GK Kaštela | Festival pripovijedanja: Priče uz ognjište, 15.7.2026.

 

Ivan Pozzoni Od Eura do neura

 

Još uvijek mlatim po tipkama, tražeći rime što zvuče predvidljivo,

rimu što nekad dođe, nekad u krevetu ostane, al' nikad ne mami,

u nekim slučajevima doji, dok gaskojsko ruganje prolazi sramotljivo,

svodeći me na sitnog pisca u vječnoj besparici i tami.

Od računa za vodu pa do računa za struju i plin,

kao nezaposlen čovjek iskušavam kako je to kad nisi slavan,

bez gladi za slavom, i dalje se debljam k'o nečiji sin,

bez puščane cijevi na vidiku, moj put je ravan,

ja sam tek alternativa, i lopovluk mi nije jasan ni javan.

Prije je kava bila tisuću lira, a sada jedan euro skroz,

stvari koje bi nas, kad razmisliš, morale poslati u neuro-ludnicu,

neurodelirantni u neuro-vegetativnom stanju, hvatamo zadnji voz,

unuci države koja jedva u plusu drži svoju blagajnu i sudnicu;

živimo, iz dana u dan, u potpunoj ovisnosti i sljepoći,

dok nas prethodna generacija uzdržava u ovoj noći,

ista ona koja je kroz desetljeća komanditnih glasačkih kutija rasulo tkala,

za koje se nadamo da ubrzo neće postati urne u kojima je pepela šaka mala.

Od eura do neura, u Deutschland (über alles) takvo što se ne zbiva,

mi, južnjaci Europe, nemamo pravo na izlazak iz ove recesije,

dok nas u ponor vodi nesposobna i zlonamjerna klasa živa;

zemlje smo bogate vodama, pa za nas vrijede tek stagnacije i depresije.

Dejan Đorđević | Red po red

 ***

Pred Opštinskim sudom

skoro sat vremena

gledao sam dva pogurena starca

kako razgovaraju sa advokatom

umivajući ruke na suvo

i tražeći milost i sažaljenje. 

Pitao sam se:

zar čovek može onoliko i toliko

a ne može, ovako i onako?

Sigurno da je u pitanju nekakva njiva

ili, ne daj Bože, kakva utrina

zauzeo komšija, pa ne popušta

a život kratak, ajde da se sudimo!

U povratku svratih do crkve

koja mi beše usput i zapalih sveću,

za čoveka i za njivu (utrinu).

Božica Jelušić o Anneke Brassinga

Anneke, Dama i Zmajica od riječi

Ovo divno biće, Anneke Brassinga, vraća mi vjeru u spasonosnu moć poezije. Živi svaku svoju riječ, mila je, mudra, topla i jednostavna, vibrira na najsuptilnijoj razini osjećajnosti i klanja se estetici. Već sam bila izgubila vjeru da ću nekoga poput nje sresti. Ljubomorno čuvam svaku nit naša tri razgovora u Strugi, čudeći se koliko tog stane u takve "svemirske sekunde", kad te netko inspirira i oduševljava za razgovor nalik vodi iz svetoga Graala. Kao dijete, vjerovala sam da takvi ljudi postoje i doista ih srećem sada, u završnici svoga kruga, koji se sve više pretvara u spiralu i svrdla prema gornjim stratusima.

Anneke mi je poklonila oblake i u njima likove jače i stvarnije od onih koji hodaju sa mnom po zemaljskoj prašini i po vodi. Riječi koje sjaju , probijaju opnu i prodiru u svijet, čak i bez posrednika. Da. stalno "nadolaženje", bujanje, rascvjetavanje. Živim bodrije i veselije, zahvalnost me preplavljuje. Šutnjom to izričem.

"Za mene, poezija je mjesto, gdje različiti jezici, kako kaže Walter Benjamin, sudjeluju u simboličnom, metaforičnom obnavljanju i ponovnom otkrivanju jedinstvenog jezika - jezika izgubljenog u Babilonu. To je metafora, kao što je poezija sama po sebi metafora: uzajamno i unutrašnje razumijevanje, koje se proteže iznad trenutačne zdravorazumske shvatljivosti, verbalne razmjene, prislagivanja riječi, nagovaranja ili naređenja - težeći prema suosjećanju, razumijevanju i poštovanju za naše unutrašnje bitke i prijepore"."

Anneke Brassinga, slavodobitnica Struških večeri poezije 2026.

Ljubavna

Kad se smije, ruže se razvijore,
Obrva mu je šumarak četinara,
Ili kopriva koja se povija vjetru.
Kad se smije, zatrepere ruže,
ljubim ga, njegovo sam dijete.
Uho mu je posudica šapata,
gdje lišće potiho šumori
dok kosa mu medom miriše.
Milujem mu vijugavu ušku
kao zlaćanu rosu.
Kad se smije, svijet se ponosi ružama.


Noćna kiša

Zidovi su se oznojili parom
kiša se razmrvljuje u ognju.
O, peći, ne gasi se,
tvoje rešetke ostaju zatvorene,
kamena je sova ponovo zaspala.
Njezin je lov pokrenuo svijet. O, Noći,
donesi snove u mirnu uru,
ostavi vrijeme izvan kišnoga bubnjanja. Utaži
oluju suza
taj vlažni tihi šapat.
Pusti me ležati u uzemljenom podrumu
kao u kolijevci od tame.

Anneke Brassinga

Prepjev: Božica Jelušić

Stihovnica Siska 16. srpnja 2026.: Mariana Komarytsia

 

Poštovani,

sljedeća tribina ''Stihovnice Siska'' Matice hrvatske na rasporedu je u četvrtak 16. srpnja 2026. s početkom u 18  sati, u Narodnoj knjižnici Vlado Gotovac Sisak (Trg Ljudevita Posavskog 1).

Kao glavna gošća večeri nastupit će istaknuta ukrajinska pjesnikinja i znanstvenica Mariana Komarytsia, a kao prevoditeljica će joj pridružiti profesorica hrvatskog i ukrajinskog jezika i književnosti Anna Komarytsia.

O autorici:

Mariana Komarytsia istraživačica je povijesti ukrajinske književnosti i tiska, pjesnikinja i prevoditeljica. Voditeljica je Odjela u Znanstveno-istraživačkom institutu za proučavanje periodike pri Nacionalnoj znanstvenoj knjižnici Ukrajine „Vasyl Stefanyk” u Lavovu, doktorica filoloških znanosti te redovita članica Znanstvenoga društva „Ševčenko”. 

Rođena je 23. veljače 1967. godine u obitelji književnog povjesničara, književnog kritičara i pjesnika Mykole Ilnytskog te znanstvenice i bibliografkinje Luize Ilnytske. Diplomirala je 1989. godine na Nacionalnom sveučilištu „Ivan Franko” u Lavovu, a potom završila poslijediplomski studij na Institutu za književnost „Taras Ševčenko” Nacionalne akademije znanosti Ukrajine. Obranila je dvije doktorske disertacije: o razvoju folklorne simbolike u ukrajinskoj baladi te o međuratnom fenomenu ukrajinske katoličke književne kritike. 

Autorica je više od stotinu znanstvenih studija, enciklopedijskih članaka, priređivačica djela ukrajinskih književnika i znanstvenika, antologija te suurednica bibliografije ukrajinske periodike. Objavila je dvije zbirke poezije: Dijalektika neba (2006.) i Anđeli riba (2023.). Njezine su pjesme objavljene u književnim časopisima te uvrštene u nekoliko antologija (Lavov – grad nadahnuća, 2017.; Lomikamen, 2018.; Zato što si pjesnik, 2025.).

Svi su pozvani, ulaz je slobodan.

Stihovnica Siska se održava uz potporu Ministarstva kulture i medija RH te Fonda za kulturu Društva hrvatskih književnika.

Siniša Matasović,

moderator Stihovnice