Mario Lobor | Sunce ljubi more

Sunce ljubi more

Svim žarom, od zore do večeri

Kao u ljubavnom zagrljaju

Visoko na nebu, doseže more sjajnim svjetlom

Zlatne zrake miluju bistru vodu

Povezani su a daleki, kao nebo i zemlja

Ljetna svjetlost ljeska se na površini

Ljubi svaku kap

Grije hladne struje i burne valove

Ljubav sunca i mora

Sjaji kao ukras ljeta

Dario Samardžija | Istina al dente

Sve te mrtvačke jame u gori zelenoj,
Sve te rupe u pravilnom redu,
Svi ti kvadri vjetra u zemlju utisnuti
Ne kriju ništa ni u kom pogledu.
Reći će mnogi poklonici Njemu,
Visočanstvu Običaju i Priležnici Sentimentu:
Kosti pradjedova uzvišene liježu.
I prkosit će meni, ljutom oponentu.
Dabome, koštana masa slegla se u svemu
I po prilici koračamo po raspadnutom velu
Tjelesina očeva naših.
Ali, što je duša prokljuviti ne znamo,
Ni ukoričiti je zglobom, epifizom, kemijom...
Pa ni stupicom zemljanom grobova posvemašnjih.

Maja Kezić | Obožavam ljeto

 

Obožavam ljeto.

Peckavu, upaljenu, crvenu kožu
koja vremenom počinje pucati
i gubiti svoja kromatska svojstva.

Pa je gulim,
skidam slojeve sebe
da dođem bar nešto bliže Sebi.

Odstranjujem ružna sjećanja
koja je snaga Sunca spalila
te bivam opet nova –
izloženija, ranjivija,
dubljih osjećajnih kapaciteta,
ali
lišena lanjskog tereta.