Ivi Kozarčaninu
Bogatstvo si duha spasio od bijede
Koja ti je slova šaptala na uho.
Siromaštvo nosi dotrajalo ruho,
A beznadni ljudi pokorno ga slijede.
Riječima se tuge časti gladno vrijeme
I kapima trpkim sa oraha zrela.
Tjeskobi sa tvoga nepresušna vrela
Dubica je dala plodnoj klici sjeme.
Zorila je duša kao dunja jada
Što ostavlja okus kiseo i gorak.
Biserjem samoće još nespokoj vlada
U metrici stiha ostavljen tvoj korak
Prekinut je rano pucnjima u noći
Kojima se cvatnja mladosti razara.
Ostaje nam svjetlo snage tvoga dara
Ko biserni odsjaj vječitoj samoći.
Biserje samoće, Beletra, 2024.
1 komentar :
Krasno.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.