|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Meni je, kad sam bila mala, sveta Luce bila sve.
Ne radi poklona — pokloni od svete Luce nikad nisu bili najbolji.
Najbolje poklone nosio je mali Isus, na Badnjak.
Jedne godine, nakon silnih večeri klečanja i molitvi potajno u sobi bake Ade, dočekao me pod borom crno-bijeli mačak.
S tim se poklonom ništa i nitko nije mogao mjeriti — mislila sam s osam godina.
Ali sveta Luce imala je jednu nevjerojatno strašnu priču za moju dječju maštu:
kažu da ona nosi oči na tanjuriću.
Zamisli — svoje oči.
I svejedno te nađe, iako zaspiš čekajući je.
Ujutro je čarapa (tatina, broj četrdeset tri, najveća koju imaš) puna slatkiša, a na dnu je uvijek naranča.
Sad se vjerojatno čudiš kako naranča može biti poklon, ali nama je bila. Bila su to druga vremena. Sitnice su bile pokloni.
Sveta Luce bila je strašna i divna u isto vrijeme.
Zato sam znala da će ona biti Luce.
Od prvog dana.
Neka je došla na svijet na svetog Nikolu.
I bilo je divno i strašno — u isto vrijeme.
Za svetu Lucu vješala je najveću bijelo-zlatnu čizmicu.
Ujutro bi je našla otežalu, punu poklona boljih od naranče.
Neke će stvari u mom životu ostati vječne.
Meni će sveta Luce, zbog moje, uvijek biti sve.
Neke su se stvari ipak promijenile.
Moja je Luce sustigla malog Isusa i ostavila mi crno-bijelog mačka.
A ja ću se i dalje nadati da ću se probuditi i ugledati je u mraku, u sobi.
Ne onu koja nosi poklone —
nego onu koja je bila najbolji poklon ikad.
Toplina kamina,
Uz miris cimeta.
Cvrkut ptica-
Aroma zatišja.
Maglom okupana
-prozorska stakla.
Aktualna idila
Snježnih dana.
Promrzla su okna
Pjesmu smišljala.
Misao me, blago vraća-
U fragmente djetinjstva.
Lagana nježna nedjelja,
-u obilju tih blagoslova.
Retrospekcija stagnira-
Oporavak dušu okupira.
Introspektivnost ne žulja –
Anksioznost – bez porasta.
Ako je ovo moja sreća - Neka traje bez limita.
Dinamični izložbeni postav čija centralna instalacija u Galeriji Forum prati prva dva desetljeća Centra i njegovu specifičnu ulogu u lokalnom kontekstu u vrijeme socijalističkog modernizma, obilježenog intenzivnim društvenim razvojem i specifičnim jugoslavenskim političkim kontekstom, oživjet će dio povijesti KIC-a. Mozaično predstavljen arhivski materijal osvijetlit će ključne pojmove, pojedince i modele djelovanja ustanove, pružajući posjetiteljima uvid u onovremene kulturne prakse, društvene promjene i vitalnu ulogu ulozi KIC-a u oblikovanju kritičke misli u Zagrebu.
Program otvorenja:
19 sati
20 sati
Gost: Davor Križić - KIC – polukat, Preradovićeva 5
Veselimo se Vašem dolasku!
S poštovanjem,
Andrea Grgić
KULTURNO INFORMATIVNI CENTAR, Preradovićeva 5
098649891
Sajam okuplja autore iz zajednice Artizanat, dok je fokus programa usmjeren na poticanje lokalne izrade, kreativnog izraza i održivih pristupa stvaranju. Tijekom dana posjetitelji će moći razgledati i kupiti radove iz područja keramike, ilustracije, grafike, tekstila, suvremenog dizajna, recikliranih materijala i unikatnog nakita, kao i upoznati autore koji svojim radom obogaćuju zagrebačku umjetničku i obrtničku scenu. Naglasak zimskog izdanja stavljen je na ručno izrađene predmete visoke autorske vrijednosti, kao i na prezentaciju vještina koje posjetitelji mogu isprobati kroz radionice.
Zimski program donosi i bogat edukativni dio. Sudionici će imati priliku upoznati se s tehnikom ekoprinta kroz radionicu Studija OWN, koja polaznike uvodi u prijenos boje i uzorka biljaka na tkaninu. Tehnika makrame bit će predstavljena kroz radionicu izrade torbice u organizaciji Mijena Ceramics, pogodnu i za početnike i za polaznike s iskustvom. Posebno zanimanje privlači radionica izrade bedževa, koju vodi Smola čovječe, a koja će se odvijati tijekom čitavog jutarnjeg dijela programa. Program uključuje i radionicu 3D dizajna i izrade nakita pod vodstvom Funky Shapes, kao i radionice Angelica Rukotvorina posvećene izradi prstenja od kamenčića i japanskih terarija. Dio edukativnog segmenta čini i radionica osnova karikature koju vodi akademska slikarica Mia Maraković, namijenjena djeci i odraslima zainteresiranima za uvod u karikaturalni crtež.
Među autorima koji će predstaviti svoje radove nalaze se Mala Trgovina Užasa, Fine kovine, Funky Shapes, Angelica Rukotvorine, Studio OWN, Mijena Ceramics, Smola čovječe, June’s Morning, Nightfall, flamma i LEART. Njihovi radovi obuhvaćaju različite umjetničke i stilske pravce, od alternativnih i eksperimentalnih pristupa, preko prirodom inspiriranih motiva, do minimalističkih i dekorativnih zimskih estetika. Svaki sudionik predstavlja vlastiti kreativni identitet i doprinosi raznovrsnosti programa, dok zajednički stvaraju platformu koja osvježava lokalnu kulturnu ponudu u zimskim mjesecima.
Program će se održati u predvorju i na terasi Centra za kulturu Trešnjevka, što omogućuje ugodan protok posjetitelja, razgovor s autorima i sudjelovanje u radionicama u opuštenom, pristupačnom okruženju.
Za dodatne informacije posjetite službenu mrežnu stranicu: https://cekate.hr/
Prava poslastica, bez konkurencije - to su palačinke!
Tko se ne bi složio?
Smjesa od brašna, oko 200 grama, i dva jaja, pa malo ulja
I dva deci mlijeka, pa čaša mineralne vode, par žlica šećera
Te paketić vanilin-šećera, i prstohvat soli -
Samo sve treba još dobro izmutiti pjenjačom
I onda je spremno za tavu!
Jedna se peče samo minutu-dvije
Poprimajući zamamnu zlatnu boju
I šireći opojni miris slasti
Koji te ispunjava i glađu i toplinom.
Ispeci deset, dvadeset, trideset –
Što više, to bolje!
Od tako jednostavnog recepta
Jedan od najboljih deserata na svijetu!
Zarolane ili trokutaste
Premazane nutelom, ili linoladom, ili pekmezom od šljiva
Ili marmeladom od šljiva, ili marmeladom od jagoda
A može i med, ili javorov sirup…
Da ti rastu zazubice i kruli u trbuhu
A gladna radost ti plamti u očima.
Smaži jednu, dvije, tri, četiri
Tople i dobro namazane.
(Dobro namaži i po rubovima
Da ništa ne ostane suho.)
Ispuni želudac i dušu
I zalij ih toplim mlijekom, ili čokoladnim mlijekom, ili vrućom čokoladom -
Kakva divota!
Slasne, masne i slatke, palačinke!
|
|
|
Uz Andrićev predgovor, pogovore zborniku Otisci vedrine potpisuju aforisti Mladen Vuković i Aleksandar Čotrić te predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac.
O hrvatsko-českim kulturnim vezama u pogovornom slovu piše Mladen Vuković slijedi njegov tekst,
HRVATSKO-ČEŠKI MOST KOJI SE SMIJE
Duboke su povijesne veze hrvatskog i češkog naroda, a još živi i legenda da je praotac Čeh rodom iz Krapine. Do prije stotinu i nekoliko godina Hrvatska i Češka bile su u sastavu iste k. u. k. carevine, zatim u socijalističkim državama sa susjednim republikama, da bi od prije trideset i koju godinu postale samostalne države s demokratskim ustrojem. Česi su imali više sreće da su to doživjeli mirnim putem, dok su Hrvati na tom putu razdruživanja s Jugoslavijom morali proći kroz traumatični krvavi Domovinski rat. I zbog toga, očito, Česi imaju više naslijeđene darovitosti i smisla za humor pa im gotovo i zavidim što imaju bolje i duhovitiji filmove i romane od nas Hrvata. Ne možemo u svemu biti najbolji! Slavenska braća Česi čak su se uspješnije šalili i na ratne teme, primjerice Hašek o Prvom, Hrabal o Drugom svjetskom ratu, ili Kundera o staljinističkom totalitarnom režimu.
Slikaru - Zlatku Kauzlariću Ataču
Na scenskoj paleti, gospodar je slika.
Stigao je ovdje popločenom stazom.
Moj profesor stari riše obris lika
Zabavljenog britkom teatralnom frazom.
Njegove su slike u nervima kista,
U ugljenu crtež, i zjenici oka.
Na nagome tijelu linija je ista
Zavodljiva, tamna, gorda i duboka.
Za prostore zbilje velikog teatra
Gradio je scenske gradove i kule.
Akustiku glasa i danas razmatra
Kako bi se riječi glumca bolje čule.
U zvučni se prostor rastočila vika;
Optočena ciglom, iverjem i mrazom.
Moj profesor stari tkivo scene slika
U vječitoj igri s glumačkim iskazom.
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Svi kažu: otišli bi do šume,
tamo je priroda – ptice i drveće,
možda i neko jezero.
U njemu je voda,
iznad jezera oblaci i sunce,
veliko i lijepo,
slobodno,
nije okovano zadahom gradskih smradova i smogom.
Šuma je spas,
šuma je razglednica
iz koje slobodni ljudi šalju pozdrave.
Ali ja ne želim živjeti u šumi.
Ja nemam okova.
Volim otići do šume,
prošetati se,
napuniti pluća.
Ali ja sam dijete grada.
Moja najranija sjećanja su stupovi od betona,
liftovi i nizovi požarnih balkona
zbog kojih moram jako nagnuti glavu
da bih vidio svjetlo.
