Zabrinut sam zbog zaborava
Pustinjskog pijeska koji prekriva krajolik
Ali i kosti, leševe, plač i patnju
Dok svijet se vrti oko vlastite orbite
Proslave i festivali odvraćaju pozornost
Političari i skandali pomračuju um
Svrstavamo se preko nevidljivih linija
A otići ćemo ionako za koji čas
Usamljeni kao što smo oduvijek i bili
Život je, međutim, mnogo bliže
Konobarica neobična naglaska, primjerice
Donosi mi hamburger, kolač i pivo
Iz kojeg li je grada?
Neugodno mi je pitati
Jer njena bi me priča
Mogla izbaciti iz ugodne kolotečine
Iz svakodnevice bez kraja
Zabrinut sam
Lako je za mene, pojedinca
Ali udobnost nadohvat je ruke
A pakao negdje daleko
Zar to nije (više) naš pakao?
Bojim se
Pijeska zaborava ili možda nemara
Dok ispijam pivo
A nepoznata konobarica plave kose
Zahvaljuje mi, a ja zahvaljujem njoj
Tako uljuđeno
Civilizirano
Dok se tlo njenoga rodnoga grada
Trese u pohodu uništenja
Neugodno mi je
Što pišem ovu pjesmu
Koja neće promijeniti ništa
I neće nikome pomoći
Jer nasilje uživa u boli
A ja ga u strahu
Zaboravljam
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.