Podigneš li pogled…
ponad staza našeg Grada
- zašareni se, preboji se
krošanja ti promenada.
Lahor trepti, drhat šapta, lišća žamor
- osupne te,
obuze te
- obloži te, obnaži te, raznježi te
- rasap boja,
tkanje granja.
Šetaš tako, zališćeno,
natkrošnjeno;
prostrane ti misli
- ljupkost vreba:
zapanjen si
začaran si
obilja
od obojana
- zrenja.
Zaljubljen u
- širine mijena…
Sve se nuđa, sve se slijeva u
- plavinu tvojijeh vjeđa…
Bakaržuta, limunblaga, srebrn siva, rosnoplava.
Paleta se nudi boja, preraskošnih niti, kroja.
Rujne pjege lišće zlate, ružičaste bujno klate…
purpurciglenasti da l' još!, cvate?
Cvate, cvate, i baš
- za te!!!
Krošnja nujna; lisan bujna; kobalt plava, kristalleden; vatren-jara.
Pastel breze, smećkast hrast je, purpur johe, jablansjajna;
cijan krili rebra - debla - raspucala poput nara!
Magnolija ljiljancvjetna,
razmaše se
- tek krilinom vjetra.
Kromzeleni pitom kesten, raširio ruke cvijećem:
postojan si
- predorečen!
Zrinjevačka klupa Ljubilica,
sad je gnijezdo,
njedro zaljubljenica
srca-ptica
- prhalica.
Na nju lezi podno krošanj`
okerbež i maslinaste
- tako svježelisne, malkac prljavružičaste…
Snivaj da si spektar svjetla;
srodnik neba
- zrakast rasap nedogleda…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.