Zoran Stamenić | Jutarnji ples

zaplesala palma zelenim granama
slučaj me donio da svjedočim
jutarnjem plesu na terasi
palme koja je krasi
vjetar kao vjetar puše
ja kao ja uz kavu pušim
palma kao palma svjedok je jutra
vjetra što nama sada kao slučajno puše

Zoran Stamenić | Dan je donio sunce

Dan je donio svjetlo i noć je već iščezla
Galebi lebde na vjetru lastavice lete
Kao slova na ekranu uspomena
Miris smilja bosilja i lavande

Zoran Stamenić | (Po)kraj puta

Pisala je ljubavne pjesme, a on svakakve pa i takve.
Povezaše ih poezija i svakodnevne pojave.
Kada vjetar zapuše na kopnu i moru,
znaju: to se upravo javlja on, ili ona,
a cvrčci, vrapci i leptiri pismonoše
poruke prenose potocima,
rijekama i oceanima,
zrakom i svemirom.
Znaju: i kada jednom odu on, ili ona,
stizat će pjesme zemlje i neba,
preporučeno,
ništavilom.

Zoran Stamenić | Boris Pasternak: Pro Domo

Došla mi i sjena.
Titraj njezin, mira nema
U plamenu svijeće.
I u bijegu pada
S usnice mi blijede i lista papira,
Kroz prozorski otvor, kao magla bijela.

Ako je pjesnik vjerojatnost samo
I dosjetka blijeda ognja koji vene,
Moram podviknut mučnoj sceni sjeni:
„To je tren ubojstva! Netko traži mene!“

Jer kada iza vrata zamiriše sjena,
Pijana k’o svemir i duga i tiha
Poput trke stepom jahača van sedla
Drži me tek vatra užarenog stiha.


Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić

Zoran Stamenić | Boris Pasternak: Zimsko nebo

Vinuta iz dima kao iskra vatre
Zvjezdana je rijeka šiknula u ništa
Grupe klizača što u nebo pada
Kraj kuće sa zvonikom noćnog klizališta

Klizaču manje dotiči se leda
Noga u zraku neka bude duže
Pazi dok juriš i siječeš zavoje
Odletit ćeš do Norveške i neba

Zrak okovan zvukom željeza i leda
Klizače dok kližu nimalo ne brine
Očiju zaštićenih kao naočarke
Jure kroz noć kao kost domine

Jezik isplazili kao ptičari usta
Smrzo se od leda i mjesec nad njima
Preslikava prizor i odsjaj uliva
Lavine leda što dah oduzima.


Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić

Zoran Stamenić | Boris Pasternak: Neka bude

Razgorila zora svijetlo
Da draga vidi u zoru kad pođe
Odustat od puta ona neće
Neka svijetli za nju i mene

Zora na nebu pokazala prugu
Avion plovi kroz oblake bijele
Sunce i dan počeli u letu
Neka svijetli za tebe i mene

Vjetar će ti milovati lice
Kada ti se u snu prikrade
A mjesec svijetliti uspomene
Neka svijetli za tebe i mene

Kako je sretan taj lahor samo
Umjesto mene on da ti dođe
Dok mjesec nove snove šalje
Neka svijetli za tebe i mene

Reci kad ćemo u sjajnom vrtu biti
Vikni dok si muza s glasom
Dokle ćemo sjediti u tmini
Reci, dok plam nije zgaso.


Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić

Zoran Stamenić | Boris Pasternak: San

Sanjao sam jesen u staklenoj magli,
prijatelje i tebe u veseloj klapi,
i kao soko što za jelom leti,
duša ti moja tad na ruku pala.

Vrijeme je teklo i starost ga takla,
kruneći okvire koprenom od srebra,
zora je iz vrta osipala stakla
krvavim i tužnim suzama iz rujna.

Vrijeme je starilo. U fotelji svila
hladna popucala, sva trošna i jadna.
Utihnula si i ti, a glasna si bila,
i san utihnu poput zvuka zvona.

Probudih se. Kao jesen, puna bola zora,
a vjetar pun straha, jeze,
kao laku slamu na kiši iz kola
u bijegu je nebom raznosio breze.

Riječ „ljubav“ sad je: „ti si prava“;
i druge ću riječi tebi naći lako,
i za tebe svijet preimenovati,
samo ako želiš da nam bude tako.

Možda će osjećaja tvojih blago
tajno tvoj tamni pogled istočiti
jednoga dana iz tvojega srca
to blago bajno prirodno i sjajno.

Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić

Zoran Stamenić | Sergej Jesenjin: Tko sam?

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i tmici,
živim na putu i kao da sanjam,
poput mnogih drugih u toj izmaglici.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
kao što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko da palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši mi ista pustoš zrači;
utrnes li strast u ljudskome biću,
istinu bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga breza,
stvorena za mene i za mnoge druge.

Ako tražeć ljubav srodnu mojoj duši.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
neću te svojom ljubomorom gušit,
i nikada grdit necu te ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i tmici,
volim te i usput kao da sanjam
izgubljenu ljubav u toj izmaglici.

Sergej Jesenjin (1895.-1925.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić

Zoran Stamenić | Za mrkvu je bilo prekasno kasno

Grah me cekao cijelu noc natopljen.
Ogulio sam dvije glavice bijelog i crvenog luka i zapitao se gdje je mrkva?! Zasto je nisam kupio dok je ducan bio otvoren?!
Sve sam stavio na plin u veliki lonac, polovicno pun vode gradskoga vodovoda koja curi u sahtovima, bez mrkve.

Grah se kuhao, a ja meditirao o dalekim buketima galaksija.
Zemlja se okretala oko tvoje osi, siromasni su postajali posteniji a mocnici bogatiji, a ti si spavala i sanjala snijeg.

Psi su krenuli u jutarnju setnju, a usnuli na posao i ducan se otvorio, kada sam dodao spek i pola ljute paprike.
Zbog tebe nisam solio i paprio, a za mrkvu je bilo prekasno.