Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 17. lipnja 2026.

Koliko je glazbenih rekorda srušeno 2025.? HDS ZAMP predstavio Godišnje izvješće

 

Sandra Pocrnić Mlakar | Analogni žanrovski romani, književnici i vampiri na festivalu žanrova Dvotočka


Zašto se žanrovi bave postinformatičkim dobom i sjećanjem na analogno doba? Tema ovogodišnjeg festivala žanrova Dvotočka bila je Analogni roman, budući da se većina ovogodišnjih žanrovskih romana bavi predinformatičkim ili postinformatičkim dobom, bez interneta i mobitela. Kako komuniciramo bez elektroničkih uređaja i što nas povezuje? Koje osobine ljudske prirode izlaze na površinu kad nas ne određuju uređaji o kojima smo postali ovisni? Na ta pitanja odgovarali su sudionici panela o analognom romanu pisci Aleksandar Žiljak, Božica Brkan, Vlatka Planina, Jagoda Šimac Despotović i Eliša Papić, a u raspravu se uključila i Mirjana Grbac Pismestrović koja ove godine također objavila analogni roman „Lutka od papira“. Za razliku od pisaca koji su predstavili svoje ovogodišnje analogne romane, Aleksandar Žiljak i Božica Brkan najavili su svoje također analogne romane za jesen – Božica Brkan priprema „Novinarsku trilogiju“ o prelasku s analogne na informatičku tehnologiju, a Aleksandar Žiljak piše SF „Crne vode“ o dalekoj budućnosti u kojoj se putuje galaksijom, ali informatički uređaji nepouzdani su zbog elektromagnetkog zračenja, a civilizacija teško dopire do udaljenih svemirskih prostranstava, pa vladaju nasilje, kriminal i zakon jačega. 


Festival žanrova i priručnika Dvotočka ove je godine održan peti put u zavičajnoj dvorani u Ilici 43, a posjetitelji i okupljeni autori upoznali su nove smjerove u žanrovskoj produkciji i autore novih žanrovskih romana. Festival Dvotočka pokrenula je 2022. nakladnička kuća Beletra u suradnji s malim nakladnicima kao promotivni festival za žanrovsku produkciju domaćih pisaca koji pišu za publiku, a nisu dovoljno vidljivi u javnom prostoru. Festivalu je ime dala Milena Benini koja je sudjelovala u razgovorima o njegovom pokretanju i okupljanju malih nakladnika žanrova kao što su Hangar 7, Zagrebačka naklada, Naklada Bošković, Innamorata, i Fragment.


Središnji događaj ovogodišnjeg, petog festivala Dvotočka bio je predstavljanje knjige Hrvatski književnici / Fotoantologija Božice Brkan i Miljenka Brezaka, uz istoimenu izložbu portreta književnika koje je Miljenko Brezak snimao više od dvadeset godina. Knjiga je objavljena u povodu 125. godišnjice Društva hrvatskih književnika, a predstavljanje knjige i izložbe uveličali su likovi iz knjige, među kojima su bili Ljerka Car Matutinović, Dubravko Jelačić Bužimski, Branko Čegec, Miroslav Mićanović, Sanja Pilić i mnogi drugi. Bio je to dosad najveći „Pozdrav kanona žanrovima“, što je to stalna rubrike Festivala žanrova Dvotočka, otkako je na prvoj Dvotočki Kristian Novak pozdravio pisce krimića i izrazio poštovanje njihovom talentu. Mnogi književnici ove godine bili su iskreno zadivljeni i izložbom u dvorani u Ilici 43 i programom festivala te su zaključili kako se domaći autori žanrova neopravdano zanemaruju. 


Dvotočka je ove godine predstavila žanrovsku produkciju iz cijele Hrvatske predstavljajući osječku i riječku scenu te nove projekte autora splitske Naklade Bošković. Festival su otvorile dvije nakladnice iz Osijeka – Saša Jakšić vodi produktivnu nakladničku kući Prof&Graf, koja objavljuje romane, priče i poeziju, dok Sanda Dominković u Nakladi Morana objavljuje samo djela spisateljica, stranih i domaćih. Obje nakladnice složile su se da su domaći pisci slabo zastupljeni u domaćim medijima, i to ne samo početnici, već domaćim medijima nisu zanimljivi ni afirmirani autori s više od deset romana. 

Isto vrijedi za knjižare, koje rijetko ističu domaće pisce na svojim policama, iako Saša Jakšić napominje da Prof&Graf ima dobru suradnju s lokalnim nakladnicima u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru, a sudjeluju i na Panonskom festivalu knjiga. 

Gostovanje produktivnih i uspješnih osječkih nakladnica bila je prilika za dodjelu priznanja Dvotočka za ljubavne romane. Dvotočku za doprinos ljubavnom romanu osvojila je Saša Jakšić, a priznanje za nove perspektive ljubavnog romana pripalo je Martini Duvnjak, koja je također autorica nakladnika Prof &Graf, stoga je Saša Jakšić primila Dvotočku i u njezino ime. 


Jagoda Šimac Despotović stigla je Berna u Švicarskoj predstaviti svoj novi roman "Divlja horda Šimaca" o odrastanju u vinogradima Sinjske krajine, a razgovor je vodila Sanja Tatalović. Jagoda Šimac Despotović dosad je objavila sedamnaest naslova koji se mogu naći u knjižnicama, rjeđe u knjižarama, a piše o hrvatskim legendama i predajama. U romanu „Divlja horda Šimaca“ bavi se dječjom znatiželjom i čudima koja u prirodi otkrivaju dječje oči. 

Rubno i onostrano bila je tema i prethodnog romana Jagode Šimac „Bez daška vjetra“ o urocima u Sarajevu i orijentalnoj duhovnosti kojoj uroci nisu ništa neobično. 


Eliša Papić, mladi liječnik neurolog, nagrađivani autor na Festivalu europske kratke priče, objavio je ove godine roman „Bubanj“ o informatičkoj apokalipsi u Rijeci. O romanu „Bubanj“ s Elišom Papićem je na Dvotočki razgovarao književni kritičar Vid Jeraj. „Bubanj“ je rockerski roman s elementima punka, analogni roman s elementima digitalnog i crnohumorni roman s elementima psihološke drame. Eliša Papić za „Bubanj“ je osvojio Dvotočku za nove perspektive spekulativne fikcije. 


Drugi dan festivala, nakon predstavljanja fotoantologije Hrvatski književnici, svoj analogni roman „Lutka od papira“ predstavila je Mirjana Grbac Pismestrović a o romanu i analognom trendu govorio je i njezin suprug, također pisac i slavni karikaturist Petar Pismestrović. „Lutka od papira“ je roman o odrastanju u malom gradu sedamdesetih godina, a pokazuje kako je suština tinejdžerskih odnosa i životnih izazova ostala ista kao i danas, bez obzira na Internet i mobitele. Razgovor s umjetničkim parom Pismestrović vodila je Sanja Tatalović .


Danijel Špelić i Vlatka Planina autori su splitskog nakladnika Bošković, a na Dvotočku su oboje stigli s novitetima – Danijel Špelić predstavio je svoj četvrti roman o privatnom detektivu Lukasu Humu, a Vlatka Planina nakon serije romana za mlade predstavila je roman „Miriamin vrt“ o obiteljskom prokletstvu, namijenjen odraslijoj publici i upornim čitateljima, s obzirom da roman ima 500 stranica. O romanima dvoje pisaca govorila je Gordana Malančuk, voditeljica zatvorene Facebook grupe za raspravu o knjigama, koja prati oboje autora i surađuje u uređivanju romana. I Špelić i Planina svojom su produkcijom osvojili Dvotočke – Špelić za doprinos hrvatskom kriminalističkom priznanju, a Vlatka Planina za doprinos hrvatskoj spekulativnoj fikciji. 


Prateći žanrove, programski savjet Dvotočke zapazio je dva nedavno objavljena vampirska romana, oba kod Naklade Bošković, što je pojava koju vrijedi zabilježiti s obzirom da se vampiri ne pojavljuju često u hrvatskoj literaturi. Danijel Špelić objavio je roman „Svjetlost dana“ o vampirici Arianni i njezinom progonitelju Kristianu koje je prati kroz Europu od izvora Dunava, sve do Ružica grada kod Orahovice. Jagoda Šimac Despotović objavila je roman „Krvavi ban“ o vampiru koji se sklanja u malo pleme iza Karpata i postaje njihov vođa, da bi ih doveo sve do Jadranskog mora. Vampir se zove Harawat, a po njemu je nazvano i pleme, pogađate – Hrvati. U razgovor o vampirima, uz moderiranje Sanje Tatalović, uključio se i mladi pisac Mislav Gelich koji u svojoj zbirci priča piše o vještici koja se zatekne u suvremenom svijetu. 


Festival su i ove godine zaključile pjesnikinje i pjesnici, jer se prošlih godina pokazalo kako publika zahvalno dočekuje izbor aktualne poezije. Svoje pjesme čitali su Vlatka Planina, Gordan Struić, Stevo Leskarac, Božica Brkan i Petar Pismestrović. Vlatka Planina piše melanholičnu, romantičnu poeziju, a u svojim je počecima pisala pjesme. Gordan Struić je mlad, ali ozbiljan pjesnik koji je kod nakladnika Prof&Graf objavio dvije zbirke poezije. Stevo Leskarac ima dvije velike zbirke poezije i iskustvo glumačkih družina, a ovom prilikom pohvalio se pjesmom koja se izvodi u kanonu. Božica Brkan je višestruko nagrađivana pjesnikinja, a na Dvotočki je u drugom krugu pročitala svoju pjesmu „Molitva“ koju su uglazbili Cinkuši. Osim što je karikaturist i romanopisac, Petar Pismestrović predstavio se i kao pjesnik, a najavljuje i zbirku poezije. 


Festival je završen domjenkom i razmjenom kontakata te dogovorima za sljedeću godinu. 


Festival žanrova i priručnika Dvotočka održava se uz potporu Grada Zagreba.  


Dobitnici priznanja Dvotočka za ljubiće, krimiće i spekulativnu fikciju 

Filip Hanžek | Lorena Galeta: Poezija koju svatko treba okusiti



Recenzija zbirke poezije Karmički dugovi autorice Lorene Galeta. Ako postoji jedan pridjev koji može opisati poeziju Lorene Galeta, to je pridjev jedinstvena. Lorena Galeta je pjesnikinja koja ima jedinstven i neponovljiv stil pisanja i poetskog izražaja, koji postaje trajno prepoznatljivim od trenutka kada se čitatelj s njime upozna. Kada bih ja dobio zadaću među desecima anonimnih poetskih uradaka prepoznati jedan koji je proizašao iz pera ove pjesnikinje, uvjeren sam kako bih ga prepoznao odmah. Budući da sam od ranije upoznat s Loreninim opusom, čitajući njezinu najnoviju zbirku poezije Karmički dugovi, bilo je nemoguće njezin sadržaj ne promatrati kroz prizmu mojeg općeg znanja o radu ove pjesnikinje. Doduše, rekao bih da to opće znanje ovu zbirku čini još dojmljivijom i upečatljivijom. S Loreninim sam se radom prvi put susreo znatno prije no što sam imao čast tu autoricu osobno upoznati, na njezinoj Facebook stranici NA KRILIMA SNOVA, nazvanoj po njezinoj prvoj objavljenoj zbirci. Ono što me je izvorno zainteresiralo za njezin rad bile su ilustracije koje ona znakovito prilaže uz svaku pojedinu pjesmu. Te ilustracije gotovo beziznimno prikazuju gotičke motive, koji plijene pozornost svojom tajanstvenošću i mračnim paletama boja, što sadržaj Lorenine stranice već na prvi pogled čini privlačnim i intrigantnim, barem entuzijastima za gotičku estetiku poput mene. Kada sam počeo i čitati pripadnu poeziju, spomenute ilustracije stvarale su mi viziju autorice kao zagonetne žene pod nekim dugim prozračnim crnim velom, kako te stihove recitira u nekom misterioznom gotičkom interijeru. Ono što čitav opus ove pjesnikinje čini toliko jedinstvenim, pa tako i zbirku Karmički dugovi, prije svega su iznimno neobične kombinacije riječi, sintagme nimalo nalik i kojima s kojima sam se ikada susreo, kao pisac ni kao čitatelj, u čitava dva desetljeća svoje prisutnosti u književnim vodama. 

Kada god pročitam njezine stihove poput “Kada tetraedarskim bespućima- štura nevolja, krtu sujetu doziva.” (iz pjesme Litica sunovrata), "Iza buktinje, nepenthe proviruje- zida arsenom natopljene bukete" (iz pjesme Disproporcije enigmatike), "Slijeva ganglije neurona- razapetih noćnih silueta." (iz pjesme Cirkulacija bolova) ili "Jeca lila grmljavina, fobijom demolirana" (iz pjesme Sutonska), zapitam se odakle autorica crpi inspiraciju za takve uistinu nevjerojatne pjesničke slike. Još jedan znakovit 'sastojak' Loreninog stvaralaštva jest česta uporaba posuđenica (riječi poput indolentna, minuciozne, pa čak i nekih neformalnijih poput prebukirane), nekad čak i riječi i izraza izravno preuzetih iz drevnih jezika (primjerice starogrčka riječ nepenthe koja se provlači kroz više pjesama ili latinske fraze poput ad acta, corpus delicti ili tabula rasa), čije značenje možda neće svakom čitatelju biti poznato. Mjestimično su prisutni i arhaizmi iz hrvatskog jezika (besjede, negda, sveudilj). Kroz svoje bavljenje književnošću susreo sam se s kritičarima koji izražavaju neodobravanje takve prakse u pisanju poezije, no kada je riječ o Loreninim radovima, ja bih se naprotiv usudio reći kako takve riječi i izrazi pridonose jedinstvenosti i upečatljivosti njezinog stila i pjesničkog izražaja, kako otkrivaju zadivljujuće širok i prostran vokabular kojim ova pjesnikinja barata. Uz to, rekao bih da te manje poznate riječi i izrazi njezinim pjesmama daju dodatni sloj misterioznosti; meni je čak tijekom čitanja bilo zanimljivo povremeno se poslužiti Googleom kako bih odgonetnuo značenje nekog stiha, a pritom i trajno naučio neku novu riječ. Također je zanimljivo primijetiti kako ova pjesnikinja u svojem radu neobično kombinira terminologiju iz širokog spektra područja – od religije, mitologije, povijesti, ezoterije i okultizma preko psihologije, medicine, fikcije, matematike, znanosti i tehnologije pa čak do sudstva i kriminalistike. Jedan od primjera što sam upamtio jest pjesma Uvenuća, gdje se psihološki pojam disocijacija veže uz motiv ruže; kao čak udarniji primjer spomenuo bih pjesmu Polarizacija, u kojoj se istovremeno pojavljuju motivi oružja i duhovne intervencije, ili Ispaćene šarenice, gdje se istovremeno pojavljuju biblijski i sudski motivi. Inače je nezamislivo da se sva ta naizgled nespojiva terminologija može uklopiti u neku gotičku atmosferu i estetiku riječi, ali Lorenino pero je poput čarobnog štapića koji to na njezin specifičan način uspijeva postići. U ovoj zbirci bilo mi je posebno zanimljivo primijetiti kako se pjesme koje iznose kristalno jasnu poantu isprepliću s onim apstraktnijima, s djelomično jasnima, s višeznačnima, s onima skrivenog značenja, s onima u kojima svaki čitatelj može pronaći vlastito unikatno značenje, pa čak i s onima gdje je značenje nemoguće odgonetnuti. Također ima mnogo pjesama čija su značenja generalno jasna, iako se sastoje od apstraktnih zasebnih izraza. Također je zanimljivo kako se neke pjesme izvan šireg konteksta doimaju apstraktnima, ali uz upoznatost s nekima od okolnih pjesama u zbirci (ili uz osobno poznavanje same autorice i njezinog života) postaju jasnijima. Razumijevanje brojnih pjesama olakšava i nekolicina kratkih proznih tekstova sadržanih u zbirci. Spomenuti tekstovi najčešće su ispovjednog karaktera, napisani jasnim i lako razumljivim vokabularom, putem kojih pjesnikinja upoznaje čitatelja s vlastitim životnim (nerijetko bolnim i traumatičnim) iskustvima iz kojih crpi inspiraciju za znatan dio svojeg opusa. Uključivanje takvih tekstova prilično je neobičan odabir za knjigu u kojoj inače prevladava poezija – ali već smo utvrdili da neobičnosti za ovu pjesnikinju nisu neobična pojava. U tim proznim tekstovima, posebno mi je fascinantna otvorenost kojom autorica, unatoč introvertnoj osobnosti koju u jednom od tih tekstova navodi, dijeli neka od svojih najbolnijih životnih iskustava sa svakim čitateljem koji uzme ovu knjigu u ruke. Istovremeno, među proznim tekstovima ima i onih koji se mogu smatrati pjesmama u prozi – tekstovi poput Propitkivanja, ili meni osobno još draži primjer, Medenoj pčelici – iznimno topla pjesma u prozi kojom autorica izražava ljubav prema svojoj mlađoj kćeri Melissi. U toj pjesmi posebnu mi je pozornost privukao odabir naslova; dok se prosječnom čitatelju taj naslov može doimati kao tek uobičajeni nadimak iz dragosti, oni koji prate Lorenine objave na društvenim mrežama znat će kako se naslov zapravo odnosi na samo podrijetlo imena Melissa, čije je izvorno značenje medonosna pčela. Redoslijed kojim se određene teme (poput blagdana, rođendana, sudskih događanja, a povrh svega Melissino rođenje) provlače kroz zbirku otkriva kako su pjesme poredane kronološkim redoslijedom kojim su izvorno napisane. Taj kronološki redoslijed značajno pridonosi kvaliteti ove zbirke, time što otkriva činjenicu da su brojne pjesme napisane pod izravnim utjecajem autoričinih stvarnih emocija u danom trenutku – što također daje dojmljiv uvid u njezin tok svijesti i emocionalni rollercoaster tijekom duljeg perioda pisanja. Nerijetko se u zbirci mogu pronaći kraći nizovi pjesama slične tematike, nakon kojih fokus prelazi na drugu temu koja je zatim u danom vremenu zadobila centar autoričine pozornosti – a u skladu s time mijenja se i dominantno raspoloženje i emocije oslikane u dotičnom dijelu zbirke. Tako primjerice, nakon kraćeg niza tmurnih i mučnih pjesama o propalom braku može uslijediti niz toplih i ugodnih radova o autoričinoj ljubavi prema njezinoj djeci. Također se mjestimično pojedini pojmovi provlače kroz dvije ili više uzastopnih pjesama, nakon čega gube prominentnost – primjerice, riječ snop koja se spominje u pjesmama Gotički mortaliteti i Određeni intervali, nakon kojih se u ostatku zbirke više ne pojavljuje.

„Jedan svijet, mnogo priča“ – Anaïssa Ali Mogné-Mali i Sven Popović u CeKaTe-u Pristigla pošta Lovorka Mihanović


U četvrtak, 18. lipnja 2026. godine u 17 sati, Centar za kulturu Trešnjevka ugostit će pjesnikinju, autoricu i prevoditeljicu Anaïssu Ali Mogné-Mali. Razgovor će voditi pisac, prevoditelj i književni kritičar Sven Popović, a program će se održati na engleskom jeziku. Ulaz je slobodan.

Akcija zagrebačkih centara za kulturu „Jedan svijet, mnogo priča!“, koja se održava ususret Svjetskom danu izbjeglica (20. lipnja), kroz niz programa diljem grada promiče međukulturni dijalog, susrete i razmjenu iskustava. U programu sudjeluju brojne kulturne ustanove i centri za kulturu iz Zagreba.  

U tom se duhu akciji pridružuje i Centar za kulturu Trešnjevka, koji će ugostiti pjesnikinju, autoricu i prevoditeljicu Anaïssu Ali Mogné-Mali, čiji je životni i stvaralački put oblikovan iskustvom života između različitih zemalja, jezika i kultura.  

Anaïssa Ali Mogné-Mali rođena je na Mayotteu, otoku u Indijskom oceanu. Nakon života u Francuskoj i Njemačkoj svoj je dom pronašla u Zagrebu, gdje danas živi sa sinom. Njezino stvaralaštvo oblikovano je iskustvom fizičkih i unutarnjih putovanja te istražuje pitanja pripadnosti, identiteta i odnosa prema mjestima koja napuštamo i onima koja odabiremo za svoj novi dom. Svojim pjesmama i videopoetskim radovima sudjelovala je na međunarodnim izložbama i festivalima u Hrvatskoj, Brazilu, Španjolskoj, Mađarskoj, Peruu, Njemačkoj i Urugvaju, a njezina kratka priča ASPIC objavljena je u godišnjoj antologiji američke izdavačke kuće Indignor House.

S Anaïssom će razgovarati Sven Popović, pisac, prevoditelj i književni kritičar te autor romana Nebo u kaljuži, Uvjerljivo drugi i Mali i Levijatan. Njegova su djela prevedena na više jezika, a 2024. godine američka izdavačka kuća Dalkey Archive Press objavila je engleski prijevod njegova prvijenca pod naslovom Last Night.

Razgovor će se dotaknuti tema književnosti i poezije, prevođenja i stvaralaštva, multikulturalnosti i identiteta, života između različitih kultura i jezika te osobnih i kreativnih putovanja. Poseban naglasak bit će stavljen na pitanje što danas znači pronaći dom i kako se iskustva različitih kultura pretaču u književnost.

Program je namijenjen svima koji vole književnost i poeziju, ali i onima koje zanimaju teme identiteta, pripadnosti i suvremenih migracija. U vremenu u kojem se svijet sve više isprepliće, ovakvi razgovori podsjećaju nas da upravo priče mogu biti jedan od najvažnijih mostova među ljudima.

Program se provodi uz financijsku podršku Grada Zagreba.

Gordana Malančuk | Na ovogodišnjem Festivalu žanrova i priručnika Dvotočka, održanom 6. i 7. lipnja u Zagrebu, dodijeljena su priznanja autorima koji svojim djelovanjem pridonose razvoju hrvatske žanrovske književnosti


O dobitnicima je odlučivalo povjerenstvo u sastavu Božica Brkan, Veljko Krulčić, Marko Fančović i Neven Petrović.

Dvotočka za doprinos hrvatskoj spekulativnoj fikciji dodijeljena je Vlatki Planini, nagrađenoj književnici, čiji opus obuhvaća poeziju i prozu te se proteže od spekulativne fikcije do recentnog romana Miriamin vrt. U obrazloženju priznanja istaknuti su njezina kontinuirana prisutnost na književnoj sceni, visoka produktivnost unutar žanra spekulativne fikcije te izbor tema koje korespondiraju sa suvremenim svjetskim književnim strujanjima. Povjerenstvo je posebno izdvojilo roman Miriamin vrt, prepoznavši u njemu potvrdu autoričine stvaralačke zrelosti i daljnjeg razvoja njezina proznog opusa. Roman se nadovezuje na dosadašnje autoričine književne preokupacije, istodobno ih produbljujući i otvarajući nove mogućnosti njezina pripovjednog izraza.

Dvotočka za doprinos hrvatskom kriminalističkom romanu pripala je Danijelu Špeliću, književniku, filmskom kritičaru i autoru niza kriminalističkih, horor i fantastičnih romana. U obrazloženju priznanja istaknuto je njegovo stvaranje izmišljenoga slavonskog gradića Trenkovca, prepoznatljivog mjesta radnje kriminalističkog serijala o privatnom istražitelju Lukasu Humu. Povjerenstvo je naglasilo kako Špelićevi romani, smješteni u hrvatski društveni i kulturni prostor, donose uvjerljive zaplete i domaćoj kriminalističkoj književnosti daju prepoznatljiv lokalni identitet. Tijekom dugogodišnjeg književnog rada objavio je više romana različitih žanrova, potvrdivši se kao jedan od najproduktivnijih i najkvalitetnijih suvremenih hrvatskih žanrovskih autora.

Među ostalim dobitnicima priznanja našli su se Saša Jakšić, kojoj je dodijeljena Dvotočka za doprinos hrvatskom ljubavnom romanu, Martina Duvnjak, dobitnica Dvotočke za nove perspektive hrvatskog ljubavnog romana, te Eliša Papić, kojemu je pripala Dvotočka za nove perspektive hrvatske spekulativne fikcije. Povjerenstvo je pritom istaknulo autentičnost, originalnost i žanrovsku raznolikost njihovih književnih ostvarenja.

Ovogodišnja priznanja Dvotočka još su jednom potvrdila vitalnost domaće žanrovske književnosti, koja se razvija kroz različite poetike, od ljubavnog i kriminalističkog romana do spekulativne fikcije.