Mnogi romani Marije Jurić Zagorke godinama su među najčitanijim knjigama u našim knjižnicama. Postoji magična veza zagrebačkog Gornjeg grad i maštovite spisateljice, koja je nažalost dugo prešućivana i njen opus svrstan među tako zvanu „šund” literaturu. Tek uvaženi dr.sc. Ivo Hergešić profesor na Katedri komparativne književnosti prvi je spomenuo Zagorkine knjige kao fenomen koji privlači mnogobrojnu čitateljsku publiku. Pavao Pavličić govoreći o poetici naših književnica posvetio joj je prvo poglavlje u knjizi „Rukoljub”, svojoj zbirci pisama upućenim slavnim ženama, junakinjama umjetničke proze, prvo pismo posvetio je baš Mariji Jurić Zagorki.
Književni povjesničar Stanko Lasić piše prvu znanstvenu monografiju o njoj, istražuje njen roman o kneginji iz Petrinjske ulice koji znači prekid sa Šenoinom manirom pisanja. Do tada statično fabuliranje radnje još prisutno u Kumičića i Gjalskoga i u Zagorkinim prvijencima te u kasnijim djelima nalazi zaokret ka modelu „romana zapleta” tipičnom za suvremene kriminalističke romane čime je Zagorka pogodila čitateljsku „strast za pričanjem priča”.