Nakon pomnog stilskog promatranja, uz pomoć vrsne filologinje,
otkrio sam, napokon, da sam pravi šampion incipita:
naslovi su mi prodorni, stihovi pasji i oštri,
i jedni i drugi služe da ugrizu stražnjicu tim lutkama na uzici,
a da se ne slome, cinična prijateljica Carla De Angelis me grdi
kad koristim proste riječi, u modernoj Arkadiji stražnjice se cijene,
guzice još nisu prošle carinu (zamišljam guzicu na granici:
«Imate li što za prijaviti?» «Prrrrr», odgovor koji bi pošteni građanin
trebao dati na svakom parlamentarnom aktualnom satu).
Zatvorena zagrada.
Pjesme sa zagradama imat će filološko značenje,
imat će nit logike (filo logico), feeling logike, u stilu zatvaranja publike
izvan stranice ili van kućnih vrata, ne moramo ih zadovoljiti,
uostalom, danas nam čitatelj ionako ne jamči koricu kruha,
pa se ja specijaliziram za incipite, lansiram naslov, a promatrač nek' se snalazi,
tako štedim na papiru, tinti i troškovima pisača,
naslovi poput Od eura do neuro, Vate vobis, ili Kinez izboden nožem: to je žutilo (krimi-slučaj),
ni sam se Hemingway ne bi upucao u usta da je imao stanku,
zapravo, sam se Hemingway ne bi upucao u usta da je imao kakav predah,
možda pišući isključivo incipite, uživajući u muci čitatelja koji je u pat-poziciji.
Ukratko, šampion incipita sličan je uzorku urina,
oba se analiziraju, jedan s GC/MS-om, drugi s vazelinom,
nije me majka krivo savjetovala - dok sam bio dječak- da nađem kakav zanat,
ne studiraj!, nikad ne bih bio prisiljen darovati stražnjicu
kritičarima, direktorima tvrtki ili mornarima iz škropionice,
pjevati izvan zbora, pišati izvan vate (poete),
jer Ambra popizdi ako nađe obojene kupaonske pločice.