Razdvajam se
na vruće i hladno,
uzdrhtalo i smireno.
Razdvajam se od noći,
grumena nebeskog ćilibara,
očiju staklenih poput mjesečeva kamena
na dnu bistrog potoka.
Tutnje u njima noćne kiše.
Postajem ona
što dahom pomiče rub života
preko zasnježenih otoka,
gdje oblaci prolaznost miluju svojim sjenkama.
Postajem ona
što tumara šumama,
i promatra ptice
i čuje,
pjevušenje sičušnih pčela na livadama
dok skupljaju med otrovnih daljina.
Razdvajam se
od tijela prepunog otrovnog nektara.
Udisaja i izdisaja,
tihog i neprimjetnog,
bezumlja nezainteresiranosti,
zaglušujućeg cijepanja svijeta
pod zatutnjalim nebom raspršenih zvijezda.
U snu izlučujem zlo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.