Dok slutim koliko večeras ljubim,
slutnja postaje nož
kojim režem topli kruh svakog jutra,
zalog za buduće živote,
biljeg koji večerima
pod jastukom čuvam za dane bez imena.
Čistoću djeteta,
zrelost i proljeće slutim,
a znam da prva jesenja kiša
večeras pere grijeh svih htijenja,
vraća sjećanja na ljeta
što ih u sebi
za do kraja dana pospremih.
Čežnju slutim.
Iz zbirke "Skica, zakrpa, šav"
1 komentar :
Prekrasno, u tako malo riječi sve je rečeno;
počezak, sredina i 'za kraj'! 🌹🍀💝
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.