Mala akademija kreativnosti | Šareni svijet boja – kreativnost i zajedništvo

Udruga Mala akademija kreativnosti, uz podršku Općine Vinica, provodi projekt „Šareni svijet boja“, namijenjen djeci od 3 do 12 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju.

Cilj projekta je kroz umjetnost, igru i kreativno izražavanje poticati dječju kreativnost, socijalne vještine, timski duh i pozitivnu sliku o sebi. Tijekom pet radionica djeca će imati priliku sudjelovati u različitim likovnim, glazbenim i plesnim aktivnostima te na njima primjeren i kreativan način izražavati svoje osjećaje, ideje i maštu.

Projekt posebno naglašava inkluziju i zajedništvo, stvarajući poticajno i sigurno okruženje u kojem svako dijete ima priliku sudjelovati, stvarati i biti prihvaćeno. U provedbu radionica uključit će se i volonteri, osobito mladi, čime se dodatno potiče međugeneracijsko povezivanje i aktivno sudjelovanje u zajednici.

Prva radionica već 16. rujna 2026.

Prva radionica pod nazivom „Ljetne i jesenske boje“ održat će se u srijedu, 16. rujna 2026. godine, u DVD-u Vinica.

Ovim putem Udruga poziva roditelje zainteresirane za sudjelovanje da pravovremeno prijave svoju djecu, budući da je broj sudionika ograničen.

Prijave su moguće putem Google obrasca https://forms.gle/cA4mvm7iVzzy91dv6 i na e-mail adresu: mak.radionice@gmail.com.

Sudjelovanje se simbolično podržava donacijom od 1 eura po djetetu za pojedinu radionicu.

Raspored radionica

• 16. 9. 2026. – „Ljetne i jesenske boje“

• 13. 10. 2026. – „Šarena jesen“

• 5. 11. 2026. – „Životinje u jesen“

• 24. 11. 2026. – „Ja kroz boje“

• 16. 12. 2026. – „Božićna radionica“

Sve radionice održavaju se u DVD-u Vinica.

Projekt „Šareni svijet boja“ prilika je da djeca kroz kreativnost, igru i umjetnost razvijaju svoje potencijale, uče surađivati i grade pozitivnu sliku o sebi i drugima.

Filip Mijošek | Moja ljubav

Kad dođeš ti sve ima smisla

svaka briga sad se stiša

u tvom glasu mirno stoji

ono što me uvijek spoji

Nisi daleko nisi sjena

ti si blizina ti si tema

kad se smijem kad me boli

znam da netko stvarno voli

Moja ljubav svjetlo dana

kad si blizu mir je hrana

u tvom pogledu vrata raja

sreća moja nema kraja

Moja ljubav tiha snago

kad si blizu sve je drago

srce zna da voli blago

i uz tebe sve je lako

Kazalište lutaka Zadar | "Nije ti ovo ćaćino

 

Kazalište lutaka Zadar i ove godine predstavilo je završne produkcije polaznika dramsko-lutkarskih radionica „Donatolina“, koje je publici pokazalo rezultate svog cjelogodišnjeg kreativnog rada. Prva premijerna izvedba, predstava „Nije ti ovo ćaćino“, polaznika Donatoline pod vodstvom Gabrijele Meštrović Maštruko, održala se u petak, 12. lipnja 2026. godine u 19:30 sati.

Predstava kroz humor, igru i prepoznatljive situacije iz dječjeg svijeta obrađuje teme prijateljstva, zajedništva, sporta i prvih ljubavnih simpatija. Predstava otkriva koliko su međusobna podrška, solidarnost i zajedničko djelovanje važni za ostvarenje ciljeva i prevladavanje prepreka.

U predstavi su igrali: Lana Babac, Cvita Dominis, Dora Šoštarić, Maša Šoštarić, Nina Pastuović, Natali Božić, Pia Jakić, Marijeta Šapina, Meri Gavan, Larisa Šimac, Lina Pestić, Maša Kupčak, Grga Čulina, Benko Denona i Lucijan Glušić.

Lako je sa djecom kad u duši i srcu ostaneš i jesi dijete. Djeca to osjete. Djeca slušaju srcem. Zato je veliko i velik si koliko jesi ono u istinu istinsko dijete. Stalno ponavljam da priča nije toliko važna.

Da nije pitanje niti cilj znati reći "o čemu se radilo". Priča je samo izgovor da se probudi, oživi, vidi nešto puno veće. Važnije. Ljepše. Da se prepoznajemo. Da budemo zajedno. Da budemo, veliki, mali ljudi. Budemo djeca. Sve to stoji i čita se u radu, „Naše Gabi”, Gabrijele Meštrović Maštruko. Uz ovo predstavu, otvorili smo svoja srca djeci, oni su nam ih otvorili, i ušli u njih, da nikada ne izađu iz njih, da ih ponesemo u srcima, kud god pođemo. Divan je to krug kazališta.

Koja je to sreća, kazalištu. Kazalištu lutaka Zadar, „Donatalinama” imati jednu takvu kazališnu umjetnicu uz sebe. Da je tu, uvažiti ih, staviti u razinu sebi, dati im na značaju i važnosti, prepoznati sve njihove teme, treme i ideje. Primiti i dati taj zagrljaj ohrabrenja, razumijevanja. Biti im voditeljica, biti im uzor i autoritet, osoba od neupitnoga povjerenja. Prijateljica. A sve se to vidi na pozornici i izvan nje. Nositeljica čarolije kazališta. Najvažnija i najdivnija uloga koja može biti. Koja kroz ovu predstavu kaže – poznajemo se jer smo djeca. Vidimo i razumijemo ono nevidljivo i neobjašnjivo u zraku, ono neizrečivo što nam treperi u srcu.

Kroz rad „Naše Gabi”, potvrđuje se smisao kazališta današnjice. Uloga kazališta, KL., nije samo umjetnička, već i odgojna.

Neobično je važno, prijeko potrebno, upoznati dijete već od malih nogu s različitim umjetničkim izražajnim sredstvima, kako ga ne bi ponijela bujica, ponijela „ulica”, površnih atrakcija kojima ga svakodnevno obasipa internet i televizija. Otuđuje od vršnjaka, od realnog života, krade im djetinjstvo.

Odlazak u kazalište bio je i ostao obred, tako treba i ostati, to treba sačuvati i zaštiti, obred za cijelu obitelj koja odlučuje da neće samo pasivno sjediti pred televizorom i gledati što joj se servira, već se zajednički zaputiti u KL, neupitan kulturni brend grada Zadra, a i šire. Šire ga nevjerojatne predstave, nošene srcem, koje se brzo usele u srca, i ljubavlju koju nose u sebi, tu kreativnu, umjetničku čaroliju, očarava sve one koje zateknu, i pričaju priču o jednoj umjetnici, o velikim malim glumcima, o jednom kazalištu, o jednom gradu.

Broj djece i odraslih koji godišnje prođu kroz gledalište KL., (neki i više puta) ohrabruje nas u uvjerenju da taj stari, dobri običaj ima draž i za suvremenu, užurbanu obitelj. I za to dugujemo izuzetnu zahvalnost uz mnoge druge, uz KL, i „Našoj Gabi”.

A što reći, nakon podjele Diploma, poklona „Donatolinićima”,  nakon okončanja još jedne kazališne godine, kad nas je zagrlila toplina doma, pripadanja, uz rezanje torte, ušli smo među njih i ostali s njima jedna velika kazališna obitelj.

Do nove kazališne sezone, zagrlimo ljeto pred nama.

Nikola Šimić Tonin

Ljetni književni izazov Gradske knjižnice Kaštela – čitaj knjige i osvoji diplomu i nagrade

Gradska knjižnica Kaštela i ovo ljeto od 15. lipnja provodi program poticanja čitanja tijekom ljeta pod naslovom Ljetni književni izazov – čitaj knjige i osvoji diplomu i nagrade. 

Kaštelanska knjižnica ljetno natjecanje u čitanju uspješno provodi od 2014. godine, a u Ljetni književni izazov se svakog ljeta uključuje sve veći broj djece s područja Kaštela, ali i sve veći broj djece koja u Kaštelima ljetuju. Do sada se u Izazov uključilo više od 1800 djece, i svi oni su postali stalni članovi Gradske knjižnice Kaštela i zaljubljenici u knjigu i čitanje.

U Ljetnom književnom izazovu mogu sudjelovati predškolci, osnovnoškolci, srednjoškolci i odrasli koji su učlanjeni u Gradsku knjižnicu Kaštela. Svi oni mogu doći u jedan od odjela GKK sami ili s roditeljima, gdje će preuzeti Dnevnik čitanja u kojemu će biti upisani svi naslovi koje su posudili i pročitali tijekom ljeta. 

Po povratku knjiga u knjižnični odjel natjecatelji će u Dnevnik čitanja napisati kratak osvrt, a to isto moći će učiniti (ako to žele) i u Facebook grupi Kaštelanko – književni klub za djecu i mlade, gdje će jedni drugima preporučivati knjige za čitanje.

Ljetni književni izazov GKK trajat će od 15. lipnja do 6. rujna 2026. g., a potom će svi oni koji su pročitali deset i više knjiga na završnoj svečanosti dobiti diplome/priznanja, dok će po troje sudionika koji su pročitali najviše knjiga u kategorijama „predškolci, viši i niži razredi osnovne škole, srednja škola, obitelj“ dobiti priznanja/diplome i nagrade koje će osigurati pokrovitelj Ljetnog književnog izazova 2026. 

I ove godine bit će dodijeljene nagrade za tri najbolje recenzije/osvrta. Osvrt na najdražu knjigu možete napisati i objaviti u Facebook grupi Kaštelanko i donijeti ga u odjel GKK u kojem ste uzeli Dnevnik čitanja ili možete napraviti Tik Tok osvrt i poslati ga na natjecajkastela@gmail.com.

Osnovni cilj Ljetnog književnog izazova GKK jest poticanje korisnika i članova Knjižnice, i to posebno mlađih korisnika, na čitanje tijekom ljeta.

Više informacija: 021 226 001 (odjel K. Sućurac); 021 223 108 (odjel K. Gomilica); 021 220 295 (odjel K. Kambelovac); 021 228 622 (odjel K. Lukšić - odrasli); 021 228 296 (odjel K. Lukšić - djeca); 021 230 172 (odjel K. Stari - djeca); 021 230 833 (odjel K. Novi - odrasli).

Poveznica na natječaj:

https://gkk.hr/obavijesti/ljetni-knjizevni-izazov-2026-uronite-u-svijet-maste-uz-kastelanka-i-gkk/

https://www.facebook.com/groups/726528598086774

Svima želimo mnogo uspjeha u ovogodišnjem Ljetnom književnom izazovu GKK i puno dobrih knjiga koje će ovog ljeta s guštom pročitati.

Gradska knjižnica Kaštela i Vrt priča pozivaju vas na pisanje pisama za Uskrs

 

Grli te Mišela - 

Napišite pismo za Uskrs korisnicima doma za starije i uljepšajte im dane pred Uskrs

Ususret Uskrsu, u vremenu od 20. ožujka do 1. travnja 2026. g., napišite pismo za jednog ili više korisnika doma za starije i na taj način toplom iskrenom riječju razveselite svoje sugrađane.

Napisano pismo ubacite u kutije koje će biti smještene u Gradskoj knjižnici Kaštela - u Dječjem odjelu u Kaštel Starome (Slavonska 7, u sklopu OŠ prof. Filipa Lukasa), Dječjem odjelu u Kaštel Lukšiću (dvorac Vitturi), odjelu GKK u Kaštel Kambelovcu (Brce) i u odjelu GKK u Kaštel Sućurcu (Trg palih za domovinu 1). Pisma možete donijeti i u ostale odjele GKK - odjel u Kaštel Gomilici i Kaštel Novome.

Pisma će obradovati korisnike Doma za starije i nemoćne Arkus u Kaštel Sućurcu i korisnike Doma za starije i nemoćne - Stari Grad, a inicijativi se mogu priključiti i ostali domovi na području Kaštela (kontaktirajte Gradsku knjižnicu Kaštela slanjem poruke na email: info@gkk.hr).

Grli te Mišela je inicijativa Vrta priča i Gradske knjižnice Kaštela koja putem pisama povezuje različite generacije građana. Ova topla i plemenita akcija koju je pokrenula Karla Karabatić u sklopu svojeg obrta Pisanka B poziva sve generacije Kaštelana da povodom nadolazećeg Uskrsa napisanom toplom riječju daruju trenutak pažnje starijim sugrađanima.

Sva prikupljena pisma bit će osobno predana u ruke korisnika doma za starije uoči Uskrsa.

Glavni cilj projekta je potaknuti kulturu pisanja te pokazati kako svaki blagdan, ali i svaki dan, može biti izvrsna prilika za iskazivanje ljubavi prema starijim članovima našeg društva. Gradska knjižnica Kaštela i Vrt priča kao organizatori ovog projekta u Kaštelima vjeruju kako će ova pisma biti dragocjen poklon koji će korisnicima domova za starije sugrađane uljepšati blagdanske dane i podsjetiti ih da nisu zaboravljeni. 

Najvažnije što morate znati pri pisanju pisama u inicijativi Grli te Mišela je to da sve što napišete i/ili nacrtate bude u pozitivnom tonu i da na taj način svojim pismom razveselite „nepoznatog prijatelja“ u čije ruke će to pismo stići. 

Više uputa pronaći ćete na mrežnoj stranici Gradske knjižnice Kaštel www.gkk.hr i na Facebook stranicama Vrta priča i Gradske knjižnice Kaštela, a za više informacija možete nazvati na 021 220 295, 021 228 296, 021 230 172, 021 226 001. U odjelu GKK u Kaštel Kambelovcu u utorak 24. 3. u 18.00 bit će organizirana zajednička radionica pisanja pisama Napiši pismo – Grli te..., a iste radionice bit će organizirane u tjednu od 23. do 28. ožujka u Dječjem odjelu GKK u Kaštel Starome i Dječjem odjelu u Kaštel Lukšiću.

Informacije o točnom vremenu održavanja radionica Napiši pismo – Grli te... bit će uskoro objavljeno na mrežnoj stranici i na društvenim mrežama Gradske knjižnice Kaštela.

---------------------

Napišite pismo za Uskrs korisnicima doma za starije i uljepšajte im dane pred Uskrs.

Priključite se i Vi zajedno sa svojom djecom akciji pisanja pisama kojom će Kaštelani svih generacija moći darovati zrnce pažnje i lijepu riječ korisnicima doma za starije.   


Vrt priča i Gradska knjižnica Kaštela 

CeKaTe, od ožujka do svibnja 2026. provodi edukativno-književni projekt „Pišemo kao stari pisci – Od govorenog do pisanog jezika“, namijenjen učenicima četvrtih razreda osnovnih škola

Centar za kulturu Trešnjevka od ožujka do svibnja 2026. provodi edukativno-književni projekt „Pišemo kao stari pisci – Od govorenog do pisanog jezika“, namijenjen učenicima četvrtih razreda osnovnih škola. Projekt kroz pripovijedanje, razgovor o jeziku i kreativno pisanje djeci približava stariju hrvatsku književnost i bogatstvo jezika kojim su nastajala neka od najvažnijih djela hrvatske književne baštine.

Program vode prof. dr. sc. Vladimira Velički s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Dijana Zorić, pripovjedačica i voditeljica StoryLab – Storytelling akademije. Projekt se provodi u suradnji s osnovnim školama lokalne zajednice, a uključuje šest radionica pripovijedanja i interpretacije književnih tekstova te uvodno predavanje za učitelje.

U središtu programa nalaze se bajke Ivane Brlić-Mažuranić, jedne od najznačajnijih autorica hrvatske književnosti za djecu i mlade čitatelje. Kroz bajke Šuma Striborova, Kako je Potjeh tražio istinu i Regoč učenici će upoznavati bogatstvo jezika, arhaizme i historizme koji su dio starijih književnih tekstova, ali su suvremenim učenicima često manje poznati.

Projekt polazi od ideje da djeca lakše razumiju zahtjevniji književni tekst kada ga najprije susretnu kroz živu riječ i pripovijedanje. Nakon interpretirane priče slijede razgovor o značenju riječi i izraza te aktivnosti koje potiču učenike na vlastito govorno i pisano izražavanje. Na taj način djeca postupno razvijaju razumijevanje jezika starijih književnih djela, šire rječnik i otkrivaju kako riječi stvaraju slike, ritam i atmosferu priče. Projekt ujedno potiče aktivno slušanje, pripovijedanje i kreativno pisanje, razvijajući osjećaj za jezik i samopouzdanje u izražavanju.

Program uključuje i uvodno predavanje za učitelje koje će se održati 23. ožujka 2026. u 13:00 sati u Osnovnoj školi Josipa Račića, a posvećeno je mogućnostima interpretacije starijih književnih tekstova i približavanju jezične baštine učenicima.

Projekt „Pišemo kao stari pisci“ pokazuje kako stariji književni tekstovi ne moraju biti daleki ili zahtjevni - uz pripovijedanje i razgovor mogu postati bliski, razumljivi i poticajni za dječju maštu i stvaralaštvo.

Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.

Više informacija:

https://cekate.hr/program/pisemo-kao-stari-pisci-od-govorenog-do-pisanog-jezika/

https://cekate.hr/program/uvodno-predavanje-projekta-pisemo-kao-stari-pisci/

Marina Ćulav Šolto | Miš roker

  

U dnu šupe moje,

Miš je napravio

Gnijezdo svoje,

Onoga dana 

Kad se doselio,

U stari radio 

Se uselio.

Takav mu je stan

Prikladan bio,

Jer se miš 

Glazbom bavio.

U ritmu je 

Zubima grickao,

Pa kabele 

Isjeckao,

U zvučniku je 

Napravio rupu,

Da dovede 

Svoju grupu.

Moja je mama  

Dobila šok,

Kad je vidjela miša 

Kako svira rok.

_________________________________________________

Autor teksta: Marina Ćulav Šolto je liječnica. Rođena je 1976. godine u Splitu gdje je stekla osnovno i srednje obrazovanje. Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1995.-2001.) vratila se u rodni grad, gdje živi s obitelji i radi na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Specijalistica je školske medicine i njezin profesionalni put usmjeren je očuvanju zdravlja djece i mladih.

Pjesma Miš roker prvi put je objavljena u zborniku Gradske knjižnice Samobor na natječaju Josipa Prudeusa 2025. godine.

Autor ilustracije: Mario Vrandečić grafički je dizajner i ilustrator. Rođen je 11. lipnja 1973. godine u Splitu, gdje živi i danas. Srednju elektrotehničku školu ‘Mirko Dumanić’ završava 1991. godine. Umjetničku akademiju u Splitu upisuje 1999. i završava 2003. godine u svojstvu profesora likovne kulture.

Nakon stjecanja zvanja, radi u više tvrtki na poslovima grafičkog dizajna, razvoja računalnih igara, animacije i ilustracije, gdje usvaja najnovije tehničke izazove i tako se nastavlja usavršavati na spomenutim poljima. Angažira se na brojnim projektima za različite klijente poput tjednih magazina (Globus, Jutarnji list, Svijet, Like, Studio-314 karikatura), Gradskog kazališta lutaka Split (niz vizualnih rješenja ilustracija za plakate, brošure i web oglašavanja), TZ grada Splita (dizajn logoa, vodiča), Naklade Fragment (ilustracija/grafički dizajn naslovnica knjiga) i drugih. Sudjeluje u animaciji dva nagrađivana filma u izdanju tvrtke Prime Render Studios (‘Biciklisti’ i ‘Žarko, pokvarit ćeš dite!’) u svojstvu kolorista, pomoćnog animatora i ilustratora likova.

U svoje slobodno vrijeme bavi se i stripom te slikanjem (dvije samostalne izložbe 2011.).

Svoj samostalni obrt za ilustraciju i grafički dizajn, DIMA, otvara 2022. godine. 

Ivana Obrano | Pahuljica

 

Među zvijezdama skrivala se staza koja vodi put do raja, na vratima Sveti Petar čeka da se Pahuljica vrati izdaleka, u dječjem oku svjetlucala jasno, njezina ljubav doticala je glasno.

S neba je pala u zimski dan poslana tišinom, Božji plan.

Donijela je toplinu gdje je hladno bilo, gdje je srce plakalo tiho.

Nije imala ruke koje grle sve, ali njezina tišina govorila je "ne boj se".

Spustila se djeci na dlan kao odgovor na tihi san.

Iza Pahuljice dječak bio ime mu je Gorki bilo i o zemlji mnogo je snio.

U srcu mu rana, al' oči su sjale kad bi anđeli tiho nad njim stali.

Gledao ju je kako s neba silazi, kako djeci tišinom poruke ispiše i poželio da je dotakne tada, da mu snove pretvori u obilje nada.

Pružio je dlan i nije se bojao jer prvi put vjerovati je znao.

Šaptala mu: ti si još uvijek dijete što traži ljubav, svijetlo i cvijeće.

Ne moraš biti ono što boli, Bog i tebe jednako voli.

Sve je to iz daleka Otrov gledao iz raja je on protjeran, njega krase ljutnja, svađa. Ljubomoran on je jako i iz zavisti ljudima nanosi boli, u svom umu pakost snuje, želi cijelo kraljevstvo da potraje.

Uništiti njega treba jer je zloban jako, tako je i dobio ime, Otrov, a on bježi i skriva se, dom su mu mračne špilje, lukav je poput Lije.

Šaptala je Pahuljica: oprosti mu što te boli i on je nekad bio dijete koje voli.

Ne zatvaraju srce, samo diši i u sebi svjetlo nosi i kada su dani kišni.

Pahuljica nije nestala u Gorkog se ozbiljno zaljubila. Vidjela je ispod tuge i sjena dušu što čeka, nježna i meka.

Više joj nebo nije bilo dom ostala je s njim, u tišini i snu.

Zajedno su šaputali molitve blage, hodali skupa kroz snježne nanose.

Gorki se prvi put smijao tada jer nije ga više boljela nada.

U zagrljaju bez riječi i straha živjeli su snove, daleko od mraka.

Pahuljica i Gorki ruku pod ruku u očima nosili zvijezdama niti, učili djecu voljeti, praštati, živjeti.

Kada bi netko plakao tiho u kutu oni bi stigli bez puno muke, donijeli bi priču, osmijeh i dlan i pretvorili suze u cvjetni san. Dijelili kruh i tople riječi, učili kako se srce liječi.

Bez škole, bez knjiga, ali s neba dar bili su djeci ljubavni par.

Djeca su šaputala "to nisu ljudi, oni su anđeli što ljubav budi".U očima im svjetlo , u dodiru mir, njihova prisutnost-Božji je pir.

Nitko ih nikad vidio nije kad jutro svane i zima se smije. Al' svaki dlan što toplinu skriva zna da je Pahuljica zauvijek živa.

I Gorki, taj dječak iz priče stare postao je junak bez sjaja i mane, ali s vjerom što planine goni jer tko voli čisto, taj više ne zbori. Oni ne traže spomen ni glas samo da ljubav živi u svih nas.

I kada padne prva pahulja zimi, znaj Pahuljica  živi i u djetetovoj rimi.

Zrinka Vidović | Oluje

Ljeto, u kojem je Luce imala nekih osam godina, donijelo je nezapamćenu oluju u naš grad.

U subotnje jutro krenule smo na mali trg u centru. Na njemu su bile tri sjajne stvari: Lucina omiljena prodavaonica slatkiša, kafić s dobrom kavom za mene i duboki hlad u kojem se Sjenka mogla potpuno izgubiti — što je, naravno, njoj bilo jako zabavno.
Nadala se da ćemo se zapitati: pa gdje je Sjenka?
Ali je zaboravila da će Luce biti zabavljena čokoladnim jajem s igračkom Spužva Boba. E, s tim se niti Sjenka nije mogla mjeriti.
Sjedile smo za stolom, a Sjenka je nestrpljivo sjedila u dubokom hladu, stišćući rukice od uzbuđenja, čekajući trenutak kad ćemo je početi tražiti.
Najednom, niotkud, nadvilo se nad nama najcrnije ljetno nebo.

Prolomilo se valjda dvadeset gromova i srušio se na nas strašan pljusak.

Zgrabila sam Lucu za ruku.
Luce je za ruku zgrabila Sjenku, koja je već bila potpuno prozirna od kiše, i krenule smo trčati.
Kroz rijeke koje su se slijevale niz ulice, uzvodno, prema kući.
„Mama, ako mi Spužva Bob ispadne, neće mu ništa biti, jel’ tako? On je spužva. Živi pod morem?“
Ljudi su se bezglavo sklanjali gdje su stigli, a mi nismo stigle daleko.

Sklonile smo se ispod jednog volta, s još desetak njih.

Lucu i Sjenku sklonila sam iza sebe.
Bile su potpuno mokre.
Naša kuća bila je tako blizu, a tako nedostižna, dok je grad postajao slap koji teče prema moru.
„Luce, plašiš li se? Je li ti hladno?“
„Ne, mama. Ovo je zabavno!“
Ubrzo nam sklonište više ne pomaže. Kiša sada pada ukoso i moramo pokušati dalje.
Uzimam Lucu u ruke.

Sjenka me drži oko vrata i vijori iza nas.

Gazim s njima kroz duboku, mutnu vodu i držim je visoko iznad.
Čvrsto me grli, smije se i viče:
„Mama, trči, mama!“
Ni ne znam kako smo došle do ulaza u zgradu.
Sjenka je odmjerila dvorište s mojih ramena i viknula:
„Meni treba luftić ako ću ovdje spavati!“
Stižemo kući.
Napokon otvaramo vrata — a doma su svi prozori ostali otvoreni.

Mokre zavjese cijede se niz zidove. Hladno je.

Ali doma smo.
Svlačimo mokru odjeću, zatvaramo prozore, zamatamo se u ručnike. Sušimo kosu.
Sjenka leluja na toplom zraku i glasno se smije.
(Spužvu Boba ne sušimo. On živi pod morem, znaš.)

Najednom, utihne sve.

Kroz mokru zavjesu sunce obasja nas tri.

.

Takvo neočekivano sunce nikad ne zaboraviš.
Razgrne ti oblake i čuješ opet smijeh kako putuje kroz vrijeme, kroz dane, kroz godine, dok te ne sustigne u nekoj novoj, baš strašnoj oluji. Kao ovoj mojoj.

Pamtim ga i sad — zlatni trag na Lucinoj kosi i njezin glas dok sa Sjenkom pleše u krug oko mene... na suncu…

Ilustracije su originalan rad akademskog slikara M.Čulića.