- Golube! Da ti pročitam basnu,
Iz mojih školskih dana?
Odmori malo okice
Od tog glupog ekrana.
- Zar ti ne vidiš, dida,
Da zovem «Kunolovca»,
Skroz sam dekintirana
I trebam puno novca.
Kretene zovem
Već pola sata,
Bez rezultata!
Kad ću ih dobiti,
Bog te pitaj,
Pa, eto … dotle,
Ti mi
Čitaj.
- Dobro! Al' čekaj, samo trenutak,
Opet mi fale
Naočale!
Gdje su se skrile,
Sad su tu bile?
Ah, s njima uvijek priča ista:
Prevrnem kuću,
Dignem graju,
Nigdje ih nema,
A na kraju,
Naočale moje
Na nosu mi stoje!
Sa starim didom
To je tako,
A basna ti ide
Ovako.
Na proplanku,
Na zelenom,
Bistar potok žuborio.
Na potoku,
Na studenom,
Strašni vuk je vodu pio.
A od vuka malo niže,
Na pitomo, na pojilo,
Umiljato janje stiže,
I ono bi vodu pilo.
Nažalost, nikoga nije bilo,
Da skrene pozornost janjetu milom,
Da ne ulazi u gornju strofu,
Jer će doživjet katastrofu.
A zna se i tko je za to kriv,
Pa bio mrtav ili živ,
To vam je onaj zločesti stvor,
Kojega zovu … autor!
U basni, naravno, to ne piše,
No gdje smo ono bili stali?
Ah, da: na bistri
Potok
Stiže
Bijeli anđelak mali.
Vuk diže na to glavu s vode,
Pogleda kuda janje ode,
Pa zatim, rutinski,
U jednom trenu,
Skenira čitavu
Scenu:
... Livada, potok, sunce sije…
Kraj bistrog potoka janje pije…
(Kakva romantična pastorala,
Baš dušu dala...)
U opakom mozgu
Odmah mu sinu:
Bit će to predstava
U jednom činu.
Režirat će janjetu
Proces sudski,
Pravičan,
Pravedan,
Gotovo ljudski.
Po onoj davnoj
Izreci slavnoj:
Vuk te tuži,
Vuk ti sudi.
Pa, hajde ti sada janje budi.
Brzo je zamutio malo vode,
Tako da mutež janjetu ode.
Onda se cerekao,
Gladio bradu,
Oblizujuć se
Na janjetinu mladu.
Pritom je skoro
Zaboravio bio,
Da nije dobro
Dokaze skrio.
Dokaze pravne,
Prije rasprave glavne.
Dokaze mračne i ubitačne,
Dokaze skrite
I ubojite.
I da ne ulazimo
U detalje,
Glavne je dokaze
Skrio u ralje.
U ralje je smjestio glavne argumente,
Glavne argumente
A la dente.
A onda je kao
Tužitelj strog,
Počeo poznati
Monolog.
- Slušaj, ti glupo, ružno stvorenje,
Zašto zlorabiš moje strpljenje?
Praviš se lud
I samo šutiš,
A tu mi stalno
Vodu mutiš.
Mutiš mi, mutiš,
I to vješto,
Jer, gledaj nešto:
Stojiš nizvodno,
Dakle od mene niže,
A to što mutiš,
Do mene uzvodno stiže!
Sada ti meni protumači,
Što to treba da znači?
Jer po zakonu Božje kuće,
To nije
Nikako
Moguće!
Znači da čaraš,
Znači da baraš,
Znači da varaš
I zlo mi stvaraš.
Još dvije riječi,
Kao dodatak,
Moram ti reći,
A bit ću kratak.
Od moje družbe
Iz tajne službe
Imam podatak
Da spremaš atak
I kuješ plan
Za koji dan,
Kada porasteš malo veći,
Mene, vuka, na ražnju peći.
E, pa za takve siledžije
Nijedna kazna preteška nije.
Zato neka ti bude sudac,
Što misliš – tko?
Moj …
Želudac!
A što se žalbe na kaznu tiče,
Tu nema priče.
Možeš skakati,
Možeš plakati,
Možeš lajati,
Možeš se kajati.
Možeš vikati,
Možeš rikati,
Jednom riječju:
Možeš se slikati.
Ništa ne pomaže,
To ti vuk kaže.
Međutim, da nisi
Tako opako janje,
Još bi od mene
Dobio pomilovanje.
Vuk ima dušu
Bogobojaznu,
I vuk bi tebi
Prepolovio kaznu.
Pola bih te pojeo
Ovoga jutra,
A pola ostavio
Za prekosutra.
Jer meni nije
Važna sitost!
Meni je važna
Plemenitost.
No ako sam uopće,
Siguran
U išta,
To je da od toga
Nema
Ništa.
Crijeva mi krče već od gladi,
Požderat ću te, prijatelju mladi.
Požderat ću te
(Bog da prosti),
Cakumpak s mesom
I sa kosti.
To reče vuk
Pa janje zgra...
- Oprosti, dida, što te prekidam!
(Htio si reći „zgrabi“, znam).
Dok janje vuku postaje spiza,
Može li kratka
Analiza?
Za moj pojam
(Imam dojam),
Da ti je pjesma
Prilično glupa.
Zar mogu vuk i janje – skupa?
Pa nisu valjda u rodu,
Da skupa piju vodu?
Skupa su samo
Tu i tamo.
Recimo, kad jedan od njih reži,
A onaj drugi bježi.
Ili kad prvi drugoga stigne,
A onaj drugi
Dreku digne.
I je li neka
Katastrofa,
Ako vuk janje
Ponekad sklofa?
A što se tiče
Sudske priče,
Zakonskih kvaka
I paragrafa,
Zar treba vuku
Opravdanje,
Da smaže janje?
Ta, jedno janje više-manje!
U priči još ima
Svega i svačega,
A radi se samo
O pravu – jačega.
Jer - tko je jači,
Taj i kvači!
O livadi, potoku, proljeću, cvijeću,
Na tvoju sreću,
Niti govoriti neću!
I tko da čita te tvoje priče,
Kad može gledati crtiće,
Brbljat po cijele dane na chatu,
Il' surfat
Na internetu.
A sad se hvatam
Posla svog,
Dida,
Ajd, Bog!
P.S.
Možda je dida nekad i bio laf,
Ali je sada ostao potpuno paf!
Čini se da je moderna basna
Kristalno jasna:
Kad vidiš vuka i janje skupa,
Ne gubi vrijeme na dileme
Za koga da ti srce lupa,
Već odmah navijaj…
Za vuka!
A ti se, dida, malo priberi.
Udahni zrak. Sjedi u kut.
Nisi još svjestan. Doživio si
Pravi klasični
Nokaut!
________________________________________
.
(Iz knjige "Povedi me za ruku, dida", naklada Semafora 2121.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.