NATJECANJE STUDENTSKOG FILMA ANIMAFESTA 2026
TIJELO I ČEŽNJA – OBITELJ I PLES – ODRASTANJE I RAT
Od rekordnih 997 prijavljenih filmova Maida Srabović, David Lovrić i Daniel Šuljić probrali su 38 najboljih za Natjecanje studentskog filma Animafesta 2026 – konkurenciju koja, s jedne strane, nudi u uvid u nove neinhibirane ideje, priče i estetike, ali koja svake godine pažljivim gledateljima otkrije i barem jedno, već potpuno cjelovito i autentično, remek-djelo. Ove godine posjetitelji će susresti najmanje dva takva rada, uz pregršt drugih maštovitih, lijepih i misaono poticajnih djela, a da pritom neće morati ni platiti ulaznicu, jer je pristup Animafestovom Natjecanju studentskog filma ponovno slobodan. U ovoj konkurenciji, kao i u Natjecanju hrvatskog filma, natječe se i hrvatska autorica potekla iz čakovečkog ŠAF-a Melita Sandrin, koja je svoj film Arahnofobija ostvarila pod okriljem slovenskog Sveučilišta Nova Gorica.
Fotografije redom od lijeva na desno, prvi red: Hand - ruka, The Rossini Garden_Rossinijev vrt, Quantum Jump_Kvantni skok,Sensual_Senzualno
Drugi red: Falling Mist_Magla se spušta, Fingerbang_Prstenjačenje, Time Flies_Vrijeme leti, Things that i was gatherin_Stvari koje sam skupljala Najprije valja uputiti na Stvari koje sam skupljala Ekaterine Žužleve i Vrijeme leti Tommasa Zerbija. Prvi je dirljiva autobiografska priča o utamničenoj protivnici ruskog režima, ostvarena dijelom u stripovskoj, tintinovsko-bande dessinéeovskoj maniri, a dijelom posredstvom arhive i nacrtanih osobnih, scenografski minimalistički aranžiranih predmeta. Drugi je 3D metafilmska crnohumorna minijatura frenetičnog ritma u kojoj se obrađuje sve ono što se može učiniti u 3 i pol minute samoga filma, uključujući i čitav niz nesretnih slučajeva koji nas u tome vremenu mogu zadesiti. Na taj način film je i vrlo originalni zagovor sporosti i neusmjerenog zastajkivanja u životu. Oba rada potječu iz magistarskog programa RE:ANIMA nastalog u suradnji triju škola iz Portugala, Belgije i Finske – dobitnika Nagrade za najbolju školu animacije Animafesta 2026.
Ponovno procvjetati (r. Natálie Durchánková), češki rad podnaslovljen "Pet faza žalovanja", izvanredno je režiran i montiran, simbolikom i crtežom odmjeren, a karakterizacijski uvjerljiv film o psihičkom stanju žene nakon spontanog pobačaja. Ovaj nezaobilazni rad Natjecanja studentskog filma, ali i Animafesta 2026 u cijelosti, koji se istovremeno ističe empatičnošću i "transparentnošću" forme i sadržaja te ritmom koji, usprkos teškoj temi, ni najmanje ne zamara, zagrebačka publika vidjet će, k tome, prva u svijetu. Zbogom valovima (r. Yang Ruihan, Japan) na papiru je nacrtana, nježna primorska solo-melodrama dana, za razliku od mnogih filmova o kroničnoj usamljenosti, kroz suptilne detalje, melankolijom pregnantnu atmosferu te svakodnevne radnje i blago zamućene zamišljaje žene koja beznadno očekuje muškarca za kojim čezne duhom i tijelom. Film je to klasične crtane ljepote prijelaza i vizualne poezije kakva se od sredine 1990-ih rijetko viđa.
Među najbolje primjere neobuzdane originalnosti nove generacije animatora svakako pripada i korejsko crno-bijelo Prstenjačenje (r. Yeonwoo Kim, također svjetska premijera) koje snažnom crtačko-grafitnom, slojevito osjenčanom estetikom i talentiranim motivskim variranjem pripovijeda pomaknutu i bizarnu, nadrealističko-fetišističku priču o erotskoj fiksaciji otuđene djevojke na prste i dodire. Na avangardne likovne pravce, osobito na Magrittea, De Chirica i fovizam, naslonjeno je puteno britansko Jedenje naranče (r. May Kindred-Boothby) čija se voćna i puževska metaforičnost može shvatiti kao prikaz lezbijskih sklonosti, ali i kao općenitije privatno "carstvo čula" unutar nekovrsnog dehumaniziranog konventa. Puževi golaći među erotskim su protagonistima i njemačkog akvarela Senzualno (r. Tanja Nuijten) u kojem, zajedno s meduzama, hobotnicama, zmijama, jeguljama, medvjedima, tigrovima i ostalom menažerijom mile ženskim tijelom u osobitoj, bojama breskve posredovanoj metafori blizine, nježnosti i seksualne predigre. Na sasvim oprečnoj strani "putenog spektra", bizarno-duhovita free jazzerska španjolska etida Insekticid (r. Paula Gallego González) podjednako neposrednom stop-animacijom i animanarhičnim crtežom oslikava kukcoliki ples kao izgledni komentar na pogubnu neodoljivost pornografskih ekrana. Na srodnom spoju tijela i insekata, kolažnom animacijom i animacijom objekata ostvarena Strana tijela (r. Lysander Wong, Ujedinjeno Kraljevstvo) opipljivi su psihološki horor koji neuroze povezane s tijelom (poput mizofobije) otjelovljuje kao životinjice koje iz njega probijaju. Kratka talijansko-francuska groteska U posjetu zoološkom (r. Maria Zilli) postvaruje životinjske porive i zamišljaje ansambla običnih građana u ritmovima rimskog art-rock sastava Moblon, ali će poznavatelje svjetske animacije podsjetiti prije svega na estonsku "etiku i estetiku".
Žestoka jeka (r. Elsa Moulin, Francuska) rotoskopski je, 3D i crtani film – tehnički kompleksan, slojevit i "francuski filozofičan" koliko i tema autorefleksivne psihe djevojke kojom se bavi – ali je i naglašeno triperski supkulturni rave rad "iz velegradskog podzemlja" čija će perspektivizacija mnoge poklonike animacije podsjetiti na moderni klasik Acid Rain. Ipak, film je stilistički ujedno i sasvim svoj, pa i njegova sugestija moguće traume seksualnog napada, kao i jedinstveno oblikovanje, pouzdano ostaju s gledateljem i nakon projekcije. Nesvakidašnja crnohumorna melodrama uistinu "sveobuhvatnog zahvata" Srest ćemo se opet (r. Yuseon Park, Južna Koreja) prati zaljubljene čestice razdvojene pri početku Zemlje kroz eone preobrazbi u različita bića sve do ponovnog susreta, ali se mahom fokusira na jednu suvremenu situaciju u kojoj se čestice nalaze u formama delfina, majmuna, muškarca, žene i cvijeća. Ova parabola o licu i naličju ljubavi, posesivnosti i sebičnosti odlikuje se iznimnim osjećajem za režiju i montažu kojima uspješno obuhvaća veliki vremenski luk, kao i upečatljivim grafičkim rješenjima i bojama. Ne manje vizualno spektakularan Rossinijev vrt grupe autora s francuskog Gobelinsa vodi nas na proputovanje imaginarnim nadrealističkim svijetom ekscentričnog hortikulturista, komentirajući istodobno teme slave, nasljeđa i izvedbe, kao i egoizma i roditeljstva.
