|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
„Nemoj me tražit u ovoj noći bez sna
u ovoj sirotinjskoj noći
nemoj me tražit u tamnoj dalekoj zvijezdi
ja više neću ti doći
nemoj me tražit u ovoj noći bez sna…“
Noć je ova duga i mračna. I zviježđe je njeno daleko i mračno. „Ugasli tragovi nekih tuđih, prošlih vremena, zarobljeni u oku zemaljskog promatrača?“- pitaš.
Da. Možda.
„Skrivena u njima možda su neka buduća djeca. Upravo probuđena, krmeljava, u zamišljenim i neznanim nam svjetovima“ - kažeš.
Da, možda. Možda.
„Pješčani sat ne otkucava vrijeme. Samo ga obrće. I svejednako teče u Svemiru koji se obrće, premeće, krivuda i širi bez prestanka“ – pretpostavljaš.
I razmišljaš, razmišljaš kako si možda na nekoj dalekoj zvijezdi i ti još dijete, možda tek misao na tebe na njoj postoji. Možda. Ne znaš to. Ali znaš da si jednom, baš na ovoj zvijezdi koju je noćas zarobila magla, i ti bila dijete. I baš kao i sada, tražila si zvijezdu repaticu željna barem jednog sjajnog trenutka. Onog koji se lovi cijeli život, a ulovi katkad il' možda nikad. Još uvijek ga čekaš, mada više nisi dijete, a repatice pokazuju svoje tragove nekoj drugoj djeci. I mada je noć ova noć bez sna, u kojoj se ne brišu grijesi prošlosti - ti osjećaš nadu!!!
Mada se takvi, kobni i razorni, pretvoreni u misli koje se prečesto ostvaruju, šire kao kletva otaca ka djeci koja će ih preuzeti nakon tebe (zbog čega si ih odavno odlučila ne imati) – ti osjećaš nadu.
Noćas, baš noćas, u ovoj sumornoj noći.
„…nemoj me tražit u tamnoj dalekoj zvijezdi
ja više neću ti doći…“
Dok odzvanja pjesma ti znaš … Znaš da i danas, kao i jučer, znaš da i sad, baš sad, u ovoj sirotinjskoj noći u kojoj i mjesečina zaobilazi prag tvoga doma, a svijet se sve snažnije zaogrće maglenim plaštem, ti imaš sebe.
Postojiš. I prihvaćaš. I svjetlo i sjenu. Sve. Prihvaćaš sve. I postojiš.
Postojiš u tišini svjesna svoje nevidljivosti i svjesna nevidljivosti onih koji odlaze.
Ali i onih koji ostaju.
Postojiš svjesna vječne nevidljivosti i vječne mijene Svemira.
Ali svjesna… Svjesna i vječne vidljivosti i vječnog trajanja njegova!
„I zvjezdanog trenutka koji stoga jednom ipak mora doći“- kažeš.
Možda. Da, možda.
Možda…
Kako ti rođendan čestitati?
Nema te dugo-u humku si.
Odavno, začula sam riječi -
u jednoj astralnoj projekciji.
"Bolesnik onkološki
-bez lijeka će otići.."
Jesam li mogla pomoći?
Ta me pomisao progoni..
Dragi ujače preminuli-
užasno nedostaješ mi.
Znaš mi u snove doći,
uz plač se pozdraviti.
No, taj zagrljaj srce tišti-
dušu na počinak spremi.
Zbogom - čovječe dobri -
nikada te neću zaboraviti.
Radionica je namijenjena djeci vrtićke i osnovnoškolske dobi, od 3 do 12 godina, a cilj joj je potaknuti kreativno izražavanje i druženje, te svjesnost o našem planetu. Prijava je obavezna putem e-maila: mak.radionice@gmail.com ili ispunjavanjem prijavnog obrasca putem Google obrasca:
https://forms.gle/Ufynco78Y8x11yos6
Donacija za sudjelovanje iznosi 5 eura po djetetu, a za dvoje ili više djece iz iste obitelji 4 eura po djetetu. Donacije će biti iskorištene za pokrivanje troškova materijala i organizacije radionice.
Veselimo se vašem dolasku i kreativnom izražavanju.
.jpg)