Sven Adam Ewin: Gdje spavaju leptiri
pitam ninočku vasiljevnu
mila
je li to bio lastin rep?
pa kamo nestade a na te je sletio spustio se niz grlo u njedra dalje ne znam
za njim je bilo doletjelo
golemo jato sitnih leptira plavaca
preko milijun i pol jedinki izbrojio sam
gdje su oni reci mi
nisu mogli nestati tek tako
ninočka vasiljevna je moja zamrznuta djevojka iz sibira
i uvijek zabaci kosu preko ramena
prije nego mi odgovori
svene dušo
oni dijele pećinu sa vampirima
san njihov čuva svetac razapet na ulazu
on je iz roda jesusa eroticusa i ima kožicu između prstiju
kao svi jesusi i on je raspet i čuva pećinu
od tvojih vibrantnih migracija unutra-van
migracija sitnih plavaca? pitam
migracija sitnih plavaca kaže ninočka
uostalom mislim da je ninočka vasiljevna luda
jer dok sam unutra i dok mirujem
razapeti sin nebeskog leptira
sedam puta sklopi krila na molitvu čega se boji?
a zna
da ja neću izaći dok se pod sibirom
ne zatrese deset mercallijevih skala elementarne strasti
Rikard Dimić: Gdje spavaju leptiri
ja sam hladni parnasius
grubih krila
u snježnim visinama
gdje ni orlovi više ne lete
moj zamah uzrokuje oluje
na tvojim obalama
koje skrivaš osmijehom
pod crvenim velom
ti si nježna urania
što leprša kroz
aveniju baobaba
na drugom kraju svijeta
sjajiš na noćnom nebu
modro plavom
kad su ti krila zarita
pod moja rebra
sleti na hladan mramor
poljubi kamene usne
rastrgaj novinske članke
koji govore
što se dogodilo na današnji dan
dok si bila samo kukac
sačinjen sam
od strahova putnika
čeznutljivih sjećanja smrznutih
za svojim voljenima
moji snovi su u
starim slikama
koje nose uz srce
i pogledaju u posljednjem trenutku
kad sanjam
kristali ti padaju pod noge
grlim te krilima
namjesto kojih stoje ruke
sjedim pognute glave
kao anđeo koji te čuva na zemlji
tvoj svod pod stijenama
tvoj sjever
kad sanjam
upijaš zvijezde
udišeš strast
treperiš
šapućeš mi..
što sve tvori moje snove
od čega su sazdani tvoji?
