Ivan Pozzoni | Moj bivši brat opet mi je postao rođak

 

Imam bivšeg brata, opet samo rođaka, koji radi na Mediasetu,

vrlo je odgovoran lik, imao je obraza dati da ga uzdržavaju

čitav život, pretvarajući se da radi u očevoj tvrtki u Brianzi,

pomahnitali filiusfamiliae, u Mazdi, Porscheu ili BMW-u,

s mjesečnim ugovorima od 4.000 €, zarađenim u tvrtki pišući o wrestlingu

skriven u nedostupnoj ostavi skladišta, a da ne zna napraviti ama baš ništa.

Tamo su bili otac i stric, lomeći leđa i srce od truda,

ocu se srce slomilo u tvrtki, invalidu, presađeno u šezdesetoj,

stricu se srce slomilo u snu, tko zna što se sanja kad te gospođa Smrt

prati na groblje bez upozorenja?,

on, srećom, jedva da ima srce,

bez emocija ili osjećaja koji bi doživjeli infarkt.

Moj bivši brat, opet rođak stotoga reda, iskoristio je tuđa leđa, srca, tuđu biografiju,

novinar nove generacije, to jest nesposoban napisati članak bez pogrešaka u pravopisu,

nakon tri pokušaja da ostane na Sveučilištu, ukupno tri položena ispita, postao je komentator,

TV komentator hrvanja i nogometa, 0 sadržaja (važne su tek fakture iz tromjesečja),

prisinjen upravljati skladištem, in absentia, baciti 4.000 € viška bilo bi mazohistički,

stvarajući situaciju na rubu provalije, napravio korak naprijed, tupani menadžer dresiran za cirkus.

Ali on je neosporni junak čitave obitelji: bio je na televiziji

i šalje oca, s presađenim srcem, da prlja svoje novo srce ugljenom,

stvorio je, varajući radnike, poreznu, bivšu braću i dobavljače, novu new.co,

iz koje je pobjegao bez grižnje savjesti ne pokrivajući rupu

od (oko) 1.000.000 € koju je ostavio u katastrofalnom nasljeđu

ocu, obitelji, radnicima: svima onima koji na televiziju ne idu.