Spomenka Krebs | Jezik cvijeća

Bog je stvorio cvijeće s naumom da ono pridrži klonulo sunce u trenucima kada mu dnevno breme postane preteško, te da u svoje nježne čaške uhvati suze neba kada tuga svoda preraste u kišu. Umočivši najtiši dah vjetra u rumenu svjetlost zore, On je zemaljsku koru oslikao nijemim alfabetom, tim tihim, treperavim osmijehom tla koji se prelijeva kroz raskošne, teške baršune grimizne, zlatne i ljubičaste boje.

U te je rascvjetane kaleže zaključao cjelokupni miris ljudskog sjećanja, pretvorivši ga u slatku, opojnu čežnju jasmina pod teškim plaštem ljetne noći i u čisto, netaknuto obećanje što ga u sebi nosi pupoljak proljetne ruže. Ti ponosni dragulji livada uzdižu svoje glave prema nebu, noseći krune od jutarnje rose s urođenom otmjenošću kraljeva koji umjesto dijamanata na glavi drže same kapi prolaznosti.

Svaka je latica zapravo rukom pisana poslanica milosti, šapnuta u uho usnuloj zemlji kao nježno, nečujno svjedočanstvo koje nas opominje da istinska snaga ne mora uvijek marširati uz grmljavinu i buku. Ponekad ta iskonska moć postojanja diše sasvim tiho, skrivena u bjelini samotnog ljiljana ili u žilavoj stabljici divljeg cvijeta koji je, unatoč svemu, preživio bijes oluje. U tom istom tihom dahu sklupčala se i prava ljubav, ona koja ne traži pozornicu ni glasne zakletve, već poput korijena u mraku strpljivo hrani sve ono što će sutra najljepše procvjetati. To je rascvjetani, pulsirajući dokaz da u prostranstvima svemira nismo prepušteni zaboravu, jer svaki divlji cvijet koji zaneseno pleše na nepreglednom, napuštenom polju predstavlja tajno ljubavno pismo Stvoritelja – ispisano upravo tamo gdje ljudsko oko nikada neće pogledati.

Humorističko-satirički časopis „APOLON“ Vas poziva na suradnju za popunjavanje 16 broja

 

1. POZIV

Humorističko-satirički časopis „APOLON“ Vas poziva na suradnju za popunjavanje 16 broja, u kojemu se objavljuju aforizmi, satira, humor, karikature i sve ostalo što se može svrstati u tu tematiku. PRIMAJU SE SAMO LEKTORIRANI PRILOZI KOJI NISU OBJAVLJENI U TISKANOM ILI ELEKTRONSKOM OBLIKU, osim na društvenim mrežama.

Šesnaesti broj časopisa bit će objavljen početkom listopada 2026. godine. Stoga pozivam sve zainteresirane pisce aforizama, epigrama, satire, kozerija, humora, osmislica, (do dviju kratkih) satiričnih pjesama te karikaturiste da uzmu učešća i pošalju svoje priloge. Možete poslati do 10 aforizama, 1 kratku šaljivu-humorističku priču, ili satiru (do 500 riječi). Karikaturisti pak mogu poslati do 5 neobjavljenih (po mogućnosti) karikatura.

Prilozi se ne plaćaju. Jezici: BHSC Prilozi se primaju do 15.09.2026. godine.

Priloge slati na e-mail: casopisapolon@gmail.com

• Apolon je digitalni humorističko-satirički e-časopis pokrenut 2023. godine.

• Glavni i odgovorni urednik je Ivan Grahovec, pjesnik, aforističar i karikaturist iz Čakovca. Osim što uređuje časopis, piše haiku, pjesme, aforizme, te crta karikature. Iako se ne smatra profesionalnim karikaturistom, kaže: “Volim se šaliti s onima koji se znaju šaliti.”

• Časopis izlazi kvartalno (svaka tri mjeseca), a do sada je objavljeno 15 brojeva.

Što se objavljuje:

• Aforizmi – britki, duhoviti komentari na društvo, politiku i svakodnevicu.

• Karikature – vizualni humor s kritičkim tonom.

• Pošalice i satirični tekstovi – često s političkom tematikom.

• Sadržaj balansira između zabave i kritičkog promišljanja, ne bježeći ni od ozbiljnih tema.

Tko su autori?

Apolon je stekao zapaženu pažnju i čitateljsku bazu, posebno među ljubiteljima satire i književnosti.

U prvom broju sudjelovalo je 28 autora.

Autori dolaze iz cijele regije (Hrvatska, Slovenija, Srbija) i šireg svijeta, uključujući Francusku, Rumunjsku, Bugarsku, Ukrajinu, Iran i Brazil.

Uredništvo čine Ivan Grahovec, Dražen Jergović i Emil Strniša, koji biraju priloge prema kvaliteti i angažiranosti. Link na web stranicu APOLONA: https://casopisapolon.free.nf/ 

2.) Poziv autorima humoreski i satire: Elektronički humorističko-satirički časopis Apolon

upućuje otvoren poziv svim piscima koji se bave pisanjem humorističnih i satiričnih priča da pošalju svoje radove za objavljivanje u drugom izdanju e-zbornika Humor bez granica. Prvo izdanje možete pogledati na sljedećem linku: https://anyflip.com/pmxsu/hqab/

2. Prilika za objavljivanje: Ovo je izvrsna prilika za autore iz svih krajeva svijeta da svoje humoreske učine dostupnima široj publici — potpuno besplatno i uz službeni knjižni status.

3. Uvjeti natječaja:

Prihvaća se jedna humoristična priča po autoru

Maksimalna dužina: 4 A4 stranice

Priče se šalju isključivo u Word formatu (.doc ili .docx)

Font: Times New Roman, veličina 12 pt

Prored: 1,5

Margine mogu biti sužene (npr. 1,27 cm sa svih strana)

4. Napomena o prihvaćanju radova: Razmatraju se isključivo neobjavljeni i lektorirani radovi, bez obzira na medij. Radovi koji ne zadovoljavaju tehničke uvjete neće biti razmatrani, bez dodatnog obrazloženja.

5. Jezični kriterij: Autori mogu slati radove (jedan rad po autoru) na bilo kojem jeziku, ali je obvezan prijevod na hrvatski jezik.

6. Rok za slanje: Radove možete slati od danas. Zbornik će se realizirati kada se prijavi najmanje 50 autora, a najkasnije 2026. godine

7. Objavljivanje: Odabrane priče bit će objavljene u digitalnoj zbirci sa službenim ISBN brojem. E-knjiga će biti uvrštena u katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te dostupna besplatno kao e-knjiga te PDF formatu za čitanje i preuzimanje.

8. Način slanja radova: Radove šaljite na e-mail adresu: casopisapolon@gmail.com Obvezno napisati: Za e-zbornik 2. Navesti adresu (grad i država) autora)

9. Završna poruka: Iskoristite ovu priliku da vaš smisao za humor i književno umijeće pronađu put do publike. Podijelite poziv s kolegama piscima i svima koji vjeruju u moć smijeha.

Kao što je netko jednom rekao: „Humor je ozbiljna stvar.“

Link na web stranicu APOLONA: https://casopisapolon.free.nf/

Ivan Pozzoni | Dekret o maksimalnim dopuštenim emisijama

 

Birokracija, majka svake civilne države, bez civilnog poricanja,

napokon je izdala novi dekret o društvenoj vrijednosti umjetnosti,

da stoji na vidljivom mjestu, u uredu prefekta, ispod luksuzne dekorativnosti,

u pogledu maksimalnih dopuštenih umjetničkih emisija i nicanja.

Sigurno je to da je svaki oblik umjetnosti izvor trovanja i jada,

otuda dekretomanijska hitnost neprimjetne mitridatizacije (puka i naroda),

osudila je senatora iz Molisea na petnaest minuta svetačkog i predanog hoda,

sve dok nije uznemirila sveti san zastupnika našeg Parlamenta i vladina ureda.

Naređuje se stečaj svih izdavačkih kuća skromnih dimenzija i moći,

svih udruga s kulturnom svrhom, svih kvartovskih novina i tiskovina,

zlu ne trebalo, da kroz kulturu kakva revolucija ne uspije proći,

zadnja izlazna anketa pokazuje da miks Falettija i Volova vodi do pobuna.

Devet senatora koji su sudjelovali u raspravi i glasanju tom,

krivo su protumačili stvar, uz nepogrešiv tajming i sinkronizam:

prema umjetnosti prosječni Talijan ne osjeća poziv, niti vlada tom krasotom,

jer mu je suđeno da umre od općeg dekretinizma.

[Pobjegla mi je još jedna prilika da šutim u rimi i slozi,

što mi prijatelj Giorgio zamjera kao predvidljiv stih, k'o da mlatim Kanta u praznoj slami;

doista, ne priliče mi pokušaji akrobacija po ovoj klimatskoj prozi,

i uz ove tekuće prisluškivane razgovore u Telecom Italiji, u samoći i tami].

Slavica Aralica | Griža

Nije nego završio šesti mjesec i zadnje petrovke smokve skončale na stolu don Tome, kao i prije četiri godine kad je umrla Martinova Anka, iza koje je ostao  Šimić Mali, kad on još nejačak  pade u postelju. Zaboli ga drob, skoči fibra, udari ga tresti groznica i krene proljev. Bez pauze. I tako već deset dana. Niti fibra pada, niti prestaje činiti poda se. Onako mršav još smršavio, ublijedio i vidi se da kopni. Ćaća od tuge ne dolazi blizu, samo pita kako je mali i treba li mu što donijeti, traži li išta. Još je ćaći svježa tuga za njegovom materom i nema ga srca takvoga vidjeti. Eto, jutros mu rekli neka reče  don Tomi  da će trebati ispovjediti maloga i dati mu posljednju pomast za koji dan ako, nedajbože, krene nagore.

Okupile se oko njega nevjeste, strine i susjede i svaka bi  htjela pomoći jadničku. Jedna mu donijela fetu pršuta da se okrijepi, druga slanu srdelu jer zna da ih mali voli, treća lončić juhe od pulastra da ga to digne iz postelje kao njezina svekra.

Strina mu je čak i mlijeka od kele nabavila jer kažu da ono diže iz mrtvih. I sve to ostavljaju na kantunalu jer on niti ima volje niti se može pridignuti da malo pojede. Od muke i gladi, od iznemoglosti one plave oči mu uokvirili tamni kolobari ko starome čeljadetu koje godinama boluje. Ne može ga čovjek od tuge gledati. Žene s crnim šudarima na glavi radije bulje u zemlju i mole se u pola glasa, prebirući među prstima svete kuglice. Poneka otare suzu, zadrži se koliko se pristoji, a onda skrivajući dobro svoju radost što odlazi odatle, bježi svojoj kući gdje nema ove pošasti, nema griže.

Strina Anuša, koja nije imala svoje djece, pa joj je siroti Šimić nekako prirastao srcu, obeća da će dovečer kad zaškuri sa sobom dovesti  babu Manduku iz Zagore  za koju se svašta govori: da zna s travama, da pravi ljubavne napitke, da ima  čudne brojalice, pjeva pjesmice kojima liječi, da namješta kosti i da pomaže jalovicama da zatrudne. I nitko ne zna koliko joj je godina, a priča se i da nikud ne ide a da se prvo ne umije na svom potoku kraj kuće, poljubi najstariju kokoš i pljune iza sebe kad prijeđe prag. Ako je pomogla svom magarcu da mu izraste novo uho koje mu je vuk odgrizao kad je jedne studene noći gladni čopor upao u zabiokovsko selo i haračio po avlijama, valjda će i malome Šimiću pomoći. Za svoje usluge uvijek je tražila istu plaću:  čikaru, i to bijelu, topla mlijeka od koze prvorotkinje na kome ne smije biti skorupa. I nabaviše čikaru kod jedne bogate udovice u selu, a mlijeko će donijeti šepava Mare jer ona ima takvu kozu.  A i ne bi nikako valjalo ovoj babi nešto podvaliti jer tko zna kakvim bi se činima bacila na takvoga.

I dok su se žene  pripremale za Manduku, jadni je Šimić već toliko onemoćao da ni ručicu nije mogao podići, nego su ga pojile na bočicu.  Ni jesti nije mogao.  Sve što bi stavio u usta, odmah je izlazilo vani. Palile su povremeno i krpice iznad njega da dim otjera bolest, ali ona nije popuštala. Već je u selu umrlo dvoje nejačadi od te opake griže. Cijela je kamara imala onaj ružni kiseli vonj na mokraću, znoj i onu tekućinu što je izlazila iz maloga i na zapaljenu tkaninu. Svako malo bi poda nj stavili nove suhe krpe  jer su onaj jedini lancun čuvali ili za doktora ili babu Manduku, pa koji prvi dođe. Jedna je žena uvijek sjedila uz njega i pazila da mu se svijeća iznad glave ne ugasi da ne bi jadničak umro, a duša mu ne bi vidjela kuda otići u raj. I dok je on u tom polumraku zagušljive sobe stenjao u bolesnom polusnu, one su vrtjele krunice i molile: jedne da ozdravi, druge da ga Bog uzme k sebi jer što će takav jadničak, siroče bez matere na ovom svijetu. Lelujavo svjetlo šterike kao  tihi psalam miješalo se u njihovo mrmljanje i sve je poprimilo zastrašujuću žalobnu  dimenziju, činilo se kao tiha zagrobna misa.

- Kako je mali, oće li dočekati zoru - upita Martin prvu ženu koja je izišla iz sobe gdje je ležao Šimić, pokušavajući sakriti onaj grč na licu koji je izdajnički pokazivao koliko pati i boji se za maloga.

- Oće'l doć ta Manduka ? I kada? - uhvati se za zadnju slamku nade.

- Oće, kad zaškuri, prije noći. A mali je jako slab, bojin se oće li je dočekat.

- Ja ću dotle sidit kraj njega. Ne, držat ću ga na ovin rukaman na kojin san mu i mater drža.

To reče, otare suzu i skupivši svu očinsku hrabrost, uđe u zagušljivu kamaru u polumraku. Priđe staroj kočeti, klekne i priljubi obraz uz sinovljevo lišce. Osjeti kako gori pa ga natjera da popije malo vode, a onda mu ugura i nekoliko žlica juhe. To je toliko izmorilo Šimića, da mu klone na rukama i utone iscrpljen u  san. Otac da glavom znak ženama da iziđu, a on ustane s usnulim  Šimićem na rukama i počne ga lagano ljuljati koračajući po sobi,  sve mu lagano šapćući:

Zoran Šolaja | Fleksuješ ili ne?

 

Kažu da je razmetanje to kako kazu klinci "fleksovanje"..a pošto živimo u vremenima gde smo svi "mladi i bogati" onda mora da se i fleksuje..čekaj komšija nosi 2 kese sa pijace..opa..odo da mu kažem da fleksuje..šta fali..