Bojan Đorđević | Ronim

Nedjeljom navečer u kadi vježbam ronjenje na dah

Zatvorim oči

Duboko udahnem

Gurnem glavu u kadu

I plutam

Lijevo hobotnica pliva

Desno morski pas me lovi

Alge padaju po glavi 

Idem u duboko 

Sve do kraja

I tako svake nedelje

Bojan Đurđević | Crno

Linija razdvaja točku A do točke B

Dok čekam jedem sendvič

Promatram prazne stanice

Moje disanje se razlikuje od tvoga

Prazna linija je put od A do B

Dok čekam pijem sok od naranče

Moje titranje je drugačije nego tvoje

Linija je duga 127 .5 km

Dok čekam pričam naglas sa sobom i smijem se

Tvoj glas je drugačiji nego moj

U točki B linija hipnotizira život

Vraćamo se u početni stadij

Iz glave izvlačimo kolut za spašavanje

Tvoj um govori lijepo je u mrtvačnici

Smeće bacamo tri puta tjedno

Pritome moramo odvajati otpad

Ne preporuča se tamo paliti vatre

Bojan Đurđević | Povratak

Na nevidljivom mjestu

Ližeš si rane zmijskim jezikom

Po mjesečevoj površini 

Zabijaš posljednje čavle izrasle iz jagodice prstiju 

Zadnjih zarobljenika posljednjih dezertera nestalih za koje nitko ne pita

Tvoje su oči pune baruta

Prljave otopine zelenog mora razlivene po koštanoj srži

Na istoku djeca bez noge igraju nogomet 

Na terenu krvi ljudi željni povratka

Bojan Đurđević | Sredina

Dopusti mi da ti nacrtam sredinu

Tamo je moja obitelj

Koja ima zarobljen izgled

Zarobljeno žive u plijesni zidova

Provirujući kroz prozor

Prolazeći kroz labirint šutnje

Napunjeni energijom čestica

Jedući oštro brašno za rast

Pokušat ću ti nacrtati sredinu

Gdje moja obitelj ima krila

Da mogu letjeti

Mrtva tijela simboliziraju

Oči što ispadaju s lica

Pa putuju kroz rukave

Do odredišta prašine na kutu zidova

Želim ti pokazati sredinu

Tamo je moja obitelj

Sakrivena u zidu boli

Oštrih pogleda

I snažnih emocija

Koji mogu plivati na moru suza

Bojan Đurđević | Onaj dan

 

Ponekad se pojavi onaj dan

Kada ništa ne bude

Čak ni vjetar ne vibrira

I zvuk je izgubio smisao 

Onaj dan bez osjećaja

Razdajanje znakova po točki pronalaženja minskih polja

I zatvaranje prozora svoga tijela mekanim rupcem izgubljenih snova

Ponekad dođe onaj trenutak plime u ustima

Posljednjeg zalogaja

Mirisa ljubavi kojeg je teško odoljeti

Bojan Đurđević | Drugo ja

 

Ja imam svoje drugo ja
Uvijek je sa mnom u svakom trenutku
Čuvam ga u džepu hlača
Zamotanog u krpenu maramicu
Izoliran od vanjskog svijeta
I u rijetkim trenucima kad ga pustim na svježi zrak
Kažem mu ajde moje drugo ja
Zarotiraj zemljinu kuglu
Pusti Sunce na pod
Dodaj 30. dan veljači
Promijeni strane svijeta
Oboji mjesec u zeleno
Budi hrabar
Budi tigar
Pogledaj zvijeri u oči
Okreni sve naopako
Moje drugo ja
Nacrtaj ljudima proljeće
Budi sjena kosjenka
Livada
Postani morski pas kralj mora
Neka budeš orao kralj visina
Moje drugo ja
Budi oličenje
Budi mir
Budi glas
Budi tišina
Budi vrisak
Moje drugo ja
Budi sve

Bojan Đurđević | Fotografije

 

Na slikama sve je uvijek isto
Nasmijana lica pojedinca ili grupe
Svi su sretni veseli
Na trenutak zaborave
Na ovrhe i račune
Na probleme bolesti 
Taj trenutak blic aparata
Izoliraju se od problema
A onda opet druga priča

Bojan Đurđević | Neću

 

Stojim usred tišine
Na planini riječi
I vrištim neću
Neću pjesmu
Neću trenutak
Neću dan
Neću noć
Neću uspjeh
Neću novac
Neću ništa


I ne žalim zbog toga
Ništa neću ništa me ne zanima
Ništa ne želim znati
Ne želim misliti
Ne želim pomoći pisati
Osjećati
Razmišljati
Gledati
Slušati
Vjerovati


I neću
Žaliti
Smijati se
Plakati
Voljeti
Mrzit
Ljubiti
Ništa neću

Bojan Đorđević | Dubine

Ponekad mi se dogodi da nestanem
Pa se probudim u carstvu dubina
U zemlji bez granica, ratova, sukoba
Ponekad otplovim mislima
Negdje duboko u drugu hemisferu
Pustim da me srce vodi
Pustim misli da lete posvuda
Ponekad poželim da sam ptic,a da mogu letjeti nekamo, drugdje, svagdje
U dubine izgubljenih snova, ludih noći, raznih ideja
Ponekad želim ići duboko
Do granice izdržljivosti
Kažu da je duboko dobro
Ne znam, ne razumijem, ne shvaćam
Nikada nisam bio u duboko

Bojan Đurđević | Kutija

Dođe mi ponekad da uđem u kutiju hermetički stavim poklopac i izgubim misao
Na trenutak ništa ne čujem ne vidim ne osjećam
Samo ja skučen izoliran od vanjskog svijeta
Kao stanovnici big brothera
I ništa ne želim znati
Ni dobre ni loše vijesti
Ni događaje ništa
Što se događa
Što je bilo
Gdje je tko bio
Što je tko rekao
Bilo bi dobro kad bi svako od nas
Bar na jedan mjesec mogao ući u kutiju provesti vrijeme sa sobom
I izaći kao novi čovjek