Lada Franić | Dar

Dao si mi

dah i duh

dao svjetlo

koje ne gasne

mi se ne moramo

sresti

nama ne trebaju

susreti

mi smo prožeti

moja krhkost je s Tobom

oduvijek

susret ne postoji

jer to je putovanje i

prožimanje

od postanka

nestanka ne može biti

svjetlost koja

mi je

udahnta

u

krhkost

tijela

i duha

jača je

od

tame

Zoran Hercigonja | Noir moment

Te večeri bilo je kao u kakvom noir filmu, izražaju poslijeratnog njemačkog ekspresionizma. Kišilo je iznenađujuće uporno za jesen koja se na prvi pogled činila umilnom i pitomom. Ulice su tamne, osvjetljene slabom žutom svjetlosti uličnih ferala.  Što drugo očekivati od stare jezgre pomalo oronulog grada. Sišao sam s uspinjače na mokar pločnik bez kišobrana i previše očekivanja.

Svjetlost se odbija od mutnih pločnika i klizavih pješačkih prijelaza. Zgrade su sive, tmurne, lomne u crnim sjenama stopljenim s okolnim mrakom. Vrijeme ne postoji ili neprimjetno. U toj monokromatskoj kišnoj večeri gdje se slučajni prolaznici potpuno incognito odbijaju i povremeno izdvajaju iz sjena, jedino su svjetla semafora davala treperavi, relativizirani, trodimenzionalni prikazu boja u dimenziji crvene, narančaste i zelene boje. 

Te večeri kao glumac tajanstvenog izgleda i namjera u šeširu i kišnom mantilu, odlučio sam je posjetiti miran i bez previše bilo kakvih očekivanja. Bilo mi je žao napustiti prizor noir večeri odlaskom u njezin stan, a opet vuklo me nešto nejasno i potencijalno opasno. Namjere su bile čiste, a želje pomalo nastrane. 

Unutrašnjost stana bila je nešto toplija i ugodnija od ulice. Bez mantila i šešira koje sam ostavio u hodniku, osjećao sam se ravnodušno kao u posjeti nekom muzeju, nečem što se nekad koristilo, a danas samo stoji u vitrinama bez previše senzacionalističkog šovinizma. Nakon nekoliko satnog, bezuspješnog  kartanja gdje je svaka partija bila izgubljena zbog kadriranja fokusom koncentracije na nju i njezinu živu pojavu; na nju i na našu zajedničku prošlost, nisam mogao gledati racionalnom kombinatorikom već emocionalnom progresijom koja je svakog trenutka postajala sve veća u eksponencijalnom rastu. 

I… dogodilo se.

Partije karata su bile izgubljene, ali partija naših sljedećih ispisanih radnji upravo je dobivena. Zaključaj vrata, priguši svjetla, približimo duše, a otjerajmo sjene. Tako je nečujno vrištalo iz nas. 

I…dogodilo se. Bili smo tu u bikromatskom iskustvu. Poput otvorenog diptiha u prostoru tišine koja želi još zabranjenih iskustava, zijevala je zadovoljena naša pomama i sila rekonvalescentnog ega.

Da. Spojili smo naše povijesti i prošlosti, tuge i užase, strahove i mitove. A onda, uslijedilo je naglo triježnjenje i buđenje. Nateklih iskustava odlučili smo se praviti da se ništa posebno nije dogodilo. Ali ipak dogodilo se nešto posebno. I neka tako i ostane: posebno. 

Išuljao sam se bez pozdrava i ispraćaja gmižući zidovima hodnika i ulica kao sjena upravo slijepljena s mrakom kišne noći. Sramežljivo sam se potucao pod dokonom kišom onako umoran i samozadovoljan znajući da je ova noć još jedna u nizu vječnosti koje traju i nikada ne umiru. Sjeo sam u uspinjaču sa  sigurnošću da je to novi početak nečeg puno stvarnijeg i složenijeg nego što je ovo dosad bilo.

Stvarnosti su različite, a životi prekratki da se u njima lome samo gubici i tuge.

Svjetski dan haiku poezije | 17.4.2026. Gradska knjižnica Oroslavlje

 

Tribina Bez cenzure: srijeda, 15.4.2026., 16:30 sati, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića

 

Odlukom Vijeća Svjetskog festivala animiranog filma - Animafesta Zagreb, dobitnica ovogodišnje Nagrade za životno djelo je britanska autorica animiranih filmova Joanna Quinn

 

Joanna Quinn (1962.) otkrila je animaciju tijekom studija grafičkog dizajna na Middlesex University u Londonu. Njezin diplomski film Girls Night Out (1987.), duhovit i subverzivan odgovor na mačizam te slavlje ženske seksualnosti, predstavio je publici lik Beryl i osvojio tri glavne nagrade na festivalu u Annecyju, čime je započela njezina iznimna autorska karijera. Prepoznatljiv i nezaboravan lik Beryl postao je središte još dvaju filmova – Body Beautiful i Dreams & Desires – Family Ties – dok su teme rodne politike, društvenih pritisaka i fascinacije tjelesnošću postale trajna obilježja njezina rada. Film Britannia (1993.) dodatno je učvrstio njezinu reputaciju snažnom kritikom britanskog imperijalizma, a najnoviji film Affairs of the Art (2022.) donio joj je, zajedno s dugogodišnjim suradnikom Lesom Millsom, nominaciju za nagradu Oscar. 

Filmovi Joanna Quinn osvojili su brojne međunarodne nagrade, uključujući četiri nagrade BAFTA, tri nagrade Emmy te dvije nominacije za Oscara. Uz autorski rad, Quinn je i predana edukatorica te dobitnica počasnih doktorata triju britanskih sveučilišta, kao i počasna članica Royal College of Art u Londonu.

Nagrada za životno djelo Joanni Quinn bit će uručena 8. lipnja na svečanom otvorenju Svjetskog festivala animiranog filma - Animafesta Zagreb 2026.