Impuls poezija špancira 2026. – večer poezije, glazbe i susreta | srijeda, 26.8.2026. u 20:00

Udruga Ritam misli i ove godine u sklopu Špancirfesta priprema posebnu večer posvećenu poeziji, glazbi i susretu pjesnika.

Impuls poezija špancira 2026. održat će se u srijedu, 26. kolovoza 2026. s početkom u 20 sati, u atriju Franjevačkog samostana u Varaždinu, s ulazom iz Uršulinske ulice 4. U slučaju kiše program će biti održan u Franjevačkoj crkvi, crkvi sv. Ivana Krstitelja.

Ovogodišnje izdanje donosi susret s istaknutim pjesnicima iz Hrvatske i Slovenije, ali i s jednim od najprepoznatljivijih kantautora ovih prostora – Vladom Kreslinom.

Vlado Kreslin – riječ koja pjeva

Vlado Kreslin već više od četiri desetljeća zauzima posebno mjesto na glazbenoj i kulturnoj sceni regije. Njegovo stvaralaštvo povezuje poeziju, glazbu, tradiciju i suvremeni kantautorski izraz, a njegove su pjesme odavno prešle granice Slovenije.

U Varaždinu će predstaviti i svoju pisanu riječ, ali će publika imati priliku uživati i u njegovoj kantautorskoj glazbi. Kreslinov nastup bit će tako svojevrstan susret pjesme koja se čita i pjesme koja se pjeva.

Sanja Baković – poezija koja izlazi među ljude

Gošća večeri bit će i Sanja Baković, hrvatska pjesnikinja, novinarka i promotorica suvremene poezije. Osim vlastitim pjesničkim stvaralaštvom, značajno doprinosi književnoj sceni organiziranjem i vođenjem pjesničkih tribina, susreta i festivala.

Pokrenula je projekt „Odvalimo se poezijom“, kojim poeziju približava široj publici, a godinama sudjeluje u organizaciji književnih programa u Zagrebu i na Braču.

Od Franje Asiškog do suvremenih pjesnika

U program će publiku uvesti fra Milan Krišto, gvardijan Franjevačkog samostana u Varaždinu, stihovima Franje Asiškog, čime će se prostor samostana ispuniti riječima koje stoljećima povezuju duhovnost, jednostavnost i ljubav prema svijetu.

Potom će se poezijom „prošpancirati“ pjesnici koji dolaze iz različitih krajeva Hrvatske i Slovenije. Varaždinskoj će se publici predstaviti Jagoda Vičević iz Čakovca, Breda Slavinec iz Maribora, Sanja Lovrenčić iz Zagreba, Kristina Špiranec iz Bedekovčine i Branka Kamenšek iz Kamnika.

Bit će to večer različitih pjesničkih glasova, poetika i iskustava, povezanih zajedničkom željom da poezija izađe iz knjiga i susretne se sa svojim čitateljima i slušateljima.

Zaustavite se na tren

U vremenu u kojem se sve događa brzo, Impuls poezija špancira 2026. poziva na zaustavljanje.

Na nekoliko trenutaka zastanite, poslušajte riječ, prepustite se stihu i glazbi te dopustite da vas poezija povede nekim drugim, tišim i dubljim putovima.

„Zaustavite se na tren, uronite u poeziju i glazbu i budite dio čarolije“, poručuju organizatori i voditelji programa Edita Kutnjak Zlatar, Ljubica Ribić i Milan Novak.

IMPULS POEZIJA ŠPANCIRA 2026.
Srijeda, 26. kolovoza 2026. | 20:00 sati
Atrij Franjevačkog samostana, Uršulinska 4, Varaždin
U slučaju kiše: Franjevačka crkva – crkva sv. Ivana Krstitelja

Ulaz je slobodan.

Zoran Hercigonja | Amir Kapetanović: Tanka opna sna

 

HERBARIJ PROLAZNIH TRENUTAKA

Na prvi pogled „Tanka opna sna / A Thin Film of Sleep“ Amira Kapetanovića ne djeluje kao zbirka pjesama i proznih minijatura, nego kao laboratorij hipersenzibilnog opažanja u kojem se svaka riječ ispituje pod povećalom vlastite prolaznosti. Već naslov sugerira da se ne radi o snu, nego o njegovoj ovojnici; o onom tankom sloju između svijesti i zaborava gdje se stvarnost još nije odlučila hoće li ostati stvarna ili će skliznuti u uspomenu. Upravo na toj klimavoj granici Kapetanović gradi svoju poetiku. Tanka, haiku, haibun i kratka proza ne predstavljaju zasebne književne forme, nego fragmente jednog te istog pogleda na svijet koji očajnički pokušava zadržati trenutak prije nego što se raspline u prazninu.

Kapetanović ne piše o svijetu nego o njegovim odjecima. Priroda nije priroda, kiša nije kiša, drvo nije drvo; sve je tek povod unutarnjem monologu koji se skriva iza prividne jednostavnosti. Upravo zbog toga zbirka ostavlja dojam da se manje bavi životom, a više njegovom meditativnom rekonstrukcijom. Kao da autor svaku pojavu najprije sterilizira od grubosti svakodnevice, a zatim je polaže na bijeli stol vlastite kontemplacije gdje se promatra iz svih mogućih kutova dok ne izgubi vlastitu spontanost.

Stih i proza doista dišu pod istim nebom, ali ne istim plućima. Haiku i tanka funkcioniraju poput kratkih udisaja svijesti, gotovo refleksno, dok prozne minijature neprestano osjećaju potrebu objasniti ono što je pjesma već rekla šutnjom. Tako nastaje zanimljiva napetost između istočnjačke discipline prešućivanja i zapadnjačke potrebe za tumačenjem. Ondje gdje bi jedna slika bila dovoljna, autor katkad dodaje još jednu, pa još jednu, kao da ni sam ne vjeruje vlastitoj tišini.

Kapetanovićev stil začudno je očišćen od svake retoričke razmetljivosti. Rečenice i stihovi djeluju gotovo asketski, lišeni ukrasa koji bi odvlačili pogled od sitnog detalja. Međutim, upravo ta dosljednost postaje dvosjekli mač. Kada se čitava zbirka gradi na istoj mjeri suptilnosti, ista suptilnost postupno otupljuje vlastiti učinak. Čitatelj više ne zastaje pred tišinom jer zna da će ga iza svakog teksta dočekati ista pažljivo odmjerena kontemplacija.

Najveći paradoks zbirke upravo je njezina ljepota. Toliko je brižno oblikovana da katkad ostavlja dojam staklenika u kojem su i osjećaji uzgojeni pod kontroliranim uvjetima. Sve je na svome mjestu: ritam, slika, tišina, praznina između riječi. Nedostaje tek poneka pukotina kroz koju bi ušao nepredvidivi život.

U konačnici „tanka opna sna“ djeluje poput albuma sjećanja koji nije sastavljen od fotografija nego od treptaja svijesti. Ne pokušava ispričati priču nego oživjeti stanje duha u kojem se svijet još uvijek može promatrati bez buke. Problem nastaje onda kada se zadržavanje pretvori u oklijevanje. Trenutak koji autor želi sačuvati počinje se rastezati preko vlastitih granica, pa umjesto živog iskustva ostaje njegova estetski besprijekorna preparacija. Kao tanka opna na površini sna, zbirka fascinira vlastitom krhkošću, ali istodobno ostavlja dojam da se previše boji dodira sa stvarnošću kako se ne bi rasprsnula zajedno s iluzijom koju toliko pažljivo njeguje.

Knjiga generala Ivice Primorca proglašena najboljom na natječaju „Bili smo prvi kad je trebalo“

Na ovogodišnjem tradicionalnom književno-publicističkom natječaju za najbolju knjigu na temu Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države pod nazivom „Bili smo prvi kad je trebalo“, prvu je nagradu odnijelo iznimno publicističko djelo „Kad istina progovori – Svjedočanstvo hrvatskoga generala“, autora generala Ivice Primorca.

Ovaj prestižni natječaj, pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja RH,  već godinama organizira Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata. Na ovogodišnji natječaj pristiglo je ukupno 17 knjiga, što svjedoči o velikom interesu i trajnoj potrebi za dokumentiranjem povijesti. Sam cilj natječaja je da prije svega o tim sudbonosnim ratnim danima pišu i objavljuju sami neposredni sudionici događanja, kako se pretrpljene žrtve, herojstvo i povijesna istina nikada ne bi zaboravili.

Samo priznanje pobjedniku sastoji se od Velike zlatne plakete – Bili smo prvi kad je trebalo, a lani je ova prestižna nagrada bila dodijeljena autorima Miljenku Brekalu i Stjepanu Adaniću za knjigu „Varaždinska kronika Domovinskoga rata“.

Odluku o ovogodišnjem laureatu donio je sedmeročlani žiri sastavljen pretežno od hrvatskih branitelja, koji je uz glavnu nagradu posebno pohvalio i knjige drugih istaknutih autora: „Stršljen“ Dragice Zeljko Selak, „Ruševine snova“ Zdenke Čavić,  „Da se ne zaboravi“ Zdravka Senčara, „Moj i tvoj Vukovar“ Adrijane Marić, „Neka zori Sjeme slobode“ Joze Klarića-Klaje te „Žuta bubamara“ Maje Vidaković.

Stručni žiri ocijenio je Primorčevu knjigu najboljom prvenstveno zbog njezine autentične povijesne težine, dokumentirane točnosti te neprocjenjive vrijednosti za razumijevanje zbivanja na ključnim bojišnicama. Kao visoki časnik koji je obnašao zapovjedne dužnosti u HOS-u, HVO-u i Hrvatskoj vojsci, general Primorac donosi dragocjen uvid iz prve ruke o operacijama i političkim procesima s početka devedesetih, uspješno dekonstruirajući nametnute povijesne mitove i geopolitičke narative o ratu u Bosni i Hercegovini. Njegovo svjedočanstvo nudi hrabar pogled na zakulisne igre, pravedno valorizira ulogu običnih branitelja i dragovoljaca, te istovremeno progovara o temama o kojima se predugo šutjelo, poput postratne detuđmanizacije i selektivnog prikaza dokumenata.

Zahvaljujući institucionalnoj potpori i pokroviteljstvu ministarstva, ova nagrađena knjiga postaje trajna brana protiv zaborava i nezaobilazan putokaz za buduća znanstvena istraživanja Domovinskog rata, a svečana dodjela priznanja bit će upriličena početkom jeseni u Zagrebu.

UHBDR91.