Naglas čitam tvoju pjesmu.
Dah mi otimaju tvoje misli, riječi, slike…
Ne zovite.
Na slavlju sam poezije.
Naizust kažem: „Dobra je!“
Ali nije sve stalo u riječi i slike,
nešto je prokapalo i u prividnu prazninu
između stihova i moga glasa
i slilo u doživljaj,
ljepotu trenutka…
onoliko puta koliko se tražim u otvorenom
vidokrugu pročitanoga
i pronađem iza kulisa metaforičnosti
gdje sam se skrila
da u svakom stihu
otkrijem djelić sebe.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.