Tomislav Domović | prisegni prisegni

na požutjelu krštenicu i na srebrnu smrtovnicu

da ćeš i u posljednjem koraku ići

stranputicama ne izdajući djedovo lice u čelu

prignuti stas ne umanjuje vrijednost pota

svaki grašak jedna je ukroćena planina

voljenima govori o kralježnici otpornoj na kušnju

i brisalicu hrvatske pljuvačke

pojka o lomovima gipsanih povojima zvijezda

prepranim u zagušljivim skloništima

i prozračenim poljskim bolnicama

prisegni prisegni

naizust izgovori zapetljane stihove povađene iz tromboze

iz tih gordijskih čvorova sna pomaljaju se srca

koja su te stvorila i srca koja si odsukao iz paljevine

nitko te neće govoriti ako ne ispaštaš zloduhova šapnuća

prisegni prisegni

na račvu ljutičina jezika

za ljudski odavna si prekrupan zalogaj

ispljuvat će te zmija u travu

lijepo ćeš se isticati u crnoj točki na srebru

Aleksandar Horvat | Charles Baudelaire: Albatros

Mornari često, da vrijeme prekrate,

Albatrose love, te morske ptice

Što kao lijeni suputnici prate

Lađu dok klizi kroz morske ravnice.

Taj tren kad ih stave na daske broda

Sramota na kralje azura bi pala,

Bijela im krila tad padnu do poda,

Kraj sebe vuku ih poput vesala.

Krilat se putnik tad jadnim pokaže,

Smiješan je, ružan, ni trag momka lijepa,

Mornari kljun velik lulom mu draže,

I sprdaju se s letačem što šepa.

Pjesnik je kraljević, oblaku vjeran,

On ganja oluje i strijelcu se smije,

Uz klicanje sramno na zemlju protjeran,

Od divovskih krila ni hodat mu nije. _____________________________

Prepjev A. Horvat

Josip Balaško | Epigrami (1)

Sve je više i više

ratova na svijetu,

ali još nitko nije

dobio ratnu odštetu.

Svi imaju dokaze

i to dokaze na kvadrat,

da su bili napadnuti

i da su dobili rat!

*

Pomilovala me surova

i okrutna ratna sudbina.

U prvom sam ratu bio

još posve maleni sin,

a u drugom sam imao

još posve malenog sina.

*

Kad govorite o mogućnostima

i o budućem naseljenju Marsa,

otpišite seobu nas Hrvata?

Svi znate kako je bilo s ratovima,

a kako li bi nam tek moglo biti

daleko tamo gdje je Mars – bog rata!

*

Zatvoreni tjesnaci,

postavljene mine,

zračni udari,

rušenje brana.

E, moj Jules Verne

ništa od tvog puta

oko svijeta

u 80 dana!

*

Sve je više ratova

u kojima je vojni kodeks

 „unaprijeđen“,

jer se unaprijed zna

tko i kada treba biti

pobijeđen!

Ruža Zubac-Ištuk | Pismo prometeju

Ne bojim se neizvjesnosti dalekih putovanja kojima pali anđeli

hodočaste po Zemlji tražeći istomišljenike i nasljednike, 

ni dubokih voda jer i u njima se rađa i umire život,

niti nepredvidivih lavina otisnutih iz ljudske savjesti popraćenih pljeskom – 

postale su svakodnevna ljudska opsesija, 

ali zazirem od teških riječi i mudrih misli bez učinkovite primjene na dobrobit svijeta.

Zazirem i od neukrotivog ega puštenog niz mutnu maticu 

da sruši starozavjetni hram u kojemu životare pravednost i milosrđe.

Klonim se lažnih lovorika na ljudskom čelu,

bezvrijednih kruna na ubogim kraljicama ljepote jer su dopustile

da im odmjeravaju tijelo i procjenjuju osobnost – bogatstvo Bogom darovano,

i izgubljenih ikona na modnim pistama prezasićenih glađu.

Mičem se od značaka i kojekakvih obilježja na reveru osobenjaka 

s pomoću kojih se diče velikim domoljubljem i stranačkom pripadnošću,

a ljube samo sebe, i tebe – lažno iz koristoljublja. 

Bježim od besmislenih i besramnih govora, 

ispraznih obećanja ispred mikrofona i obmanutih govorima. 

Bježim i od ljudi koji umjesto čista obraza nose naličje i naočigled ga

umivaju u čistoj suzi iz božjega oka.

A Bog je milostiv – šuti 

kao da propituje slobodnu čovjekovu volju do sudnjega dana.

Predugo. Neću dočekati rasplet. 

O, stari Prometeju, molim te, pošalji baklje nebeske vatre s Olimpa 

(jer ovozemaljske su neučinkovite „običnim“ smrtnicima)

da dobrano pecnu dugačke prste svima koji danju kradu kruh nemoćnima,

a noću spaljuju dokaze i sve što je trudbenik stvorio krvavim žuljevima.

Clara Wolf | Četiri nijanse sive

Ostaci cigareta,

bačene maramice i računi,

plač ljudi. 

Cvijeće režu,

postavljaju semafore. 

Romobili samo prolaze. 

Poznate duše

ne susreću pogled.

Tiho okreću glavu

zrcalnim očima. 

Niti stabla ne gledaju, 

a zašto bi? 

Sunca nema. 

Zavist, nemir,

laži, buka,

nijanse sivog života.