I ova zbirka kao osnovne postulate vlastite svjetonazorske određenosti koristi domoljublje, bogoljublje i ljubav kao ljudsku, privatnu i univerzalnu vrijednost. Međutim, za razliku od ranijih pjesama koje su imale dužu formu i bile prvenstveno programatske s nakanom da što efikasnije prenesu osnovnu poruku, da se čitaju, kako bi rekao Majakovski, na sav glas, pjesme u novoj zbirci su kraće forme i možemo ih nazvati poetskim minijaturama. Pjesnik se odlučio na disciplinu vlastite raspjevanosti, na ekonomičnost izražajnosti i na sublimaciju vlastitoga poetskoga govora i svjetonazorskog obzora.
Zbirku je podijelio prema navedenim odrednicama upravo u tri karakteristična dijela. Zbog kronološkog slijeda na prvo mjesto stavio bih njegove ljubavne pjesme. Šimić je u ovom poglavlju sakupio i svoje „rane radove“ na ovu temu, ali i pjesme nastale u zreloj pjesničkoj dobi. Navodim kao primjer sljedeće pjesme:
ZANOS
Kad osjetim vrelinu usana tvojih,
Zanos ubrza ritam
I priguši dah.
Ljubav i strast potisnu u drugi plan
Svaku nelagodu i strah.
Iz navedene pjesme je vidljiv autorov mladenački zanos. U istom duhu napisane su i mnoge druge pjesme. Navodim neke od njih:
PLAVE OČI
Stvorio si Bože sve ljepote:
Nebo, zemlju, more i planine,
Ali samo jedno remek djelo,
Plave oči moje Katarine.
HVALA TI SUDBINO
Hvala ti, moćna sudbino,
Oko koje se cijeli svijet vrti,
Što se konačno spojiše toliko željene usne,
Bar na trenutak – u smiraj dana prije smrti.
ZAKLET ĆU SE
Zaklet ću se na oltaru za te,
Prinijeti ću ti žrtvu iz ljubavi
I najljepše pjesme posvetit ću tebi,
Samo zato što bez tebe ni ja
To što jesam – nikad bio ne bi.
Drugi dio pjesnikova života donio je i novi odnos prema ljubavi kao predmetno-tematskom odredištu. Kao primjer navodim pjesmu „U korak s vremenom“: