Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

nedjelja, 1. ožujka 2026.

Aleksandar Horvat | Kad pomislim na vjetar

 

U vjetru se nešto stranim zvucima glasa,
a poruka prazna ništa ne daje u zalog –
Divlje i glasno, ko čopor ničijih pasa,
prepravlja bajku, izmišlja brbljav dijalog,
osvaja prostor i stvara čemerni talog.
Tihom predajom odiše dvorište cvjetno,
i luta smušena duša ugaslim vrtom.
Tu se u hladu drveća sanjalo sretno –
tu nije živio nesuđen prosjak, pod crtom,
nisu se kraljevi krunili pameću škrtom.
Ja krivim vjetar, no ipak – on je tek glasnik,
jahač nevidljiv koji fijuke nosi.
A kad bih barem znao tko vjetru je vlasnik
pa da od njega milost netko isprosi,
bio bi opet tek struja u nečijoj kosi.
S premalo nevinih mana sam naoružan
da vjetru kradem skrivena čudovišta…
Nije mi za me, nije – zbog djece sam tužan,
nadam se dobrom, no vrijedi li nada još išta?
Nas davne, pod prašinom, neće boljeti ništa…

Dušan Janković | Šapat


Da li si ikada šapnula u tišini 

nešto što je samo jedno uho čulo, 

vibraciju punu želja i simpatija, 

ogoljenu, bez osvrtaja na reč?


Da li si taj šapat preobličila 

u boju čežnje i leta, 

naduvala od njega balon 

intimnih hukova i senki?


Da li ti je šapat nekad ispao sam, 

bez tvoje volje, 

kao da ga je pogurao 

neko sa druge strane ogledala?


Ili šapat još u sebi držiš, 

dok čekaš neki tuđi 

da ti dotakne uho, 

pa da konačno oslobodiš svoj?

Objavljena je nova knjiga Zdenke Čavić


Ovih je dana u Knjižnici Nikola Zrinski, Čakovec održano predstavljanje nove knjige eseja poznate autorice Zdenke Čavić Aurora i ja u nakladi Matice hrvatske, ogranak Varaždin i Mini- print-loga iz Varaždina.

Uz zaista izvrsnu recenziju književnika prof. Mate Nedića iz Tolise, o esejima se vrlo dojmljivo izrazio i nakladnik Dejan Težak.

Evo njegovih riječi:

„Aurora i ja" tiho je, duboko i svjetlosno putovanje kroz ljudsku dušu, kroz misao, kroz književnost i kroz ono neuhvatljivo što nas sve povezuje.

Već sam naslov otkriva mnogo. Aurora – sjeverna svjetlost – prirodni je fenomen koji stoljećima zadivljuje čovječanstvo. No u ovoj knjizi Aurora je mnogo više od nebeske pojave. Ona je metafora. Simbol. Putokaz. Autorica piše da je Aurora za nju „svjetlost koja mijenja perspektivu“, i upravo je ta svjetlost nit koja povezuje sve eseje u ovoj knjizi.

Kroz dvadesetak promišljanja, Zdenka Čavić vodi nas kroz teme koje su istodobno osobne i univerzalne: duhovni rast, introspekciju, savjest, identitet, samopouzdanje, književnost, filozofiju, mitologiju i suvremeni svijet koji nas često udaljava od nas samih. Aurora postaje njezin unutarnji kompas, svjetlo koje osvjetljava put prema dubljem razumijevanju života.

Autorica nas podsjeća da je čovjek biće energije, emocija i smisla. Da nosimo u sebi svjetlost koja se, baš poput Aurore, pojavljuje u trenucima kada se najmanje nadamo – u trenucima kada se suočimo s vlastitim strahovima, kada se otvorimo promjeni, kada dopustimo da nas dotakne ljepota, umjetnost ili tišina.

Posebno snažan dio knjige posvećen je književnosti i ulozi književnika. Zdenka Čavić piše o piscu kao o „umjetniku pera“, o nekome tko ne stvara zbog popularnosti, nego zbog unutarnje potrebe da razumije svijet i da ga preobrazi riječima. Ona podsjeća da pravi književnik posjeduje strast, originalnost, empatiju i hrabrost – i da književnost ima moć oblikovati našu svijest, našu etiku i našu osjetljivost.

U knjizi se susreću Hegel, Rilke, Virginia Woolf, Deepak Chopra, mitovi Skandinavije, Aristotel, modernisti i suvremeni mislioci. No svi oni nisu tu da bi impresionirali, nego da bi otvorili prostor za dijalog – dijalog između čitatelja i vlastite nutrine.

Ono što ovu knjigu čini posebnom jest njezina iskrenost. Autorica ne piše iz teorijske distance, nego iz iskustva, iz ranjivosti, iz potrage. Ona ne nudi gotove odgovore, nego poziva na razmišljanje. Ne propovijeda, nego dijeli. Ne zatvara, nego otvara.

Aurora i ja knjiga je za sve koji žele razumjeti sebe, svijet i ljepotu koja nas okružuje. Za sve koji vjeruju da je duhovni rast proces, a ne cilj. Za sve koji znaju da se svjetlost uvijek vraća – čak i nakon najduže noći.”

„Dopustite mi i da završim riječima same autorice, koje sažimaju duh ove knjige: „Aurora nas podsjeća da, unatoč tamnim trenucima, uvijek postoji svjetlost koja nas vodi k dubljem razumijevanju sebe i svijeta oko nas.“


subota, 28. veljače 2026.

Nina Vukadin | Akrilna distanca


Zadržali smo boje.
Ali izgubili dubinu.
Ti si me slikao s druge strane sobe —
u rukavicama.
Bez daha. Bez dodira.

Amor tussisque non celatur.

Ali nijedno nije od nas kašljucalo.
Oboje smo šutjeli.
U toj tišini:
hladna akrilna distanca
među dlanovima.




petak, 27. veljače 2026.

Marina Ćulav Šolto | Miš roker












  

U dnu šupe moje,

Miš je napravio

Gnijezdo svoje,

Onoga dana 

Kad se doselio,

U stari radio 

Se uselio.

Takav mu je stan

Prikladan bio,

Jer se miš 

Glazbom bavio.

U ritmu je 

Zubima grickao,

Pa kabele 

Isjeckao,

U zvučniku je 

Napravio rupu,

Da dovede 

Svoju grupu.

Moja je mama  

Dobila šok,

Kad je vidjela miša 

Kako svira rok.

_________________________________________________

Autor teksta: Marina Ćulav Šolto je liječnica. Rođena je 1976. godine u Splitu gdje je stekla osnovno i srednje obrazovanje. Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1995.-2001.) vratila se u rodni grad, gdje živi s obitelji i radi na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Specijalistica je školske medicine i njezin profesionalni put usmjeren je očuvanju zdravlja djece i mladih.

Jedna od njezinih pjesama za djecu pronašla je svoje mjesto u objavljenom zborniku Gradske knjižnice Samobor, na natječaju Josipa Prudeusa.

Autor ilustracije: Mario Vrandečić grafički je dizajner i ilustrator. Rođen je 11. lipnja 1973. godine u Splitu, gdje živi i danas. Srednju elektrotehničku školu ‘Mirko Dumanić’ završava 1991. godine. Umjetničku akademiju u Splitu upisuje 1999. i završava 2003. godine u svojstvu profesora likovne kulture.

Nakon stjecanja zvanja, radi u više tvrtki na poslovima grafičkog dizajna, razvoja računalnih igara, animacije i ilustracije, gdje usvaja najnovije tehničke izazove i tako se nastavlja usavršavati na spomenutim poljima. Angažira se na brojnim projektima za različite klijente poput tjednih magazina (Globus, Jutarnji list, Svijet, Like, Studio-314 karikatura), Gradskog kazališta lutaka Split (niz vizualnih rješenja ilustracija za plakate, brošure i web oglašavanja), TZ grada Splita (dizajn logoa, vodiča), Naklade Fragment (ilustracija/grafički dizajn naslovnica knjiga) i drugih. Sudjeluje u animaciji dva nagrađivana filma u izdanju tvrtke Prime Render Studios (‘Biciklisti’ i ‘Žarko, pokvarit ćeš dite!’) u svojstvu kolorista, pomoćnog animatora i ilustratora likova.

U svoje slobodno vrijeme bavi se i stripom te slikanjem (dvije samostalne izložbe 2011.).

Svoj samostalni obrt za ilustraciju i grafički dizajn, DIMA, otvara 2022. godine.