Pietra Fon Tillen | Kakva je provincija u kojoj se hrane tvoje misli o meni?

Kakva je provincija u kojoj se hrane tvoje misli o meni?Ima li neka rijeka?Postoji li komad neba?
Znaš li kolika je suša među pukom?

I nisu kiše što su bile.
Samo neka starčad vjeruje u sunce.
Ako mi dozvoliš, priznat ću ti: ,žao mi je....
Ali ne vjerujem više nikome, ni zvijezdama ni ovcama;
jer mnoga su svjetla pala kao talijanske zastave.
I nije blues kao nekada.
Pa ja sam pročitala "Zbogom oružje" kao klinka.
Pa ja sam svečano rekla RIP prošlosti..

Ako mi dozvoliš,priznat ću ti da rođena sam hladna..
Ali smijem se široko.
I nemam odvjetnika sa ženskim hormonima da mi na gnjev melem namaže.
Nije svijet kao nekada.
I nisu suze što su bile.

Umjesto krila imam jarbole - dalmatinske.
I golubinjak pun snova koji izlaze na ulicu
Glasaju se : Mogla bih postati ministar nečije politike
i ministrant nečijeg oka.

Jer još sam živa pod nebom koje je puklo....