Stevo Leskarac | Biserje samoće

 Ivi Kozarčaninu

Bogatstvo si duha spasio od bijede

Koja ti je slova šaptala na uho.

Siromaštvo nosi dotrajalo ruho,

A beznadni ljudi pokorno ga slijede.

Riječima se tuge časti gladno vrijeme

I kapima trpkim sa oraha zrela.

Tjeskobi sa tvoga nepresušna vrela

Dubica je dala plodnoj klici sjeme.

Zorila je duša kao dunja jada

Što ostavlja okus kiseo i gorak.

Biserjem samoće još nespokoj vlada

U metrici stiha ostavljen tvoj korak

Prekinut je rano pucnjima u noći

Kojima se cvatnja mladosti razara.

Ostaje nam svjetlo snage tvoga dara

Ko biserni odsjaj vječitoj samoći.

Biserje samoće, Beletra, 2024.