Pavle Gligorović | Plastični globus

 

Ovaj plastični globus stari

i umire 

i radja se opet.

Tvoj strah od prolaznosti,

moj usud da te volim,

sok na stolu, 

stolica na kojoj vodimo ljubav

na nekom nevidljivom nivou

posljedice i uzroka, 

povezano je sve.

Jednom si mi rekla, 

posle razvoda,

da već dvanaest godina

živiš ispod leda

i da si zaboravila 

kako je to 

klizati po površini

slobodno,

sa nekim.

Znam,

strah te je

usuditi se 

ponovo

divlje ose

staviti pod vrat.

Festival svjetske književnosti | 5.9. - 9.9.2026.- HNK2, Knjižara Fraktura, Galerija Šira

 

Festival svjetske književnosti i ove godine, već gotovo tradicionalno, otvara novu kulturnu sezonu u Zagrebu i Hrvatskoj. Od 5. do 9. rujna, po četrnaesti put, održava se jedan od najvažnijih književnih festivala u Hrvatskoj i regiji.

Prepoznatljiv po iznimnim domaćim i inozemnim gostima te posebnoj atmosferi susreta, Festival publici donosi niz književnih zvijezda iz Europe i svijeta.

Na Festivalu sudjeluje više od stotinu gostiju – pisaca, prevoditelja, moderatora i urednika – iz Europe, s Bliskog i Dalekog istoka te iz Sjeverne i Južne Amerike.

Ovogodišnje izdanje održava se u novom prostoru, HNK2 u Adžijinoj ulici, čije je otvorenje obilježilo sam kraj prošle godine. Novi prostor omogućuje nam da Festivalu damo drukčije, življe i još izražajnije lice.

Festival ove godine donosi potpuno novo iskustvo. Uz dvije dvoranske pozornice – Main Hall i On Stage – program se seli i na Garden Stage, smješten u kupoli u dvorištu HNK2. Cijeli festivalski prostor zamišljen je kao mjesto susreta pa vas, uz vrhunski književni program, očekuju kava, kokteli, vino, druga pića i snackovi naših sponzora te opuštena atmosfera za razgovore, druženje i razmjenu dojmova s autorima i drugim ljubiteljima književnosti.

Jedna ulaznica. Sva događanja.

Dnevna ulaznica u pretprodaji iznosi 9,99 €, a dostupni su i festivalski paketi ulaznica. 

 https://fsk.hr/ulaznice/#ulaznice

 Više informacija i program: https://fsk.hr

Festivala ne bi bilo bez potpore naših pokrovitelja i sponzora. Posebno zahvaljujemo suorganizatorima – Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i Galeriji Šira.

Festival svjetske književnosti podržali su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Turistička zajednica Grada Zagreba, Fondacija Jan Michalski, veleposlanstva i kulturna predstavništva zemalja autora koji nastupaju, kao i Croatia osiguranje, PBZ Card, Span i Lidl. Medijski nas prate 24sata, tjednik Express, HRT, Večernji list, Telegram, tportal, Journal, HINA te relevantni književni portali.

Vidimo se... Jedva čekamo! 

Božica Jelušić na Festivalu svjetske književnosti | "Neke moje žene ...i nekoliko kavalira", HNK2, Garden stage, Adžijina ul. 7a, 10000, Zagreb, nedjelja 6.9.2026. s početkom u 18:30

 

BOŽICA JELUŠIĆ NA FSK "Neke moje žene ...i nekoliko kavalira" knjiga je eseja o umjetničkim inspiracijama velike književnice - spisateljicama i piscima, slikaricama i slikarima, glazbenicama i glazbenicima, a među njima su i njezini prijatelji umjetnici, kao što je Arsen Dedić.

IMA LI NOSTALGIJA ZVUK?

Neke bilješke o ARSENU DEDIĆU, nepremašenom vitezu moje mladosti

Ako je moguće nostalgiju dočarati nekim zvukom, onda je to tiho struganje i škripuckanje igle po vinilu, po onoj LP ploči na gramofonu s ručicom, u neko predvečerje, dok se "malinovac natače u okna", kako bi rekao Brodski. Nostalgija počinje kad se u tebi stiša, kad pustiš da te unutrašnji suton obuzme, a kroz njegove slojeve puštaš Arsenov glas, nešto dublji nego što bi njegova (tada) krhka pojava sugerirala: "Kao prijatelj stari, kad dođe kraj, / Jedne večeri blage, ruku mi daj. / Ja ti pomoći želim, dat ću više no svi, / ako dam dio onog, što si davala ti...".

Na zidu moje sobe u rodnoj kući, bio je zelenkasti Arsenov portret, ovješen na svježe okrečen zid. Prošlo je relativno dobro, premda uz mnogo mamine vike da ne dozvoljava "kranjce" po svojoj urednoj kući. Poslije je svratio čovjek kojega sam imala u sredini srca i također "okrznuo" poster sarkastičnom primjedbom, tipa "kržljavac". To ga je stajalo višegodišnje šutnje, koja traje do danas. On je volio "Vile Velebita" i takve stvari, ne sjećam se više. Za Arsena sam se doslovce borila i izborila: da ga smijem slušati u podstanarskoj sobi na mom nespretnom magnetofonu, kupljenom od tankih Žikinih honorara u "Međimurju"; da ga nosim na more, da ga ne dajem u razmjenu za tada aktualnije ploče talijanskih i francuskih šansonjera; da ne raspravljam o njemu s ljudima koji ne razumiju poeziju.

Golob i on uvjerili su me da je velika stvar "upakirati" poeziju u glazbu, jer joj je to prava budućnost. ZAGREBAČKA ŠKOLA ŠANSONE spada u njihove dalekovidne, genijalne projekte. Da se ustrajalo, danas bi vjerojatno mnogo manje ljudi smatralo magareće revanje i bezgramotno "stihoklepanje" nekakvom pop-glazbom i prihvatljivom glazbenom produkcijom. Arsen je u svom žanru izgovorio riječ ABRAKADABRA ("Šalji svoju munju do smrti") i magijski učinci nisu izostali. Istrčao je golemu, zahtjevnu estetsku dionicu. Očistio je zrak. Naučio nas je da sve što dotakne srce pjesnika, odlazi u građu i postaje pjesma. Jednom sam, prevodeći Yeatsa, naišla na riječ koje nema u standardnom rječniku engleskog jezika. Našla sam je u nekom specijalnom, uz primjedbu: "Riječ nema uporabe u praksi, koristi se samo kod Yeatsa". Tako će se neke stvari zvati "samo po Arsenu", nemaju primjene ni kod koga drugoga. Arsen je paradigma za jedan žanr, za jednu vrstu autorstva, koje je neprikosnoveno.

U zadnjoj rundi našega druženja, poklonio mi je dva CD-a Okudžave, uz obavezno ironijsko distanciranje (u kome je bilo toliko prijateljske sklonosti, da i sada prosuzim!). Reče mi: "Slušaj, svira gitaru lošije nego Kemal Monteno, ali poezija mu je izvrsna! Ponesi si to!". I onda smo Mladen i ja napravili ovu knjigu, u kojoj je samo predgovor moj, no Arsen me nazvao i prije odlaska u tiskaru rekao: "Napisala si mi bolje nego što zaslužujem! Hvala ti!". Čuti nešto takvo, od čovjeka koji se gnušao udvornosti, komplimentiranja i ja-tebi-ti-meni prakse, bilo je ravno čudu.