Izložba Georgette Yvete Ponté | Kula sv. Martina, Buje, 5.6.2026. - 19:00 h

 

Eda Budić | Kosinjska tiskara

z mesta prez nikakovega signala

prez telefuona satelita

pret piet stotin liet

poslali ste nan signali

ki so nas semo dopeljali

Ivan Pozzoni | Keatsova mačka

U maglovitim prostranstvima engleskog romantizma bila je Keatsova mačka,

Keatsova mačka što je umjetnosti davala nadu vječnog povratka

a umjetniku osjećaj da se u vječnost vraća, bez točke i kraja,

daleko od posve zemaljskih nemira i računa što se plaća,

od faktura koje na kraju mjeseca valja izdati, od plaće što se čeka,

od krpanja kraja s krajem da se ugodi (korporativnom) šefu izdaleka.

U londonskim kućama prožetim viktorijanskim moralom bila je Keatsova mačka,

smjestila bi se u krilu onoga tko je stihove pisao, bez uzmaka,

vrebale su njezine oči snove, plave leptire, vile i ljubice iz trave,

šapćući, pri svakom milovanju, mijauke besmrtnosti i slave

ljudima koji su umirali od ničega: sušice, gripe i tuba,

u oskudici, od sifilisa, gladi, bitaka i zimskih studa.

Trebala bi nam još uvijek Keatsova mačka:

kasnomoderne mačke danas iskušavaju kozmetiku i lijekove,

igle im bodu predivne šarenice jezersko-zelene boje,

i dok preturaju po vrećicama neprirodne hrane kroz vijekove,

postajući pretile kao homo consumens što u mraku stoji,

one više ne mare da tjeraju knjiške moljce i miševa jate,

niti za trajnu veličinu umjetnosti ili umjetnika uopće znate.

Bila je tada Keatsova mačka, vrsta izumrla i davna,

a mi, prepušteni očaju trenutka koji nas slama,

igramo se oblikujući vlastite feline, gipke i skrivene,

u strahu od svega što je tekuće: ljubavi, života i sjene,

pretvarajući se da imamo milijune života u ovoj noći,

dok uzalud trošimo ovaj jedan, što će nepovratno proći.

Senka Bradarić | Putuje duša tragom stvoritelja

 

U vremenu punom zla
Noć mrzla
Strahotna
Srce shrvano
Orošeno suzama
Duša prazna
Puna očaja
Žedna Boga
Putuje duša
Tragom Stvoritelja

Gospode evo me
Tvoj sam sluga
Očisti me
Molim Te Bože
Nahrani me
Ljubavlju
Milosrđem
Dobrotom

Očisti me Bože
Za novo sutra

Gospodar  neba
Prima dušu u zagrljaj
Dok snagom Duha Svetoga
Puni dušu
Tijelo obuzima milina
Vani zima
Okrutna
Ledena
A u srcu
Spokoj i toplina

          

(HVALOSPJEV LJUBAVI  - By Nikola Dominis – Hagiopolis  2025 ) 

CeKaTe | Mladi progovaraju o nasilju, pritiscima i usamljenosti: forum-kazališna predstava „SEEN, AL’ NE VIĐEN“

 

SEEN, AL’ NE VIĐEN je forum-kazališna predstava o mladima, vršnjačkom nasilju, pritiscima suvremenog odrastanja i potrebi da ih se doista vidi i čuje. 

Predstava će biti izvedena u petak, 12. lipnja 2026. godine u 11 sati u Velikoj dvorani Gradske skupštine Grada Zagreba (Ulica sv. Ćirila i Metoda 5), a ulaz je slobodan (rezervacije besplatnih ulaznica na ameniss@cekate.hr)

Riječ je o završnom događaju preventivno-edukativnog projekta posvećenog prevenciji vršnjačkog nasilja i osnaživanju glasa mladih. U predstavi sudjeluju učenici 6., 7. i 8. razreda Osnovne škole Josipa Račića, Osnovne škole Vrbani i Osnovne škole Prečko, pod vodstvom kazališnog redatelja i voditelja projekta Lovre Krsnika.

Projekt SEEN, AL’ NE VIĐEN započeo je u veljači 2026. godine povodom Dana ružičastih majica, međunarodnog dana borbe protiv vršnjačkog nasilja. Kroz preventivno-edukativni program održan u suradnji s osnovnim školama s područja Trešnjevke - jug učenici su sudjelovali u forum-kazališnim radionicama posvećenima temama vršnjačkog nasilja, isključivanja, odnosa među vršnjacima te izazovima odrastanja u digitalnom okruženju.

Projekt se provodi u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka, a financiran je sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.  

Središnji dio programa činile su radionice forum teatra, participativne kazališne metode koja mladima omogućuje da ne ostanu pasivni promatrači problema, nego da aktivno istražuju moguće načine reagiranja i promjene. Kroz scenske situacije temeljene na stvarnim iskustvima učenici su prepoznavali uloge žrtve, počinitelja i promatrača te razvijali empatiju, odgovornost i vještine nenasilnog djelovanja.

Predstava predstavlja završnu etapu višemjesečnog procesa rada s učenicima. Nastala je iz razgovora, iskustava, pitanja i promišljanja samih učenika, a ne prema unaprijed zadanom dramskom tekstu. Na taj je način glas mladih postao polazište i sadržaj predstave, a kazalište prostor u kojem se njihova iskustva mogu čuti, razumjeti i podijeliti s drugima. Umjesto da o problemima slušaju isključivo iz perspektive odraslih, učenici su kroz forum-kazališne metode postali aktivni sudionici stvaranja sadržaja, istražujući vlastita iskustva, promišljanja i osjećaje te ih pretvarajući u scenske situacije koje odražavaju stvarnost njihova odrastanja.

Forum-kazalište, kao oblik participativnog kazališta, publici ne nudi gotove odgovore. Ono potiče dijalog, preispitivanje i zajedničko traženje mogućih rješenja. Kroz prikazane situacije otvaraju se pitanja odnosa među vršnjacima, granica prihvatljivog ponašanja, posljedica isključivanja i nasilja te odgovornosti pojedinca i zajednice u stvaranju sigurnijeg okruženja za djecu i mlade.

Posebno mjesto u projektu zauzimaju teme povezane s digitalnim prostorom. Društvene mreže danas su neizostavan dio života mladih, ali istodobno donose nove oblike pritiska, uspoređivanja, izloženosti i usamljenosti. Mladi su svakodnevno prisutni online, povezani s velikim brojem ljudi i neprestano dostupni, no to ne znači nužno da se osjećaju prihvaćeno, razumijeno ili podržano.

Današnja generacija često je „seen“ – viđena, prisutna i izložena pogledima drugih – ali se istovremeno može osjećati neviđeno, neshvaćeno i zanemareno. Upravo iz tog iskustva proizlazi naziv projekta i njegova središnja poruka.

Simbolično, predstava se izvodi i u razdoblju obilježavanja smrti Luke Ritza, čije je ime postalo trajni simbol borbe protiv nasilja među mladima te podsjetnik na važnost međusobnog poštovanja, empatije i odgovornosti.

Projekt šalje jasnu poruku da prevencija nasilja nije samo pitanje reakcije kada se problem pojavi, nego kontinuiranog rada na izgradnji kulture dijaloga, razumijevanja i podrške. Upravo zato glasovi mladih koji sudjeluju u predstavi imaju posebnu vrijednost. Oni ne govore samo o problemima koje vide oko sebe, već i o potrebama, očekivanjima i promjenama koje priželjkuju.

SEEN, AL’ NE VIĐEN nije samo predstava, nego poziv na slušanje. Poziv roditeljima, nastavnicima, stručnjacima, donositeljima odluka i široj javnosti da zastanu i pokušaju razumjeti iskustva generacije koja odrasta u složenom i ubrzanom svijetu te da zajedno s mladima grade sigurnije, uključivije i suosjećajnije društvo.

Na kraju, predstava publici postavlja jednostavno, ali važno pitanje:

Što nam mladi danas pokušavaju reći i jesmo li ih spremni doista čuti?