Pietra Fon Tillen | Žene oštećene...

 

Ponekad kažem nekim ženama da ih volim.

Kažem to jer mislim kako su oštećene.

I ja sam oštećena, odavno.

A svijetu je puna kapa takvih žena.

I vremenu su dosadile takve žene.

A one su samo produkt vremena i svijeta. ,

kao emocije.

Uglavnom su divne i duhovite.

Oštećenim ženama nikad nije svejedno

Iako su ponekad tiše od svog jada

A ponekad glasnije od buđenja tišine.

Ne postoji oštećena žena koja ne vjeruje u čuda.

Iako se svaka jednom smrzla.

Iako je svaka barem jednom ušla u krivi autobus.

Iako je na svaku barem jednom vikao mali čovjek.

Iako svaka voli Cigane koji pjevaju po birtijama, prije nego odu u nebo..

Oštećene žene često kupuju oštećenu odjeću, sa rasprodaje.

I često sanjaju da hodaju u pravcu vjetra gdje puše bolji svijet, gdje postoji veći čovjek, gdje je zima nježnija.

Oštećene žene vjeruju u oštećenja

Da im je suđeno tako

Da su same krive

Da se nisu rodile pod sretnom zvijezdom

Da im preci imaju strašne grijehe.

A svaka oštećena žena, bila je jednom normalna.

Imala je srce na pravom mjestu, i po kiši, i po vjetru.

Oštećene žene ne praštaju oštećenja.

Pune su rasvjete u sebi

I koliko god ih pokušali pomračiti

One svoju struju drže na okupu.

Kad pobjegne autobus oštećenoj ženi, ona će hodati pješke

I kad ste je jednom oštetili ona zna da ćete pokušati opet

Jer, takva žena umije biti glupa.

I u prezentu i u futuru.

Oštećene žene, najljepše se smiju.

I najljepše plaču.

I kad ih nastojite oštetiti do kraja

Zaplesat će, bez muzike.

Pietra Fon Tillen | Moderne žene kontra staromodnih

Ja sam samohrana majka, ne u pravom smislu. Tata uredno plaća alimentaciju.Jedan bod za modernu ženu u meni.

Majko, pitam : možeš li pričuvati moje dijete? Išla bih na pizzu sa prijama, oko 21 h?

Ljetno doba, plus 39 u hladu, gori asfalt, gori svemir..

Odnija đava pizzu u tu uru, zašto ne možete ići u 5 popodne?

Mama je staromodna skvo.Još uvijek dobre cure rade štetu samo u večernjim satima.A naravno, bila bi šteta da imam " nekog " jer sam razvedena žena.

Majka se udala sa 18 i živjela po načelu: dok nas smrt ne rastavi.Tata je umro mlad i još ga oplakuje.

Trčim s jednog grada na drugi, ostavljam dijete u školu, moram do pošte poslati knjigu, tražim pola sata parking blizu kuće jer naravno, ima više auta nego ljudi. Psujem vozača koji se gura bez žmigavca. Skoknit ću očupati obrve i brkove da istaknem da sam žena,jer dijete ima jednog tatu, ono koncem znate, za čas. Luda sam u nekim danima. Sve stignem, jedva. O da, ja sam moderna žena.

Gledat ću povremeno last minute karte,da pobjegnem negdje daleko od svih jer sam moderna.I nikad neću otići jer sam staromodna i nije dozvoljeno ponijeti pola kuće za jedan jeftini vikend.

Pojavio se na tržištu novi usisivač,robot.Možete izaći na sunce,u teretanu,sastati se sa ljubavnikom.Upalite ga daljinskim.Košta samo 1000 eura.

Ne trebate više zvati odred žena za čistoću, firmu " bijeli oblak " koja čisti vaša neuredna lica.

Ja sam još vjerna metli.A i pod perem u niskom položaju tijela.

Zamislim da klečim, pred bogom.Ne smeta mi ni voda u koljenu.

Prijateljica slavi godišnjicu braka. Već osmu. Divno. Prošla je kriza. Oni su staromodni. Zajedno izgledaju moderno.

Ono što malo tko zna, on jebe sa strane. Nije ni ona svetica dok troši njegove novce. Ali, slažu se da imaju moderan brak.

Moderne žene uzmu muža za ruku,obuku dječicu u hit krpice,nedjeljom su prvi na svetoj misi.Nakon obreda svrate do baka servisa na svečani ručak i jako su umorne od napornog dana.

Kad svane novo jutro, usisivači i metle čekaju na akciju.

Ništa više nije kao nekad.

Ni patrijarhat, ni majčinstvo.

Ostalo je malo od boga, malo od prave ljubavi,malo od respekta na stare arhitekture u ženama.

Moderne žene kupuju bio voće i bio povrće.

Kako to smrdi.

Još sam za pogaču ispod peke i kruh namazan svinjskom mašću,posut šećerom.

Još sam za akciju odvesti sina na selo da vidi krave i kokoši koje trče kao luđakinje.

Ja sam moderna žena.,jer volim filozofiju življenja i pametne ljude.

Ponekad stavim gel na nokte.

Imam tri tetovaže i ponekad moderno pišem,jer razumijem svaku metaforu,staromodnu.

Ponekad stavim jaja na kosu i krastavac na lice.

Još gulim kumpir najvećim nožem.

Još očekujem sjekiru u leđa.

Još kradem smokve ničije , uz put.

Prokleto sam staromodna, ono znate :

ljubav se vodi u očima i drži u rukama.

Ono znate: moram skuhati pileću juhu za svu moju čeljad,kad hara viroza.Ono znate: ne mora mi dijete učiti tri strana jezika,trenirati dva sporta i provoditi više vremena izvan kuće da bi postao netko.

Ono znate: guštam ispeglati mušku košulju i muško će zaista biti glava kuće koja će silikonirati wc školjku.

A ja ću reći: bravo dušo!

Staromodne žene su razočarane.

Guše se u karakteru vremena., svjesne kako iluzije ne postoje.

Ljepše se smiju.Ljepše plaču.

Vjeruju samo sebi, jer staromodni svijet je odavno otišao kvragu.

Pietra Fon Tillen | Dobra žena

(vjeruje u brak i u raj)

Volim ga.

Možda i on mene voli, na neki svoj način. U stvari, luda sam za njim. Možda će dijete sve promijeniti. Možda kad rodim, prestat će me varati. Možda će me prestati maltretirati. Možda kad bude zaslužan spermićima za dijete, možda kad shvati da imamo nešto naše, možda postane čovjek, bolji.

Možda neće više biti kreten, idiot, seronja.

Tako su pričale neke moje prijateljice, poznanice.

O da, postoje i takve žene.

One koje rađaju iz ljubavi i zbog ljubavi.

I naravno, zajebale su se sve.

Bio je splitski frajer, splitska faca,iz naše ekipe.

Imao je curu za kojom su se okretali svi, od 6 do 66.

Nismo bile ljubomorne ali pored nje,sve smo bile

rugobe.

Otišao je u vojsku, ona je našla drugoga.

Tugovao je na način kako tuguju Anti kurvari.

Međutim,nije mogao biti sam,mijenjao je djevojke redovito.

Sve su bile atraktivne,mnoge izuzetno glupe.

Onda je pronašao jednu koja je bila luda za njim na isti način na koji je on bio lud za svojom predvojničkom ljubavi.

Našao je on jednu koja je bila vrijedna više nama nego njemu.

Kako je ta žena kuhala!!

Kako je ta žena bila na mjestu!!

Imala je dvije mane.

Prva je što nije bila sex bomba.

Druga je što je bila spremna provesti život sa onim koji je nije zaslužio.

Ostane ona takva, ne seksi trudna.

Sretna kao svaka normalna žena.

Završi u bolnici na održavanje trudnoće.

Dok je tamo, sretna, on je** drugu ili četvrtu, ne sjećam se točno.

Bila sam mu odvratna.

Mislim manje nego on meni.

U društvu sjedimo i kaže:

Mislim da ću je oženiti.

Bit će ona dobra žena.

I bila je.

Godinama.

Dvoje djece je naraslo.

Ona je i dalje dobra žena.

Razvedena.

On je ostao idiot, splitski.

Ne mrzi ga.

Dobre žene ne znaju za tu radnju.

Mrzi doktore koji joj pišu uputnice.

Nema dobra žena ejakulaciju zla.

Ne mrzi ni svoju kičmu koja se pretvorila u kaljužu smrskanih dodira.

Ne mrzi dobra žena prazne ladice svojih snova.

Ne proklinje orguljaše koji su prodali žice izvan sretnog braka.

Ne kune dobra žena svoje srce kojem je on ošišao uvojke.

Ne prestaje vjerovati u sudare ljubavne,bez mrtvih.

Ponekad samo misli kako su joj moljci napali dušu.

Riješit će se sve,teglom antibiotika.

AKO vas oženio radi toga što ste dobre, vjerujte mi da će vas uništiti vaša dobrota.

Ako vi niste ukras njegovog života bez djece, ne očekujte da ćete biti ukras jer ste obične rodilje.

Kad vam padnu sise a dupe nije na mjestu, ljubav završi u podu, pločicama, u zemlji, na sudu.

Ili ste mu sve. Ili niste.

Ili je slab na sve što imate ili nije.

Ili ste mu najljepša žena na svijetu ili niste.

I što će dobrim ženama raj ako su vidjele vrata pakla?

Pietra Fon Tillen | Da li muškarci trebaju plaćati "sve"?

Jedno je biti kavalir, drugo je biti debil.

" nikad mi tvoj otac nije dozvolio da platim piće. Bila bi to njegova sramota.", riječi su moje majke.

Bila su drugačija vremena.

Otac je počeo kopati u 45 oj pa je od 10 kila paprika poklonio 8,sestrama i penzionerima s kojima je igrao na karte.

U to vrijeme nije bilo sponzoruša.

Nije ni estrada imala uske noseve i usta kao da su pčele pogriješile livadu.

Muškost je otvarala vrata i prva prilazila.

Ljubav se događala oči u oči, na zemlji, pod nebom.

Bilo je više šarma, manje pedofila i korumpiranih policajaca.

Ptice su umirale pjevajući samo u filmovima u kojima su popovi bili blizu.

Postojao je neki respekt i tradicija je nosila zlatnu medalju.

Postojala je sirotinja i nedodirljivi bogataši.

Znalo se tko nosi hlače i tko je podrška.

Znalo se tko kuha ručak i večere se nisu hladile zbog izmišljenih sastanaka.

Događali su se rijetki slučajevi da žena zarađuje više. Ali, teško spojivi.

Zamislite,ona doktorica, on bauštelac.

Ne ide i gotovo.

Nekoliko puta zatekla sam sebe kako otvaram vrata muškarcu, kako ga propuštam u prometu, kako plaćam, kako zovem čitavu birtiju na rakiju, kako vičem : počasti muziku.

Ne, nisam ja kavalir. Ja sam debil.

Ali, što je tu je. Oduvijek kupujem drugima i sebi,

karticom na rate koju su mi upravo ukinuli.

Možda sam trebala biti muško.

Možda sam " od dobre tkanine,ali,kriv je kroj".

Ipak,nekad promislim da bi divno bilo imati u muškarcu sponzora,a to bih prevela kao podršku.

Koja će uzeti ključ 10 i promijeniti mi krepanu bateriju na autu.

Koja će me pitati kako sam provela dan i učiniti mi život manje jeftinim i više skupim za prirodnu ljepotu.

Upravo je moj sin pitao pare da kupi čokoladu djevojčici iz razreda čokoladu.

To je to, sine.

Ja ću biti tvoj kavalir dok ne odrasteš.

Za ostatak svijeta, prestajem biti debil.

Jer znam : postoji u svakoj ženi jedan ludi prostor u kojem se udvara sebi i sliči na sirotinju koja igra loto.

Pietra Fon Tillen | Sav moj rat je ostati na nogama

 

Rekli su mi da najljepše pišem o ljubavi.

Svašta.

Ja ljubav pravu uopće ne poznajem.

Pišem o krivoj .

Jer nije ljubav ono što je nekad bilo.

To je antiljubav.

Rekli su mi da je najljepša poezija baš ljubavna.

A ponekad mi se čini da nije glupih žena,ne bi postojali novokomponirani pjesnici,majstori za ženske Ahilovske duše.

Rekli su da vrijede sjećanja nekih kratkotrajnih ljepota i da su to melemi,za svaki novi dan starenja.

Svašta.

Nisam se ja rodila da me ima sa još jednom ženom.,da me dijeli sa bilo kojom koja nalikuje meni ili je sasvim suprotna..

Nije mene nijedan našao na putu da bi me prošetao po kiši držeći kišobran kojeg sam lijena nositi a onu drugu pokazivao ljudima i suncu.

Nije mene ćaća napravio da pišem ljubavne pjesme koje će krasti ili pjevati neki tuđi ljudi,mene je ćaća isklesao da budem nekome kip koji govori kad hoće i koji šuti kad glava kuće ima nešto pametno reći.

Nije mene mater rodila da ne sanjam balavost djece za koju ću dati sve što imam i nemam,a kad ne mogu s njima "nakraj",očeva riječ,bit će zakon.

Nisam ja u ovom vremenu da me ima tek onako,da budem treća ili četvrta žena koju će netko voljeti kao da sam mu prva i zauvijek.

Ne može mene voljeti bilo tko ,jer ja dolazim kao paket,sa muškarcem života koji je jedva izašao,carski, u svijet kojeg moram učiniti njemu ljepšim,dok mogu i dok me gerijatrija ne odnese tamo gdje mi je suđeno da budem.

Ne može djetetu razvedene žene novi frajer kupiti igračku ili sladoled na kat ako ga bivša žena proklinje zbog neplaćene alimentacije.

Nije meni ljubav nešto normalno kao mora je biti.

Jer samoća je pakao,dosada i tuga.

Nije meni muško faca ako mi otvara vrata od auta,od sebe,od pekare.

Više sam ja puta vrata otvorila nego imam na glavi dlaka.

Nije meni u pedesetoj do haltera ,prezervativa i mjesečine.

Meni je do mene.

Meni je do mira.

Meni je do duše koja je življa od smrti.

Meni nije do igara bez granica.

Meni nije do Guessove torbe u kojoj ću nositi prazan novčanik.

Meni nije do novog auta koji je izašao iz tvornice i plaćat ću kredit sedam jebenih godina,a nemam za gorivo od 200 kilometara.

Meni je do mene.

One koja je odrasla i prerasla.

U zadnjoj fazi.

Sa torbom iz Second Handa,u kojoj nosi vlažne maramice,sprej za rane i magnezij Direkt.

One koja više nikad neće glumiti glavobolju.

One koja zna kome je potrebna i koga ne treba blizu sebe.

One koja umije prepoznati skota i ljepotu.

One koja raspravlja o vlastitim pogreškama i ne dira tuđe zastave i vjere.

Meni je do ljepote.

U majčinstvu i mirisima.

U drugim ljudima.

U pjesmi koja ne laže.

I koju ću napisati sama.

Nije meni do cvijeća za rođendan ili za zavođenje.

Kupit ću ga sama,za moje mrtve.

Zapaliti jednu ili dvije,na groblju,u pauzi monologa i zdrave Marije.

Nije meni da budem broj nekome pa me zove : još jedna bivša,dobra ili loša.

Nije meni više do selfija koji će ispasti " wow" jer ljudi se pale na površinske panorame,bez grebanja kakav si kad te snađu tuge ili sreće.

Meni je do mene.

One koja voli i plače,sočno i pošteno.

One koja prezire jednom i zauvijek.

One koja ne daje drugu šansu kad joj se zgadiš i kad joj u mir uneseš rez.

One kojoj je trebalo dugo da je ima malo,ali dovoljno za ostajanje pod nebom.

Pietra Fon Tillen | Savjetovali su mi...

Savjetovali su mi promjene. Manje mraka u srcu, više flegmatičnosti.

Rekli su mi da živim sa idiotom, ali imam krov nad glavom i sigurne pare za struju, vodu, smeće.

I da otupim, i živim kao da ne živim s njim.

Savjetovali su mi da ne tražim izdavače izvan svoje zemlje i da se maknem od Srbije koja titra čarobno na Dalmaciju.

Zajebat će te, sigurno, prije ili poslije.

Savjetovali su mi da ne rodim, dosta je bilo jedno mrtvo, rizik je prevelik.

Savjetovali su mi da nađem muško koje ima para da mi barem za rođendan kupi parfem od sto eura i nikako ne smije biti podstanar.

Savjetovali su mi da budem u dobre sa bivšim mužem, jer žena ne može sama sa sutrašnjim pubertetlijom. Sinovi se znaju ponašati užasno prema majkama, u nekim znatiželjnim godinama.

Savjetovali su mi da ne puštam više Tompsonovu pjesmu „Sine moj“, jer ću biti ustaša.

A i nije poželjno govoriti kako da je Ceca "top", ako je ona Arkanova Skvo?!

Savjetovali su mi da ne otključam srce muškarcu koji je ostavio jednu ženu radi druge, a drugu radi treće.

Savjetovali su mi da se ne zaljubim nikada u polupjesnika, jer ću živjeti u ljubomori kome sve pjesme piše.

Savjetovali su mi da ne budem nikada u istoj prostoriji sa čovjekom koji ne plaća alimentaciju, koji je oduzet od sebe i koji je šarmantan kao punjena paprika.

Govorili su mi da boga ima, oni koji su tukli žene, nakon nedjeljne mise.

Savjetovali su mi oni koji nikad nisu imali moju kožu i moju karticu na rate.

Govorili su mi oni koji su imali više puta sreće.

Pričali su mi oni koji nikad nisu doživjeli višednevno krvarenje.

Pokušali su mi objasniti smrt oni koje nikad život nije spremao za obdukciju.

Govorili su mi svi oni, praznih života.

A moj je uvijek pucao punoćom.

Pietra Fon Tillen | Putuj, lijepa ženo...

Putuj, lijepa ženo..
Neki odlasci stignu, prije vremena. A to nije pošteno.
Putuj, lijepa gospođo..
Više nije važno tko te volio a tko mrzio.
Možda će netko pjevati o tebi a u violinskom ključu začahurit će se kukavičluk.
Možda će novine pisati kako nisi imala nikog da te zagrli ili ubije
Možda će se šuškati po dućanima kako te pojela i izdala najbolja prijateljica, tuga.
Putuj, divna ženo.
Pričaju da se pakao smije, iznad crnice, i da su njegova vrata ispred kolone elitnih zvijezda.
Putuj, lijepa gospođo.
Neke tuge su proklete i zauvijek.
Nebo će se uvijek kleti kako je pravedno i kako ima mjesta za bilo čiju smrt.
A zvijezde slave svečanost.
A zvijezde čekaju još jednu glumačku rolu, dirigenta koji ubija sebe dok čita note i smije se znajući : konačno je sve kako treba.

________________________________________

In memoriam: Neda Arnerić (Knjaževac, 15. jul 1953 - 10. januar 2020), bila je poznata srpska glumica. Važila je za lepoticu i seks simbol domaće kinematografije.

Fotografija: Wikipedija, Subotica 19.2.2012. Branko Đurković

Pietra Fon Tillen | Nisam toliko loša

Nisam toliko loša.
Ali nisam ni kriva zbog pada sa Venere.
Sve nekako prođe, i sezona meda i čipke.
Ljudi bruje motornom klijetkom
Prodavači loših pornića osvajaju svijet.
Dok smo živi, farovi u nama postoje.
Pokušavamo shvatiti i Piccasa i hostiju.
Trubači zla uvijek imaju note za egzistenciju.

Volim prirodu, ali ne mrtvu, ali ne uokvirenu.
Oduvijek sanjam da ću narasti kao stablo, u nečijem dvorištu. A taj netko
zavolio me kao originalnu klicu u kojoj postoji dobra genetika i volja za rastom.

Jer važno je biti živ kad je potrebno.

Pietra Fon Tillen | Kakva je provincija u kojoj se hrane tvoje misli o meni?

Kakva je provincija u kojoj se hrane tvoje misli o meni?Ima li neka rijeka?Postoji li komad neba?
Znaš li kolika je suša među pukom?

I nisu kiše što su bile.
Samo neka starčad vjeruje u sunce.
Ako mi dozvoliš, priznat ću ti: ,žao mi je....
Ali ne vjerujem više nikome, ni zvijezdama ni ovcama;

Pietra Fon Tillen | Znate li da sam sanjala...

Znate li da sam sanjala Oca i tugu u raju, i da su sve ljetne kiše njegove smrznute suze?
Oprosti, Oče
Postala sam striptizeta iako
Nisam zavela nikog osim sebe.
To je poanta koja žalosno zvuči u ovim godinama.
Svijet me prati.
Jer otvorila sam sve
Čak i ventilaciju u zidu.

Pietra Fon Tillen | Volio sam jednu Pietru

Jednom će ona nestati u sanduku
Jer, prije ili poslije, svi se moramo naspavati od života.

Jednom je došla k meni umjereno ružna
I sa čudnim teorijama
I nisam je mogao proglasiti počasnim građaninom svog srca.
Bog je znao da sam imao volju. I nije to samo fraza.