Ivan Pozzoni | Atelier

 

U kasnom modernizmu starog zapadnog svijeta,

svaki Atelier u rukama nam postaje trgovačka staza,

gdje se obrtnička radnja u jeftinu robu trgovačkog centra zapleta,

pa pisati u slasnim sedmercima poput dvorjanina iz novog kaza,

jedini je mazdeistički kriterij protiv nesocijalnog svijeta.

Kokainomani pisanja, 2014. pišu, aha, još u sedmercima s puno mana,

dok stvaraju ustav Parnaza, Snjeguljica ispod patuljaka ili nosa,

pederi, prodavači početnica i iznajmljivači stražnjica u prosjeku dana,

ti novi obrtnici Ateliera imaju tisuću ruku i ponosa,

s bibliografijom tipa „Dvadeset tisuća drkica ispod oceana”.

Kao u lancima velike distribucije i trgovine,

moderni Atelier ima svoj ured za C[ontrolu] / K[valitetu],

gdje, metodama demokršćanske malverzacije i mutnine,

urednici atelijera pakiraju lažnu istinu u paketu,

svete magorce i nove za obrtničku beatifikaciju iz visine.

Imperatore - il' Valerijane (Publije Licinije Valerijane)?-,

napokon jedan čin gdje demokršćanske metode stane,

žrtvovati iskreno desetogodišnje prijateljstvo bez straha

radi obrane interesa dioničkog društva i bogatog daha,

caru pomućenom od manije hipostaze i oholosti

protiv svakog tko ne prihvaca proskinezu i lažne milosti.

Uzalud vam slati uobičajene lovce na glave s vaših staza,

sad radim u XXL u smrdljivim tunelima vaše Italije i Parnaza,

i kao divlji barbar, sjeverni razbojnik iz šumske kretnje,

čekam da nabijem, jednu po jednu, oko svog Ateliera, vaše glave bez smetnje.