Zoran Gavrilović | Prerano za istinu

Opet isto.

Prerano za istinu.

Vrijeme izbija iz svake pore

prije tuširanja,

mlak podsjetnik da je život prolazan.

U sobi pored mene

netko traži lakoću disanja

umornu od godina.

Danas bih morao odlučiti

čime ću mjeriti uspjeh.

Ne želim završiti

kao još jedan čovjek

koji jede sebe

jer mu je dan prekratak.

Božica Jelušić | Većina ili nacrt studije o uzrocima velikih nevolja

Većina ljudi ne želi biti obična, ni pod koju cijenu.

Većina ljudi izlijeće u javnu arenu, premda nemaju bogzna što prikazati.

Većina ljudi mudruje s tuđim gradivom; citira, kompilira, varira.

Većina ljudi misli da su stvari odlične samo stoga, što su ih oni iznjedrili.

Većina ljudi uspoređuje sebe sa sobom, u svoju korist.

Većina ljudi vjeruje da su stvoreni za veliko djelo, samo trenutno im ne nailazi.

Većina ljudi ne bi žrtvovala komfor, status i građansko salo, ali žele umjetnički uspjeh.

Većina ljudi vjeruje u bijele laži, dodvoravanje i oportunizam, ako je uspjeh u pitanju. Ne vide u tome ništa loše.

Većina ljudi mota se oko pravih umjetnika zbog toga što "jesu", a ne zbog njih samih i njihove osobnosti.

Većina ljudi vjeruje u klanove, strategiju, protekciju i "sretne poteze", umjesto u rad, napor i sistematičnost.

Većina ljudi poziva se na "ćoravu kokoš" koja pogodi zrno, umjesto na nesilicu koja ima urednu produkciju.

Većina ljudi nema stalnu praksu i djelatnost, ali se pretvaraju da na "nečemu ozbiljnom rade". To im daje privid intelektualizma.

Većina ljudi pate od svidljivosti, ne mareći za principijelnost i selektivnost.

Većina ljudi vjeruje da između njih i uspjeha stoje zavjere i opstrukcije okoline, a ne manjak talenta i originalnosti.

Većina ljudi morala bi promijeniti paradigmu i primiti se ozbiljna posla.

Većina ljudi trebala bi se informirati o uspješnosti liječenja u stanovitim ustanovama, ako ništa ne žele promijeniti, niti postati običnima, kao što zapravo jesu.

_____________________________________________________________________

Ilustracija: Mirko Horvat FANTAZIJA

Ruža Zubac-Ištuk | U mojim godinama

 

Ima tako dana u mojim godinama

kada mi se čini da su sve moje zablude bile ključ

za otvaranje istine u ekstazi vremena,

da sam uzalud lutala stranputicama smrti za životnim činjenicama 

tražeći pravdi lice u bolesnoj ravnodušnosti prema drugima

i gubila nadzor nad sobom zbog vlastite krhkosti 

vjerujući da nema kazne nad savješću ljudskom.

Ima tako dana u mojim godinama

kada spoznam da nikada nije bilo veće dvoličnosti

kao u slatkorječivom šamaranju tuđih obraza 

i neminovnom iskoraku iz dostojanstva osobe

zbog (može)bitnoga čovjekoljublja prema zatočenima

između nečijeg palca i kažiprsta.

Ima tako dana u mojim godinama

kada mi korak zapne o zarez u životnoj inverziji 

pa ne stižem do logičkog obrata na kraju priče,

niti mi misao umije slijediti tijek riječi

kroz kaljužu ljepote i apsurd ljudske dobrote.

Ima dana u mojim godinama

kada sam svemu i svima, samo ne sebi slična.

Miljenka Koštro | Puni su moji dlanovi

  

Minule zime drijemaju razmotane

u mrežu stiha uhvaćene sjene odbjeglih ljeta

raspršeni mirisi proljetnih trava

privlače rojeve pčela

a u mojim sjećanjima postaje tijesno.

U pogledu odbjegle godine

kao stado bijelih ovaca

dozivaju me blekom minulog.

Dlanovi su mi puni minulih proljeća

i zrelih plodova kasne jeseni.

Mirise proljetne nemoguće je istjerati

iz mojih nosnica

s tisuću nogu sa mnom putuju

oni su ljekoviti šapat neba

rasut po svemu na zemlji

Život me vijucao kroz vatru

kroz zemlju, duboko kroz vodu i zrak

i vraćao srebru mlada svitanja

a moji dlanovi su bili i ostali

 puni darova zemlje i neba

Nikola Šimić Tonin | Milovac Luka - 22. 05. 2026

dan kad je minutom šutnje

 zašutjela Hrvatska

19 minuta za 19 godina

tisuće bijeli balona boli

dan kada se u potekloj suzi

s bolom i

 ZAŠTO

govorilo o Luki

žrtva sustava

Milovac Luka

raščovjek mladost pogubi

tko ga sve nosi na duši?

"Bio je predivno dijete,

 prekrasan mladić

u svakom pogledu.

Uljudan, pristojan, kulturan, pametan, uredan.." 

Sudbina je odlučila 

u suzama od Luke se oprašta razrednica:

„Sokole moj, poleti visoko

i čuvaj nas sve odozgo.

Laka ti hrvatska zemlja",

Luka

na Hrvatsku se ko zavjesa crna

navukla tuga.