Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 27. studenoga 2025.

Program obilježavanja 1100. Obljetnice hrvatskog kraljevstva u Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču



Beč: U prostoru Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Austriji, u Beču, u srijedu 26. studenoga 2025. godine s početkom u 19 sati održan je svečani program obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva pod naslovom „Kralj Tomislav i Hrvatsko kraljevstvo u hrvatskoj povijesti, kulturi i umjetnosti“. Događaj je privukao mnogobrojnu bečku publiku, pripadnike hrvatske zajednice te predstavnike više veleposlanstava europskih država u Austriji.

Program je kombinirao znanstveno-stručno predavanje i književnu večer, a kao istaknuti gosti nastupili su zadarski autori: prof. dr. sc. Sanja Knežević sa Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru, Nevenka Kalebić, prof. te književnik Tomislav Marijan Bilosnić. Program je vodila gospođa Katarina Dorkin, referentica za kulturu i medije u Veleposlanstvu RH u Austriji, a goste i uzvanike biranim je riječima pozdravio veleposlanik RH u Austriji, Njegova Ekselencija Daniel Glunčić. dok ih je primio i opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu RH u Beču Josip Špoljarić. U ime Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske programu je nazočila gospođa Tatjana Martinović Vučetić.

Prof. dr. sc. Sanja Knežević predstavila je temu „Hrvatsko kraljevstvo u hrvatskoj književnosti i umjetnosti“, podsjetivši da se povijesni, politički i kulturni interes za doba hrvatskih narodnih vladara snažno intenzivirao krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U središnjem izlaganju večeri, Sanja Knežević osvijetlila je brojne prikaze hrvatske državnosti u književnom i umjetničkom stvaralaštvu od srednjovjekovlja do suvremenosti. Doc. dr. sc. Ante Gverić izložio je predavanje „Hrvatsko kraljevstvo u povijesnim izvorima“, istaknuvši ključne dokumente i kronike koji svjedoče o nastanku i razvoju ranosrednjovjekovne hrvatske države. Nevenka Kalebić govorila je na temu „Hrvatsko kraljevstvo u književnim izvorima“, povezujući povijesne narative s književnim motivima hrvatskog nacionalnog identiteta. Prezentacije su održane na engleskom jeziku, čime je program postao pristupačan međunarodnoj publici.

Posebni umjetnički trenutak večeri bila je poetska izvedba Bilosnićeve poeme „Kralj Tomislav“. Autor ju je izveo na hrvatskom jeziku, dok je njemačku verziju, u prijevodu Borisa Perića, interpretirala  prof. dr. sc. Andrea Zorka Kinda-Berlakovich

Ovaj program ocijenjen je kao vrlo uspješan projekt kulturne promidžbe, javne diplomacije i međunarodne prepoznatljivosti Republike Hrvatske. Dio je šireg programa koji su diplomatsko-konzularna predstavništva RH provodila diljem svijeta tijekom 2025. godine pod okriljem Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

Cjelokupnu realizaciju projekta provela je zadarska Udruga 3000 godina Za dar, koja je i ovim događajem potvrdila svoj kontinuitet u promicanju hrvatske kulturne baštine na međunarodnoj razini.


Božica Jelušić | Moj novembarski gost


Tugo moja, kad mi ona dođe,
Od kiše li ti se dani smrače?
Najljepši su bili ovog ljeta:
Ona golo stablo voli jače,
I pašnjakom prokislim se šeta.
Hoće da se držim njena skuta,
Da mi priča i da slušam stalno.
Veli da su ptice već od puta,
I što sivo bilo je totalno,
Da u srebru od maglice pluta.
Poharana šuma, grane teške,
Blijeda zemlja, oblačine guste,
Sve što ona vidješe bez greške,
Misli da su slike oku puste,
I s razlogom ojadi me usto.
Ne stekoh ja takva znanja jučer,
O ljubavi za studene dane.
Prije no što snijeg na zemlju pane,
Neću o tom' sad zboriti bučno:
Bolje da je pohvalom obučem.


Robert Frost

Prepjev s engleskog: Božica Jelušić

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Franke Blažić "Kora i začarani izvor"

(Ilustracije Klara Stilinović Tušek; Zagreb: Mozaik knjiga, 2025.)


Piše: Mirjana Mrkela


I ja tražim vilu 

Prije 500 godina, jedan pisac je patio zbog ljubavi. Dođe vila i kaže mu neka pronađe njezinu kolegicu koja ima lijek. Tako on ode u prirodu u potrazi za tom vilom. 

– Ova priča mi je odlična. – – kažem ja Franki – Mislim da ću napisati nešto slično. 

– Zar imaš ljubavnih problema? – zabrinuto će moja prijateljica Franka – Prijateljice smo, znaš da mi se možeš povjeriti. 

– Znam i hvala ti za to. Ali radije bih od vile tražila savjet o ekološkim pitanjima. 

– Oh, pa ja sam to već napisala! – veselo kaže Franka Blažić – Moj roman se zove "Kora i začarani izvor". 

– Je li Kora vila? 

– Ne, to je djevojčica. Nisi valjda namjeravala napisati sve isto kao ja? 

– Pa, ne znam. – odmah priznajem – Moram pročitati tvoj roman i onda ću znati kolike su sličnosti.  Što traži Kora


Franka mi je dala knjigu. Pročitala sam i odahnula: ima nekih sličnosti, ali nije isto. 

Frankina junakinja zove se Kora, a moja je Zorana. Kora hoda po Gorskom kotaru, a Zorana po sjevernoj Dalmaciji. Zorana sama odlučuje potražiti lijek za zagađenu prirodu, dok Kora u potragu upada ne namjerice. 

Prvo što čitatelj saznaje jest da u prosincu ima neobično mnogo gljiva. „'Gljivama očito nitko nije rekao da smo u prosincu.'”, kaže Korina teta. 

Zatim, "Svako malo Kora bi bacila pogled kroz prozor ne bi li ugledala koju pahulju snijega, ali uvijek bi se razočarala." 

Na pitanje zašto usred zime nema snijega, nitko ne zna odgovor. Spominju se planinski vilenjaci, vodene i poljske vile, ali zaključak je uvijek isti: ne, ova bića ne mogu utjecati na to. 

Zatim mama šalje Koru u staklenik po par listića mente. Ona, zlatokosa jedanaestogodišnjakinja "požuri odjenuti svoj zagasito narančasti kaput. Usput baci pogled na zidno zrcalo i primijeti kako su joj obrazi rumeniji, a kosa kovrčavija nego inače. Navuče još i smeđe čizmice pa iziđe van." 

Vani Kora opazi krijesnicu. Bila je od one vrste "koja je budna i zimi. 

No nešto je s njom bilo čudno. Bila je izrazito sjajna i veća od drugih vilinskih krijesnica, a i prilično mirna. Kori se činilo kao da je – čeka?" 

Ukratko, djevojčica za svijetlećom bubicom kreće u šumu. "Ovo ne bi bio prvi put da je znatiželja dovede u kakvu nevolju - Kora je to dobro znala-ali je isto tako znala da ni okretanjem natrag neće saznati ama baš ništa." 


Prijatelji i neprijatelji 


U romanu "Kora i začarani izvor", upoznajemo Korine prijatelje i neprijatelje. Od prvih su najvažniji Marik i Ninivet. 

Nini je "lijepa crvenodlaka lisica". Marik je planinski vilenjak, "slične visine kao ona [Kora], ali nešto starije dobi. Imao je vitko mišićavo tijelo, preplanulo lice s izraženim nosom i kuštravu kosu kroz koju vire duge šiljaste uši.. [...] Odjeven u tamnozelenu opravu, sa zavežljajem na leđima i drvenim štapom u ruci, izgledao je kao da nekamo putuje." 

Marik upravo polaže ispit za vilenjački red čuvara šume Gorskog Kraljevstva, a Ninivet je njegova pratilja i pomagačica.  

Nakon što ih je upoznala, njih dvoje prate Koru do kuće. Ali, nikako ne stižu do poznatog dvorišta. "Kora se vrati svojim mislima, zbog čega je postajala sve zabrinutija. Nikada joj se nije dogodilo da se izgubi tako blizu kuće, pa čak ni po noći." Još gore od toga, i vilenjak je bio zbunjen. 

"Šume Gorskog Kraljevstva velike su i guste, i nije se teško u njima izgubiti." Međutim, uzrok ovim zbunjenostima nalazio se u zatrovanoj vodi. Kora i Marik to su saznali od svoje nove prijateljice, Iskre. 

Bila je to rječna vila, "blijeda lica i crnih, tužnih očiju". Otkrila im je ime zajedničkog neprijatelja i usmjerila ih po pomoć. Ali i ona je pila zatrovanu vodu. 

„'Ja za put snage nemam', izusti tiho. 'Niti za čaranje koje će izliječiti rijeku ili vas.'”

Zato na put kreću Kora, Marik i Ninivet. A osim najvažnijeg i najpodmuklijeg neprijatelja, sreli su ih još. 

"Kora posluša, iako joj sve bučniji koraci i glasanje iza nje skamene svaku kost u tijelu. Svejedno je htjela znati što ih progoni, pa na polovici livade okrene glavu. Iz šume tada naglo izjuri desetak stvorova, niskih šesteronogih životinja s tamnosmeđim krznom. Kretali su se nezgrapno ali brzo, s čudnovatim glavama iz kojih vire dva mala zaobljena roga." 


Ipak o ljubavi 


S užitkom sam pročitala Frankin roman "Kora i začarani izvor" pa sam joj rekla: 

– Knjiga je prekrasna i uzbudljiva. Ali znaš, ipak sam razmišljala o ljubavi! 

– Ne čudi me. – zadovoljno se nasmijala moja prijateljica – Prije svega, tu je Iskra koja se zaljubila u pogrešnu osobu. 

– Da. – spremno sam odgovorila – Podcrtala sam njezine riječi o tome. 

"'Pronašli smo i ljubav ili sam barem tako mislila, da bih na kraju u njemu vidjela samo mrak i otrov.'”

Na sreću, prijateljska ljubav Kore, Marika i Ninivet ima drugačiji svršetak. 

"No onda se jednog hladnog poslijepodneva začula nenadana zvonjava na ulaznim vratima. Kora zaklopi knjigu i spusti se u kuhinju. Kad je otvorila vrata, na trijemu ugleda dva poznata lica - oba sa šiljastim ušima, ali jedno s malo većim osmijehom.

Čvrsto je zagrlila i Marika i Ninivet". 

Ostalo, naravno, pročitajte sami!


Stevo Leskarac | Vilina kosa


Nadi Mihaljević


Ožednjelost svjetla napila se sjene 

Poput gladna oka što liniju pazi.

Rosa nježno takne porub od koprene

Kad se jutrom ide po vilinskoj stazi.


Zamagljene slike začaranog svijeta

Dirnu, čak i one koje sumnja vodi.

Ugledavši raskoš biljnog kolopleta 

Duša čežnje žudi da se oslobodi.


Posvuda su vlati paučine, trave,

Rasipa se inje poput zrnja prosa.

Oči se od mašte u ljepoti dave

Slapa koji pada ko vilina kosa.


Izoštre se čula kao u ekstazi

Kad se jutrom gazi po vilinskoj stazi.


Perje svitanja, Naklada Bošković, 2020.


Pro Media Group | Marina Hipp: "Čarolija razuma i osjećaja"

 Marina Marija Hipp: Knjiga o čudu susreta razuma i osjećaja

Photo Vladimira Spindler

Na ovogodišnjem Interliberu predstavljena je druga po redu knjiga poduzetnice i spisateljice Marije Marine Hipp: „Čarolija razuma i osjećaja / Um od patnika do pobjednika“

Promocija je okupila sam vrh hrvatskog poduzetništva kao i brojne članove akademske zajednice i novinare koji su podržali spisateljicu, njen put prema istini, njenu hrabrost da stvari nazove pravim imenom bez fige u džepu, bez lažne skromnosti i sa punim povjerenjem da je moguće postati najbolja verzija sebe kao jedini odgovor svima onima koju su odabrali put sumnje, podcjenjivanja i „hejtanja“. Promociju je moderirala prof. hrvatskog jezika i književnosti Ana Abičić, prisutnima se obratila i Blaženka Miškić, doktorica medicinskih znanosti. Preko stotinu uzvanika uživalo je inspirativnom i emotivnom razgovoru sa spisateljicom i poduzetnicom Marinom Marijom Hipp koja nastavlja svoje sretno putovanje u smjeru istine, ljudskosti i nove knjige koja je već u pripremi! 

„Čarolije razuma i osjećaja / Um od patnika do pobjednika“ knjiga je koja ne obećava čudo, jer čuda, kada se dogode, nikada ne dolaze izvana. Ona nastaju u trenutku kada sebi dopustimo da stvari vidimo onakvima kakve jesu, bez straha da će nas istina slomiti.     Marina Marija Hipp ovdje piše o tom prostoru u kojem se razum i osjećaj dotiču, sudaraju, izbjegavaju i naposljetku pronalaze zajednički jezik.


Autorica s nježnom upornošću razotkriva kako u nama žive strahovi koje nismo imenovali, sumnje koje smo naslijedili i obrasci koji su se u nama zadržali mnogo dulje nego što im dugujemo. Ne nudi brze odgovore. Ne pokušava uvjeriti. Umjesto toga, pruža mogućnost da zastanemo i u miru prepoznamo vlastiti glas. Onaj koji često zanijemi pred tuđim sigurnostima, normama, pravilima kako se treba. Marina je svoju knjigu predstavila kao podršku osobnom razvoju ali i kao spoj duhovnosti, znanosti i umjetnosti koje su nepravedno razdvojene. Osvrće se i na radove od najvećih svjetskih znanstvenika i umjetnika i potiče čitatelja da ih pogleda nekim novim, širom otvorenim očima.


A person sitting next to another person

AI-generated content may be incorrect.

Ovo je knjiga koja čitatelja poziva da misli vlastitom glavom, da se ne plaši preispitivati uvjerenja koja su možda jednom bila korisna, ali su s vremenom postala uteg. Kroz jasno i toplo pisanje podsjeća da se razum može izraziti bez tvrdokornosti, a osjećaj bez preplavljenosti. I da jedno bez drugoga ne vodi nikamo osim u nesporazum sa sobom.


Knjiga se otvara kao razgovor u kojem nikoga ne treba nadglasati. Svako poglavlje poziva da se udahne, da se napravi mjesta za ono što boli i za ono što liječi. U tim stranicama ima dovoljno zraka da stanemo, promotrimo i nastavimo dalje, ne hrabriji po tuđoj mjeri nego po vlastitoj.


Ovo je knjiga za one koji su se umorili od moranja i trebanja; za one koji žele živjeti punije, jasnije, prisutnije; za one koji su spremni biti nježni prema sebi dok rastu. Za čitatelje koji znaju da se promjena ne događa na zapovijed, nego onda  kada joj napravimo prostor. Za one je koji biraju svjesnost umjesto navike, blizinu umjesto predstave, odgovornost umjesto alibija.



Photo:Vladimira Spindler



Marinini čitatelji znaju da se ova knjiga ne čita brzo. Ne završava se. Uz nju se ostaje, kao uz svjedoka koji zna da ponekad samo trebamo nekoga tko će reći da može biti lakše, ali tek kada se prestane siliti da tako bude. A kada knjigu zatvorimo, ostaje osjećaj da nam je netko vratio povjerenje u vlastiti kompas. To nije obećanje spasenja. To je skromnija i poštenija gesta: podsjetnik da se životi popravljaju rečenicu po rečenicu, dan po dan, izbor po izbor.


Slava Rosandić | Espresso lamentacija

 

Jutrom... 

Nakon dva jaka espressa
zapitam se:
tko će duže 
lelujati
u ovoj 
trivijalnosti dana!?

Čovjek ili leptir?

Jer tad dan
krene carevati
u svoj svojoj površnosti
u svoj svojoj bezdušnosti
nepredvidljivosti
bešćutnosti;
grubomekoj
sazdanosti
od papira; 
sazdanosti
rasutosti
krhkosti
od
praškova
smrvljenih
kratkoživućih
leptira...

I na kraju dana
pomalo zavidim 
praškastim leptirima
jer su zrnce svemira 
a ja još ispijam kave
na teturavu tlu Zemlje.


Milica Čubrilo | Nikola Šimić Tonin: „Ruke istine”, Poema


Nikola Šimić Tonin: „Ruke istine”, Poema, Hrvatsko književno društvo – Zadar, Biblioteka „Donat”, Zadar, studeni 2025.


Već samim naslovom pjesnik vapi za istinom, želi zagrliti stradali jermenski narod na osmanskoj imperiji, rukama poete koji suosjećanjem i zagrljajem grli i eufemizira bol...

Pročitavši poemu, zamislih mogućim naslovom iste POEMA BOLA.

Epski dio ovih stihova svjedoči stvarni događaj, dramatiku stradanja,tešku i neprebolnu atmosferu koja je puna naturalističkih epiteta; porobljeni, silovani, spaljeni, razapeti...Grobovi su nevini bez nadgrobnih križeva...S epskim se isprepliću lirski pjesnikovi trenuci, koji su vješto najavljeni sa tri točke, u smislu gradacije bola koji je beskrajan...

Nevezani stihovi su kratki, kao predah od toliko nehumansti tiranina nad nevinim i jadnim žrtvama...Emaptija vrišti i ište za istinom, kao što pjesnik kaže.

Stilska figura kontrasta uvijena u sintagmu ,,čudovišta posakrivana,, iza ljudskih lica nije hiperbola samo, ona je najveća kazna krvničkog čina.

U atmosferi koju nudi ova pjesma ne naslućuje se ni naznaka slobode...

I zemlja je u lošem savezu sa  crnilom stradanja jer iz nje se rađaju zmijarnici...

Ovo je vapaj za zapisom istine, na šta poziva autor. 

Zapravo je ova poema onomatopeja stradalničkih krikova, svjedok zvjerstva i animalizacije u čovjeku koji je to samo fizičkim prividom. Pjesnik se ljudski čudi neljudskosti u čovjeku koji postaje zvijer...

Toliko stradanja kao da je pjesnika ostavilo nijemim i kao da je lajt - motiv njegovo neizgovoreno retoričko pitanje - Zar je moguće da u čovjeku može da se hrani toliko zla!?

Nikola Šimić Tonin jakim poetskim slikama bilježi jedan teški i teško prijemčiv događaj stradanja.

Duboka empatičnost, jasan i sugestivan izraz ostaju kao najjači zapis posvećenosti i ljudskosti jednom teškom vremenu, nažalost prepoznatljivom i često ponavljanom u povijesti.Stih je dubok i autentičan zapis, a najjači svjedok koji pobjeđuje  prolaznost vremena.


Mr. sc. Milica Čubrilo

srijeda, 26. studenoga 2025.

Predavanje dr. sc. Ane Šimić | Hrvatski kraljevi i glagoljaši u povijesti i pripovijesti, četvrtak, 27. 11. 2025., 18.00, dvorana Jure Petričevića, Matica hrvatska, Strossmayerov trg 4, Zagreb



Odjel za hrvatsko glagoljaštvo poziva Vas na predavanje dr. sc. Ane Šimić

HRVATSKI KRALJEVI I GLAGOLJAŠI U POVIJESTI I PRIPOVIJESTI


Dokumentirana povijest Hrvatskoga Kraljevstva i hrvatskoga glagoljaštva započinje s istom godinom, istim gradom i istim događajem. Riječ je o crkvenom saboru koji je održan u Splitu 925. godine. Zato je tekuća 2025. godina u znaku obilježavanja dviju važnih obljetnica: 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i 11 stoljeća hrvatskoga glagoljaštva.

Ovo je predavanje posvećeno dodirnim točkama tih dviju pojava. U prvom dijelu bit će riječi o tome što znanost zna o glagoljaštvu za vrijeme Hrvatskoga Kraljevstva (925. – poč. 12. st.) te gdje su bili tješnji dodiri hrvatskih kraljeva i glagoljaša. Drugi dio predavanja usredotočit će se na načine kako se u hrvatskoj književnosti, kao važnoj nositeljici kolektivnoga pamćenja, domišlja odnos hrvatskih kraljeva i glagoljaša. U predavanju će se ponuditi i jedan od mogućih odgovora na pitanje što bi trebao biti najvažniji plod ove slavljeničke kraljevske i glagoljaške godine.

Četvrtak, 27. studenoga 2025. u 18 sati

Dvorana Jure Petričevića, Matica hrvatska, Strossmayerov trg 4, Zagreb



Radujemo se Vašem dolasku! www.matica.hr

Rikard Dimić | Malo dobrih ljudi

 

ruke precizne
on sve priče znade
gledao je helenu
kako se na livadi presvlači
i kako karas dodaje loptu šilji
na svijetu malo dobrih je ljudi
naš prvi susret
ulazim u radnju
mora da je ovdje
nema biti drugdje gdje
on me gleda
urarska lupa na oku
-izvolite
-mene ne znate al možda ćete znati sat..
uzme u ruku staru uru
nakon točno dvije sekunde kaže
-ovo je sat koji je pripadao pekaru peri
bog ga čuv'o
sat bio na servisu zadnje
hiljadudevetstosedamdesetosme
a tko ste vi mladiću?
- ja sam mu unuk.
sjeća se mog djeda
tad je još momak bio
a danas i sam djed
pa stoje gradske cure
čekaju pred pekarom
ujutro u redu
a majstor branko međ njima jedini momak
pa kako to?
-treba netko za rasplod ostat
kaže
svi se smiju
uštimani smo s pulsom mjesta
ulazi gospođa promijeniti bateriju
kako je krenilo neće uskoro bit urara
nakon stiska u doba korone
baterijske promjene
zatvori sat
svojim ljubaznim manirom i reče:
-ako bog da
za dvije godine
opet ću vam promijeniti bateriju
na svijetu malo dobrih je ljudi
22.10.2020
Pjesma je posvećena uraru: Branko Gull, urar, Našice

Studentska riječ: Dramaturg(ija) - između redaka, 2. 12. 2025.

 


Poštovani,