Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 19. studenoga 2025.

Putnička klasa/Lara Černicki i Stašo Forenbaher: “Sardinija – otok od tristo čuda”

 


Centar za kulturu Trešnjevka s ponosom najavljuje još jedno iznimno predavanje iz ciklusa Putnička klasa, koje će se održati u četvrtak, 27. studenoga 2025. u 19:00 sati u Centru za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1. Ulaz je besplatan.

Pretposljednje predavanje ovogodišnje Putničke klase vodi nas na Sardiniju, drugi po veličini otok Sredozemlja, smješten između Tirenskog i Sardinskog mora. Putujemo s Larom Černicki i Stašom Forenbaherom, koji su Sardiniju istražili u dva navrata i spremni su podijeliti svoja iskustva, doživljaje i priče s ovoga fascinantnog otoka. Dođite i otkrijte skrivene kutke Sardinije, njene pejzaže, povijest i život na moru – kroz oči dvoje putnika koji su je doživjeli izbliza.

Putnička klasa je ciklus inspirativnih putopisnih predavanja u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka i izdavačke kuće Libricon, uz potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo. Projekt, koji se održava drugu godinu zaredom, donosi priče putnika različitih profila i senzibiliteta, stvarajući jedinstveni prostor za dijeljenje znanja, iskustava i pogleda na svijet.

Medijski pokrovitelji ovog ciklusa su H-alter, Zabavni radio, Pun kufer, Metafora i Časopis Kvaka.

Božica Jelušić | Jabuke vječne mladosti


O prijateljstvu rasplela se priča,
I kako vrijeme jabukom nas sladi.
U staroj uri teror kotačića,
No, ako želiš, ostat ćemo mladi !
Nesvjesni grijeha, čisti poput riba,
Trajni ko pređa obojena rukom,
Dostajat će nam vrbova koliba,
Zvijezdama ulaz, mali krov sa rupom.
Govorit ćemo vazda samo lijepo,
Sve sijede vlasi prebrajajuć' plašno.
Grijati bolna križa vrućim crijepom,
Okuse voća mijenjajuć za brašno.
Možda nas čeka neko doba mučno,
Hrapavost, gdje je bila koža glatka.
Kad živjet ćemo škrto, nejabučno,
Al' ostat ćemo mladi bez ostatka.

7. UPSET ART Festival umjetnosti i inkluzije osoba s invaliditetom „Drukčiji korak, isti put!”

 


Centru za kulturu Trešnjevka održat će se 7. UPSET ART festival, najveći i najraznovrsniji hrvatski festival posvećen inkluzivnoj umjetnosti, koji i ove godine okuplja širok spektar umjetnika s invaliditetom i bez invaliditeta. Pod sloganom „Drukčiji korak, isti put!”, festival  afirmira vrijednosti zajedništva, kreativnosti i jednakog sudjelovanja svih u kulturnom životu.

Na festivalu će biti predstavljeno čak 55 programa, a dvodnevno događanje obuhvaća radionice, predavanja, plesne izvedbe, predstave, koncerte, čitanje poezije, prezentacije projekata, međunarodni stručni program uz dokumentarni film te 14 izložbi. Festival se održava 29. i 30. studenog 2025. na više lokacija unutar Centra za kulturu Trešnjevka.

Festival je sufinanciran od strane Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada ZagrebaMinistarstva kulture i medija Republike Hrvatske, i Izraelske udruge prijateljstva. Pokrovitelj festivala: Hrvatsko društvo skladatelja – Služba za zaštitu glazbenih autorskih prava HDS ZAMP.

Program festivala dostupan je na poveznici: PROGRAM
Više o sudionicima: SUDIONICI

CILJ FESTIVALA

UPSET ART festival već sedam godina stvara prostor u kojem se umjetnost koristi kao platforma za inkluziju, vidljivost i osnaživanje osoba s invaliditetom, kao i za razvoj razumijevanja u široj zajednici. Festival povezuje udruge, kulturne institucije, stručnjake i građane te potiče razvoj pristupačne kulture u kojoj razlike postaju izvor kreativnosti, a ne prepreka.

Programi su oblikovani tako da omogućuju umjetničko izražavanje osobama s različitim vrstama invaliditeta, potiču međusobno učenje i suradnju, stvaraju siguran prostor za razmjenu iskustava, podižu svijest o važnim društvenim temama i predstavljaju profesionalne i amaterske umjetničke radove jednake vrijednosti.

PROGRAM I LOKACIJE

Naklada Mala Zvona | Predstavljanje umjetničke knjige Petre Balekić Jezikova juha i izložba ilustracija


U petak, 21. studenog 2025., u 19 sati, u knjižari-galeriji Kabinet Malih zvona (Savska 28, Cibonin prolaz), održat će se predstavljanje autorske ilustrirane knjige Jezikova juha, koju je napisala i ilustrirala likovna umjetnica Petra Balekić. Knjiga slikom i riječima autorica tumači popularne hrvatske frazeme, s tekstom na hrvatskom i engleskom jeziku. Autoricu i njezinu Jezikovu juhu predstavit će glavna urednica Malih zvona Sanja Lovrenčić. Promocija će biti popraćena i izložbom ilustracija koja ostaje otvorena do 12. prosinca.

O knjizi:

Prošla baba s kolačima!
Ne cvjetaju mi ruže!
Pala sjekira u med!

Likovna umjetnica Petra Balekić tumači na svoj način – pomoću slika i riječi – samo neke od živopisnih izraza koji se često čuju u govornom jeziku. Za one koji znaju hrvatski, da se podsjete i nasmiju, a za one koji ne znaju, da se načude, nauče ih uz pomoć engleskog prijevoda i tako ne dobiju „jezikovu juhu” zbog neupućenosti.

Djelo je nastalo uz pomoć potpore za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija.

JEZIKOVA JUHA

Pratite nas na društvenim mrežama
InstagramInstagram
FacebookFacebook
WebWeb

Stevo Leskarac | Pjesme u zraku

 

Na pramac života stihovi su stali

Da ih mrak prošlosti ne bi ugrizao. 

Kad bi moje staze svjetlom obasjali

Svileni bi plamen do neba stizao.


Krma je mog broda rasušena, tvrda.

Valovi su za njim u zrak urezani. 

Propinju se poput podivljala krda  

Konja što su evo, netom odvezani.


Za kormilom duše moje pjesme stoje

I valove režu lirskih osjećaja.

Prizivaju dane koji mi predstoje

U igri života prije samog kraja.


Pjesme su u zraku. Grušaju oblaci,

A srcu je lakše kad teret odbaci.


Biserje samoće, Beletra, 2024.








Rikard Dimić | Oči


moje oči su bile plave
nevino gledale svijet
koji je gledao mene
stvarno
dugo
ne trepnuvši nijednom
vidim dugu iznad oceana
po rukama mi pada tuča
vidim oči djeteta
dok znatiželju ne izbije navika
vidim i dok nitko ne vidi
niti gleda
jer buka postaje prejaka
a slike pretamne
zato
zatvaram oči pred tim svijetom
slijep sam od mržnje
nasilja
atomske bombe
rukama bih udarao po njemu
kao gorila u odiseji
dok ne bi ostao samo
prah i tišina
moje oči postale bi crne
bezlične
bezosjećajne
nasladne svijetom od
kojeg sam ih sakrio
zato ću
u začaranom svijetu čuda
šutjeti
ne vidjeti ništa
jer vidim sve
srcem
oči su mi blage
iako crne
no pogledaj dublje
tu ljubav stanuje
tu je dom

Zelena tribina | 21.studenog 2025. Knjižnica Marije Jurić Zagorke

 


UHBDR91 | Otvoren natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob“


Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) raspisala je tradicionalni natječaj za najbolju neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob“.

Na natječaj se može poslati najviše do dvije neobjavljene pjesme, i to do 15. siječnja 2026.. na adresu: UHBDR91. 48000 Koprivnica, pp.124, ili putem elektroničke pošte mladen.pavkovic.kc@gmail.com.

Uz radove treba navesti: ime i prezime, adresu, email, broj mobitela, kratki životopis.

Natječaj se organizira od 2003. godine. Nagrada se sastoji od „Velike zlatne plakete“ ,a Prosudbeni sud može dodijeliti i do pet zahvalnica.

Mogu sudjelovati i autori iz inozemstva.

Želja je organizatora da što više ljudi pišu i objavljuju poeziju, a iznimno im je stalo i do  sjećanja na velikog hrvatskog književnika, rođenog u Koprivnici, Zvonimira Goloba (1927.- 1997.).

Ove godine nagrada je pripala pjesnicima Tomislavu Marijanu Bilosniću (Zadar) i Zrinku Kapetaniću (Nova Gradiška), dok su ranije ovo priznanje primili i: Enes Kišević, Alka Vuica, Stanka Gjurić, Zlatko Tomičić, Ružica Soldo, Drago Štambuk, Željko Krušlin-Kruška, Božica Jelušić, Mirjana Kolarek-Karakaš, Drago Štambuk, Željko Krznarić, Anton Kikaš, Miro Gavran, Sonja Smolec, Lidija Bajuk, Luko Paljetak i drugi.

UHBDR91.


utorak, 18. studenoga 2025.

Bez cenzure | 20.studenog 2025. u 18. sati

 


Zorica Antulov | Riječima zaludnim...

 

Ne nabacuj se riječima zaludnim

na dijete iz utrobe nerođeno. 

Na majku mu umorenu. 

Na mladost izgubljenu 

ne nabacuj se riječima zaludnim. 

Na humak očev nestao. 

Na humak u duši procvao. 

Ne bacaj grumen taštine svoje grlate

na duše im nemušte, 

ugrabljene. 

Ne nabacuj se riječima zaludnim

na svijeće oltarne

upaljene. 

Ne nabacuj se ... 

Vapaju hladnog Dunava, 

kriku  s ravnice sjećanja

ne zamjeri se. 

Znaj:

narasla na ranama, 

zarasla pod vjeđama

suza

nad zvonikom Grada

još nije zakopana! 

Znaj:

Iz križa izdjeljana

pepelna poletjet će ptica, 

s krilima sjajnim ko sunce! 

Sjajnim ko ljubav sama. 

Ne vrijeđaj pepeo zaspalih. 

Tugu i svetost dana tih. 

Utihni.


ponedjeljak, 17. studenoga 2025.

Pisci u stisci | Ivica Prtenjača i Karmela Špoljarić, srijeda, 19. 11. u 19 sati, kic - polukat, Preradovićeva 5

 

U
 srijedu, 19. 11. u 19 sati KIC vas opet poziva u svoj STISAK, a ovaj put stiskat ćemo se s IVICOM PRTENJAČOM koji će nam govoriti o svojoj poeziji i prozi u trenucima njihova nastajanja - gdje je sve i kako pisao, je li to išlo lako, ili baš i nije, i što o svemu tome misli njegova obitelj?


O CIKLUSU:

PISCI će pričati o STISCI u toplom i ugodnom prostoru polukata KIC-a. U bliskom razgovoru s voditeljicom Karmelom Špoljarić odškrinut će nam vrata svojih radnih, dnevnih i inih soba i otkriti kakav je njihov osobni mikrosvijet koji ih okružuje dok pišu i kako se nose sa stiskom - obiteljskom, kreativnom, vremenskom, financijskom, emotivnom, motivacijskom? Imaju li potrebnu podršku, razumijevanje, vlastitu sobu, mir, tišinu? Hodaju li njihovi ukućani na prstima u napetom iščekivanju nove priče? Pišu li svoje tekstove unutar zone ugode, ili zone sumraka? I da, moramo to doznati - jesu li obitelji ipak sklonije podržati muškarca koji piše?

****
Ivica Prtenjača rođen je 27. siječnja 1969. u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radi od svoje petnaeste godine kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Na Hrvatskom radiju autorski potpisuje emisije Moj izbor i Metafora. Objavio je više knjiga poezije i proze od kojih: "Dobro je, lijepo je", "Pisanje oslobađa", "Uzimaj sve što te smiruje", "Brdo", "Tiho rušenje", "Plivač", "Sine, idemo kući", "Kino Sloga", „Albert“, „Odeon“. Njegova djela prevedena su na više od dvadeset jezika i uvršten je u brojne antologije hrvatske književnosti. Za svoj rad osvojio je mnoge književne nagrade i priznanja, a za roman „Sine, idemo kući“ primio je 2022. Nagradu Vladimir Nazor.

Živi i radi u Zagrebu kao slobodni umjetnik.
 
Veselimo se Vašem dolasku!
 

Predavanje "Zagreb – Donji grad: prostor, ljudi i nasljeđe koje živimo" Ive Muraj i Eve Radolović, 20. 11. 2025. u 18 sati

 


Zagrebački Donji grad nije samo arhitektonska cjelina nego i živi prostor u kojem se nasljeđe i suvremenost neprestano isprepliću. Tijekom posljednjih 150 godina stanovanje i kultura življenja u ovom dijelu grada doživjeli su brojne promjene. Turbulentni povijesni događaji i promjene društveno-političkih prilika primorali su dugogodišnje stanovnike - čije obitelji ovdje žive generacijama – da se stalno prilagođavaju novim okolnostima.


Predavanje donosi osobni pogled na arhitektonske i kulturne procese u zagrebačkom Donjem gradu – prostoru koji istodobno čuva i gubi tragove vlastite povijesti. Kroz primjere stanovanja i svakodnevnog života razmatra se odnos između prostora, identiteta i vrijednosti koje oblikuju suvremeni Donji grad te što zapravo znači „živjeti baštinu“.

Poziv je to na promišljanje o tome što u Donjem gradu želimo čuvati, a što mijenjati, kako suvremeni život utječe na graditeljsko nasljeđe kao neizostavni dio našeg kulturnog identiteta te s kojim se izazovima suočavaju njegovi dugogodišnji stanovnici.

 
Iva Muraj, dr. sc., dipl. ing. arh., profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i trenutno predstojnica Katedre za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo. Posljednjih deset godina nositeljica je izbornog kolegija Energetska sanacija ovojnice zgrada na diplomskom studiju.
Nakon usavršavanja na poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko naslijeđe, obranjenog magistarskog rada Arhitektura moderne u djelu Egona Steinmanna (2004.) i doktorskog rada Povijesne zgrade u suvremenim uvjetima korištenja (2009.), njezino područje interesa usmjereno je na očuvanje, važnost i promociju izgrađenog arhitektonskog okoliša te mogućnost sanacije i revitalizacije.

Eva Radolović, dipl. ing. arh., konzervatorica i viša savjetnica – specijalistica u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Bavi se istraživanjem, dokumentiranjem i obnovom graditeljske baštine, s naglaskom na arhitekturu Zagreba s početka 20. stoljeća. Profesionalno iskustvo stekla je u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode te u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture, gdje je radila na projektima zaštite i obnove povijesnih građevina. Sudjelovala je u međunarodnim projektima i konferencijama o arhitekturi secesije i očuvanju kulturne baštine te povremeno predaje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U fokusu njezina interesa je očuvanje urbanog identiteta i kulturne memorije Zagreba.


Uvodna riječ i organizacija:
Ivana Fištrek, voditeljica zbirke Zagrabiensia, Gradska knjižnica, Knjižnice grada Zagreba
Irena Kraševac, voditeljica projekta „Arhitektura i kultura stanovanja u Zagrebu 1880.–1940.“ / ARHZAG koji podržava Hrvatska zaklada za znanost (IP-2022-10-9503), a provodi se na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu

Program je nastao u suradnji Gradske knjižnice Knjižnica grada Zagreba i Instituta za povijest umjetnosti, u okviru programa zavičajne zbirke Zagrabiensia i projekta ARHZAG, koji podržava Hrvatska zaklada za znanost.

Lorena Galeta | Atlantida


Nekoć je civilizacija 

Bila vrlo napredna.

Grčkom se smatrala,

Tim korijenima dičila.


Za potonuće otoka,

Kriva je katastrofa..


Priroda se poigrala –

Oštrim joj potresima.


Ondje sam i stanovala,

U prethodnim životima.


Bizarnim kontroverzama,

Plete se saga o junacima.


Konfrontacija poklonika-

Bivala je subjektivizirana.


Štovanje idola, pa klanjanja,

Neispravno su usmjeravana.


Kaznama je predodređena –

Nastupila erupcija glomazna.


Drevna se kletva ispunila,

Svo čovječanstvo zbunila.


Umjesto ka realizacijama,

-mitologija je krahu hrlila.



Ivo Karaula | Sinovi


Oni se roditi nisu morali, ali su sa našom željom došli k nama,
a nestati i umrijet su morali, pa vječno tuguje mama.
Taj nabolniji trenutak dogodi se negdje od nas daleko i
morali smo uplakanih očiju putovati duž i poprijeko.
Sada evo zbog te crne zbilje, naš trag suza bio je dug tri Milje.
Tada su nam obadva sina istovremeno i neočekivano pali,
jedan završi brzo u Zemlji, a drugi negdje u bolničkoj sali.
Nakon tog nemilog događaja, cijelim se prostorom vijesti proširiše,
da naših dragih Gitarista i Germanista, nema među nama više.
Upravo pred jubilarni nastup te svoje obljetnice prodavaše se ulaznice,
te pored muzičkih oglasa, osvanuše mnoge crne naljepnice.
Iz svoga doma nenadno i brzo odoše kao da su stekli krila,
sviju nas obuze žalost i tuga, a najviše pati majka mila.
Svi ljudi koji su mislili na onom velikom koncertu biti,
umjesto veselja, dođoše k vječnom rastanku sa nama suze liti.
Tada je bilo na sve strane plača, jecaja i suza kao olujne kiše,
i mnogi se svom Idolu i omiljenom prijatelju duboko pokloniše.
Kad se svi tu oprostiše i vratiše, tad sama majka posrćući cvili,
suzama natapa tu zemlju, gdje su joj velikoga sina skrili.
Tude žalosna majka nema vremena ni suze liti, već žuri s tugom.
morala je što brže u bolnici vidjeti, kako je onom sinu drugom.
Nažalost, i mlađi joj je sin u bolnici stalno nepokretan i teško diše,
dok leži u postelji kod njeg plaču i prijatelji, jer ne može ustati više.
Tada kod njega i žalosna majka proplaka i jauknu na sav glas,
jer vidi da joj i mlađi sin mora u patnjama čekati onaj zadnji čas.
Evo zbog te bolne tragedije majka je već punih deset ljeta,
između svoje djece iscrpljena i žalosna danju-noću razapeta.
Svakim danom ide paliti svijeću i zalijavati cvijeće na grobu,
i odma nakon toga, onako uplakana, mora u bolničku sobu.
Tude uplakana majka kuka i proklinje sve od Zemlje do Boga,
što nepravdeno izgubi prerano obadva sina i dio srca svoga.
Jao meni djeco moja mila i teško mi je dokle sam god živa,
osuđena vječno patit moram, iako nisam nikom ništa kriva.
Iako je majka cijeli život oko svega toga umorna i zarobljena,
ipak će uza svoju djecu do zadnjega časa ostati privržena.
Nas djeca više nikada ne trebaju, a trebamo mi do smrti njih,
tako će nam cijeli život proći, uz strašnu bol i uz onaj uzdah tih.
Ni u biblijskoj povijesti nije nikada bilo nijedne žalosnije žene,
od ove današnje, gdje su mnoge patnje umnožene te majke satrvene.
U ovom svemu nitko više ništa popravljati i izmjeniti ne može,
samo eto nek i drugi vide, kolike se patnje nekomu nepravdno talože.
Toliku majčinu ljubav i izdžljivost svijet nikada i nigdje vidio nije,
da od ove vječno ožalošćene i krhke žene srce toliko za djecu bije.
Što je svak kao i majka volio tu djecu ne treba nikomu biti čudno,
jer su se ta dva najljepša cvijeta ovoga svijeta ponašali svugje uljudno.
Bili su ponos zapadnom narodu, bili su ponos cijelomu svom rodu,
bili su dobri u školi i na univerzitetu, bili su dobri i za rezonodu
Sada kad ih više u domu nema potpuno se vratiše u naše misli i duše.
iako ih trajno i po svuda nosimo u sebi, ne mogu nam oči da presuše.

Imamo ih u sebi i tada su nam pred očima u svakom trenutku
gledamo ih u svakom danu kao na dlanu i tako u najmanjem kutku.
Sa ovolikim žarom sada su nam djeca bliža srcu nego ikada prije,
jer nam ovoliki osjećaj prema živim osobama, nikada bio nije.
Danas kad ih nema, imamo više ljubavi i naklonosti prema njima,
ali ne znamo jesu li to djeca mogla osjetili dok su bili među živima.
Kad bi znali da su nam djeca u žvotu osjetili dio te naše topline,
zasigurno bi nas manje mučile te strašne i prežalosne gorčine.
Evo nam se danas u grudima proširi užareno jezgro koje peče,
a u mislima očekujemo djecu da te strašne opekotine spriječe.
Dok listamo njihove slike i uspomene pitamo: Je li to mguće?
da nikada više živu svoju djecu nećemo vidjeti kod kuće.
Uzalud smo se uzdali u neke milosti i u te nebeske upravitelje,
evo ta izmešljena milost nepravedno uništi sve naše želje.
Ovdje može svak vidjeti da nam umjesto milosti poslaše zlo.
pa i naš život sa dragom djecom, zauvjek propade kroz tlo.
U tolikoj žalosti, mi ne možemo ni svom životu više biti sluge.
ostali smo zauvjek sami bez veselja i bez svake utjehe druge.
Svi zabrinuto gledamo, koliko su preslabi svi prirodni proizvodi,
pa se neusuđiva dati ni minute garancije djetetu što se tek rodi.
Priroda je i tu zakazala, jer nikomu ne da te životne termine,
pa nitko ne zna šta će sa nama biti sutra i kada ćemo u dubine.
Uz Prirodu i religije ometaju da nam odmore duše i iscrpljena tjelesa,
jer su nepravdu i zaplašivanja sa nemoćnim Bogom lansirali na Nebesa.
Ta mi je praznina dokazala, da nije rađanja ne bi bilo ni smrti,
ne bi bilo ovog kratkog života ni da se uzalud u krugu vrti.
Nitko u ono vrijeme nije ni zamislio da će se roditi ona prerana smrt,
a danas zamišljamo da u nekom prostoru za mrtve, postoji rajski vrt.

nedjelja, 16. studenoga 2025.

Ivan Tolj | Tužaljka nad Vukom i Dunavom


Jedini hrvatski general među pjesnicima je Ivan Tolj. To je već samo po sebi kuriozitet. S druge pak strane neke njegove pjesme, kako su nedavno istaknuli i Hrvojka Mihanović-Salopek, Slobodan Prosperov Novak i  Zdravko Gavran, posve sigurno se mogu ubrojiti i u antologijske, a ono što je najvažnije sve se više čitaju i na raznim književnim susretima, poglavito domoljubnim.

Jednu od niza pjesama posvetio je i Vukovaru, gradu, kako reče, s pregršt junaka i ponosa.

Mladen Pavković

Ivan Tolj


Tužaljka nad Vukom i Dunavom


Oj Dunave rijeko duboka,
Oj ti Vuko naša muko.
Oj Dunave što proguta
Kati sina
Luci sina
Mari sina
Zrinki sina…
Što odnese Matu
što proguta Miju
što odnese Niku
što proguta Ivu…
Što ih odnese…
Što ih odnese…
Oj ti Vuko naša muko
i Dunave rijeko hladna.
Oj Mitnico i Sajmište…
Oj hoj Ovčaro joj…
Oj hoj Vukovare hoj
Oj hoj Vukovare joj.
Oj ti Vuko naša muko
I Dunave oj
Dunave oj.

322. Matičin četvrtak | 20. studenoga 2025.god. Velika Gorica

 



Poziva Vas na 322. MATIČIN ČETVRTAK 

20. studenoga 2025.god. u 18,30


u Područnu knjižnicu  Galženica, Trg  Stjepana Radića 5

 Velika Gorica i na  www.matica-gorica.hr


  Održat će se glazbeno – književna večer

GIMNAZIJALCI  U  MATICI  2025.

Riječ i glazba u srcu Turopolja

________________________________________________________

Predstavit će se učenici Gimnazije Velika Gorica, mladi talenti - glazbenici i umjetnici.  Nastupit će: 


  • Članovi GVG zbora

  • Karlo Karas (tambura bisernica)

  • Urša Atalić (violina)

  • Budimir Sirotić (gitara)

  • Marta Brkljača i Marta Josić – EU ambasadorice projekta „Škola ambasador Europskoga parlamenta“

  • Knjiga bajki - projekt učenika Gimnazije VG i Pučkog otvorenog učilišta VG na engleskom jeziku

  • Niko Stepanić (bariton)

  • Mihael Karas (gitara)

  • Dunja Rajšić (operno pjevanje)

  • Mihael Jaroš (klavir)

  • Tomislav Stanešić (harmonika)

  • Sara i Luka Azinović – recitatori i voditelji predstavljanja


Ulaz je slobodan, dobrodošli!


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 2, Velika Gorica 10410, OIB:34059890429