PROMOCIJA KNJIGE CHANTAL AKERMAN MOJA MAJKA SE SMIJEPozivamo vas na predstavljanje hrvatskog izdanja knjige Chantal Akerman Moja majka se smije (2025).
Izdavač knjige je udruga Bijeli val, a dizajn potpisuje Dejan Dragosavac Ruta.
Na predstavljanju knjige govorit će urednica knjige i kustosica Dina Pokrajac, prevoditeljica Milena Ostojić i profesorica Leonida Kovač.
RASPORED PROGRAMA
Petak 13. 3. 2026., Dokukino i Galerija na katu (KIC), Preradovićeva 5, Zagreb
19.00 h predstavljanje video-instalacije Moja majka se smije, preludij (Chantal Akerman, 2012, 27'16''), Galerija na katu, Preradovićeva 5
19.30 h predstavljanje knjige Moja majka se smije (Chantal Akerman, Bijeli val, 2025., prev. Milena Ostojić)
20.30 h projekcija filma No Home Movie (Chantal Akerman, 2015, 115')
O knjizi:
Redateljici Chantal Akerman 2013. umirala je majka. Doletjela je iz New Yorka u Bruxelles kako bi se brinula za nju, a između odijevanja, hranjenja i stavljanja u krevet, napisala je ovaj kratki roman. Pisala je o svom djetinjstvu, bijegu njezine majke iz Auschwitza, o kojem nikad nije pričala, problemima u odnosu sa svojom djevojkom C., svom strahu što će učiniti kad joj majka umre. Između tih nesavršeno savršenih fragmenata zapisa o vlastitom životu smjestila je fotograme iz svojih filmova. Moja majka se smije dnevnička je destilacija tema kojima se Akerman bavila tijekom svog kreativnog života i izlaganje najjednostavnije i najkompliciranije ljubavne priče od svih: one između majke i kćeri. U maniri svojih „hiperealističnih“ filmova Akerman piše ove memoare buntovnim i eksperimentalnim stilom koji svojom jednostavnošću, repeticijom i oskudnom interpunkcijom asocira na Gertrude Stein a ostali književni srodnici koje priziva su Dnevnik korote Rolanda Barthesa i Vrlo blaga smrt Simone de Beauvoir. Praktički svi njeni filmovi koji govore o licima, ujedno su i filmovi u prvom licu. Ali govoriti u prvom licu ne znači biti narcisoidan, već dijeliti sa svima ono najdublje i najintimnije. Ova priča o majčinstvu, paradoksu bolesti i jezika nastala je gotovo istovremeno kad i njezin posljednji film No Home Movie. No bilo bi pogrešno u njima iščitavati elaboriranu suicidalnu poruku. U pitanju je važan dokument za daljnju recepciju i interpretaciju opusa Chantal Akerman koji produbljuje mnoge kompleksne niti koje čine tkanje njezinih filmova.
Chantal Akerman (1950-2015) bila je belgijska redateljica, scenaristica, glumica i producentica, umjetnica i profesorica filma. Imala je samo 18 godina kada je snimila svoj prvi film, Raznesi moj grad (1968), koji je zahvaljujući svom crnom humoru i anarhičnoj energiji postao antologijskim ostvarenjem kratkog metra. Nakon toga snimila je još četrdesetak filmskih i TV radova različitih vrsta, žanrova i formata, u rasponu od strukturalističkih i epistolarnih eseja pa sve do mjuzikala i slapstick komedija. Njezin najpoznatiji film, Jeanne Dielmann, 23 Commerce Quay, 1080 Bruxelles (1975), često se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena, a uvrštava ga se među pionirske uratke feminističkog filma i estetike slow cinema. Akerman je samouka redateljica: filmsku akademiju INSAS u Bruxellesu napustila je nakon svega tri mjeseca studija, a svoje formativne godine provela je u avangardnim i modernističkim krugovima New Yorka 1970-ih. Njene filmove karakteriziraju reducirani filmski jezik i stilski minimalizam, korištenje trajanja kao izražajnog sredstva, opservacijske metode snimanja te fluidan odnos prema identitetu i seksualnosti.
Chantal Akerman: Moja majka se smije, preludij
Otvorenje 13. 3. u 19 h | Galerija na katu (KIC), Preradovićeva 5, Zagreb
(2012., video-instalacija, boja, zvuk, u petlji, 27'16'')
Zvuk: glas Chantal Akerman koja na engleskom čita odlomak iz svoje knjige Moja majka se smije (Ma mère rit, izvorno objavljeno na francuskom, izdavač Mercure de France, biblioteka “Traits et portraits”, Pariz, 2013.)
režija: Chantal Akerman
montaža slike/zvuka i prostorna koncepcija : Claire Atherton
Zahvaljujemo Chantal Akerman Foundation i Marian Goodman Gallery.
Moja majka se smije, preludij je performativno čitanje bazirano na knjizi Moja majka se smije Chantal Akerman. Kći poljskih Židova koji su preživjeli Auschwitz i pronašli utočište u Belgiji, Akerman je od samog početka bila opsjednuta prostorom doma te je oduvijek tragala za osjećajem „pripadanja“ iako je često izjavljivala kako nigdje ne pripada. Njena emocionalna kartografija podrazumijevala je napetost između apstraktne evokacije i konkretnih elemenata svakodnevice. Dom je pak utjelovljivao središnjicu njene prakse - drevni a opet iznimno moderan pojam koji je u mnogim njenim filmovima postao poprište za ultimativni teatar samoće.
Izložba je otvorena do 27.3.2026.
No Home Movie, r. Chantal Akerman, Belgija, 2015, 115'
(jezik: francuski, engleski, španjolski / titlovi: hrvatski)
“Ovaj film je prije svega o mojoj majci koja više nije s nama. O ženi koja je 1938. godine iz Poljske došla u Belgiju, bježeći od nasilja, progona i rata. I o ženi koju vidimo isključivo unutar njenog briselskog stana. Film o današnjem svijetu u pokretu koji moja majka ne vidi.” (Chantal Akerman)
Posljednji film Chantal Akerman u isto vrijeme je izrazito trezven i duboko dirljiv portret majke, poljske Židovke koja je preživjela Auschwitz i bolovala od kronične anksioznosti. Akerman je snima u posljednjim mjesecima života, koji se uglavnom svode na vrijeme provedeno u njenom briselskom domu. Ispod naizgled uobičajenih, svakodnevnih razgovora snimanih “kućnom” kamerom niske rezolucije, Skypeom ili mobitelom izvire bujica emocija koja upućuje na svu kompleksnost odnosa majke i kćeri. Akerman tako spojem fikcije, adaptacije, dokumentarnog i film-eseja stvara i specifičan dijalog s najznačajnijim punktovima vlastite filmografije, bilježeći još jednom mirnu rutinu nevidljive žene, ovaj puta osobnije no ikad.
