Ruža Zubac-Ištuk | Priželjkujući pjesmu

Pod prpošnim prstima predvečerja 

propupala pitoma pustoš.

Poljem ponire pjev prepelice.

Polumjesec pije prozirnu pučinu

pletući plašt puteni proljeću.

Prokrustovom posteljom pršte poljupci.

Polako prilazim ponoru poroka

pa prizivam pospanog pjesnika 

podsvjesno priželjkujući pomilovanje.

Prekasno. 

Pod plaštem poniznog pera

plave perunike pritajeno plaču pjesmu.

Bridge Hopkins | Alstromerija

Zašto nosiš zabrinut izraz svog lica?
Kakve to brige ne daju ti sniti?
Premlada si da budeš zatvorena ptica,
Kada jato leti, s njim leti i ti.

Nosi radije osmijeh, smij se često,
A vitkošću stvaraj zavist kod žena,
Sve će jednog dana na svoje doći mjesto
Budeš li strpljivošću okružena.

Zagonetna si poput dobra romana,
Volio bih te upoznati bolje,
Saznati što sve krije tvoja mračna strana,
Pa makar ušao u minsko polje.

Na pamet mi padaju pothvati smjeli,
Dok parkom mirisnim uvečer šećem,
Možeš ostvariti što god ti srce želi,
Vilo bajna obasuta cvijećem.

Tomislav Stockinger | Da mi netko sutra kaže…

                                 

                 Da mi netko sutra kaže „Bit ćeš pjesma!“, želio bih znati:

- Hoće li me pisat ruka što pripada tijelu čije srce pati?

                Da mi netko sutra kaže „Bit ćeš pjesma!“, pitao bih tada:

- Hoće l' stih moj biti sazdan od ljepote čiste, ritma, sklada?

                Da mi netko sutra kaže „Bit ćeš pjesma!“, moj upit bit će brz' ko vir:

- Dal' će tužne duše u meni pronać' utjehu i mir?

                Da mi netko sutra kaže „Bit ćeš pjesma!“, vikao bih, nek' se zna:

- Samo takva, samo takva pjesma želim biti ja!