Mario Šuprna | Pokletium

 

bio sam što nikad niste bili

jesam sve što ikad ste snili

ja Bog sam samome sebi

ja Đavo sam sebi, svima, pa i tebi

ja griješnik sam najveći

ja svaki grijeh sam tvoj

ja rana sam što će te peći

ja sav sam u njoj gnoj

ja sve sam zbog čeg imaš ništa

zbog mene je sve u tebi prazno

ja sam tvoja savjest nečista

sve moje, za tebe je zarazno

stvorit ću svijet, u kojem ne možeš bez mene

i nestat ću svaki put kad ćeš me trebati

gledat ću tebe, volje i nade ti slomljene

svaki pokušaj da kreneš, ko vuk plijen ću vrebati

čekat ću da umreš, i onda te tek zavoljeti

poklopit te najskupljim mramorom i buketima

od dalekih zvijezda svijećama što vječno će gorjeti

piti za te noću s prokletima, danju molit se svetima

tražit ćeš pomoć i sanjat ćeš bijeg iz mojih okova

ključevi tvojih sloboda su u mojim džepovima

i zapamti da sad, uvijek i za sve vijeke vijekova

ja vladam i upravljam, tvojom javom i snovima

ja sam onaj ti, u tebi samome

ja samo sam drugi, izopačeni ti

ja parazit sam u tebi što te sakati

ja tvoje sam prokletstvo

ja glas sam što zla šapće ti

ja Um sam prokleti