Nena Miljanović | In memoriam: Tomislav Dretar 1945. - 2026.

Poslednji pozdrav mom dugogodišnjem fb prijatelju i kolegi po književnom peru, Tomislavu Dretaru.

Bio je jugoslovenski, hrvatski, bosanskohercegovački, francuski, romski i belgijski pjesnik, pisac, profesor, naučni istraživač, prevodilac, književni kritičar, novinar, animator kulture, izdavač, političar...

Rođen u BiH, zalagao se za njeno jedinstvo i necepanje devedesetih i zbog pretnji atentatom zbog toga, uz pomoć UNPROFOR-a prebačen je u Belgiju gde je dobio azil i članstvo u Savezu Književnika Belgije, i tamo živeo i radio do smrti.

Mir duši njegovoj i saučešće porodici prijateljima i kolegama pesnicima.

Zbogom prijatelju, veliki pesniče i velika ljudska dušo.

Ispraćam te pesmom iz tvoje knjige "BOL, CIGANSKA RAPSODIJA", jer i sama imam svoju objavljenu knjigu poema na ciganske teme, za koje si mi odao priznanje!

N e n a ***

CIGANSKA FUGA - autor Tomislav Dretar

"Toplu si mi postelju pripremila

majko najbrižnija od svih majki

Toplu postelju prostrla si mi

Toplu postelju od Aljaske do Bengala

Toplu postelju od najmekšeg perja

Da utonem u san Da utonem u san

Da sanjam da sanjam

Da sve ovo bude samo običan san

Da su mi u Rumunjskoj noge lomili

Da su me u Njemačkoj kao zvijer odstrijelili

Da sam u Jasenovcu bio na križ razapet

Da sam u Trstu bio na tržnici prodan

Toplu si mi postelju pripremila

Da utonem u san Da utonem u san

Da sanjam da sanjam

Da sve ovo bude samo običan san"

Sve reakcije:

Darija Žilić | Ljetno jutro

U ovim ljetnim jutrima

Polako brišem suvišna

Slova, dodajem ime

Prevoditelja, unosim

Sitne promjene u

Sintaksu rečenice

I dodajem vodu pticama

Ispod grma napola

Sprženih ruža da

Umanjim bar malo

Štetu od vrućine.

Pojest ćemo komade

Svježih lubenica

Popodne

Dovršiti tekstove

I onda sve te sjemenke

Baciti na suho tlo,

Iz ničeg uvijek nešto

Sazori, ako je prisutna

Ljubav. Samo to.

Sve reakcije:

Zorica Antulov| Kavanska

"Pati bez suze, živi bez psovke,

i budi mirno nesretan."-

to reče pjesnik star i znamenit

i trgne jednu za dobar dan.

Nas dvoje - ljudi od kavane-

sjedimo tako- gubimo dane.

Nekad u Kavkaz- češće u Blato,

on drmne drugu, ja makijato.

Stari moj bard je, puno mi znači,

al ne znači da u svem slažem se s njim. 

Približim stolac još bliže k njemu

 jer želim da me čuje moj Tin.

Šapnem mu:  - Tine,

vjetru života podat se pjanom

ponekad moram, ko kakav list,

al kad me gorkom snu zločest preda

pružit ću njemu ja srednji prst.

"Tvrda ti pamet", kori on mene,

(al ipak znam da sam voljena).

Namigne pjesnik, milo me gleda,

a ja mu sjedoh uz koljena.

- Igračka vjetra ne želim biti,

mada sam cvijet bez korijena,

baš kao vjetar ja život volim

i kad mu vir je sudbina.

Suze su melem kad vir te vije

i tama kad ti priprema kraj,

psovka je nekad zavoj za rane

prepreka nije za put u raj.

"Leti k’o lišće što vir ga vije,

za let si, dušo, stvorena;

al pazi da ti ne slome krila

kad od sna budeš umorna."-

to reče  bard moj, nakrivi šešir

(možda sam malo mu zamorna?)

Rekoh mu - Tine, zbilja te volim,

ti moj si idol , moj dragi bard.

Volim tvoj šešir i um tvoj moćan

kavane tvoje, cijeli tvoj gard.

I znam da nekad „pustiti“ moram,

a tad nek vije bilo kud,

al čim se malo sastavim opet

izazvat ću život  - dobar il hud.

"E luda glavo ...", moj Tin će na to.

(Nemam što reći pa slegnem samo)

Već mu je dosta pa šuti zato.

Tad  drmne treću, ja makijato.

Saša Mikić | Zen osjećaj

Mjesec mi je poslao telegram u obliku stare limenke sardina,

unutar nje, poruka: „Vrijeme je da se prestaneš igrati s vlastitim sjenama.”

Patka u letu prodaje smijeh na kilograme

iz poderane torbe od oblaka.

Nudi mi utjehu u rinfuzi,

i pita: „Jesi li danas dovoljno čudan za mene?”

Dok komadić kruha u mom želucu igra rulet s mojim umornim mislima,

čuvar prijelaza mi šapće javnu tajnu:„Danas ćeš svoje pogreške pretvoriti u ples!”

Šalica čaja reče da imam previše planova.

Uzdahne i prospe malo poslijepodneva po stolu.

Sada sjedimo zajedno i brojimo oblake.

I oni broje naše vrline.

U meni se budi zen- osjećaj, prihvaćam kaos bez borbe.

Svijet je tu, apsurdan i besmislen, tužan i smiješan, i sve je u najboljem redu...

Milkica Ursa | Gdje su moje sretne pjesme?

Ostale na otoku ispresijecanom kućama,

u vrtovima sukulenata,

lomu vala,

mjesnom govoru  ikavice:

„misili gnjilu za lopiž“.

Ostale u jordanskoj pustinji

na vedrom licu beduina,

na grbi deve Delàle,

između oaze, sirotinje i drevne Petre.

Na balkonu u Barceloni

šarolikosti tržnice La Rambla,

u tajlandskim hramovima,

u kršu i kamenu mojih predaka,

u slavonskoj melankoliji, zagrebačkom sivilu.

Ali misli se lijepe za prizor čovjeka kojeg sahranjuju.

Hoće li ga poleći u more, zemlju ili je već pepeo?

Je li prespavao život ili ga je živio?

Između slika svijeta lutaju moje sretne pjesme.