Zoran Gavrilović | Velika prevara

Rilke sanja smrt u pokrivaču

i oči koje spavaju na njenoj koži.

Lutalice lutaju ulicama

i traže svoje izgubljene korake.

Pas viče lavežom, tražeći pažnju

kao dijete u kolijevci.

Svjetlost je tiha kao san.

Svi uzdasi mekani kao jastuci.

Noć u Đurđevcu je plava i zagušljiva,

jedna od onih noći kada nitko ne spava,

a svi se pretvaraju.

Lažu sklopljenim očima.

Čekaju jutro kojega nema.

Nestrpljivost raste

kao velika prevara.

Ana Bosančić | Ne moraš sve lijepo posjedovati

Ubereš li cvijet

Pored puta,

Samo ćeš na tren

Uživati.

Divit ćeš se njegovim

Bojama,

Profinjenim

Laticama,

Mekoći svile.

Dok ga staviš

U vazu,

On će već početi

Kopniti.

Savit će mu se

Tanka kičma,

Listovi će

Klecati.

Od one rapsodije

Mirisa i boja,

Svest ćeš ga na

Dvodimenzionalnu sjenu

Ljepote.

Zato, sljedeći put

Kad vidiš cvijet

Pored puta,

Zastani,

Nasmiješi se.

Otpjevaj mu ariju

Veličajući njegovu

Krhkost i ljepotu.

Zatim produži,

Ako trebaš i potrči

Koliko te noge nose.

Ako opet dođeš

U iskušenje

Da ga ubiješ —

Sebičnošću.

Ivana Obrano | Koliko ga volim

 

Volim ga tiše od molitve,

a dublje od mora.

U svakoj suzi što se ne vidi,

u svakom osmijehu koji ga se sjeti.

Volim ga onako kako vjetar

voli nebo — bez kraja, bez dokaza.

On živi u svjetlu mojih koraka,

u svakom miru koji dođe niotkud.

Kad zatvorim oči,

nije odsutan —

on je dah između dva otkucaja,

onaj miris zraka poslije kiše,

i toplina u mom dlanu

kad mislim da sam sama.

Volim ga

više nego što riječi mogu reći,

a manje nego što moja duša zna.

Poziv na 619. redovnu tribinu Udruge umjetnika "August Šenoa" | 11. ožujka 2026 s početkom u 17:00 sati

 

Rikard Dimić | Gdje snivaju leptiri

ja sam hladni parnasius

grubih krila

u snježnim visinama

gdje ni orlovi više ne lete

moj zamah uzrokuje oluje

na tvojim obalama

koje skrivaš osmijehom

pod crvenim velom

ti si nježna urania

što leprša kroz

aveniju baobaba

na drugom kraju svijeta

sjajiš na noćnom nebu

modro plavom

kad su ti krila zarita

pod moja rebra

sleti na hladan mramor

poljubi kamene usne

rastrgaj novinske članke

koji govore 

što se dogodilo na današnji dan

dok si bila samo kukac

sačinjen sam

od strahova putnika

čeznutljivih sjećanja smrznutih

za svojim voljenima

moji snovi su u 

starim slikama

koje nose uz srce

i pogledaju u posljednjem trenutku

kad sanjam

kristali ti padaju pod noge

grlim te krilima

namjesto kojih stoje ruke

sjedim pognute glave

kao anđeo koji te čuva na zemlji

tvoj svod pod stijenama 

tvoj sjever

kad sanjam

upijaš zvijezde

udišeš strast

treperiš

šapućeš mi..

što sve tvori moje snove

od čega su sazdani tvoji?