Muzeja Lapidarium otvorena izložba Petra Brajnovića pod naslovom "Kruh s neba za sve". To je zanimljiva izložba o arheologiji kruha ili izložba o kruhu s neba za sve kakav je i naziv izložbe. Izložba o kruhu asocira na opise i usporedbe poznatog pisca Predraga Matvejevića u knjizi "Kruh naš" koji govori:"Putovi kruha i vjere nekad su istovjetni, bliski, usporedni. Ne uvijek i ne svugdje. Tamo gdje se razilaze nastaju nesporazumi, sporovi, sukobi."
Kao što Matvejević daje prikaz kruha koji je prisutan u vjeri i molitvi jer kruh je judeo-kršćanska predaja uvela u obred i liturgiju. Posvetili su ga, prije Talmuda i Biblije ili istodobno s njima, a mitovi Babilonije i Mezopotamije, Bliskog i Dalekog istoka su i povijest civilizacije. Spomenut je u Kur'anu, istaknut i kod hasida i opisan kroz vrijeme i prostor. Time je pisac Matvejević u opisu kruha dao čitavu povijest čovječanstva i to analitički, antropološki, povijesno, literarno i poetski. Put kroz "kruh naš svagdašnji" ili možemo ovaj put reći KRUHU ZA SVE najbolja je povijest i priča o kruhu u svjetovnom i svetom (religijskom) postojanju.
![]() |
Na otvorenju izložbe Jerica Ziherl, Petar Brajnović i Suzana Marjanić u Galeriji Rigo |
Na izložbama postavljena je i velika bijela vaza, ustvari vrč s ispisanom porukom STAGE 1 KRUH S NEBA, KOSMOS – u značenju pozornice gdje se blaguje taj kruh. A tu je i ZAVJETNI KOVČEG o osvajanju kruha u Petrovom pristupu religioznosti kroz usta...
Vezano uz ovu izložbu za Petra Brajnovića je i očeva umjetnička i etička ostavština o konceptualizaciji kruha koja je važnija od svih ostalih pitanja. Kruh s neba za sve je želja njegova oca Marčela Brajnovića (Rovinjsko Selo, 1934. - 2021.), umjetnika koji je oformio jedinstveni Centar slikarstva neba i zemlje na Golom Brdu ponad Rovinjskog Sela.
Kao najmlađi član iz umjetničke obitelji Brajnović, upravo je njegov sin Petar preuzeo misiju seniora – svoga Oca - i sve ove artefakte koje vidimo na ovoj krušnoj izložbi nemoguće je odijeliti od te obitelji i tog prostora.
O iznimnom umjetniku Petru Brajnoviću, kako je napisala Suzana Marjanić u predgovoru kataloga, navodi se obično da je nepredvidljiv, divlje naravi, „umjetnik koji se bori protiv monolitne svijesti bilo jednoumlja bilo maloumlja”. Za povjesničare umjetnosti PetarBrajnović je zanimljiv zbog sustavnoga, svakodnevnoga negiranja pravila koja su potrebna za stvaranje umjetničke karijere. Navodi se u Katalogu „Stoga Petar i živi u Kuli daleko od centričnosti rajsko-monolitnoga Zagreba. Kula i travnati prostor oko nje nalik je na fragment neke pomaknute, postmanirističke Gaudíjeve građevine u spoju s Parkom čudovišta i Svetom šumom u Bomarzu.“
Kustosica izložbe je dr.sc. Jerica Ziherl, ravnateljica Muzeja Lapidarium u Novigradu, a realizaciju izložbe omogućili su Istarska županija – Upravni odjel za kulturu i zavičajnost, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Novigrad-Cittanova.
Izložba je otvorena u Galeriji Rigo, Velika ulica 5, 52466 Novigrad-Cittanova do 6. kolovoza 2023. i može se razgledati od utorka do nedjelje od 19 do 22 sata.
Milan Frčko | Najljepše ljubavi ne mogu se opisati
utorak, 25. srpnja 2023.
Nena Miljanović |Dugo putovanje u noć
Kristina Jug | Mont Saint-Michel
Između stoljetnih zidova manastira šuljaju se naši koraci.
Na sunčevu svjetlu razigrani,
a u predvečerje tiši.
Sunce polako uranja u more,
a i vjetar posustaje.
Mistika zidina pojačava,
miris biljaka draži nam nosnice.
Naši koraci i dalje naizmjenično
poigravaju se ritmično, ali i pomalo teško.
Samo manastir prkosi vremenu.
Monah je zadubljen u svoju knjigu,
na rubu hridi spokojan u suton.
Miris mora i ružmarina tjera sumnju
da samoća spava u njemu.
Na kraju ćemo otići.
mi, isprepletenih prstiju,
turističkim autobusom preko mosta,
a monah u svoju sobicu.
More će ostati. Neumorno se ljuljati čitavu noć.
Zidine su nekako hladnije. Koraci su tiši.
Osamljeni. Ima ih manje.
Samo vjetar huči. Ovoga puta nema mirisa.
Tu sam sama. Siječanj je.
I monah je umro kao i naša ljubav.
ponedjeljak, 24. srpnja 2023.
Održan sastanak projekta ‘’Dance to improve physical, mental, and social health’’ u Rijeci
Slava Rosandić | Svatko ima svoje demone…
… i premda nas okružuju
obojani živući oblici
i prštavi zemljokrajolici -
svatko strahuje
i samuje
zbog nečeg…
Zar?
zbog poraza i neuspjeha;
zarad bolesti il' pak
zatomljenih, prešućenih
panika, fobija, trauma, smrti…
Zar?
zbog neizvjesnosti, gubitaka,
sivila i bezličnosti
dneva svagdašnjih!?
Svatko neželjeno ali ipak! obilato, hrani svoje gladuše - demone…
I najgore je uprav' to -
što im se nikuda i nikako i nikada -
ne može umaknuti…
… jer bježe i putuju s nama -
neraskidivo utkani u umu,
krvavim noktima ukopani -
urasli…
… u naše tkivo!
Jasminka-Hržić Grubelić | Fjaka
Jeba te, al je vruće. Kalma je bonaca, sve je zaleglo. Bandira na zvoniku ne mrda. Na radiju puštaju Doris Dragović, cili album. Bit će da se ni njima ne da radit po ovon zvizdanu. Nema ni muva, tako ti Boga, tolko je vruće i suvo. Baš bi iša malo ubit oko. Ajme, al san se naija, ova moja baš lipo kuva. Još san i popija žmuj bevande, šta reć. Popija bi ja još, al ne da ovi moj vrag od žene. A danas bi moga bit muško i lagano je odjebat pa mrknit bar još jednu. I`l dvi. Pa žedan san a i vino nan je baš dobro ove godine. Šteta ga vodon ridit. E, a moga bi popit i čašu ciloga. Aj, evo, išla je na dvor, neće ni skužit…. Ajme šta je dobro iskrenit čašu ladnog bilog na vaki dan!
Mate, beštijo, jesan ti rekla da smiš popit samo jednu ritku bevandu posli ručka!
Ma kako je skužila?! Gledan je u čudu.
Šta si blesav, nisan ćorava, po bocuna fali!
Drugi put ću dotočit vode u bocu, kako se toga nisan pri sitija?! Ajme sad neće prestat govorit po ure, satrt će mi cili gušt. A kad san je prvi put pojubija bila je opita ka i ja. I umiljata. Ka mačka. A vidi je sad. Brontulaje po cile dane. Ista njena mater.
Dobar dan, Mare! Jeste doma? Evo nas, došli smo!
Jebate, dozva san je. Punicu, mislin. Evo je, došla je s malin, čuvala ga, dok smo radili. A baš ga je mogla počuvat još dvi ure, da malo odmorin. Jebate, ne znan jel mi se vako spi od posla il vina, al brate, da mi je sad leć, Boga bi vidija.
Jerko, reci mami dobar dan!
Mami, mami. A tati? Tati ništa, isto ka da me i nema. A možda i bolje, možda uspin na stolici malo odrimat. Ma moš mislit. Evo ga, već je počeja plakat. Nih dvi su se uzvrtile oko njega ka dvi kokoši.
Nemoj, Jere, nemoj plakat, molin te. Evo, dat će mama…šta bi tija, ljubavi? Jel ti pelena mokra pa ti smeta? Daj da mama vidi…Aj, zlato, nemoj se tako bacat, daj da te prominin, bit će ti lakše… ajde ljubavi…
Punica ide po suvu pelenu, a mali se ne da ni taknit. Bit će da i njemu smeta ova vrućina, nervozan je za popizdit. Dok se ona bori sa malin, ja gledan di bi moga uvatit crtu, dok me niko ne abadaje. A e, moš mislit. Evo je, žena se sitila da san tu i kreću rafalne zapovidi.
Pojačaj klimu, stavi za kavu, pospremi suđe u makinu, al po malo da ne lupaš i stišaj ti prokleti radio. Jesi me čuja?
Govori ispod glasa, ton joj je miran, ali znan kolko je sati. Dižen se bez riči, slušan, šta ću. Zadnje što nan triba je svađa pred diteton i punicon. Punica se vratila s čiston pelenon.
A, vidi njega, odlipia se od stolice! Ma bravo, zete, bravo. Veliki je to uspih za tebe.
E, pa da ovo ni za popizdit?! U mojoj kući?!
Šuti, ma. Ne provociraj bez veze. Ostavi ga na miru. Daj mi tu pelenu.
Moja Mare. Ljube moja. I sa materon priča ka i s menon. Tiho i mirno. Punica je začepila, mali i dalje plače.
Ššššššššššš…lipi moj veliki dečko…aj, strpi se malo, znan da ti ovo smeta, al moramo…evo, sad će mama, samo čas…
Traje to presvlačenje desetak minuti. Skuva san kavu, ja i punica sidimo uz pune čikare i šutimo. Evo je, ka da ima neku čaroliju, ili šta ja znan šta, uspila je presvuć i umirit maloga. Sidi joj u krilu, glavu je naslonija na njena prsa i prebire prstiće. Presta je plakat, iako još malo trza tilon i glavon. Dobro je, bit će dobro. Možda i zaspi. I ja bi onda moga ić leć, jebate, šta bi to bilo dobro. A u kurac!
Evo me, došla san doma! Mamaaaaa, ima li šta za izist?