Darija Žilić | Popodne

Ja sam tvoja kći

I moje je srce premošteno

Premosnicama

Nevidljivim koncima koji

Spajaju ranu od rane

I sve je zacijelilo.

Svi otisci gmazova nestali

I svi kotači kočija koje ne

Vidim, život nosi otiske

Opušaka na plećima

I mirni dodir ruku

Uzimaju, uzimaju

Ali ti si sve nadmudrila

Slušam otkucaje srca

Očevo i tvoje

I spajam u jednu pjesmu

Gašenja naspram klanovskih

Priča i svega ružnog oko nas

Ja sam tvoja kći i ničeg se

Ne bojim, kad gledam ispod

Očiju očnjake i kad vidim cvijeće

U rukama, stide nas se nekad,

A nekad nas uzdižu, mi smo

Svoje. I lice bakino žuto

U davnom lijesu sad je živo

I čitav svijet je živ u lutnji

Pjesmi koju prepoznajemo

Začas.

HDKDM | 17.travnja 2026. odabrana je najbolja zbirka pjesama za djecu i mlade "Kitica"

 

Božica Jelušić | Putnik na kraju vremena

Možda se stvari nisu desile baš kako želiš:

Ostat će mrlja na bijelom pokrivaču od lana.

Od najboljeg će vina nastati bljutav kiseliš,

Past će usred oluje s hrasta najljepša grana.

Možda su sve te škole bile za druge školarce,

I imale su smisla za neke vijuge pliće.

Tebe su čekale male slasti za samotarce,

Gorkost, što se ponekad s kapljom meda prepliće.

Ponekad ti loše vidiš ili pak kasno saznaš:

Šareni tvoji baloni previsoko odlete.

U magli puteve neke nesigurno razaznaš;

A ljubljeni se rijetko darova nečujnih sjete.

Prođi kroz polje ječma, kad od tuge ublijediš,

Zadaće pamćenja dobrog u povjerenju zadaj.

Možda te nikad neće vidjeti koliko vrijediš,

Al' ti se ipak nadaj, nepokolebljivo nadaj.

Julije Jelaska | Mi praoci svete zemlje

Mi praoci svete zemlje

Nikada nećemo zaboraviti

Svoje sinove ratnike svjetla

Koji počivaju u zvijezdama... 

Vi naši ratnici svjetla

Sinovi Slobode

Nikada vas neće

Zaboraviti - Domovina! 

Mario Kovač | Kamen

Preci moji 

Što me niste načinili

Od kamena

Kamen srce nema

Što tuđu studen ćuti

Kamen nema čežnju

Da u njoj sagori

Kamen ne možeš prodati

Jer ga nitko ne želi

Kamen nit´cvili nit´se hihoće

Kamen ne rađa stihove

Kamen ne živi

Kamen ne umire

I sva je strahota kamena

U njegovu izobličenu licu

I oku što nazire tek ravnodušnost svijeta

I sljedeći naraštaj opačine

Oko sklapa vjeđu

Kamen je umoran 

Kamen sniva

Kamen je spokojan