Nikola Šimić Tonin | Milovac Luka - 22. 05. 2026

dan kad je minutom šutnje

 zašutjela Hrvatska

19 minuta za 19 godina

tisuće bijeli balona boli

dan kada se u potekloj suzi

s bolom i

 ZAŠTO

govorilo o Luki

žrtva sustava

Milovac Luka

raščovjek mladost pogubi

tko ga sve nosi na duši?

"Bio je predivno dijete,

 prekrasan mladić

u svakom pogledu.

Uljudan, pristojan, kulturan, pametan, uredan.." 

Sudbina je odlučila 

u suzama od Luke se oprašta razrednica:

„Sokole moj, poleti visoko

i čuvaj nas sve odozgo.

Laka ti hrvatska zemlja",

Luka

na Hrvatsku se ko zavjesa crna

navukla tuga. 

Ivan Pozzoni | Tardomodernizam

Giorgio Linguaglossa postavlja presudno pitanje o konceptu umjetnosti: «Come e dove orientare la ricerca del nuovo linguaggio poetico?» (Kako i kamo usmjeriti potragu za novim pjesničkim jezikom?). Nakon skončanja moderne ere i svake modernističke estetičke ontologije, što su proglasili Zygmunt Bauman i suvremena new sociology (nova sociologija), svaki postmodernistički metafizloof - poput Jencksa u arhitekturi, Danta u umjetnosti ili Fukuyame u povijesti- podliježe iskušenju izricanja konačne sankcije smrtne kazne nad objektom vlastite filozofije. Pritom zanemaruju teorijsku lekciju sadržanu u La condition postmoderne (Postmoderno stanje) i u velebnom, neshvaćenom djelu Le postmoderne expliqué aux enfants (Postmoderna objašnjena djeci) Jean-Françoisa Lyotarda: jezgra postmodernizma leži u priznanju kolapsa svih «métarécits» (metanaracija), odnosno u delegitimizaciji modernističkih metanarativa i samog koncepta «univers(o)alità» (univerzalnosti). Ipermodernizam, svjestan lyotardovske distinkcije između smrti diskursa i smrti metadiskursa, uskrsava umjetnost i pokapa Dantov everything goes (sve prolazi): nasuprot postmodernizmu uzdiže se ipermodernizam Virilioa, Baudrillarda i Lipovetskyja; nasuprot postmodernom uzdiže se ipermoderno Baumana (liquid society — tekuće društvo) i Becka (risk society - društvo rizika) [postmodernost je oduvijek održavala konfuznu vagueness (nejasnoću) između teorije (postmodernizam) i povijesnog prostora (postmoderno)]. Ipermodernizam, kao i svaka millennials neoavangarda (talijanski primjer je moj neoN-avangardizam), napušta - kao već konsolidiranu – raspravu o anti-«univers(o)alizmu» (antiuniverzalizmu) i umeće se u antagonistički kontinuitet s modernizmom, za razliku od postmodernizma, ispaljujući svoje rakete Katjuša (Kaćuše) u smjeru delegitimizacije svakog oblika «canone» (kanona) i «Tradizione» (Tradicije), robujući vlastitoj neoavangardističkoj žili. Međutim, ipermodernizam je pokret krisisa (krize). Okončanjem krisisa, svaka se avangarda/neoavangarda, kroz autokritiku, umjetnički samoubija i, napokon, na teren stupa tardomodernizam. Što je tardomodernizam? On je istodobno teorija i povijesni prostor: s ljevice nadilazi postmodernizam i ipermodernizam proglašavajući definitivan kraj ontologije i potpuni raskid s modernizmom, bio on izvorni ili karikaturalni; s desnice nadilazi postmodernost i ipermodernost, službeno potvrđujući prijelaz iz moderne u tardomodernu eru (kao povijesnu repeticiju prijelaza iz antike u kasnu antiku). Linguaglossina je tvrdnja lažna: «La risposta che al momento possiamo dare è che oggi, nel 2025, non si può porre mano ad alcuna ermeneutica dell’arte a seguito della Fine della poiesis, di quella che un tempo si chiamava «arte» nel tempo della storia progressiva; oggi, nel tempo della storialità (cioè della storia non-progressiva), la fine dell’«arte» trascina con sé anche la fine della critica d’arte. E qui il discorso si chiude» (Odgovor koji trenutno možemo ponuditi jest da se danas, 2025. godine, ne može pristupiti nikakvoj hermeneutici umjetnosti nakon Kraja poiesisa, onoga što se nekada nazivalo «umjetnost» u vremenu progresivne povijesti; danas, u vremenu povjesnosti (tj. neprogresivne povijesti), kraj «umjetnosti» sa sobom povlači i kraj umjetničke kritike. I tu se diskurs zatvara). Giorgio reterira u postmodernizam Jamesona i Danta, nehotice formalizirajući utopiju distopije kroz kitchen dystopian utopia (kuhinjsku distopijsku utopiju). Umjetnost nije mrtva: mrtva je svaka univerzalna metanaracija o umjetnosti, odnosno svaka književna hermeneutika (kritika) utemeljena na samoproglašenju objektivnosti. Umjetnik, udružen u bund (saveze), kolektivne (kolektive), aeriformne, nomadske i rezilijentne skupštine, nakon što je metabolizirao zabludu moderne filozofske historiografije o aristotelovskoj distinkciji između ποίησις (stvaranja) i πρᾶξις (djelovanja), odbacuje samu ideju «poezije» ili anti-«poezije» kao fantastične kreacije objekt-jezika. U ime pragmatics (pragmatičke) koncepcije istog objekt-jezika, on reafirmira autentičnu interpretaciju umjetnika nasuprot subjektivnoj interpretaciji književnog kritičara. Kritika nije mrtva: ona je postala slaba interpretacija podložna argumentativnoj metakritici (Habermas) umjetnika. Umjetnik postaje agens (djelatnik) (engaged poetry - angažirana poezija); od fabera (tvorca) on se transformira u organizatora objekt-jezika prema vlastitim ciljevima, zamjenjuje hermeneutiku prakseologijom, prisvaja činjenje umjetnosti (diskurs), govorenje o umjetnosti (metadiskurs) i proturječje umjetnosti (mega-metadiskurs). Time stječe ulogu umjetnika, kritičara i metakritičara (termonuklearnim proturecenzijama), usprotivljen svakom pokušaju veramusement kitchen (kuhinjske zabave) umjetnosti i svakoj ontologiji lirsko-elegijskog modernizma. Od klizanja, preko transformacije, do konačne otvorene opozicije (riots - pobune). Kitchen poetry (kuhinjska poezija), fiksirana u Dantu, ustrajna u pokušaju ontološke refondacije jednog veramusementa (istinske zabave) poiesisa koji je napustio jezgru umjetnosti, ostaje u fazi proklizavanja između modernizma i postmodernizma, ne uspijevajući još uvijek zakoračiti u tardomodernu. Tardomodernizam je distopijska praxis (praksa) koja anihilira svaki oblik ontologije i fenomenologije umjetnosti, zamjenjujući estetičku ontologiju i fenomenologiju estetičkom socio/etno/antropologijom (anestetičkom), KNSEAE, utemeljenom na društvenoj «inter-azione» (interakciji) [odbacivanje dekadencije trijade pošiljatelj/poruka/primatelj].

Riječka književna jutra | Subota, 23.05.2026 u 11 sati Book caffe Dnevni boravak

Hrvatsko književno društvo ima čast pozvati Vas na Riječka književna jutra u subotu, 23.05.2026 u 11 sati Book caffe Dnevni boravak na predstavljanje - Književnog opusa spisateljice Klare Polak Poljarević Klara je do sada objavila 22 knjige, nagrađivana je autorica i članica društva pisaca BiH i Hrvatskog književnog društva…) Voditelji: Valerio Orlić i Mihael Arčon U drugom dijelu program: Otvoreni mikrofon – ''Poetski maraton'' Radujemo se susretu!

 

Rezultati 18. natjecanja hrvatskih pjevačkih zborova – Zagreb 2026.

 

Akademski muški zbor Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba, pod ravnanjem Josipa degl’Ivellia, pobjednik je 18. natjecanja hrvatskih pjevačkih zborova – Zagreb 2026., ostvarivši maksimalan broj bodova stručnog povjerenstva.

Pobjednicima će se na gala koncertu Zlatni zborovi pridružiti i zborovi te mali vokalni sastavi koji su na Natjecanju, održanom u petak, 15. svibnja 2026. godine u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, osvojili zlatna priznanja: Ženski vokalni sastavi CANTUS ANTE OMNIA iz Zagreba i STRIDONNE iz Štrigove, Pjevački zbor Hrvatske liječničke komore KOLEGE ARTIS te Dječji zbor ZAGREBAČKI ANĐELI.

Mali vokalni sastavi i zborovi iz cijele Hrvatske natjecali su se u a cappella izvedbama, ali i za posebnu nagradu – prijelazni pehar Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja. Pehar je osvojila Snežana Ponoš sa Ženskim vokalnim sastavom Cantus ante omnia iz Zagreba, jednoglasnom odlukom stručnog povjerenstva u sastavu dirigenata i zborovođa: Marije Ramljak, Igora Vlajnića i Zdravka Šljivca.

Na Natjecanju su sudjelovali i osvajači srebrnih priznanja: SamoZbor, Gospel zbor Sunce, Pjevački zbor Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Z(U)BOR, AGRAM ANGELS i Hrvatsko pjevačko društvo SLAVULJ iz Petrinje, kao i osvajač brončanog priznanja – Mješoviti pjevački zbor EMIL COSSETTO.

Natjecanje hrvatskih pjevačkih zborova već se desetljećima održava u Zagrebu s ciljem promicanja kvalitetnog a cappella pjevanja i zborske umjetnosti, a poseban interes publike tradicionalno izaziva završni gala koncert pobjednika Zlatni zborovi.

Natjecanje je održano pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka.

Zoran Gavrilović | Teško pitanje

Postavio sam ormaru jedno filozofsko pitanje:
je li istina preteška
ili je ormari lako nose?

Otvarao sam krila i pretince,
brojao vješalice
sa ženskom odjećom.

Pokušavao sam se stopiti
u smeđu mrlju drveta.

Pokušao sam podići ormar,
staviti ga na leđa
i odvesti u šetnju.

Ormar je ostao na meni.