Ivan Meroveus | krinke

bukneš u arktičkom krugu realnosti
i zgasneš u njemu
potrošivši posljednju žigicu
a znao si, predosjetio
tragovi su pokazivali
bespuće upozoravalo:
od tamo se nitko ne vraća

histrione!, tamo nema nikoga
nitko ne želi predstave
bez happy enda u scenariju
(kao gleda se od kraja početku)
kao sve se zna
a nitko ne želi znati
kako krinka ulegne u krinku
a pomislio sam:
zašto gledalište?
čemu scena?
ne glumi se, stvarno je
riječi dolaze iznenada
po onome kako se naježi koža
bilo kad se propne
i toplina krvi kad
zaiskri u sjaju oka

hladno je, moj histrione
ostavi se sebe
nije važno tko si
pogledaj u ovome sada što si