Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

nedjelja, 12. siječnja 2025.

Ruža Zubac-Ištuk | Križ

  

Križ je posvuda: u materiji svijeta, u ljudskom umu i duhu što ne da 

čovjekovom razumu da poklekne i padne pred plodovima gnjeva.

On čuva oltare, spomenike, zvonike, kućne pragove, vječna počivališta

od međusvjetovne najezde, demona i kataklizme.

Bez križa ne počinju mnogi obredi: svete mise, suđenja, zakletve, pokopi i vjenčanja, 

mnogi duhovni mitovi jer je svjedok pravde i nepravde, pokajanja i obećanja.

Križevi vise na zidovima kao nadahnuće i opomena, oko vrata nevjernika 

i vjernika rjeđe kao ukras nego simbolika.

Oblik križa ima čovjekovo tijelo – glavna knjiga opstanka od postanka 

u kojoj je pohranjena duhovna bit. 


Ima križeva koji prate u srcu zbivanja i potiču žar da rasplamsa nadahnuće umjetnika, 

udijeli mu svjetlost i toplinu – zrelu mudrost i slatku gorčinu.

Ima križeva koji ne dopuštaju svome prosjaku pred bogataševom kućom prositi,

zato uzimaju dio samoga sebe kroz život s njime nositi.

I malih križeva ima kojima se sijede glave ponose jer ih lako i bezbrižno cijeli život nose.

I teških križeva ima koje djeca od rođenja nose 

i dok padaju pod njima komad srca im se otkida – život gubi volju.

Ima i onih koji se smiju dok pritišću snažna pleća,

iza kojih ostaje crveni trag u snijegu, prašini i smeću.

I onih koji šire tjeskobu mržnje u grudima dok upravljaju ljudima.

I onih koji munjom lome samopouzdanje stabala i gromova.

I onih koji crvima bacaju otvorene rane, tuđom se mukom hrane sa zlatnoga pladnja.


Moj križ omotan je mojim tijelom i snagom duha od rođenja do starosti,

od snage do slabosti, od tuge do radosti.

Sa mnom je rastao, sa mnom je stasao, sa mnom se zadjevojčio i ženom postao,

sa mnom se prstenovao – i ostao.

U istoj korablji snovima brodimo, skupljamo i dijelimo znanje.

Desetljećima istim cestama miljama hodimo tražeći prijatelja od povjerenja.

Iz istog kaleža umiva nas i blagosiva voda sveta

i nitko ne vidi da sam na njemu razapeta. 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.