Lorena Galeta | Prozorska okna

Ptičica cvrkutava –

Pjeva kraj uzglavlja.

I srce mi zatitra –

Kao tanka struna.

Nostalgiju invocira –

Nježna retrospekcija.

A ljubičastoga je perja –

Maestralnoga izvođenja.

U djetinjstvo me katapultira

Dok je i obitelj bila cjelovita.

Ruža Zubac-Ištuk | Plamičak na žišku života

Nebo je spustilo sivu koprenu iznad ozarenih prstiju mjesečine i gradskih svjetiljaka. 

Grad, nalik bijelim ledenim kosturima, drijemao je omamljen hladnoćom 

i samoćom, stisnut u procijepu vremena.

Na trgu visoko podignuti stjegovi šutjeli su okovani svjetlucanjem leda.

U intervalima bi zaškripale nadstrešnice ispod debelog snijega.

Čulo se tiho disanje samoće izgubljenih duša iz crkvenog zvonika

i škripanje nečijih stopala u suhom snijegu.

Poput siluete dugom ulicom gibalo se ljudsko tijelo.

Bilo je željno tople tišine i mirnog sna nakon nemilosrdnog dana izgubljenog

u potrazi za razbijenim mozaikom ljudskog milosrđa.

Noć je zebla, krvotok se u stablima ledio, na rijeci pucketala ledena kora

dok su se, u strahu od života, grlili čovjek i njegova sjena. 

A nigdje kućerka da mu vrata otvori, nigdje kapelice da se Bogu pomoli, 

ni prijatelja da se na sudbinu požali…

Omamljen ledenom bjelinom tijelo je spustio na klupu u ljepotu i nježnost

bijelog paperja u san mu poslanog s neba. 

Navraćale su zvijezde da mu hladnoćom pomiluju i  poljube lice

i mjesečina, rumena poput majčine pogače i čaše vina.

Navratio je i sjeverac da iznad zgrčenog tijela stare novine prolista

uz žmirkanje plamička na žišku života.

Knjiga Amforizmi Ivana Bašića

 

U dvorani "Ivan Pavao II." salezijanske Župe Pomoćnice kršćana na Kmanu u Splitu predstavljena je peta knjiga, druga aforizama, umirovljenoga splitskog kriminalista Ivana Bašića, koji je u zbirci "Amforizmi" sabrao petstotinjak duhovitih aforizama. Uz karikature Mojmira Mihatova, knjigu su objavili Udruga hrvatskih aforista i humorista te Ogranak Matice hrvatske u Podstrani. U ime nakladnika zbirku su predstavili Mladen Vuković i Mario Tomasović, a izabrane aforizme i mudroslovice čitao je dramski prvak HNK Split Trpimir Jurkić. U glazbenom dijelu pjevala je mješovita klapa Elektrodalmacija uz glasovirsku pratnju Marija Markovića, a program je vodila Melita Jugov. Autor je na kraju svima zahvalio te pozvao na prigodni domjenak.

Objavljujemo pogovor knjizi iz pera Mladena Vukovića.

FORE IZ AMFORE

 

U proteklih pet godina, od kada se Ivan Bašić javio svojim aforističkim prvijencem (S)lijepa naša, mnogo se toga promijenilo u svijetu. Počeli su novi ratovi, a stari nisu dovršeni, preboljeli smo zbiljske i lažne pandemije, neki su diktatori svrgnuti, a neki reizabrani, procvjetala je AI a svijet sve luđi i luđi, dobili smo i novog Svetog Oca, kuna je iz naših novčanika opet protjerana u šumu… A da ne rečete da ja, poput mnogih, mijenjam svoje mišljenje kao čarape, ostao sam isti i prizivam na moj osvrt u spomenutoj zbirci (S)lijepa naša, iz kojega ću ponoviti pokoju misao jer autor i u ovoj knjizi kratkih, krotkih, ne krutih kritičkih duhovnica ostaje u istoj brazdi, orući retke iz kojih će niknuti lijepi dojmovi i okrepljujuće misli nakon pomnog čitanja.

U isto doba kad je Hipokrat s otoka Kosa pisao prve ljekovite aforizme, brodovi su u amforama prevozili tekućine, hranu, žitarice i druge rasute terete pa su nam tako iz Grčke doplovili i aforizmi i amfore, a Ivan Bašić nakon dvadeset pet stoljeća prvi u knjiškoj amfori daruje čitateljima a(m)forizme koje je čuvao duboko u svom srcu i duši, i koji su dozrijevali u njegovu iskustvenom inkubatoru. I kao što su negda u glinenim amforama čuvani vino, ulje, med i drugo tekuće blago, tako se sada iz Bašićeve papirnate amfore, s oštrim vrhom, izlijevaju pitki aforizmi, osoljeni mudroslovnim zrnjem soli, kao da su vjekovima probdjeli u nekom potonulom brodu.

Kao što je nagovijestio u proslavu, autor se danas igra i riječima pa ih rastavlja i slaže, otkriva u njima paradoksalne lekseme, mijenjajući ili dodajući im samo jedno slovo otkriva nova značenja, raspršujući nove fore iz amfore (Diplova.; Eurupa.; Hula babilonska.; Ratni dvojni invalid.). Genijalnosti nema bez primjese ludila tvrdio je još Aristotel i brojni filozofi nakon njega, a mi se i danas pitamo s koje je strane bolje biti, kada neuki prve uvijek smještaju na onu drugu stranu, a na tom tragu autor nas je darovao svojom definicijom ove najkraće, zato i najteže književno-satirične vrste: Aforizam se rađa na granici genijalnosti i ludila. Dodir s ludilom čini ga genijalnim. 

I ovo je svoje aforističko štivo Bašić prožeo vjerničkom iglom, naslanjajući se na biblijsku baštinu, nastavljajući plesti davno započetu kolajnu kršćanskoga mudroslovlja koju su započeli hrvatski svećenici i aforisti: Marin Držić (16. st.), Petar Bakula (19. st.) te suvremenici Augustin Korpar, Stanko Radić, Vendelin Karačić, Josip Janković, Šimun Šito Ćorić, Miro Bustruc, Milan Jašić i mlađi.

Ivan piše o našem aktualnom trenutku, ugniježđenom između jučer i sutra, svjedočeći pustolovine otvorena uma, bijući bitku s bitkom, domaknuvši se sasvim blizu ili dotaknuvši trajne istine, skovavši svoje mudroslovne i duhovite inačice o rađanju i životu, radu i ljenčarenju, ljubavi i mržnji, dobru i zlu, laži i nametnutim istinama.

Ponovimo lekciju! Ako Japanci smatraju da je vrijeme provedeno smijući se vrijeme provedeno s bogovima, onda ćemo, čitajući ovu Ivanovu knjigu, također biti bliži svetcima, poglavito uz opomenu: Ako nas smijeh uzdiže iznad životinja, ozbiljan je čovjek opasniji od najopakije zvijeri. I zasigurno za vrijeme čitanja ne ćemo izgubiti vrijeme. Stoga budimo ljudi i razvedrimo se, jer su davno rekli: Tko se smije, dulje živi.

Mladen Vuković

Mario Habajec | Čistopis

      Pogledom me podsjećaš na život 

             Onaj, fini , svakodnevni ,

              Umotan u šareni papir 

           Koji šušti, kad se odmotava

                Dočekasmo dan u kojem 

                 Zima prelazi u proljeće ,

          Dan u kojem se prelijevaju boje 

             A ptice prelijeću bezdane 

         Gledaš me, gledam te , pa nam se 

           Pričinja kako se predugo živjelo 

                A premalo skupilo iskustva 

       Oplakasmo sve što se moglo, čak i sebe.

          Karavane naših lutanja u kamenu 

                     Oglodali žuti moljci.

                   Nama ostahu narativi 

             Bez  gramatičkih pogrešaka ,

              I tuga,  sva  ulickana i krhka

      Utješena snagom svevišnjih nadahnuća .

            Ma šta još reći? Pravi čistopis!
  

Krenula „Mala škola turopoljskog dijalekta“

Vodstvo  našeg Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici je već niz godina aktivno u očuvanju i zaštiti domaćeg turopoljskog dijalekta, što je 2017. godine urodilo Rješenjem Ministarstva kulture i medija o zaštiti istog, kao nematerijalne baštine. 

Uslijedio je višegodišnji rad na izradi „Turopoljskog rječnika“, a pripremljeni materijal  se posljednjih 18 mjeseci nalazi na obradi u Institutu za hrvatski jezik.

U međuvremenu nismo mirovali. Godine 2021. tiskali smo „Slovôr“ autora Stjepana Rendulića,  priručni rječnik turopoljskih riječi s manjim fundusom riječi dovoljnim za uobičajenu konverzaciju i korištenje u svakodnevnom životu, te s djelomičnom gramatičkom i fonološkom obradom. 

Svim osnovnim školama s područja  Velike Gorice donirali smo primjerke Slovôra. 

U siječnju 2023. predstavili smo kao izdavač  u  Buševcu  „Rječnik buševskoga govora“, autora Ivana Rožića, koji je također priručni rječnik turopoljskog dijalekta. Od 2018. godine redovno pripremamo i tiskamo godišnjak na našem dijalektu „Škrijna turopolska“. Do sada je tiskano 8 brojeva, a deveti je u pripremi. Na web stranici matica-gorica.hr moguće je prolistati  „Slovor“ i „Škrijnu turopolsku“.

Mišljenja smo da se jezik najbolje štiti, čuva i obnavlja kroz govor i pismo generacija koje dolaze, to jest kroz školski sustav.

Stoga je Ogranak kao glavni nositelj zaštite, očuvanja i promicanja turopoljskog dijalekta pokrenuo projekt Mala škola turopoljskog dijalekta. Ministarstvo kulture i medija RH je financijski podržalo projekt koji će se održavati tijekom 2026.godine u suradnji sa svim nositeljima zaštite dijalekta. 

Uz Ogranak MH to su:  Plemenita općina turopoljska, Ogranak Seljačke sloge  Buševec, KUD Nova zora iz Donje Lomnice, KUD Mičevec  iz Mičevca, KUD Velika Mlaka iz Vel.Mlake,  Etno udruga Kurilovec  iz Kurilovca i sam Grad Velika Gorica.

„Malu školu“ je osmislila i vodi učiteljica razredne nastave  Josipa Brigljević, u trajanju od max. 4 sata, a  pohađaju  je osnovnoškolci koji  kroz radionice IŽA (fokusirana na dijelove kuće) i  ŠKRLȎK (fokusirana na dijelove odjeće) na zabavan i jednostavan način uče  riječi domaćega turopoljskog dijalekta – tradicijskog govora Turopolja.

Zahvaljujući odličnoj suradnji s  ravnateljicom osnovne škole „Jurja Habdelića“ u Vel. Gorici,  gđom. Šteficom Matić, Ogranak je 28. svibnja 2026. uspješno održao prvu „Školicu“ u 2.B razredu učiteljice Lidije Šipušić. 

Po završetku radionice polaznicima su ostale uspomene – bojanka (slike obojenih tradicijskih  predmeta prema izboru učenika), plakat koji su zajednički izradili u Maloj školi i diploma da su polazili Malu školu turopoljskog dijalekta – živog govora domicilnog stanovništva Turopolja.

Ana Plehinger  

OMH u Velikoj Gorici