Narko-karteli, vojne hunte,
vjerski fanatici i lokalne bande,
krvave fronte i ratovi niču na sve strane.
Mrtvih leži na milijune,
a mi se vjernici lupamo u grudi
k'o luđaci, najglasnije.
Krade se i laže,
moćnici u grijehu uživaju slasno,
a ja da se kajem jer pišem preglasno?
Ako poštujem zakone,
do bližnjeg i Boga mi je stalo,
zar sam toliki grješnik, pali anđeo?
Moj grijeh, moj preveliki grijeh —
recite, što sam toliko skrivio?
Jer pojma nemam; očito sam nešto previdio.
Valjda zato što sam na hodočašću
nagazio mravinjak, japansku bubu
i na prilazu svetištu jednu bubamaru.
Ah, da, zbogom i tebi, jadni žoharu.
Zbilja bih trebao paziti
na svaki svoj korak,
da ne povrijedim još kojeg malenog stvora,
pogotovo ne Božju ovčicu.
I mene će prije ili kasnije život zgaziti,
dok ubuduće pazim
da ne stanem ni na vlastitu sjenu.
I mi ljudi smo Božje ovčice,
samo jedni u srcu nose ratove,
a drugi krunice.
Dok svijet gazi ljude bez pardona,
ja ću moliti oprost za žrtve svojih đonova.