Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Kornelija Kuvač. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Kornelija Kuvač. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 12. siječnja 2026.

Kornelija Kuvač | Vrati se pismu

 

Uzmi guščje pero, utakni ga u olovnu tintu i vijugaj. 

Jedno senzualno S, izvinuto sutonskim scherzom satiričnoga sunca negdje u arhipelagu Tenerifa. 

Jedno trbušasto B s tri žarke ogrlice afričkih šamana koje poskakuju nad bujnim mu bedrima iznad budalastog bunara.

Jedno aristokratsko A, njušku rakete, Adamovo suvišno rebro, agape i apage. 

Samo vijugaj, riši, ne štedi crnila.

Svim osjetilima uđi u stvarne svjetove slova. Ovaj, od mase i dodira svijet, ostavi u ogledalu. Znaš sudbinu ogledala.

Vrati se kući.

ponedjeljak, 5. siječnja 2026.

Kornelia Kuvač | Protokoli opstanka u ljubičastoj džungli

 

Obuci se u kožuh grimizne žabe. 

Ne daj vijugavoj lijani mesožderki da te probavi 

dok se diviš vlastitoj metamorfozi.

To što su skakavci nabrekli, 

a plavi listovi koji izniču iz zidova šume veliki kao brodovi,

ne znači da je voda pod njima čista. 

Kupaj se u paleti boja. 

Podaj se vodopadu, neka ti duga ostane u kosi kao šarena sol.

U džungli je prozirnost ravna izdaji.

Majmunu u dirigentskom fraku odmah reci da je majmun

ali papigu zato dobro poslušaj. 

Ona čuva sve što o džungli trebaš znati:

posljednje riječi izgubljenih

i čudesne tajne pronađenih.


 

utorak, 30. prosinca 2025.

Kornelija Kuvač | Brojači radovanja

 

jednoga dana ugradit će nam

brojače radovanja

pa se nitko nikom neće radovati previše

ni premalo

imat ćemo zadani broj dnevnih radovanja

koja će bližnji namještati daljinskim upravljačem

naš će zadatak biti

samo paziti na baterije

ne na nečije oči ili miris kože

to bi moglo smetati

i zarobljavati bližnjeg

svaki se ulaz u intimni prostor

kažnjava samoćom

trajat ćemo koliko i brojači

nitko zbog nikog neće ginuti

bit će to vrijeme usklađenosti

riječi, pokreta, gesta

sve će se tako divno brojiti

mjeriti i pravokutno slagati

najbolje je utipkati željenu duljinu zagrljaja

i svi će biti usklađeni

bez titranja duša

i nepredvidivih okretaja

smijeh iz čista mira

odavno nepojmljiva kategorija


ponedjeljak, 22. prosinca 2025.

Kornelija Kuvač | Da bi se izliječilo ušutkanu maštu (Laserski jahač)

 

Potrebno je zajahati

laserskoga konja

Potrebno se baciti na krevet

i od smijeha

mlatarati nogama

Potrebno je galopirati nutrinom

besvješću

doživjeti duboke

dimenzije tonova

smijati se metaforama što lete zrakom pa ih odjednom možeš

sisati i gristi

zamisli su materija

Treba se prepustiti ritmu laserskoga kasa

postati jahač izrečenih besmislica.

Potrebno je biti kockar

visokog uloga.

Jer pazi

laserski konj se najprije smije,

a potom te straši

prostorima

peterodimenzionalnih mreža

u kojima se gnijezde

ljepljivi paukovi sjećanja.

Tonovi i vriskovi jednako su materija.

Izblijedjele slikovnice panoptikumi su novih ozljeda

kroz koje treba projahati.

Neće te povezati,

utopliti

skriti u zagrljaj. 

Razbijat će ti bubrege dok budeš njegov laserski jahač.

Ali ništa nećeš poželjeti jače 

nego da tobom i dalje galopira.



srijeda, 17. prosinca 2025.

Kornelija Kuvač | Mreže koje su nas isplele


Ploha

soliteri osamdesetih

parketi koji su morali ostati čisti

transformacija ružnog pačeta prije sna

plačeš, a majka ne prestaje čitati

Andersena

vrtić je natopljen varikinom od šest ujutro,

najvažnije je biti čist,

a pletenice uredne.


Prvi kubik mreže

ravnopravnost nismo učile iz teorije

ni na barikadama

mlatile smo se s njima na kvartovskom betonu

penjale po garažama

hodale ivicama krova

mlatarale nogama nad gromobranima i gurlama

(s crkvenim tornjevima, kasarnama, morem i crvenim zalaskom kao kulisom)

ratovale i ljubile se po autima

padale s kestena

na leđa

subotom išle na zbor

nedjeljom na misu

ponedjeljkom vozile bicikle i oskvrnjivale spomenike

onda brale batine

pa mrežastih nogu ponavljale

nenaučeno.


Trodimenzionalne mreže (sa svih strana)

jednog smo dana postale 

hrana

dojkinje malih svemira

i čitavih sela

mreža kapilara, strija i žljezdanog tkiva

nemirne bijele kapljice

potoci tijela

kiselkasti mirisi

recepti za slatkiše

Gospa Marija


Poderane mreže

budimo se kao

dugonogi šišmiši

postale smo strašne

opasne

zmajsko leglo sigurnog koraka

sjajnih očiju i širokog osmijeha

jahačice najviših frekvencija

od nas noću bježe kopači podzemnih labirinata i pletači

miševi

štakori

i otrovni pauci