Kolumne

subota, 30. srpnja 2022.

Božica Jelušić | Stil i kako ga steći


Znam da mi ovo neće donijeti velikih lajkova ni sviđanja (ni briga me!) ali moram progovoriti, jer postaje iritantno. Riječ je o stilu, bolje rečeno, o nedostatku stila, koji uočavam kod žena koje pokušavaju biti u javnom fokusu, štoviše, koje se upinju da tamo budu što češće i što više. Voditeljice razne, organizatorice, lokalne vedete, stanovite autorice i performerice, novopečene šefice mjesno i izvanmjesno, toliko pretjeruju, da čovjek dobiva osip, pri pomisli da bi ih morao na dulje vrijeme slušati, gledati i podnositi. Teško je reći tko su im uzori, no nešto između turskih sapunica, indijskog Bollywooda, srpskih kraljica botoksa, hrvatskih sponzoruša i ostalih "zvezda iz regiona", mora da je u pitanju. Upitne su mi kontinentalne koke, ali ove s mora, to brate, pomalo ide prema horroru.
Prvo i osnovno, gotovo ni jedna ne izgleda prirodno, opušteno, jednostavno njegovano, kupaonički osvježeno i diskretno uređeno, već imaju unezvjeren pogled, izvještačeno držanje, prejadnu i pogrješnu dikciju, neprimjerenu gestikulaciju, zbunjujuću facijalnu ekspresiju, a potom, odjeću koja sugerira da su se obukle iz tuđega ormara, u trenutku nestanka struje u cijeloj kući i kvartu. Ja ne znam što te žene o sebi misle, što utvaraju, po kojoj logici sparuju boje, komade, detalje, koga konzultiraju, gdje su kupile ogledala, no u svakom slučaju, od stila tu ne nazirem niti početna slova.Stil se gradi godinama, mjesecima, nadograđuje se i brusi, sve do konačne točke prikladnosti i pristalosti.
Nije mi podnošljivo, kad žene izgledaju kao da su pobjegle iz susjedovog kukurišta ili maslinika, niti kad djeluju da su ispale iz teretane, niti da su demonstrativno napustile krojačicu usred generalne probe, pa još zaheftane i napikane špenadlima, došle na javni događaj. Volim kad im je odjeća "druga koža", kad su premašile uvjerenja da moraju imati torbicu i cipele u istoj boji, kad znaju izabrati nakit, kad poštuju samo sezonu ali ne i haute couture na način skupih revija, koje žele za tu sezonu samo izmamiti novac. Čudne su mi one, koje se "zbabaju" u 50-toj i zaborave da iznad sivo-crno-tamnoplavo, još postoji poneka boja u spektru. Još su mi pak čudnije one druge, koje u pojedinoj prilici stave na sebe SVE dobre komade koje su načerupale po dućanima, jer eto, pitanje je kad će se ponovo "krasno obući".
Ponavljam, neobično je bitno da žena dade naznaku stila, da pokaže ukus, hrabrost, želju za promjenom. Neke bi i u jutenoj vreći izgledale savršeno, to je istina, dok druge djeluju kao hodajući bide iz vlastite kupaonice, bilo što da navuku na sebe. Ne znam, napikavaju u vrtoglavim štiklama, izbacuju kvrgava koljena, obeshrabruju me. Imaju pravo na svoj izbor i da im bude "lijepo" što meni nije lijepo, no pomalo me strah krstariti društvenom mrežom i izlaziti na javne događaje, jer ću ostariti, prije nego što one konačno nađu svoj stil.Kćer mi veli u polušali da se oblačim "kao one lude tibetanske babe" (eksplozija boja), no to ne doživljavam kao kritiku. Ima žena pravo: to je moj "ikonički" stil, s ponekom europskom natruhom.
I moram reći da se u njemu osjećam dobro, uz malo žaljenja za sirote voditeljice, koje bi htjele a ne mogu, pa još misle da moraju, a i u tome se varaju.Najbolje je pak ovdje za kraj citirati Preverta: "Svakome njegov cirkus". I neka tako i ostane.
29. srpnja 2022.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.