Tomislav Domović | Zgrtanje bogatstva

Jednostavno je, šištati bez pluća u polusnu

Objaviš dvadeset knjiga,

dvadeset kitica srca uronjenog u ilirsku olupinu pod novigradskim dagnjama, dvadeset krtica u minskom polju

Svu zaradu od prodaje intime pretvoriš u kripto valutu

Malo čekaš, podigneš upetorostručenu svotu

U međuvremenu ni za pljuge ne posuđuješ,

odričeš se Floride i paške janjetine

Odletiš u Medelin, kupiš 10 kila za osobne potrebe

Jednom kilom platiš kapetana duge plovidbe iz Vele Luke

Preostane ti 8 bijelih cigli, sasvim dovoljno da sazidaš vrtni roštilj

Jednu zapartijaš s Britancima na Ultri u Splitu,

iz njihovih bijelih očiju pršti kolonijalna zahvalnost

i nevjerica da si rođen u prošlom stoljeću u Hrvatskoj koje nije ni bilo na jastuku

Pa kreneš, crta za doručak, dvije za povečerje

Tri su ti života dnevno na raspolaganju

Pjesme same se nižu na vrtnim stablima

I malo ti je žao, nitko te ne slijedi u prasak genitalija

Slušaju Claptona,

jeku okusa, huk čarobnog praha u dosadnom životu

Nena Miljanović | Plakaću sutra

Iza budnosti

Ispred sna

U bezvremenu

Odbacujem sopstvenu senku i loše mogućnosti

Kao paučinu

Kidam okove stvarnosti

I brišem istoriju i tvog i mog življenja pre ove ljubavi

Kao lažni Tvorac

Uspostavljam novo vreme za nas

(Nemamo godine)

I prostor

(nemamo granice)

I način

(ljubav bez ijednog ako i ali)

U lakoći virtuelnog postojanja

Dodirujemo se mislima

I stapamo rasutim atomima

Nesputani stvarnošću

Postojimo

U jedinoj mogućoj dimenziji za nas

U mojoj pesmi

Iz koje

Zoveš me sa ruba sna

Odazivam se sa ivice stvarnosti

Ehom (ne)postojanja

Čujem tvoj ili poezije glas

“Ne plači ljubavi ne plači”

Okrećem od suza mokar jastuk na suvu stranu

i poezije list na novi stih

Uljuljkana u san

Smejem se ubeđena da jesmo

Neću buđenje

Smejem se stvarnosti

Smejem...

Plakaću sutra

Ako se iz sna probudim…

Sonja Smolec | Jesen

Polako,

sasvim polako,

dolazi s jutarnjim maglama,

privija se uz tlo,

vlažnim prstima

prosipa rosu,

oplahuje list po list,

drijema u brazdama.

 

*

 

Mokra klupa,

tragovi na putu...

...paučina razapeta

između jučer i danas.

List uhvaćen u zraku,

ugniježđen na dlanu.

Nenapisano pismo.

Pod zubima

raspuknuta boba grožđa.

 

*

 

Jesen se zrcali

u tamnom oku ptica.