Milan Frčko | Spomenik muškarcu

 

(Vesni Parun)

Spomenik muškarcu nalik je vjetru koji u rukama drži pticu, čije perje podsjeća na osmijeh Vesne Parun. Izmislila je svijet čiji rječnik ljubav čuva. Stihovima je ogolila nakostriješene duše i smrti dokazala da nema vlast nad njom. Njene nevine ruke uče nas živjeti. Tako je tiho bez tebe Vesna, da poezija plaće. "Čemu se čudiš"- sunce me pita." Buđenju"- odgovorio sam, prije nego sam zaspao. Tiha je noć. Zlarin bezbrižno spava, okupan Vesninim Zvjezdanim stazama.

Jazz klasici 20. stoljeća u Centru za kulturu Trešnjevka – koncert „The Great American Songbook“

 

Centar za kulturu Trešnjevka poziva sve ljubitelje jazza i kvalitetne glazbe na koncert „The Great American Songbook“, koji će se održati u petak, 17. travnja 2026. u 19 sati u dvorani Centra za kulturu Trešnjevka (Park Stara Trešnjevka 1). Ulaz na koncert je slobodan.

Program donosi izbor iz bogate riznice američke glazbene baštine poznate pod nazivom „The Great American Songbook“ – neformalnog kanona jazz standarda i skladbi iz mjuzikala nastalih između 1920-ih i 1950-ih godina. Riječ je o bezvremenskim melodijama koje su oblikovale glazbenu kulturu 20. stoljeća, a vezane su uz Broadway, hollywoodske mjuzikle i Tin Pan Alley.

Na koncertu će publika imati priliku čuti interpretacije nadahnute opusima autora poput Georgea i Ire Gershwina, Colea Portera, Irvinga Berlina i Jeromea Kerna, kao i tandema Rodgers i Hart / Hammerstein te Harolda Arlena i Johnnyja Mercera, čije su skladbe obilježile ovaj kanon i ostale trajno prisutne na svjetskim pozornicama.

Koncert izvodi međunarodno afirmirana vokalistica Lucrecia Aragón, u pratnji pijanista Petra Ćulibrka. Njihov zajednički projekt osmišljen je kao intimni duo posvećen jazz standardima, a karakterizira ga suptilna improvizacija, izražen glazbeni dijalog i profinjena interpretacija.

Lucrecia Aragón je vokalistica, autorica i pedagoginja s više od 20 godina međunarodne karijere, koja je nastupala u gradovima poput Londona, New Yorka i Abu Dhabija. Njezin glazbeni izričaj ukorijenjen je u jazzu, uz utjecaje brazilske glazbe, tanga i latinoameričkog repertoara, a izvodi na više jezika, donoseći snažan emocionalni izraz.

Petar Ćulibrk, pijanist i skladatelj, surađivao je s brojnim istaknutim hrvatskim jazz glazbenicima te s Jazz orkestrom HRT-a, a dobitnik je nagrade Porin 2025. za najbolju jazz skladbu.

Koncert „The Great American Songbook“ donosi večer posvećenu eleganciji, emociji i bezvremenskom zvuku jazza, u interpretaciji dvoje vrhunskih glazbenika.

Darija Žilić | Objede

Umorne smo od objeda

Feministica iz finih kuća

Čija leđa drže muškarci

I dok otvaramo ružičaste

Kutije, pozlaćeni leptiri

Izlijeću iz kaveza i posvud

Je tišina. Nismo zaista

Vrišteće monete, naše

Su vjenčanice bijele kao

Kreč i plešemo na vjetru,

Kao da trajemo satima

U haljinama s tisuću točaka

Nema nikog na vidiku,

Nismo po volji svijetu čuda

Vjerujemo nekad u mnogoboštvo

I znamo da će nas božja ruka

Sačuvati uvijek, čak i kad

Vidimo tamu u sebi, pa je

Prekrižimo za par dana,

Jer nije naša plazma

Ni naš hir da zlo nanosimo

Ljudima.

Lucijana Živković | Jedna noć u gradu

Svi su ga zvali Div, a ime mu je bilo Vili.Taj deminutivni oblik nikako nije odgovarao njegovoj vanjštini pa su mu, kad je počeo rasti ko iz vode, nadjenuli nadimak Div. Ispočetka mu se nije sviđao, ali ga je nakon mladalačkih godina prešutno prihvatio i odazivao se na njega.

Miran poput janjeta, ali na očigled strašan i opasan, nije se trudio razuvjeriti okolinu u to njihovo vjerovanje. Tako mu je bilo lakše jer ga nitko nije izazivao i kroz školovanje i adolescenciju prolazio je lagano, ničim posebno zaokupljen niti ometan. Znao je samo da mu se to sviđa; biti dobro i biti dobar.

Kada mu je prilika pružila novu mogućnost, preselio se u grad. Posao je zahtijevao i snagu i pamet što je njemu bilo prirođeno. I dani su tekli poput mirne, ali dosadne rječice. I kad se već činilo da nikada neće naići na životne  brzace i okusiti borbu  s jačim protivnikom, Vili odluči promijeniti svoj život. Unajmi stan i kupi auto. Odluči zakoračiti u noćni život grada koji je do sada promatrao gotovo s prezirom i izdaleka, samo onoliko koliko je to zahtijevao posao.

 Jer grad je bio tutnjava i buka, smog i vreva nepoznatih ljudi što mu nije odgovaralo. Valjda će vrijediti da provjeri što to tako silno ima tamo vani, na prostoru otvorenom poput lovišta. Svakodnevno je rijeka mladeži kuljala noću tražeći tko zna što i on ih je promatrao kroz prozor stana, čudeći se snazi privlačnosti gradskih noći. U mraku pokrajnjih uličica treperila bi njihova lica obasjana svjetlošću sa zaslona mobitela „spojenog“ s tko zna kojim dijelom planete. 

A sada će i on pokušati pa kamo ga odvede. Možda mu pomogne i u poslu. Tako je razmišljao i uskoro počeo ostvarivati plan. Iako  s drugim motivima, pridružio se i on tom gradskom „krdu“ željnom zabave, neodgovornom i besposlenom.  Ali tek nakon što bi odradio svoje dužnosti. Ipak, mislio je, mora biti reda u svemu. 

Već u prvom posjetu klubu u podrumu neke starije zgrade, nije mu se svidjela slika koju je zatekao: bljeskovi crvene, zelene i narančaste boje, dim kroz koji se probijao kao kroz tijesto, smrad piva i ljudskih isparina, neizdrživa buka pretjeranog broja decibela i monotoni ritam glazbe. „Zar je to zabava?“ pitao se, ali njegov bi odgovor začudio ovu, u mali prostor naguranu, masu mladih jer njima je očigledno bilo dobro.

Dosada ili pak osamljenost gurali su ga svako večer u drugi klub. Proučavao ih jer poput ameba, tu djecu bez cilja i plana koji idu kamo ih te noći povuče struja zabave. A bilo  ih je mnogo. Uvijek iste vibracije, mirisi i glavobolja nakon dolaska kući. Htio je shvatiti neshvatljivo. Što to privlači ove mlade ljude u ovaj zemaljski inferno? Nije znao. U međuvremenu su i njegove noge inertno koračale prema mjestima gdje u polusvjesnom stanju mlada gradska populacija misli da joj je lijepo i da se zabavlja. Sjećao se kako su se on i njegovi prijatelji zabavljali: igrali picigin i na karte, a večeri na plaži u šetnji s djevojkama ili kod prijatelja koji je nabavio najnoviju ploču strane grupe. Ovi niti ne znaju što je ploča.

Gradska knjižnica Kaštela i Pisanka B uručili starijim sugrađanima oko stotinu pisama napisanih u uskrsnoj akciji "Grli te Mišela"

 

Oko stotinu rukom napisanih pisama s uskrsnim čestitkama i lijepim željama u petak prijepodne uručeno je od strane Gradske knjižnice Kaštela, obrta Pisanka B te učenika OŠ kneza Mislava iz Kaštel Sućurca štićenicima Doma za starije i nemoćne Arkus u Kaštel Sućurcu. Priključivanje Gradske knjižnice Kaštela hvalevrijednoj akciji Grli te Mišela obrta Pisanka B mlade Karle Karabatić pokazalo se kao dobitna kombinacija za razveseljavanje brojnih starijih sugrađana kojima su uručena pisma napisana dječjom rukom i s iskrenim porukama na lica izmamila i suzu i osmijeh.

„Raduje me što je ova naša zajednička uskrsna akcija prepoznata u svim Kaštelima i među svim generacijama. U kutije, koje su bile postavljene u odjelima Gradske knjižnice Kaštela, pisma su počela pristizati već od trenutka kad smo najavili projekt, a uvelike je pomoglo i to što su u knjižničnim odjelima u Kambelovcu, Lukšiću i Starome organizirane zajedničke radionice pisanja pisama starijim sugrađanima. Kao što možete vidjeti, sve kutije su prepune pisama – i onih napisanih na bijelom papiru na dvije-tri stranice, ali i onih šarenih, ukrašenih crtežima, cvjetićima, srcima i posutih šljokicama. Svatko je čestitku i poruku uputio na samo sebi svojstven način, a najvažnije je to da smo mi danas sve ovdje okupljene uspjeli razveseliti i izmamiti im osmijeh na lice. U današnjem svijetu, kad sve oko nas postaje digitalizirano, pisanje pisama postala je zaboravljena vještina, i upravo iz tog razloga svako od ovih pisama ima dodatnu težinu jer je svaki autor u svako od ovih pisama, sa svakom napisanom rečenicom, utkao dio sebe i svojih iskrenih osjećaja. Mene osobno najviše raduje to što nas štićenici Doma Arkus žele vidjeti ponovno, tako da već sada mogu najaviti daljnju suradnju koja je već dogovorena s direktorom Doma Arkus gosp. Draganom Lučinom. Naime, već do kraja ovog mjeseca trebala bi biti izrađena knjižnična polica, koju će Gradska knjižnica Kaštela stalno nadopunjavati s novim knjigama, a dogovoreni su i novi susreti i projekti u organizaciji Knjižnice, odnosno osnivanje svojevrsnog književnog kluba u sklopu kojeg ćemo čitati i razgovarati o knjigama i čitanju, i predstavljati jedni drugima knjige koje su čitane nekada, i one koje se čitaju danas“, istaknula je Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, zahvalivši direktoru Doma za starije Arkus na gostoprimstvu i izvrsnoj suradnji te pozvavši sve one koji im se žele priključiti u nastavku suradnje da im se jave.

Naglas pročitana pisma, šaljiva recitacija i zajednička pjesma koju su izveli učenici drugog razreda Osnovne škole kneza Mislava predvođeni učiteljicom Marijanom Vulas, koji su se pridružili Renata Dobrić i Karli Karabatić prilikom uručivanja pisama štićenicima sućuračkog Doma za starije i nemoćne Arkus, nagrađeni su velikim pljeskom, ozarenim licima, veselim pogledima i suzama radosnicama, dok su poklonjena ilustrirana knjiga Legenda o sućuračkom topu autorice Renate Dobrić i svježe ispečeni kolači dali cijelom druženju završni zadovoljni pečat.

„Mi uvijek mislimo na vas jer svi mi volimo svoje bake i djedove… Nemojte misliti da smo vas zaboravili. Rado bismo vas posjetili - svaki dan, ali ponekad zbog brojnih obveza nemamo dovoljno vremena… Puno vas volimo. Hvala vam, dragi naši, za svu vašu ljubav… Sretan i blagoslovljen Uskrs“, bile su samo neke od pročitanih poruka koje su na lica okupljenih izmamile suze radosnice.

Nakon što su svim okupljenima u zajedničkoj prostoriji u prizemlju Doma Arkus podijeljena pisma, Karla Karabatić je pisma podijelila i štićenicima Doma u sobama na katu, koji se iz raznih razloga nisu mogli priključiti zajedničkom susretu.

„Nadam se da je danas svima onima koji su dobili pisma Sunce malo jače sjalo jer su u ruke dobili pismo - dar riječi koji ne može izblijediti, već će sa svakim novim čitanjem dobivati na svojoj vrijednosti. Autori većine pisama su na kraju pisma ostavili svoje ime i prezime te broj mobitela, tako da se dopisivanje između onog koji je dobio pismo i onog koji ga je napisao može nastaviti. Hvala od srca Gradskoj knjižnici Kaštela koja je zaslužna što su pisma pisali brojni članovi i korisnici Gradske knjižnice Kaštela, djeca iz kaštelanskih dječjih vrtića i osnovnih škola, te učenici Srednje škole „Braća Radić“. Hvala svima. Bez vas ne bi bilo moguće prikupiti najviše pisama dosad i izmamiti na lice osmijeh baš svakom štićeniku Doma za starije Arkus. Hvala svima koji su se uključili i napisali pismo jer su time postali dio onog svijeta u kojem još uvijek ima smisla ispisati zagrljaj“, istaknula je Karla, koja je akciju Grli te Mišela pokrenula nakon što se osobno dopisivala s gospođom imena Mišela.

Tekst i fotografije: Gradska knjižnica Kaštela