Predstavljanje novih knjiga Malih zvona | Marco Martella, Cvjetovi; Sanja Lovrenčić / Iva Valentić, Tišina zelenog

 

Naklada Mala zvona poziva na predstavljanje prvih dviju knjiga nove biblioteke „Sav živi svijet”. Biblioteka je posvećena ne-ljudskim stanovnicima Zemlje i odnosu ljudi prema njima. Događanje će se održati 14. siječnja u 19 sati, u Caffe baru Botaničar, trg Marka Marulića 6. O knjigama će govoriti Lidija Dujić, Andrijana Kos Lajtman, Sanja Lovrenčić i Iva Valentić; moderirat će Goran Čolakhodžić. CVJETOVI Osam pripovijedaka od kojih se sastoji ova knjiga naslovljeno je imenima cvijeća. Sunovrati i zvončići, cvjetovi limuna i grmlje divljih ruža... svaki cvijet doziva neki susret, neki doživljaj, neki vrt.  Svaki cvijet je putokaz, koncentrat života, apologija krhkosti. U pričama Marca Martelle sve se doima stvarnim, gotovo dokumentarističnim, no zapravo se radi (i) o fikcionalnoj prozi. Na autorovim cvjetnim putanjama, naime, književnost ne igra ništa manje važnu ulogu od biljaka. Tako će primjerice pripovijest naslovljena „Maćuhice” odvesti čitatelja do neobičnog herbarija Emily Dickinson i njezinog (fikcionalnog) čuvara, a „Ruže” evocirati (izmišljene) spiritističke seanse (stvarnog) suvremenog španjolskog pisca Enriquea Vila-Matasa. Nije nimalo slučajno što knjiga započinje citatom iz djela F. Pessoe, velikog majstora literarnih maski i persona. Poput Pessoe, i Martella rastače vlastitu autorsku osobnost – osobito kad u priču upliće bosanskog pjesnika Teodora Cerića koji je zapravo njegov vlastiti književni heteronim. Zamagljujući granice između stvarnosti i mašte, autor stvara zaigranu prozu, čija elegancija otkriva veliku literarnu erudiciju i cjeloživotnu posvećenost vrtovima, stvarnim i izmišljenim. Prevela Sanja Lovrenčić, uredila Lidija Dujić   Marco Martella je povjesničar vrtova, vrtlar i književnik; član je znanstvenog vijeća Europskog instituta za vrtove i krajolike. Rođen u Rimu, živi i radi u Parizu te piše na francuskom jeziku. Od 2010. uređuje časopis Vrtovi (Jardins, u nakladi Éditions des Pommes sauvages), godišnju tematsku publikaciju koja istražuje topos vrta iz filozofskog, egzistencijalnog i poetskog kuta. Njegova djela, potpisana njegovim imenom ili heteronimima – Le jardin perdu (Izgubljeni vrt, Actes Sud, 2011), Jardins en temps de guerre (Vrtovi u ratno doba, Actes Sud, 2014) i Un petit monde, un monde parfait (Maleni svijet, savršeni svijet, Éditions Poesis, 2018) – objavljena su na francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku; knjiga Vrtovi u ratno doba prošle je godine izašla i u njemačkom prijevodu. TIŠINA ZELENOG Bliskost s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene prostore – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao mjesta tišine, odmor od svakodnevne stvarnosti i poticaj za sabiranje.  „Tišina zelenog” izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne linije i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog” izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje. Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog” sastoji se od svezaka „Bistre slike”, „Ulomci iz osobne kronike” i „Tišina zelenog: grad”. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje. Sanja Lovrenčić diplomirala je povijest umjetnosti, a profesionalno se bavi književnim i prevodilačkim radom. Svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Insula dulcamara, objavila je  1987. Otad kontinuirano piše poeziju, objavila je još devet pjesničkih zbirki, a tekstovi su joj prevođeni na njemački, francuski, poljski, ruski, slovenski, engleski, bugarski, švedski i danski. Autorica je nekoliko romana i zbirki kraćih proza; dobitnica je više književnih nagrada, među kojima se ističe nagrada Gjalski za roman U potrazi za Ivanom (2007).  Iva Valentić diplomirala je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Veneciji. Usavršavala se na Međunarodnoj ljetnoj akademiji lijepih umjetnosti u Salzburgu kod Jima Dinea, te u Slobodnoj školi crtanja akta u Veneciji. Privučena likovnim praksama Dalekog Istoka, dobiva stipendiju za stručno usavršavanje kineske kaligrafije na Centralnoj likovnoj akademiji u Pekingu, gdje je provela dvije godine u klasi prof. Wang Yonga. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.