U srcu zadarskog Poluotoka generacije Zadrana desetljećima su dolazile po šišanje, ali i po razgovor, šalu, gradske priče i onu posebnu domaću riječ.
Živio sam u 46 gradova, u Hrvatskoj i izvan nje. I u svakom gradu u kojem bih se prvi put ošišao, tu bih se šišao i dalje. Dok me tu ima.
Brijačnice su svojevrsne duše gradova, njihove osobne iskaznice koje te vežu za sebe, a i ti se vežeš za njih. Podomaćiš se, postaješ čovjek od grada, čovik od Zadra. Preko njih grad uđe u tebe – sva ta povijest, sve te stine, kale, Kalelarga, široke i uske ulice grada, svi ti ljudi, ta domaća rič. I ti postaneš domaći sebi i domaćima.
Ovo je mjesto u koje dolazim po dnevnu dozu razgovora i smijeha. Ne znam gdje bih otišao kada bi se zatvorila. To bi mi s tugom zatvorilo dušu. S kim bih bacio koju o Hajduku, našalio se i primio šalu na svoj račun?
„Grade, vrati nam brijače!“
Posebno je prema meni raspoložen bio Dačo:
„Vi ste sretan čovjek jer naplaćujemo po šišanju, a ne po obujmu glave.“
Umalo da ne ostadosmo bez nje. Još zvone natpisi iz tog vremena: „Kalmeta, ne izbacuj Meštra i Papundeka na ulicu!“ i „Grade, vrati nam brijače!“
Podaci iz njezine „osobne iskaznice“ govore dovoljno. Kultna zadarska Brijačko-češljarska zadruga, na adresi Ulica Elizabete Kotromanić 2, popularni zadarski „brice“, više je od osam desetljeća povijesni simbol staroga gradskog jezgra i same Kalelarge.
Ona je bila i ostala nezaobilazno mjesto društvenog života Poluotoka. Tu su se okupljale i još se okupljaju generacije Zadrana, komentiraju utakmice KK Zadra i Hajduka, dnevna događanja, gradske kronike, poznati koji su se šišali, prepričavaju anegdote i čuvaju priče koje bi, bez takvih mjesta, polako nestale.
A sve to vrijeme održava se i tradicija staroga brijačkog zanata.
Kako se ne sjetiti dragoga meštra Drage i njegova osebujnog načina sporazumijevanja na stranim jezicima? Brzo bi se dogovorili, a meštar bi potom šišao po svome.
Tu je bio i ugodni i uljuđeni Ivo, čovjek stare škole ophođenja, s kojim se moglo razgovarati o našem Hajduku. A onda bi nam se Dačo, samo da bude kontra, suprotstavio Dinamom.
I tako je šišanje postajalo mnogo više od šišanja.
Mjesto gdje čovjek čovjeku postaje drag
S osobitim zadovoljstvom čovjek se danas može prepustiti i vještim rukama dragih gospođa. Šišanje tada postaje ugoda, ali i susret s ljepotom ljudskosti, ljudske riječi i ljudovanja.
Odeš iz brijačnice s mišlju da ćeš se što prije vratiti. Duša je puna onog posebnog osjećaja topline i prihvaćanja – onoga kada je čovjek čovjeku jednostavno drag čovjek.
Dalmatinske brijačnice duboko su ukorijenjene u tradiciju i oduvijek su bile centri društvenog života. Od legendarne splitske brijačnice i Meštra iz serije „Velo misto“ pa sve do današnjih modernih barber shopova, taj kultni obrt u Dalmaciji uspješno spaja nostalgiju, tradiciju i suvremenu njegu.
A ova zadarska ima sve to – i toliko toga više.
Od svih brijačnica u Dalmaciji, ma što u Dalmaciji – u svitu, ova ima ono što se ne može naučiti niti kupiti: ljudsku dušu.
Dušu koju ni jedna druga na kugli zemaljskoj nema. Tako plemenitu dušu.