Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 30. lipnja 2026.

Nena Miljanović | In memoriam: Tomislav Dretar 1945. - 2026.

Poslednji pozdrav mom dugogodišnjem fb prijatelju i kolegi po književnom peru, Tomislavu Dretaru.
Bio je jugoslovenski, hrvatski, bosanskohercegovački, francuski, romski i belgijski pjesnik, pisac, profesor, naučni istraživač, prevodilac, književni kritičar, novinar, animator kulture, izdavač, političar...
Rođen u BiH, zalagao se za njeno jedinstvo i necepanje devedesetih i zbog pretnji atentatom zbog toga, uz pomoć UNPROFOR-a prebačen je u Belgiju gde je dobio azil i članstvo u Savezu Književnika Belgije, i tamo živeo i radio do smrti.
Mir duši njegovoj i saučešće porodici prijateljima i kolegama pesnicima.
Zbogom prijatelju, veliki pesniče i velika ljudska dušo.
Ispraćam te pesmom iz tvoje knjige "BOL, CIGANSKA RAPSODIJA", jer i sama imam svoju objavljenu knjigu poema na ciganske teme, za koje si mi odao priznanje!
N e n a ***
CIGANSKA FUGA - autor Tomislav Dretar
"Toplu si mi postelju pripremila
majko najbrižnija od svih majki
Toplu postelju prostrla si mi
Toplu postelju od Aljaske do Bengala
Toplu postelju od najmekšeg perja
Da utonem u san Da utonem u san
Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san
Da su mi u Rumunjskoj noge lomili
Da su me u Njemačkoj kao zvijer odstrijelili
Da sam u Jasenovcu bio na križ razapet
Da sam u Trstu bio na tržnici prodan
Toplu si mi postelju pripremila
Da utonem u san Da utonem u san
Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san"
Sve reakcije:

Darija Žilić | Ljetno jutro

U ovim ljetnim jutrima
Polako brišem suvišna
Slova, dodajem ime
Prevoditelja, unosim
Sitne promjene u
Sintaksu rečenice
I dodajem vodu pticama
Ispod grma napola
Sprženih ruža da
Umanjim bar malo
Štetu od vrućine.
Pojest ćemo komade
Svježih lubenica
Popodne
Dovršiti tekstove
I onda sve te sjemenke
Baciti na suho tlo,
Iz ničeg uvijek nešto
Sazori, ako je prisutna
Ljubav. Samo to.
Sve reakcije:

Zorica Antulov| Kavanska


"Pati bez suze, živi bez psovke,

i budi mirno nesretan."-

to reče pjesnik star i znamenit

i trgne jednu za dobar dan.


Nas dvoje - ljudi od kavane-

sjedimo tako- gubimo dane.

Nekad u Kavkaz- češće u Blato,

on drmne drugu, ja makijato.


Stari moj bard je, puno mi znači,

al ne znači da u svem slažem se s njim. 

Približim stolac još bliže k njemu

 jer želim da me čuje moj Tin.

Šapnem mu:  - Tine,

vjetru života podat se pjanom

ponekad moram, ko kakav list,

al kad me gorkom snu zločest preda

pružit ću njemu ja srednji prst.


"Tvrda ti pamet", kori on mene,

(al ipak znam da sam voljena).

Namigne pjesnik, milo me gleda,

a ja mu sjedoh uz koljena.

- Igračka vjetra ne želim biti,

mada sam cvijet bez korijena,

baš kao vjetar ja život volim

i kad mu vir je sudbina.

Suze su melem kad vir te vije

i tama kad ti priprema kraj,

psovka je nekad zavoj za rane

prepreka nije za put u raj.


"Leti k’o lišće što vir ga vije,

za let si, dušo, stvorena;

al pazi da ti ne slome krila

kad od sna budeš umorna."-

to reče  bard moj, nakrivi šešir

(možda sam malo mu zamorna?)


Rekoh mu - Tine, zbilja te volim,

ti moj si idol , moj dragi bard.

Volim tvoj šešir i um tvoj moćan

kavane tvoje, cijeli tvoj gard.

I znam da nekad „pustiti“ moram,

a tad nek vije bilo kud,

al čim se malo sastavim opet

izazvat ću život  - dobar il hud.


"E luda glavo ...", moj Tin će na to.

(Nemam što reći pa slegnem samo)


Već mu je dosta pa šuti zato.

Tad  drmne treću, ja makijato.


Saša Mikić | Zen osjećaj


Mjesec mi je poslao telegram u obliku stare limenke sardina,
unutar nje, poruka: „Vrijeme je da se prestaneš igrati s vlastitim sjenama.”

Patka u letu prodaje smijeh na kilograme
iz poderane torbe od oblaka.
Nudi mi utjehu u rinfuzi,
i pita: „Jesi li danas dovoljno čudan za mene?”

Dok komadić kruha u mom želucu igra rulet s mojim umornim mislima,
čuvar prijelaza mi šapće javnu tajnu:„Danas ćeš svoje pogreške pretvoriti u ples!”

Šalica čaja reče da imam previše planova.
Uzdahne i prospe malo poslijepodneva po stolu.
Sada sjedimo zajedno i brojimo oblake.
I oni broje naše vrline.

U meni se budi zen- osjećaj, prihvaćam kaos bez borbe.
Svijet je tu, apsurdan i besmislen, tužan i smiješan, i sve je u najboljem redu...





Milkica Ursa | Gdje su moje sretne pjesme?



Ostale na otoku ispresijecanom kućama,

u vrtovima sukulenata,

lomu vala,

mjesnom govoru  ikavice:

„misili gnjilu za lopiž“.

Ostale u jordanskoj pustinji

na vedrom licu beduina,

na grbi deve Delàle,

između oaze, sirotinje i drevne Petre.


Na balkonu u Barceloni

šarolikosti tržnice La Rambla,

u tajlandskim hramovima,

u kršu i kamenu mojih predaka,

u slavonskoj melankoliji, zagrebačkom sivilu.


Ali misli se lijepe za prizor čovjeka kojeg sahranjuju.

Hoće li ga poleći u more, zemlju ili je već pepeo?

Je li prespavao život ili ga je živio?

Između slika svijeta lutaju moje sretne pjesme.